trazite od allaha utociste jer uroci postoje

Pored djelovanja sihra, zapisa, hamajlija, gatara i džina, na covjeka negativno mogu djelovati i uroci. O njima se kod nas nije mnogo pisalo, iako i ova tema zaslužuje da se obradi. Iako aktuelna, o njoj, kao i o drugima, iz nepoznatih razloga šuti. Svijet trpi njene posljedice uporno tražeci lijeka na pogrešnom mjestu

Vecina svijeta ne zna definirati uzrok zagonetnih smrti koje ih razdvajaju od njihovih najdražih i najmilijih. Cesto nam neko iz porodice ili poznanik preseli na bolji svijet a bio je zdrav. Cudimo se i ne znamo odgonetnuti tu za nas misterioznu smrt.

Poslanik, s. a. v. s., rekao je: "Najveci uzrocnik smrti moga ummeta, poslije Allahove sudbine (kadera), jest urok" (Buharija).

Uroci - nevidljivi uzroci

Veoma cesto nam zdravo dijete zaplace iz cista mira, iako je prethodno nahranjeno, napojeno i ocišceno. Prestane dojiti, a ne znamo razlog. Umire od gladi, ali nece da doji. Dogodi se da dijete i umre, a mi mu ne možemo pomoci i utješiti ga. Lijepa osoba odjednom postaje nesretna i bolešljiva nakon što je bila sretna. Zdrav i dobar mladic slabi i povlaci se u sebe. Kažu, ne zna se, razlog nagloj promjeni.Nama drag hajvan, nakon što ga neko pohvali, razboli se ili predmet pokvari.

Brojni su i drugi primjeri koji nas navode da se s pravom upitamo postoje li, pored kadera i vidljivih medicinsko-fizickih uzroka smrti, i oni duhovni, nevidljivi.

Našem narodu su poznati izrazi urok, uricanje, urokljive oci, kao što im je poznato i to da neko biva ureknut i da se, kao posljedica uroka, javi bolest, ludilo, paraliza organa ili cak smrt.

Kur'an na nekoliko mjesta spominje slucajeve uroka, iz cega zakljucujemo da on postoji i da je istina. "Nevjernici te pogledima svojim probadaju i gotovo da te obore kad Kur'an slušaju, govoreci: 'On je, uistinu, luda'" (Kur'an: El-Kalem, 68).

Ibn-Kesir kaže: "Rijeci 'probadaju te svojim ocima' znace: urekli bi te ocima od zavisti i mržnje prema tebi, da nije Allahove zaštite".

U ovom ajetu je dokaz da je urok ocima istinit i da ima uticaja Allahovom voljom. U Kur'anu se spominje da je Jakub rekao svojim sinovima kad su krenuli u Egipat: "O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, vec na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi..." (Kur'an: Jusuf, 67.68).

Sinovi Jakubovi su bili izrazito otmjeni i lijepo gradeni. On se bojao za njih da ce - ako udu na jedna vrata svi zajedno - biti ureceni radi svoje ljepote, kako kaže Ibn-Kesir. "Jer, urok je istina i može oboriti konjanika sa konja" ("Kazivanja o vjerovjesnicima", 281).

Urok je istina

Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: "Urok je istina" (Buharija, 10/205).

"Tražite od Allaha utocište, jer uroci postoje" (Ibn-Madže, 3508).

"Urok je istina, i da je išta preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatraži da se operete, operite se."

-"Urok je istina i može oboriti covjeka sa visine" ("Silsile sahiha", 1250)

Nakon što je primijetio da su sinovi Esme bintu-Uvejs slabunjavi i mršavi i da zaostaju u razvoju, Poslanik ju je upitao šta joj je sa sinovima. "Fali li im šta?", pitao. Esma je rekla da im ne fali ništa osim što su podložni brzom uricanju. "Uci im rukju", rekao je Poslanik, s. a. v. s. (Muslim, 2198).

Šta je urok?

"Urok je pogled divljenja pomiješan sa zavišcu osobe pokvarene duše" ("Fethu-l-Bari", 10/200).

Uzvišeni Allah je dušama i tijelima dao razlicite vidove moci. Nekima je podario posebnu tjelesnu i duhovnu moc. Osim moci koju je podario covjeku, postoji i moc duhovnih nevidljivih bestjelesnih bica, poput džina.

Svi smo svjedoci pojava kad pocrvenimo pred pogledom nekoga koga se stidimo ili požutimo pred pogledom nekoga koga se plašimo. Crvenilo je izazvano jacim nabojem krvi, a žutilo suprotnom reakcijom. Naredbu im je dao mozak, cija je naredba, opet, inicirana necim duhovnim, nevidljivim i bestjelesnim, koje dopire iz duše onoga ko gleda u nas. Radi uske veze sa ocima, po njima je i dobio ime. Naravno, nisu oci te koje ureknu. One su samo sredstvo ili instrument uricanja, kao što bivaju i sredstvom dostavljanja informacija razumu prilikom citanja ili posmatranja.

Prvi znak uroka

Prvi znak uroka jest pretjerano zijevanje popraceno suzama. Potom slijedi tjeskoba u prsima, neraspoloženje, nezainteresiranost, bol u glavi, vratu i prsima. Pokvarena i zavidna duša se zlobno ponaša i utice na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenošcu putem prodornog pogleda djeluje na covjeka.

Uroci su strjelice koje izlaze iz duše osobe koja ih šalje. Ponekad njima pogodi urecenog, a ponekad promaši. Ako ga zatekne bez zaštite (Kur'ana i dova), nema sumnje da ce ga pogoditi. Ako ga pak, zatekne pod punom ratnom spremom, te strjelice mu Allahovom voljom ne mogu nauditi.

Postoji mogucnost da se ista strjelica vrati na onoga ko je i odapeo. Ako osoba pokuša ureci, a suprostavi joj se zid zaštite sazdan od Kur'ana i dova, urok ce se odbiti i možda pogoditi osobu koja ga je i poslala.

Duša utice prilikom susreta, neposrednog kontakta, ali i bez toga. Veoma cesto neko biva urecen iako nije prisutan i nakon što drugi opiše urokljivcu tu osobu. Dakle, nije direktan pogled presudan u uricanju, jer i slijepac može ureci.

Redoslijed nastajanja

Urok nastaje ovim redoslijedom: Osoba koja može ureci je prvo necim zadivljena. Svidi joj se covjek, predmet ili nešto drugo. Potom se javlja pokvarena duša, koja se pri uricanju služi prodornim pogledom.

Covjek može ureci i samog sebe, isto kao što može ureci i druge. Ukoliko je covjek opcinjen svojim tijelom i izgledom, može ureci i sam sebe, ako ne prouci dove zaštite. Zato, kad se gleda u ogledalu, treba reci: "Allahumme hassin huluki kema has sente vedžhi" ("Moj Allahu, uljepšaj moj moral kao što si moje lice ucinio lijepim"). Takoder, treba kazati: "Subhanellahi ahsenul-halikin" ("Neka je slavljen Allah, najljepši Stvoritelj").

Preporucuje se izbjegavanje pretjeranog zagledanja svoga tijela, dugo stajanje pred ogledalom te posmatranje spolnog uda, jer džini to vole i gledaju priliku kako da covjeku nanesu štetu.

Covjek nekad može ureci drugoga i ne želeci to. Jednostavno, moci njegove duše i prodoran pogled su toliko jaki da ih ne može kontrolirati. Mnogi ljudi, potencijalni urokljivci, nisu ni svjesni da mogu ureci i bez svog htijenja i bez zavisti kao pokretacke snage uricanja. Majka može ureci svoje dijete, kao što i voljene osobe mogu ureci jedna drugu. Ko može voljeti dijete više od njegove majke? Zar bi majka voljela da joj dijete pati od uroka? Opcarana ljepotom svoga ljubimca i bez izgovorenih rijeci: "El-hamdu lillah, subhanellah, Allahu ekber, mašallah", mati može ureci svoje dijete.

Blagoslov je odbrana

Urok se ne javlja uvijek kod pokvarena covjeka. On može doci i od izrazito finog i dobrog covjeka kad mu se nešto svidi i dopadne kod druge osobe i bez želje da odredena stvar bude uskracena urecenom.

Amir ibn-Rebija je urekao Sehla bin-Hunejfa iako su se voljeli i bili Poslanikovi ashabi. Sehl je bio izrazito bijele puti i lijepe kože, što je kod Arapa simbol ljepote.

Ebu-Umame govori: "Moj otac Sehl kupao se u Harri (jednoj od dolina Medine). Skinuo je svoj ogrtac, dok je Amir ibn-Rebia gledao u njega. Amir je rekao:'Do danas nisam vidio ovako lijepu kožu ni kod skrivene djevice'. Istog momenta je Sehla uhvatio žestok bol. Obavijestili su Poslanika, s. a. v. s., i rekli da ga toliko boli da ne može podici glave. Poslanik, s. a. v. s., upitao je: 'Sumnjate li na koga?' 'Da, na Amira ibn-Rebi'u', odgovorili su. Poslanik, s. a. v. s., pozvao ga je i strogim tonom mu se obratio: 'Radi cega to ubijate svoju bracu? Što ga nisi blagoslovio? Idi i operi se za njega'. Amir je poslušao Poslanika, s. a. v. s., oprao lice, ruke, laktove, koljena, noge i potrao se ispod košulje. Tu vodu je stavio u posudu i njome polio Sehla otpozadi. Istog momenta je Sehl ozdravio." (Ahmed, En-Nesai i Ibn-Madže).

Poželjno je da musliman, kad vidi nešto što mu se dopadne, zamoli Allaha za blagoslov videnog, svejedno radilo se o njegovoj ili tudoj stvari. Dova, odnosno blagoslov, sprjecava uticaj uroka. Ona je najbolji štit. A ne treba raditi kao što mnogi cine kad vide nešto lijepo i reknu: "Joj, što je lijepo!" ili "Aj, što je dobro!", dok neki i opsuju, pa se onda dive onome što su vidjeli.

Mogu li džini ureci ljude?

Ibn-Kajjim je rekao da postoji urok od džina i urok od covjeka. Džin zavidi covjeku i zato ga urice. Šejtan, odnosno, džin potcinjava svoju vojsku kako bi poslao zavidnika ili zavidnicu radi odvodenja covjeka u potpunu zabludu, a poslije u džehennem. Za urok je zadužen džin letac koji ulazi u ljudsko tijelo samo na nekoliko sati. Najcešce pogadaju gornji dio tijela: glavu, vrat, plecke i grudi.

Jednom je Poslanik, s. a. v. s., kod Ummu Seleme zatekao sluškinju na cijem je licu bila crna mrlja. Rekao je: "Proucite joj rukju, ona je urecena".

Crna ili žuta mrlja je znak džinskog pogleda, odnosno uroka. Osobi kod koje se primijeti crna mrlja treba odmah uciti ajete i dovu protiv uroka kako bi ona nestala a bolesnik bio izlijecen.

Zato se od nas traži da spominjemo Allaha prilikom odlaganja odjece jer se džinu može dopasti naše tijelo. U momentu odlaganja odjece džin može ureci covjeka ukoliko on nema zaštitu dova. Poslanik, s. a. v. s., i kad bi tražio zaštitu kod Allaha, dž. š., tražio ju je i od džinskog i od ljudskog uroka. A kad su objavljene sure El-Felek i En-Nas, cinio je to uceci njih dvije.

Spomenimo i to da predmet uroka, osim covjeka, hajvana i imetka, mogu biti i usjevi i sve drugo cime se koristi covjek na ovome svijetu.

Pogrešna zaštita

Iz neznanja narod stavlja djeci na ruku crveni konac ili ogrlicu, želeci ih time zaštiti od uroka. Neko nosi pocijepanu odjecu, jer, navodno, ako je covjek lijepo obucen više je upadljiv i sklon uricanju. Neko stavlja potkovicu na auto kako bi se sacuvao od udesa i kako mu se auto ne bi ureklo. Neko opet stavlja od stakla ili drugih materijala napravljeno oko, neko hamajliju i mnoge druge stvari.

Sve nabrojano nema efekta u cuvanju i zaštiti od uroka, vec, naprotiv, ima kontraefekt. Crvena boja je je boja džina. Stvoreni su od plamena vatre crvene boje koju oni vole. Poslanik, s. a. v. s., rekao je: "Šejtan voli crveno. Zato, klonite se crvenog, a svaka pocijepana odjeca je upadljiva".

Nabrojane stvari covjeka vode u sujeverje. On vjeruje da mu one pomažu i da ga štite od uroka a ne Allah. Sujeverje je širk. Šejtan, odnosno džin želi da osoba postane mušrik.

Lijecenje i zaštita od uroka

Aiša, r. a., rekla je: "Poslanik,s. a. v. s., naredivao mi je da ucim rukju protiv uroka" (Buharija, 10/170)

Enes ibn-Malik, r. a., kaže da je Poslanik, s. a. v. s., dozvolio da se uci rukja protiv uroka, ujeda zmije i akrepa te cireva na slabinama" (Muslim, 2196).

1) Ako je poznato ko je urekao odredenu osobu, od njega ce se tražiti da se okupa i sapere, a da ureknuti istu vodu polije po sebi i to otpozadi.

2) Ako, pak, nije poznato ko je urekao, ureknutoj osobi ce se uciti rukja sastavljena od slijedecih sureta, ajeta i dova: El-Fatiha, Elif Lam Mim, Ajetul-Kursijja, zadnja dva ajeta sure El-Bekara, El-Ihlas, El-Felek, En-Nas. Zatim, slijedece dove:

"Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike" (ponoviti tri, pet, sedam ili devet puta.

"Bismillahi jubrike, min kulli dain ješfike, ve min šerri hasidin iza hasede, ve min šerri kulli zi ajnin" (ponoviti pet ili sedam puta).

"Allahumme raben-nasi, ezhibil-be'se vešfi entešâ afi, la šifae illa šifauke šifaen la jugadiru sekamen" (ponoviti sedam puta).

3) Pripremiti posudu sa vodom, prouciti na nju sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas i reci:

- Allahumme raben-nasi, ezhebil-be'se vešfi entešâ afi, la šifae illa šifauke šfaen la jugadiru sekamen" (tri puta).

- "Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike." (Tri puta)

Nakon toga isprazniti posudu na glavu urecenog jednim potezom sa zada, tako da voda dohvati citavo tijelo. Allahovom voljom bolesnik ce ozdraviti.

4) Da bi se zaštitili od eventualnog uroka prilikom susreta sa osobom poznatom po uricanju, ucit cemo slijedece:

Ajetul-Kursijju, sure El-Ihlas, El-Felek, En-Nas. Zatim ove dove:

"Euzu bi kelimatillahit-taammati min šerri ma haleka", "Euzu bi kelimatillahit-taammeh min kulli šejtanin ve haammeh ve min kulli ajnin laammeh", "Bismillahillezi la jedurru measmihi šej'un fil-erdi ve la fissemai, ve huvessemiul-alim".

I, na kraju, molim Uzvišenog Allaha da nas sacuva od uroka i zla zavidnika kad zavidi.