hafiz halil ef. mehtic

Hafiz Mehtic govori i o motivima svog aktivnog politickog angažmana kroz BPS, o razlazu sa politikom SDA, o svom ucešcu u Alijansi i o Dejtonskom sporazumu. Mehtic otvoreno govori i o ulemi i politici, mogucoj islamskoj partiji, pluralizmu u Islamu...

Koji su motivi vašeg aktivnog ukljucivanja u politiku, posebno u trenutku kada se vrši promjena koncepta vlasti?

Mnogo je motiva koji su me rukovodili da se aktivnije ukljucim u politiku. Jedan od osnovnih razloga je jedno iznimno teško stanje u BiH promatrano sa raznih aspekata. Zbog privrednog kolapsa ogroman je broj nezaposlenih ljudi, sve je bjedniji položaj penzionera, demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida, šehidskih porodica i ostalih struktura u društvu. Mišljenja sam da prethodna vlast nije pokazala dovoljno ni umijeca a ni dobre volje, kako bi se nagomilani problemi riješili. Vecina rukovodecih ljudi posljednjih godina naglašeno je protežirala licne nad zajednickim interesima. Dapace, ljudi su se poceli baviti politikom radi sebe, a ne radi naroda, odnosno borba za ideale zamijenjena je borbom za partiju, a kasnije je to preraslo u isuviše ogoljenu borbu za ocuvanje vlasti po svaku cijenu. U ovakvom ambijentu odlicno su uspijevale nezakonite radnje poput mita, korupcije, nepotizma i dr. Moje osobno, kao i razocarenje znatnog broja Bošnjaka utoliko je vece, što su naši izabranici kao eksponenti vlasti, ljudi koji se deklarišu kao vjernici muslimani, cinili ovakve stvari. Nažalost, mnoge stvari su se dešavale pod izgovorom vjerskih i nacionalnih interesa. Musliman koji se odvažio baviti ovim poslom, mora biti svjestan cinjenice da je osnovna zadaca vlasti osigurati blagostanje državi i narodu. Da bi se to postiglo, vladari na svim nivoima moraju biti sluge narodu, a nikako da narod bude sluga njima, kao što je to, nažalost, praksa u vecini islamskih zemalja.

Seferu je ucinjena nepravda

Zašto baš BPS? Da li zbog samog programa stranke ili možda, samo zbog, kako se govori u nekim krugovima, sticanja politickog iskustva koje bi iskoristili u nekom daljem politickom djelovanju?

Ja sam od strane pojedinih celnika iz zenicke SDA, kao i IZ, u posljednjih nekoliko godina etiketiran kao glavna kocnica u vjerskom, politickom i ekonomskom razvoju. Te sitne duše dobro su znale da to nije tako, ali, da bi se oni bolje vidjeli, trebalo je pokositi mene, kao i još nekolicinu uglednih ljudi raznih zanimanja. Nakon našeg detroniziranja ocekivali smo progres. Medutim, na svim poljima uslijedilo je nazadovanje, što nam je dalo povoda da kao jedan neformalni džemat pocnemo razmišljati o našem politickom angažmanu. Bilo je razlicitih prijedloga ali, na kraju, smo se ipak odlucili da pristupimo bosanskohercegovackoj patriotskoj stranci, na cijem celu je general Sefer Halilovic. Što se mene licno tice moje pristupanje ovoj stranci bilo je motivirano sa tri kljucna razloga. Prvo, htio sam dati podršku gosp. Halilovicu, što mu je, kao iznimno zaslužnom Bošnjaku, ucinjena nepravda. Drugo, u ovoj stranci sam prepoznao politicki okvir za optimalno rješenje bošnjackog pitanja, kao i pitanja drugih naroda. I trece, najvažnije, što ova stranka naglašenije nego sve druge bazira glavninu svog politickog djelovanja na ideji ocuvanja cjelovitosti BiH, kojoj je, de facto, Dejtonskim ustavom nacinjena velika nepravda.

Možda vaše bavljenje politikom, kao vjerskog lica, ne bi izazvalo tolike reakcije medu vjernicima da ste to ucinili kroz SDA?

Potpuno se slažem s vašom konstatacijom. Imajuci na umu da je SDA imala, i još uvijek ima, svoje najjace uporište i podršku unutar IZ, odnosno vjernicke populacije, svako istupanje iz te stranke naš narod je doživljavao kao izdaju. Neki, maltene, nisu ni pravili razliku izmedu IZ i SDA. Celništvo je ovih dviju organizacija uveliko generiralo takvu atmosferu, želeci na taj nacin zadržati monolitnost glasackog tijela, a samim tim i svoje pozicije u vlasti. Sjetimo se istupanja akademika Filipovica i Zulfikarpašica, kasnije Mahmutcehajica, Silajdžica i Halilovica, i još nekih drugih. Hatibi po Sarajevu i Tešnju su npr. Silajdžica poredili sa Fikretom Abdicem, unatoc silnim zaslugama koje je dr. Silajdžic imao radeci kao premijer i ministar vanjskih poslova. U takvim situacijama posezalo se za onim najtananijim i najosjetljivijim nitima koje vezuju bošnjacko bice. Naime, svako kontriranje i drukcije mišljenje, brže-bolje, s puno naboja prozivano je razbijanjem bošnjackog jedinstva i države BiH. Ta retorika sve manje pali, jer kako vrijeme prolazi, uvida se da Bošnjaci, i u drugim strankama, možda sa još više žara, pa cak i efikasnije, zastupaju vitalne interese Bošnjaka i države. Na ovaj nacin Stranci demokratske akcije se izbija ekskluzivno pravo na bošnjacki narod. To posebno važi za one tvrdnje da su muslimani samo u SDA, a ostalo su izdajnici i komunjare.

Pluralizam je kod muslimana zatrt

U jesen su pred opce izbore 2000. u Orahovici kod Zenice boravila dvojica visokih predstavnika IZ od kojih je jedan kategoricki izjavio: "Odgovorno tvrdim da onaj ko ne glasa za SDA, nije musliman." Vidite do kojih granica seže ova stranacka iskljucivost i zaslijepljenost. Taj gospodin, koji se izdaje za najveceg islamskog teoreticara u BiH, morao bi znati da se pripadnost Islamu ne uslovljava clanstvom u SDA. Nažalost, ti ofucani demagozi još uvijek, zahvaljujuci njihovim visokim pozicijama u društvu, dezavuišu i zamlacuju narod ne davši mu mogucnost da konacno progleda. Mi se moramo jednom nauciti da drukcije mišljenje ne smije biti razlog za naše medusobno trvenje i nepovjerenje. Nažalost, iz bivšeg sistema smo naslijedili jednu praksu a ona jec ako nisi sa mnom protiv mene si. Unificirano mišljenje redovno rezultira totalitarizmom. Suprotno ovome, pluralizam ideja i pristupa pospješuje konkurenciju i medusobno nadmetanje što ima opce pozitivne efekte na razvoj društva i države. Nama je Uzvišeni zorno pokazao rezultate i jednog i drugog. Drugo je pitanje što mi te Allahove, dž.š. znakove, zbog našeg gafleta ili dinskog sljepila, ne znamo citati. Primjerice, u muslimanskim zemljama pluralizam je zatrt. Takav ambijent pogoduje samo vladajucim oligarhijama koje se decenijama zadržavaju na vlasti. Šefovima njihovih država rijetko ili nikako se smije uputiti rijec kritike, bez obzira na bijedno stanje njihovih naroda. Nažalost, za svoje doživotne mandate i neprimjerene postupke oni imaju potporu u oficijelnoj ulemi, koja tendencioznim tumacenjem Islama redovno za njih iznade rijeci hvale i opravdanje za takvo stanje. Pogledajmo npr. Alžir, Libiju, Tunis, Egipat, Irak, Siriju pa i Palestinu, a o kraljevinama da i ne govorimo. Tu vec decenijama nemamo nikakvih promjena. Rezultat takve politike je primitivizam, bijeda i bježanje naroda širom bijelog svijeta. S druge strane Zapad je kao sistem upravljanja državom uzeo parlamentarnu demokratiju koja, uz ostalo, podrazumijeva reizbornost funkcija. To se pokazalo kao efikasnim za njihove države i narode. U toj istoj demokraciji javno se mogu kritikovati postupci najviših predstavnika vlasti, a nerijetko su i demonstracije i protesti zbog nekih odluka vlade. Prema tome, politicki angažman u nekoj drugoj partiji mimo SDA ne smijemo doživljavati kao razbijanje BiH i bošnjackog naroda, vec kao obogacenje na našoj politickoj sceni. Mislim da je bolje imati pet jabuka i birati najbolju, nego samo jednu koja može biti i lošeg kvaliteta.

Hocete li se Vi kao zastupnik u najvišem zakonodavnom organu Bosne i Hercegovine angažirati u radu i pomaganju Islama na ovim prostorima?

Svakako, ali ne treba shvatiti da je rad za Islam samo držanje predavanja i puko poducavanje osnovnim nacelima vjere. Rad za Islam je podupiranje svega što predstavlja islamske i opceljudske vrijednosti, kao što je pravda, poštenje, broba protiv kriminala, korupcije, prostitucije , alkohola itd. Sve to je svojevrsni doprinos Islamu na ovim prostorima. I borba protiv nepotizma, rodackih veza, a za ravropravnu raspodjelu na osnovu sposobnosti što je u duhu Islama.

Svaki musliman bi morao biti politicar

Znaci li to da bismo uskoro mogli ocekivati da se i ostali vjerski autoriteti, odnosno ulema, ukljuci u politiku, posebno aludiram na one koji su svoje znanje stekli u islamskom svijetu?

Ako se pozabavimo razlozima nezavidnog položaja muslimana širom svijeta, zasigurno cemo ih naci, uz ostalo, i u povlacenju i ogradivanju od društvenih i svjetskih politickih procesa, cime je Islam izgubio svoju kreativnu društvenu dimenziju. Odvajanjem vjere od sveopcih tokova zajednice, vjera se pretvara u privatnu stvar i tako se omogucuje politickim upravljacima da vladaju bez Boga. Eliminacija vjere, u ovom slucaju Islama, iz bilo koje sfere našeg privatnog i zajednickog života, ima za posljedicu nedolicno bavljenje politikom, kada do izražaja dolazi makijavelisticki politicki nazor, koji vladaru dopušta sve što je u službi moci i velicini države: laž, vjerolomstvo, izdaju i sl. Ako politiku razumijemo kao nauku o uredenju javnog i državnog života i njegovo funkcioniranje, onda bi svaki musliman morao biti politicar, jer vjera od njega traži da ne živi samo za sebe, ne vodeci racuna o problemima i interesima drugih, analogno hadisu Poslanika, s.a.v.s.: "Ko se ne brine za stvari muslimana, nije naš." Niko pa ni ulema ne može biti poštedena aktivnosti i doprinosa na planu ostvarenja ovih univerzalnih vrijednosti. Utoliko prije, pogledamo li život Poslanika, s.a.v.s, koji je pored svoje poslanicke misije i privatnih obaveza, bio i politicki voda, utemeljitelj države, njen diplomata, pregovarac, vojskovoda itd. Dakle bio je angažiran u svim sferama ovozemnog života. Distanciranjem od politike moralnih ljudi, otvara se prostor za amoralne licnosti koji sa pozicija vlasti uticu na nepoželjne tokove u društvu. Naša najbolja borba za ozdravljenje društva jeste izravno ukljucivanje u sve njegove tokove, a prije svega politicke. Kontraproduktivno je konstatiranje i kritikovanje stanja bez aktivnog sudjelovanja u njegovom mijenjanju.

Muslimani su nedorasli vremenu u kom žive

Da li je možda ovo trenutak da se veliki dio, dosada mahom apoliticne vjernicke populacije, aktivira kroz islamsku partiju koja bi u sklopu svog politickog djelovanja ponudila jasnu islamsku alternativu?

Prateci izborne rezultate u posljednjih nekoliko godina, evidentno je da znacajan procenat bošnjacke populacije uopce ne izlazi na izbore. Radi se otprilike o procentu 40 posto, što je pokazatelj velike nezainteresovanosti i apoliticnosti našeg svijeta. Ocito je u narodu zavladalo stanje beznada i nepovjerenja prema politickim partijama. Narod se osjeca prevarenim i stoga s nevjericom pristupa bilo kakvim programima i obecanjima. Veliki je znak pitanja koliko bi pojavljivanje islamske partije na politickoj sceni BiH stanje popravilo u ovom pogledu. S obzirom da u ostala dva naroda postoje kršcanske partije, mislim da formalno i pravno ne bi bilo zapreke. Medutim, osnivaci takve partije morali bi imati na umu da bi svi njihovi programi morali biti utemeljeni na principima Islama. Pitam se da li bi bili u stanju, u duhu vremena, ponuditi politicke, ekonomske, kulturne, privredne, pravosudne, socijalne, bankovne i druge programe na principima Islama. Bojim se da se takva partija ne bi brzo kompromitovala, a njeni aktivisti potrošili dokazujuci kako nisu fundamentalisti, ekstremisti i militantna organizacija.

Je li to, ustvari, manjakvost Islama ili muslimana?

S obzirom da je Islam objava od Stvoritelja i da je zbog svoje takve prirode lišen bilo kakvih manjkavosti i ujedno rješenje za sva pitanja i probleme u svakom prostoru i vremenu, ocito je da to nije manjkavost Islama, nego nas, muslimana, koji živimo u vremenu kojemu nismo dorasli. Na razini Islama nismo razradili sve one probleme sa kojima se suocavamo. Kada govorimo o pravnom, ekonomskom, socijalnom, bankarskom segmentu organizacije života, onda se najbolje vidi naša nedoraslost i nesposobnost da ponudimo Islamsku alternativu kako bismo mogli parirati aktuelnim konceptima organiziranja života. Primjer su i "šerijatski sistemi" u Sudanu i Somaliji koje se danas deklarišu kao takvi, dok njihovo stanovištvo, de facto, umire od gladi. Cinjenica je da tome uveliko kumuje i medunarodna zajednica, koja raznim vrstama pritisaka sprjecava ove države da se znacajnije razviju. Ipak, ne možemo se uvijek time pravdati i kriviti druge.

Šta nam je onda ciniti u takvoj situaciji?

Bez obzira na sve to, smatram da mi ni postojece stanje nismo iskoristili za bavljenje pravim politickim radom. Iako u islamskim krugovima ima i onih koji osporavaju demokratiju, ipak ona omogucuje ljudima da slobodno izaberu one koji ce ih voditi i nastupati u ime njih u oblasti politike, te da im se ne nametne vladar ili sistem koji oni ne žele. Demokratija je ta koja omogucuje ljudima traženje odgovornosti od vladara kada pogriješe, kao i potpunu izjednacenost vladara i obicnih gradana pred zakonom. Istinska demokratija omogucuje narodu da se opredijeli za kulturne, ekonomske, politicke i druge programe koji odražavaju njihove stvarne interese, a ne za one koji im se nametnu i zbog kojih, ukoliko ih ne prihvate, bivaju proganjani kao primjer drugima. Za ostvarenje ovih ciljeva, covjecanstvo je iznašlo odgovarajuce forme, kao što su: izbori, referendum, pravo vecine, partijski pluralizam, opoziciono djelovanje, sloboda štampe, neovisnost sudova i sl. Sve ovo pogoduje razvoju i uspostavi osnovnih islamskih nacela i njegovih univerzalnih vrijednosti.

Ni komunisti nisu što su nekad bili

U vrijeme komunistickog režima bili ste proganjani i hapšeni, sada ste u Alijansi za promjene sa SDP-om koji je, fakticki, nasljednik bivšeg SKJ. Kako to objašnjavate?

Stranke koje su participirale u vlasti proteklih deset godina bile su i glavni akteri u proteklom ratu u BiH. Iako ih ne možemo stavljati u istu ravan, posebno kada je SDA u pitanju, pošto je ova stranka radila na ocuvanju BiH, a ostale dvije nacionalne stranke na njenoj podjeli i razgradnji, ipak, medunarodna zajednica ih stavlja u isti koš, ne želeci ovim strankama prepustiti ulogu glavnih aktera u daljnoj buducnosti. Od Dejtona do danas, svjedoci smo dijametralno suprotnih interesa ovih stranaka, što je funkcioniranje BiH dovelo u jednu pat-poziciju. Mislim da ce promjene iskazane kroz Alijansu rezultirati normalizacijom stanja u našoj domovini. Dovoljno je spomenuti odluku o konstitutivnosti sva tri naroda, uspostavu granicne službe, energican stav kada je HDZ u pitanju, i još neke druge poteze. Kada se spominje Alijansa, redovno se u prvi plan istice SDP koji bez Stranke za BiH, i ostalih stranaka, ne bi mogla ništa uciniti u izvršnoj vlasti. Cinjenica je da glavnina clanstva i rukovodstva inklinira ateizmu, što nas odmah asocira na bivšu SKJ. Medutim, ni druge politicke stranke nisu poštedene od ateista. Alijansa je formirana nakon usvajanja zajednicke platforme djelovanja koja je stoposto na fonu BiH i njenih naroda. Svatko ko želi dobro BiH, stao bi uz ovu platformu. Bosanskohercegovacka patriotska stranka podržava sve druge stranke i politicke programe koji rade na jacanju institucija BiH. Cinjenica je da sam u bivšem sistemu bio proganjan i hapšen, ali sadašnji SDP, i sve kad bi htio, ne može biti kao bivši SK iz nekoliko razloga. Prvo, na sceni je partijski pluralizam u BiH, a ne jednopartijski sistem kao nekad, što odbija mogucnost samovoljnog ponašanja. Drugo, SK je platformu svog politickog djelovanja bazirao na ateistickim osnovama, zbog cega je bilo nezamislivo da vjernici budu clanovi SK. Naprotiv, svi oni koji su na bilo koji nacin ispoljavali svoju religioznost, bivali su šikanirani, iskljucivani pa i hapšeni. U sadašnjem SDP nije tako. Licno poznajem ljude koji se javno deklarišu kao vjernici, a ima ih koji su i aktivisti unutar IZ u svojim džematima.