lađa zivota

Kad se budu nalazila nezamisliva opravdanja za pocinjeni grijeh poput onog da on nije jedini koji uzima mito, ili: “Ja nisam jedina žena koja hoda naga”, ili: “Nisam ja jedini prevarant”, ili: “Nisam ja jedini student koji prepisuje”… to ce znaciti da se ljudskost srozala na najnižI nivo, da su moralne norme porušene i da je "lada života" sva izbušena, radi cega neminovno tone, bez mogucnosti da budu spaseni oni koji su na njoj

Imam Buhari u svom "Sahihu" bilježi hadis u kome je Muhammed, a. s., rekao: "Primjer onoga ko cuva Allahove granice (šerijatske propise) i onoga ko ih krši jest kao primjer ljudi koji su se ukrcali na ladu, pa su jedni bili na gornjem, a drugi na donjem spratu lade. I kada je trebalo da se napiju vode, oni dolje su prolazili pored onih iznad njih, nakon cega bi rekli: 'Kad bismo probušili ladu na našem dijelu, ne bismo smetali onima koji su iznad nas. I, ako bi ih oni gore pustili da ucine šta su i naumili, stradat ce svi, a ko ih sprijeci u njihovom naumu, spasit ce sebe i njih'".

Život je lada otisnuta na pucinu

Kakav divan opis i poredenje! Kakva divna slika, živa, velicanstvena i puna znacaja i poredenja, i u potpunosti odgovara stvarnosti. Zaista je ljudski život u cijelosti lada otisnuta na pucinu koju je spomenuo Poslanik, a. s. Ne smiri se, a da se u jednom trenutku ne zaljulja. I ne piše joj se dobro niti ce ostati iznad uzburkanih valova dok svaki putnik u njoj i na noj ne bude vodio racuna o onome što radi. Kompletno društvo je ova lada. U nju su se ukrcali i na njoj plove i dobri i loši, dobrocinitelji i pokvarenjaci, trezveni i nemarni. Ona ih sve nosi u željenom pravcu. Medutim, radi njene izloženosti uzburkanim valovima i vjetrovima, svaki pokret utice na nju. Zaljulja se nekad lijevo, a nekad udesno. Nekad, opet, postojano plovi, a nekad potone u dubine. Mnogi zaboravljaju na ovu stvarnost. Zaboravljaju na "ladu covjecanstva" ili "ladu života". Zaboravljaju i pricinjava im se da su oni sigurni i postojani na kopnu. Pricinjava im se da ne može doci do drmanja "lade života" i da život nikad nece proci. Zato covjek griješi i oholo se ponaša. A da se taj loši inadžija prisjeti da on nije siguran na kopnu i da nije postojan na svom mjestu niti je vjecan, vec da je njegov život kratko putovanje na i, on se ne bi oholio i uzdizao, niti bi ga obmanula njegova slabašna snaga u odnosu na stvarnost. I vratio bi se pravom izvoru snage tražeci od Njega uputu i iduci stazom koju je Allah odredio i sa kojom je zadovoljan. Da onaj ko se nemoralno ponaša i ko je skrenuo sa pravog puta razmisli da nije nimalo siguran i postojan na kopnu, vec da plovi pucinom u i na kojoj svaki pokret ostavlja trag, ne bi prepustio sebe strastima i iskrivljenom ponašanju, vec bi pazio da svaki svoj pokret i svako djelo budu korisni kako bi sacuvao sebe i druge koji sa njim zajedno plove u toj ladi.

Kap po kap otrova u okeanu

Medutim, nepromišljenost i nemarnost su prekrili covjecanstvo, osim onih koji istinski vjeruju u Allaha i koji su bogobojazni. Muhammed, a. s., znao je za ovaj nemar koji pokriva ljudska srca, pa je na ovo upozorio, opisujuci to i docaravajuci na razne nacine i kroz razlicite slike, a jedna od najživopisnijih je ova slika iz navedenog hadisa .

Razmisli, onda, malo o rijecima onih koje je život obmanuo i koji su obmanuti prividnim tehnickim napretkom i njegovom snagom, i slušaj ih kad kažu: "Mi smo vladari zemje i fabrika, a radnici su naše roblje. Sve što smo ostvarili ostvarili smo pamecu i trudom i mi smo istinski vlasnici zemlje i stvorenih dobara". I druge nesuvislosti.

Zato, pogledaj rušilacke zemaljske revolucije koje su odrubile bezbroj ljudskih glava i prolile mnogo ljudske krvi. Pogledaj u rušilacke ratove koji su spalili sve što je bilo pred njima. A, ipak, njihov završetak nije bio ništa drugo do kraj probušene lade u koju se prelila voda.

Zatim, posmatraj danas slucaj zavedenog mladica kako ga je privukao uzburkani val strasti i koji govori: "Ko mi može zabraniti da cinim ono što ja hocu? Niko od ljudi nema vlast nada mnom!" I, ljudi ga ostave i puste da cini razvrat i nemoral i da to širi dalje u društvu. Ostave ga radi straha ako pripada skupini "uglednih" i bogatih. Ili, ako je iz nižeg sloja, onda ga ostave omalovažavajuci ga i ne razmišljajuci o svim posljedicama. Mnogi sebi govore: "Zar ja mogu nešto uciniti u društvu? Pa, ja sam jedinka i jesam li ja išta drugo osim kap vode u okeanu? I kad bi ta kapljica bila otrovna, kako ona može pokvariti onoliki okean?"

On smatra da je on samo jedinka, pojedinac u društvu, kapljica u moru, ali zaboravio je da svi oko njega to isto govore i svi ubace po jednu otrovnu kap u more. Nakon toga se moraju spojiti u otrovu i, eto, pogubnog završetka.

Tada propada cijelo društvo i potapa se "lada"

Nekad ga njegova nepromišljenost odvede dotle da kaže: "Zar ja sam mogu popraviti duštvo koje je pokvareno?"

Hajde, recimo da se ja sam suzdržim od grijeha i pretrpim duševni stres i izgaranje živaca (radi neudovoljavanja strastima), kakva je korist u tome i kakav je ishod? Na kraju cu samo ja sagorjeti, a drugi ce uživati. Možda to nikad nece biti istina. Medutim, ne može biti tako kad se prvi pokvarenjak oda grijesima, a ljudi ga ostave na miru. Kad je prvi zavedeni mladic probušio svoje mjesto na ladi, a drugi ga ne sprijece, i kad pomisli da njegovo suprotstavljanje društvenim normama i pobuna protiv ahlaka i moralnih vrijednosti ne šteti nikome osim njemu licno i da je on sasvim slobodan da probuši svoje mjesto na ladi. Kad ono što je rekao pokvareni mladic postane istina i kad se društvo pokvari do te mjere da mu ništa ne znaci popravljanje jednog pojedinca. Kad se to dogodi, tada pocinje istinitost Allahovog zakona i rijeci Muhammeda, a. s., i tada propada cijelo društvo i potapa se "lada".

Provalija iz koje se ne može izvaditi

Isti je slucaj i sa djevojkom koja je lahkomislena i koja se podaje razuzdanim strastima govoreci: "Ko mi može zabraniti da cinim šta ja hocu? Ja želim biti slobodna i uživati u životu. To je moje pravo. A kako da ga ostvarim ako budem živjela životom cistunca? Zar ne vidite da je oko mene svijet pokvaren, i kako da živim izolirana? Zar sam ja ta koja kvari mladice? Ili su oni pokvarenjaci? Ne, oni su poput divljih zvijeri. Ja nisam iznimka u društvu i ne mogu ih odvratiti od razuzdanih strasti".

Iako ove rijeci ponekad mogu biti stvarnost, to ne može biti tako kad se prva djevojka oda porocima, a ljudi je ostave na miru. Isto je i sa roditeljima koji su labilne licnosti i koji ostavljaju svoju djecu da žive bez ikakvog nadzora i kontrole govoreci im: "To su moja djeca i jedino ja imam pravo da radim sa njima šta hocu". Ljudi takve ostavljaju govoreci: "Mi sa tim slucajem nemamo ništa". Takva djeca se podaju i predaju lažnim užicima živeci bez ikakvih ogranicenja i moralnih normi. Uživaju u slasti moralnog pada i posrtanja. I to je bez sumnje užitak za iskrivljenu prirodu. Poznato je da nepotpuna priroda koja se nije upotpunila pravim putem pribjegava upotpunjavanju i usavršavanju putem koje oznacava moralni pad, a i moralne posrtaje i osjeca u tome užitak i puninu. I ne samo to, vec taj užitak zavede i drugu djecu i povuce ih na taj put, tako da i oni osjete željeni užitak, zrelost koja je u znaku zastranjivanja i prepoznatljiva osobenost medu prijateljima. Takvo dijete postaje neposlušno roditeljima i po svaku cijenu želi se osloboditi porodicnih okova i stega. Spremno je polemizirati sa svojim ocem upucujuci mu rijeci prijekora i kritike kako je otac nazadan i zaostao. Cak i njegova kcerka je spremna da sve to isto uputi svom ocu i još dodaje da je sposobna voditi racuna o svom ahlaku i svom moralu.

Kad se ovo dogodi, kad djeca budu prepuštena sama sebi i kad izostane kucni odgoj i odgoj ucitelja ili profesora, tada se ostvaruju božanski zakoni i "lada života" biva potopljena. Zatim, kad se ucenik ili student bude koristio prijevarom na ispitu govoreci da ima pravo da radi šta hoce i ostave ga radi navodne bojazni za njegovu buducnost ili zbog straha da se ne oda još vecim porocima, njegov uspjeh bez ucenja i truda navede i druge da krenu njegovim putem i onda se cijela godina provodi u igri i zabavi, da bi se pred kraj spremali ispiti i ucilo se. I, kad uspješno okoncaju ispite, onda su uspješni, a ustvari su propalice. Kad dobiju odgovoran posao, uspješni su, a u biti su neznalice.

I kad prevara, mito i korupcija postanu prihvacen nacin u društvu, takvo društvo propada u najdublju provaliju i ambis iz kojeg nema vadenja. I kad jedno opravdanje bude nezamislivo poput onog da on nije jedini koji uzima mito, ili nisam jedina žena koja hoda naga, ili nisam ja jedini prevarant, ili nisam ja jedini student varalica... to su dokazi da se ljudskost srozala na najniži nivo i dokaz da su se moralne norme porušile i da je "lada života" sva izbušena, radi cega neminovno tone, bez mogucnosti da se spasi "lada" i oni koji su u njoj.

Iman je izvor istinske snage, velicine i ponosa

Istinu je rekao Muhammed, a. s., i to je istinska mudrust i pouka koja se krije u njegovim rijecima. Ono što je još važno napomenuti u komentaru ovog hadisa jest da Muhammed, a. s., putnike na i nije podijelio na osnovu njihove spoljašnje uloge i mjesta u duštvu, na gornje ili donje, bogate ili siromašne, istaknute ili nepoznate. Nije ucinio da prvaci budu na gornjem, a siromašni na donjem spratu. Nikako! Nisu to vrijednosti na osnovu kojih bi onaj ko ne govori po hiru svome i kome dolazi Objava sa nebesa podijelio ljude. "I ne gubite snagu i ne žalostitie se, vi cete pobijediti ako budete pravi vjernici" (Kur'an: Ali-Imran, 139). Iman je, dakle, izvor istinske snage, velicine i ponosa. A što se tice onih koji krše Allahove granice, to su griješnici koji su sa svih strana upali u grijeh i skrenuli sa pravog puta, bez obzira na njihovu poziciju u društvu. Ta pozicija ne vrijedi ništa i ona ga ne može spasiti i sacuvati od Allaha . Ne mogu vode naroda reci: ”Ah, vi se utapajte, a mi smo sigurni od propasti”.

Veoma je važno spomenuti i jedinstvenost koristi u društvu. Ako se pokaže i ne ispolji ono što je korisno za društvo, pokazat ce se njegova suprotnost Svi su na jednoj "ladI" bez obzira na to spasili se ili zanemarili jedne radi drugih. To je veza zajednicke im koristi kod koje se svi susrecu. To je veza pored koje ne može covjek kazati: "Šta ja imam sa tim i tim covjekom. Neka cini šta hoce, mene se to ne tice". Niti može kazati: "Šta ti imaš sa mnom", "Ja radim šta hocu i nemoj se petljati u moj posao". Ispravno društvo ne može se uspostaviti na taj nacin. Mora svaki pojedinac voditi posebnu brigu o postupcima svoga brata i mora pokušati da ga odvrati od grijeha i prelaženja granice koju je Allah uspostavio. To ne znaci da društvo treba biti poprište medusobnih svada i neprijateljstava. Ne, nije to put. Allah je odredio taj put kad je objavio: "A ko govori ljepše od onoga ko poziva Alahu, koji dobra djela cini i koji govori: 'Ja sam doista musliman'. Dobro i zlo nisu jednaki. Zlo dobim uzvrati pa ce ti dušmanin prisni prijatej postati" (Kur'an: Fussilet, 33-34).

"Na put Gospodara tvoga pozivaj mudro i lijepim savjetom" (Kur'an: Neml, 46).

To je put. To je veza ljubavi, a ne mržnje. A savjetovanje proistice iz ovog cistog i pitkog izvora. Ja savjetujem brata muslimana zato što ga volim i zato što mu želim dobro . Zato što ga želim uzeti za ruku i sprijeciti ga da ode u vatru, a on od mene prima savjet iz istog razloga. Zato što me voli u ime Allaha i što ima povjerenja u mene i moje namjere. To je ispravan put koji "i života" i onima u njoj osigurava sigurno pristanište i sretan ishod dunjaluckog putovanja i još sretnija iskrcavanja na obalu vjecnosti.