moskva je bila muslimanska pokrajina

Iako su muslimanski narodi, medu kojima su prednjacili Tatari, odnijeli glavnu prevagu u pobjedi Oktobarske revolucije, a potom i u Drugom svjetskom ratu, "crveni" su ih izdali. Ta politika bila je usmjerena protiv svih koji su se deklarirali kao muslimani. Više od 10 miliona muslimana platilo je životima. Pokrenuta je ateisticka propaganda. Zatvorene su gotovo sve džamije, oduzeta vakufska imovina, uništavana tradicionalna muslimanska naselja i mezarja, muslimani masovno hapšeni i deportirani u sibirske logore, tako da je tataristan bio gotovo raseljen

Tatari zauzimaju posebno mjesto u dugoj historiji muslimanskih naroda. Ovaj narod, koji ima svoje korijene u mongolskoj, turskoj i uralskoj kulturi, posljednjih hiljadu godina doprinio je širenju islama od istocne Evrope pa sve do Sibira. Kao trgovci i(li) ratnici, gazili su stepama od Poljske do Mongolije i selili se od toplih obala Crnog mora, pa sve do ledenih polja Sibira. Cak su i danas Tatari poseban slucaj: iako kao narod posjeduju vlastitu republiku u srcu Ruske Federacije, u kojoj živi oko 1.700.000 Tatara, još tri puta toliko ih živi izvan maticne države, u centralnoj Aziji, Kafkazu, volgovskoj regiji, Krimu, Moskvi i Poljskoj i Bjelorusiji.

Mijenjali su sliku Avroazije

Pocevši sa volgovskim Bugarima, koji su živjeli u blizini današnjeg Tataristana, na srednjem dijelu Volge, preko turskih Kumana, pa sve do ratnika Zlatne horde, tatarski muslimani oduvijek su imali utjecaja na geopoliticku situaciju Evroazije.

Svoj prvi procvat doživjeli su za vrijeme vladavine kanova Zlatne horde koji su pod svojim namjesništvom držali gotovo cijelu Rusiju. Daleko od nekakve strahovladavine, oni su kroz svakodnevicu svojim ruskim vazalima pokazali nadmocnost islamskog nacina života.Tatari su u pohodima dospjeli do obalnih zemalja i Baltickog mora, tako da i danas nalazimo muslimanska tatarska sela u Finskoj, Bjelorusiji i Poljskoj. Na kraju Zlatne horde, muslimani Evroazije osnovali su tri emirata: krimski, astrahanski(na donjoj Volgi) i sibirski, gdje su u toku stoljeca etablirali islam i narode koji su živjeli u njihovom okruženju pozivali u islam.

Zahvaljujuci muslimanima Krima, veci dio zapadnog Kafkaza islamiziran je, a tatarski jezik, koji se govorio na dvoru girajskih sultana, postao je "Lingua Franca" (službeni jezik) u zapadnom Kafkazu. Takoder su cuvali, do sredine 18. stoljeca, sjaverne granice daru-l-islam-a protiv napada nemuslimana. Uz pomoc muslimanske vladavine, trgovci - po kojima su Tatari oduvijek bili poznati – omogucavali su dotok robe iz Kine pa sve do Evrope.

Ironicno je to što je upravo njihova glavna pokrajina Moskva, sa svojim djelicem ruske zemlje, postala glavnim uništivacem tatarske neovisnosti. Nakon što su carevi okupirali Sibir, Kazahstan i Astrahan, a kasnije, u vrijeme Potemkina, i Krim, teritorijalni procvat Tatara ugašen je za dugo vrijeme.

Izgledalo je ce Tatare zadesiti ista sudbina kao i Andaluzijce ili muslimane Balkana nakon njih. Ali, nakon dva stoljeca ugnjetavanja pravoslavne crkve, islam je ipak priznat kao oficijelni dio Rusije, a muslimani su mogli ispunjavati makar individualne vjerske dužnosti. Ubrzo se pokazalo da, onda kada im se to dozvoli, dolaze do izražaja pozitivne osobine Tatara i nerijetko su upravo oni bili ti koji su u ruskim gradovima i istocnim pogranicnim oblastima držali medunarodnu trgovinu u svojim rukama.

"Crveni" su ih prevarili

Sredinom 19. stoljeca uslijedilo je priznavanje jednakopravnosti sa kršcanskim pukom, a sa time i ponovno budenje duhovnog života Tatara. Stanovnici predjela koji se danas ubrajaju u Tataristan, na Volgi te Orenburgu, bez pretjerivanja, bili su najobrazovaniji.

Ruska revolucija nije zaobišla ni muslimane. Sa zahtjevima za vecim pravim naspram carskog dvora te potopunom slobodom za muslimane, upravo su Tatari bili prvi koji su tražili samostalne oblasti za muslimane u ruskoj carevini. Time su sebe stavili na celo politickog muslimanskog pokreta i veoma otvoreno artikulirali zahtjeve muslimana za svojom (samostalnom) zemljom i prikljucivanjem daru-l-islamu.

Na kraju boljševicke Oktobarske revolucije i na kraju gradanskog rata – koji je dobijen protiv "bijelih" samo zato što su "crveni" muslimanima obecavali dalekosežne slobode – muslimani, prije svega Tatari koji su živjeli u srcu "nove Rusije" shvatili su surovu stvarnost boljševistickih obecanja.

Ironicno je to što prve žrtve nisu bili tradicionalni muslimani, vec oni koji su sebe smatrali muslimanskim revolucionarima i koji su povjerovali u visoke ciljeve komunizma.

Pogotovo je poslije Lenjinove smrti otpocelo provodenje politike protjerivanja i uništenja tatarskih muslimana. Ta politika bila je usmjerena protiv svih koji su se deklarirali kao muslimani. Više od 10 miliona muslimana platilo je životima danak toj politici. Pokrenuta je ateisticka propaganda. Zatvarane su gotovo sve džamije (u Sovjetskom savezu postojalo je manje od deset javnih džamija, i to za sedamdeset godina trajanja te države). Bez naknade je oduzeta citava vakufska imovina, uništavana su tradicionalna muslimanska naselja i mezarja. Pored svega toga, muslimani su masovno hapšeni i deportirani u smrtonosne radne logore na dalekom sjeveru Sibira.

Samo kao posljedica kampanje raseljavanja i prisilnog kolektiviziranja, u kazahstanskim stepama umrlo je oko pet miliona muslimana. Teror nad muslimanima dostigao je vrhunac u deportacijama krajem Drugog svjetskog rata.

Uprkos tome što su upravo divizije iz Azije bile te koje su porazile Hitlerove trupe, "crveni carevi" bili su nezahvalni. Citavi muslimanski narodi u roku 48 sati natovareni su na vagone i poslani na Istok. Decenije su bile potrebne da bi se oni oficijelno rehabilitirali. Kao posljedica toga,Tatari, koji se nisu iseleli na zapad ili u Tursku, našli su se raspršeni po svim republikama.

Tatarstan ide naprijed

Kraj komunisticke vladavine stavio je i Tatare Rusije pred nove mogucnosti i prilike. Zanimljiv je podatak da Tatarska Republika ima najviši prosjecni licni dohodak u poredenju sa ostatkom Ruske Federacije. Uzrok tome nisu samo velika nalazišta nafte i gasa, koja se nalaze na jugoistoku glavnog grada Kazana, vec i uravnotežena politika izmedu novog kolektivizma, s jedne, i divljeg kapitalizma, sa druge strane.

Tatarska Republika nalazi se na rubu evropskog dijela Rusije. Time omogucuje izvanredne veze izmedu istoka i zapada. Muslimani koji kopnenim putem žele doci u Kazahstan moraju proci kroz Tataristan. To bi mogla biti buduca sudbina regije - mjesto koje ce postati privlacno okupljalište muslimana izmedu zapada i istoka, a koje ce uz pomoc islamskih privrednika i organizacija moci pružiti viziju ljudima bez nade u Istocnoj Evropi.

Prenijeto iz Islamische Zeitung