Zbilo se u ovome vremenu. Dogadaji o kojima pišemo izgledaju nevjerovatno, ali je sve i istinito. Do najsitnijeg detalja
Helem, ovaj Rus pošao je na put sa grupom djevojaka. Medutim, stigavši tamo gdje je bio naumio, ponudio je djevojkama drukciji plan: “Došle ste ovdje da biste mizerno zaradile, a ova zemlja je bogata i u njoj žive ljudi koji dobro placaju. [ta mislite kad biste vi...” I, tako, ponudio im je bavljenje pokvarenim poslom - prodaju tijela i casti. “Ko pristane, neka se raduje brzoj zaradi”, govorio im je dok ih nije nagovorio. U njihovim srcima nema imana, niti postoji moralna smetnja koja bi ih sprijecila od takvog djela. Odbila je samo jedna, a onaj joj priprijeti i rece da je je izgubljena u ovoj zemlji. Djevojka je zgrabila svoj pasoš i pobjegla na ulicu. Nije imala ništa osim onoga što joj je pokrivalo tijelo, a i to je bilo vrlo oskudno. Bila je zbunjena. Nije znala kud bi.
Pricu nastavlja knjižar: “Drugi put je došao sa cetiri žene. Tri su imale hidžabe, dok je cetvrta, ljepotica, bila otkrivenog lica. Muškarac je kazao da je ona Ruskinja i da je pocela prihvacati islam te je tražio druge knjige i kasete o islamu. Dao sam mu knjige... Ponovo je došao i rekao da je ona primila islam i da želi to obznaniti. Tražio sam da procita neke knjige, jer vlasti u toj zemlji zahtijevaju ispit. Procitala je, pa je došao sa njom kod mene i ona je položila ispit. Nakon što je to javno obznanjeno, prijatelja sam uputio na žene koje poducavaju Kur’anu… Poslije izvjesnog vremena svratio je do mene, zajedno sa svojom ženom. Sretan je i kaže da mu je, hvala Allahu, dobro… Iznenadilo me da je ta žena bila potpuno pokrivena, ne onako kao njegova mati i sestre, vec se na njoj nije ništa vidjelo. On rece: “Nakon ženidbe, otišao sam sa njom na pijacu, da kupimo neke potrepštine. Moja žena je ugledala potpuno pokrivenu ženu. Zacudila se tom izgledu, pa upitala zašto je to tako, je li radi neke mahane. Odgovorio sam: “Ova žena se pokrila onako kako je Allah zadovoljan sa njom i Njegov Poslanik, s.a.v.s.” Poslije mi je rekla kako se cudila kad god bih ušla u prodavnicu jer oci prodavaca nisu silazile sa njenog lica. “Dakle, ovo je zaštita za moje lice i ono se mora pokriti. Ono mora biti samo za mog muža. Necu izici sa pijace bez hidžaba".
Knjižar pripovijeda: “Pokrenule su se vijesti o Ruskinjinom mužu. Mislim da je Palestinac. Pojavio se šest ili sedam mjeseci poslije i objasnio da ga nije bilo zato što mu je supruzi istekao pasdoš, pa su morali izvaditi novi, u istom gradu u kome ga je dobila. Ona je htjela krenuti u hidžabu. Upozorio je da ce im to donijeti probleme. Ona je, pak, rekla da odbija pokoriti se nevjernicima, griješnicima koji su džehennemsko gorivo, i da ne želi biti nepokorna Allahu, dž. š.
Službenik je još rekao da se pasoš mora ovjeriti u gradu u kome je moja žena rodena. Smatrali smo to prilikom da posjetimo i njenu porodicu. Stigli smo tamo, iznajmili sobu, zatim ovjerili pasoš i otišli smo u posjetu njezinoj familiji. Vrata je otvorio mladic. Njezin brat. Obradovao se sestri i zacudio njezinom licu. Ona je ušla smijuci se i grleci brata. Ušao sam iza nje… Stan je bio skroman. Osjecali su se tragovi neimaštine. Svi su govorili na ruskom i ništa nisam razumio, ali sam primijetio da ton diže. Galama se povecavala. Izidoše tri mladica i starac. Medutim, dobrodošlica zetu pretvorila se u udaranje. Pomislio sam da cu se oprostiti sa dunjalukom. Nisam imao izbora: otvorio sam vrata i pobjegao na ulicu, a oni za mnom. Pomiješao sam se medu ljude i pobjegao im. Uputio sam se ka hotelskoj sobi, nedaleko od ženine kuce… Na celu, nosu i obrazima vidjeli su se tragovi udaraca. Iz usta mi je tekla krv, odjeca mi je bila pocijepana. Pomislio sam: ´Spasio sam se, ali kako je sada mojoj ženi?´ Moj problem je to što ne mogu bez nje. Veoma sam je zavolio. Razmišljao sam: ´Možda ce se ubiti, ostaviti me, sigurno ce se odreci islama, sigurno...´ [ejtan je radio svoj posao. Misli su mi se vrtile u glavi, sve dok se nisam pomirio s time da više nemam žene´.
Cetvrti dan, nakon što su muškarci otišli na posao, vrata se otvoriše i pojavi se moja žena. Gledala je lijevo-desno. U svom životu nisam vidio ljepšeg prizora! Medutim, njezino lice bilo je potpuno crveno. I krvavo. Prišao sam i prepao se. Ništa nije imala na sebi osim krpe koja jê pokrivala. Noge su joj bile vezane lancima, a i ruke iza leda. Gledao sam je i plakao. Nisam se mogao kontrolirati. Obrati mi se: ´Halide, slušaj! Prvo, ne brini se za mene. Ustrajala sam na islamu. Tako mi Allaha, ono što sada doživljavam nije ravno dlaki spram onoga što su podnijeli ashabi i Poslanik Allaha, dž.š., kao i vjerovjesnici prije njega. Drugo, molim te, Halide, ne miješaj se izmedu mene i mojih. Trece, cekaj me u sobi dok ti ne dodem, ako Bog da. Dovi što više i klanjaj nocu, jer je namaz najpribraniji kod Allaha, dž. š. Otišao sam u sobu. Prošao je dan. Drugi. Treci proticao... Krajem treceg dana, neko zakuca na moja vrata. Ko li je to u ova doba? Tišinu probio glas moje žene: ´Ja sam, otvori!´ Otvorio sam vrata. Rekla je da idemo. Obukla je rezervni hidžab koji smo imali i ušli smo u taksi. Rekao sam na ruskom jeziku: ´Aerodrom!´, jer sam tu rijec naucio. On je rekla: ´Ne! Moji ce me tražiti na aerodromu. Zato idemo na selo, pa u drugo, u trece, zatim u cetvrto, peto, pa u neki grad u kome ima aerodrom´. Tako smo stigli na areodrom i rezervirali karte. Polazak je bio kasno. Zakupili smo sobu. Gledao sam suprugu tražeci dio tijela koji nije bio krvav. Nisam ga našao. Pricala je šta se dogodilo. Prvo su je pitali o odjeci. Rekla im je da je to islamska odjeca, da sam ja njezin muž i da je primila islam. Nisu povjerovali, pa je ispricala šta se sve zbivalo, od pocetka, kako je onaj covjek htio uvuci u prostituciju. Rekli su joj: ´Da si postala prostitutka i prodala svoju cast, bolje bi ti bilo i bilo bi nam draže nego što si nam došla kao muslimanka. Znaj da neceš izici iz ove kuce osim kao pravoslavka ili mrtva!´ Svezali su je. Vezana je slušala kako me biju. Zatim su nju udarali bicevima od ikindije sve dok nije došlo vrijeme za spavanje. Ujutro su otišli na posao, a ona ostala sa majkom i 15-godišnjom sestrom. se bolje osjecala. Ponekad je, onesviješcena, spavala. Zatim su jer bicevali dok ne bi izgubila svijest. Samo su tražili da se odrekne islama, a ona odbijala.”
Muž završava ovu pricu iz života: ´Vratili smo se u našu zemlju. Odveo sam ženu u bolnicu. U njoj je ostala podugo lijececi tragove udaraca i mucenja. Uglavnom, to je i završetak ovoga kazivanja. Ima tu mnogo detalja nad kojima treba stati, porazmisliti i izvuci pouke. Medutim, to cu prepustiti vama i vašim srcima - da biste shvatili pouku i primili savjet”.