safijja bint-hujejj

Bila je izrazito inteligentna, blaga, ugledna i poštovana, lahka na suzi i samilosna. Ubraja se medu prenosioce hadisa (Majka vjernika: Safijja bint-Hujejj)

Puno ime joj je bilo Safijja bint-Hujejj bin Ahtab. Vodi porijeklo od Ishaka, a. s., a potom i od Haruna, a. s. Majka joj je bila Berra, kcerka Samuelova. Porodica joj je bila izrazito bogata i poštovana. Kod svojih roditelja bila je vrlo omiljena i bila im najdraže dijete. Safijja je prije primanja islama bila židovka i živjela je u Hajberu, dobro utvrdenom židovskom gradu sjeverno od Medine, udaljenom oko 70 milja.

Safijja je bila izrazito inteligentna, blaga, ugledna i poštovana u svome narodu. Bila je casna i lijepa. Prvo je bila udata za Selama bin-Miškema, a potom za Kenanu bin-ebil Hakika. Ova dvojica su bili židovski pjesnici u Medini. Drugi je bio veliki agitator i urotnik protiv islama i muslimana. Ovaj Kenana je ubijen u Bitki na Hajberu zbog zlocina pocinjenih nad muslimanima. Safijja, njegova tek oženjena nevjesta, tako je postala zarobljenica u ovoj bitki.

Uglednica plemena Kurejze

Nakon Bitke na Hajberu, dode ashab Dihje Poslaniku, a. s., i zatraži od njega da uzme jednu robinju za sebe. Poslanik, a. s., odobri mu te on izabra Safijju. Tako je, nakon Bitke na Hajberu, Safijja kao robinja pripala Dihji bin-Halifi el- Kelbiju.

S obzirom na njeno porijeklo, položaj u plemenu i sl., ljudi su se obracali Resulullahu, a. s., rijecima: “Allahov Poslanice! Ona je uglednica plemena Kurejze te si je ti jedini dostojan”. Poslanik, a. s., naredio je da je Dihje pusti, a da uzme drugu robinju. Potom joj Muhammed, a. s., ponudi islam, a ona ga prihvati i držala ga se u svim situacijama. Tada se pokrila hidžabom.

Nakon što joj je Poslanik, a. s., ponudio da se uda za njega, ona je rekla: “To sam potajno priželjkivala u širku (mnogoboštvu), pa kako da ne pristanem u islamu!” Njen mehr bio je puštanje na slobodu.

Prije primanja islama, sanjala je cudan san: vidjela je Muhammeda, a. s., i sebe kako ih melek pokriva svojim krilima.

S obzirom da se Resulullah, a. s., s njom oženio u toku vojnog pohoda na Hajber, njen slucaj nam je još zanimljiviji.

Poslanik, a. s., uprilicio je skromno svadbeno veselje. Zvanice su pogošcene hurmama s maslom i brašnom (tada nije bilo mesa u muslimanskoj vojsci). Nakon ovoga, kad je Safijja bila spremna za brak, Poslanik, a. s., prišao joj je i s njom, kao sa svojom nevjestom, proveo tri dana na vojnom pohodu.

Lahka na suzi

Ni u toku džihada Resulullah, a. s., nije joj uskratio pravo i pocasti. Ni njoj niti ikome drugom, Muhammed, a. s., nikad nije uskratio neko pravo koje pripada po slovu šerijata.

Kada joj je prišao, Poslanik, a. s., na njenom licu vidio je modrilo te je upitao: “Šta je ovo?” Ona odgovori: “Allahov Poslanice, prije tvoga dolaska u Hajber, ugledala sam kako se Mjesec pokrenuo i pao meni u krilo. Ispricah svome mužu san, a on me udari preko lica i rece: 'Ti želiš za sebe tog kralja koji je u Medini!'"

Dogadaj Poslanikove, a. s., ženidbe sa Safijjom zbio se pocetkom sedme godine po Hidžri.

Bila je lahka na suzi. Jedne prilike je Safijja razgovarala sa Aišom, r. a., i Hafsom, r. a., te su njih dvije rekle kako su one vrednije od nje, a kao dokaz im je bilo to što su one pripadnice plemena Kurejš te su i bliže Poslaniku, a. s., jer je ona porijeklom židovka. Ona je, sva tužna i uplakana, to spomenula Muhammedu, a. s., te joj on rece: “A zašto im nisi rekla: 'Kako da vas dvije budete bliže od mene Poslaniku kad je moj muž Muhammed, moj otac je Harun, a moj amidža je Musa?” (Tirmizi). Kasnije je Poslanik, a. s., poucio Hafsu i Aišu, r. a., i blago ih ukorio skrecuci im pažnju na grešku. Druge prilike, u Safijjinoj sobi sakupilo se ljudi koji su ucili Kur’an, spominjali Allaha, dž. š., i cinili sedždu, te je to Safijju veoma rasplakalo.

U predaji o Safijjinom porijeklu vidimo Resulullahov, a. s., stav i poštovanje naspram poslanika Musa, a. s., i Haruna, a. s., koje židovi svojataju i tvrde da ih slijede, šta pojašnjava da su židovi koji prihvate islam, ustvari, i sljedbenici Musa, a. s., i Haruna, a. s., i njihovi duhovni potomci. Ovim se ulijeva pouzdanje u kontinuitet Allahovih objava i njihovu medusobnu povezanost.

Od nje mnogi prenose hadise

Safijja se ubraja medu prenosioce hadisa od Poslanika, a. s., i od nje hadise prenose mnogi.

Alija sin El-Husejnov prenosi od Safijje da je rekla: “Jedanput sam došla Vjerovjesniku, a. s., da s njim razgovaram, a on je bio u itikafu u mesdžidu. Nakon razgovora, Poslanik, a. s., ustade i otprati me do moje kuce. U putu nas susretoše dvojica ljudi ensarija, a kad vidješe Poslanika, a. s., vratiše se od stida. On ih zovnu i rece im: 'Dodite, ovo sa mnom je moja žena Safijja bint-HHah Hujejj!' Oni rekoše: 'Allahu se utjecemo (od bilo kakve pomisli) i On neka je slavljen, o Allahov Poslanice!' A Poslanik, a. s., rece: 'Zaista, šejtan kola ljudskim tijelom poput krvi! Prepao sam se da nešto ružno ne pomislite!'"

Ovaj dogadaj zbio se nocu, te Poslanik, a. s., želi da se ne ostavi nikakva klica sumnje.

Upitali su Šafiju, r. a., o smislu ovog postupka te im on odgovori da ova dvojica ashaba nisu posumnjali u Resulullaha, a. s., niti se, pak, Poslanik, a. s., njima pravdao, nego je smisao u tome da u ummetu ostane propis da se to treba pojasniti kad se dogodi situacija koja bi izazvala bilo kakve sumnje.

Safijja, majka vjernika, jedan je od dokaza istinitosti Vjerovjesnikove, a. s., misije jer je ona svo vrijeme slušala od svoga naroda kako govori o Muhammedu, a. s., kao o obecanom Poslaniku koga su i oni ocekivali, ali ih njihova zavist, mržnja, zabluda, krivovjerstvo i stranputica odvratiše od toga da povjeruju da je on posljednji Allahov Poslanik, kojeg je nagovijestio, Musa, a. s., Isa, a. s., i drugi poslanici u svojim misijama, a o kome govore i sve objavljene knjige, bilo direktno ili indirektno. Medutim, sve to im je bilo nedovoljno i negativni porivi njihovih duša bili su jaci od istine koja je kolala njihovim umovima! Allahovom milošcu, najbolji od njih su shvatili istinu, priznali i slijedili Muhammeda, a. s. Safijji se ukazala i veca cast od te! Ona je postala supruga Poslanikova, a. s., i majka svih vjernika do Sudnjega dana!

Sam Safijjin otac Hujejj je bio zakleti neprijatelj Poslanika, a. s. I on je znao za opise Poslanika, a. s., ali je bio njegov otvoreni neprijatelj do svoga stradanja sa plemenom Kurejze. On je otišao do Resula, a. s., još dok je stigao u Kubaa, i tu se uvjerio u istinitost njegovih opisa kao poslanika, te odmah po povratku svome narodu, ciji je bio uglednik, pozvao ih je na vjecno neprijateljstvo protiv Poslanika, a. s., i njegovih sljedbenika i pomagaca.

Bila je veoma samilosna

Kad je Poslanik, a. s., umirao, ona je rekla: “Allahov vjerovjesnice, zaista bih voljela da to što se tebi dogada prede na mene!” Ostale žene se uzbudiše, a Poslanik, a. s., im rece: "Tako mi Allaha, ona je iskrena!"

Jedne prilike Safijjina sluškinja je otišla Omeru bin-Hattabu, r. a., i rekla mu kako Safijja voli subotu i kako je bliska sa židovima. Omer, r. a., upita je o tome, a ona rece: “Što se tice subote, ne volim je više nakon što mi je Allah zamijeni petkom. Što se tice židova, oni kod mene imaju pravo rodbinstva jer ja od njih poticem”. Potom je upitala svoju robinju o tome šta ju je navelo da ovo govori Omeru, r. a. Ona joj odgovori: “Šejtan!” Safijja joj rece: “Idi, slobodna si!”

Jedne prilike su Poslanik, a. s., Safijja, Enes i Ebu-Talha putovali te je deva na kojoj su bili Poslanik, a. s., i Safijja posrnula i pala. Pali su i Resulullah, a. s., i Safijja. Ebu-Talha odmah priskoci Poslaniku, a. s., i upita ga: “Jesi li dobro, Allahov Poslanice!” Poslanik, a. s., odgovori: “Da, idi pomozi Safijji.”

Historicari se razilaze o vremenu njene smrti. Jedni kažu da je umrla 36 godine po Hidžri, a drugi kažu 50. godine po Hidžri. Ukopana je u medinskom mezaristanu Beki’i.