savez sa sejtanom

Cijela naselja zagadena su sihirskim cinima. Posljedice su ocevidne i manifestuju se enormno velikim brojem zlocina, samoubistava, razvoda, duševnih rastrojstava, psiho-oboljenja, pribjegavanja drogi i alkoholizmu, svakodnevnim svadama, sudskim sporovima. Ljudi traže spasa, dok zvanicna medicina još uvijek nemože ponuditi izlaz iz svih tragicnih situacija kroz koje mnogi prolaze. Zato se ljudi, tražeci izlaz, obracaju kome treba i kome netreba.

“Ko ode vracaru i povjeruje u ono što mu je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.”

Svakodnevno smo u prilici cuti ove turobne recenice: “Na kraju sam živaca…”, “Zapustio(la) sam porodicu, bracne obaveze”, “Ni u cemu više ne vidim smisao i ljepotu”, “Ne mogu kontrolirati svoje tijelo, “Kuca me ubija”, “Brak nam se raspada, “Dode mi da se ubijem”, “Stalno se svadamo” itd.

Ove rijeci samo djelomicno otkrivaju prazninu, jad i ocaj u dušama onih koji sebi traže lijeka.

Biznismeni opasne rabote

Ovo je jedna od onih tema o kojima se kod nas rijetko piše, pogotovo s naucnog i medicinskog aspekta, a koja je veoma prisutna medu našim svijetom. Prisutnija od mnogih drugih o kojima naša štampa piše. Cini sihra prisutni su u našem svakodnevnom životu, a njegovi ucinci, puni zla i nesrece, nerijetko su sudbina naših prijatelja, komšija, pa i nas samih.

Mnogi ce primijetiti kako kod nas, ali i u svijetu, nikad nije bilo više sihra nego danas. Cijela naselja zagadena su sihirskim cinima, kako to kaže jedan naš hafiz. Posljedice su ocevidne i manifestiraju se enormno velikim brojem zlocina, samoubistava, razvoda, duševnih rastrojstava, psiho-oboljenja, pribjegavanja drogi i alkoholizmu, svakodenvnim svadama, sudskim sporovima. Ljudi traže spasa, dok zvanicna medicina još uvijek ne može ponuditi izlaz iz svih tragicnih situacija kroz koje mnogi prolaze. Zato se ljudi, tražeci izlaz, obracaju i kome treba i kome ne treba. Mnogo ih je koji se obracate spravljacima hamajlija i zapisa kako bi se oslobodili sihra i drugih cina i vratili zdravlje, mir, ljubav i harmoniju u svoj dom. Mali broj ih se obraca na pravo mjesto, originalnim i iskrenim lijecnicima Allahovom Knjigom.

Narod i nije toliko kriv, jer i ne zna napraviti razliku izmedu ispravnog i neispravnog. Njih trebaju uputiti oni koji znaju ispravni vid lijecenja, a to ne praktikuju iz njima poznatih razloga. Sve se pretvorilo u biznis… Hajde, ni to nije toliki problem koliki je problem to što su ovi biznismeni za svoje najbliže saradnike unajmili bica koja niko ne vidi, a koja su prisutna svuda oko nas. Saradnja je na nivou, a jedini motiv njihovog posla jest interes. Onome koji “lijeci” uz pomoc “prijatelja” džina interes je novac, odnosno materijalna dobit. Džinu je interes nanositi bol covjeku, ali on to ne može sam i bez pomoci covjeka sa ovog svijeta. Svijet džina i šejtana paralelan je našem svijetu, egzistira i ima moc razumijevanja i slobodnu volju kao i ljudi. Obavezni su izvršavati dužnosti isto kao i ljudi. Izvan su ljudskih cula. Ne mogu se vidjeti u svom stvarnom liku. Ali, zato imaju moc pretvaranja u likove životinja i ljudi. Za svoja djela ce na Sudnjem danu polagati racune.

Razmirice medu supružnicima, razne bolesti, teškoce i nemiri, teška psihicka stanja, pa cak i ludilo, to su posljedice njihova djelovanja na ljude.

O cemu se, zapravo, radi?

Sihr je sporazum izmedu sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz pocini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

Da bi se približili šejtanu sihirbazi koriste razna sredstva. Postoje sihirbazi koji zavežu Mushaf za tabane i tako ulaze u klozet. Neki od njih pišu kur’anske ajete necistocom, drugi ih pišu krvlju od menstruacije. Jedni, opet, pišu kur’anske ajete na svojim tabanima, drugi pišu Fatihu naopako. Neki od njih klanjaju bez abdesta, neki su stalno u stanju džunupluka (necisti), neki kolju u ime šejtana i ne spominju Allahovo ime, noseci kurban tamo gdje mu odredi šejtan. Neki od njih opce sa svojom majkom ili kcerkom, neki pišu talismane nearapskim rijecima koje u sebi sadrže znacenje nevjerstva.

Šejtan i sihirbaz isti su u neposlušnosti prema Allahu

Jasno je da džin nece pomoci sihirbazu niti mu služiti osim uz protuuslugu. [to je sihirbaz veci kafir, to je šejtan poslušniji i brži u izvršavanju njegovih naredenja. A ako sihirbaz uskrati poslušnost šejtanu, ovaj mu nece više služiti i ignorirat ce njegova naredenja. Zbog toga su šejtan i sihirbaz potpuno isti u neposlušnosti prema Allahu.

Sam pogled u njegovo lice dovoljna je konstatacija recenom. Na njegovu licu vidjet ceš tamu kufra poput crnog oblaka. A ako ga bolje upoznaš, primijetit ceš da je u stalnom sukobu sa samim sobom, a tako isto i sa svojom ženom i djecom, nije u stanju mirno spavati, stalno se budi iz sna.

[ejtani uznemiravaju i porodicu toga covjeka, njegovu djecu i ženu, tako da medu njima ucestaju svade i nesuglasice.

Istinu je rekao Allah, dž.š., u Kur’anu: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj ce teškim životom živjeti” (Ta Ha, 124.).

Šest najpoznatijih vrsta sihra

Postoji šest najpoznatijih vrsta sihra:

Sihr lažaca i gulikoža, onih koji obožavaju sedam planeta, pokretnih nebeskih tijela, za koje vjeruju da upravljaju svijetom i da im donose dobro i zlo. To su oni kojima je Allah, dž. š., poslao Ibrahima El-Halila, s.a.v.s., da im opovrgne njihove tvrdnje.

Sihr onih koji se služe opsjenama, varkama, prividima i jakom voljom. Er-Razi navodi da uobrazilja može uticati na to da covjek može hodati po drvetu položenom na površini vode, ali da ne može hodati po njemu ako je položeno na površinu zemlje ili slicno tome.

Traženje pomoci od zemaljskih duhova, a to su džini i dijele se na dvije skupine: vjernike i kafire, a šejtani su kafiri medu džinima.

Sihr obmane cula i slabljenja vida, carolije i varke. Temelji se na tome da se vid može ponekad zavarati tako da se zabavi jednom radnjom, a pri tome ispusti iz vida drugu, kao što vješt madionicar pokazuje i izvodi odredenu radnju i njome privuce pažnju gledalaca, a zatim njihov pogled prikuje za tu radnju i, dok nju obavlja, velikom brzinom uradi nešto drugo i onda im tek pokaže to drugo, što niko nije ocekivao, a prisutni se zadive njegovoj vještini.

Ovladavanje srcem, a to je da carobnjak tvrdi kako on poznaje najvece Allahovo ime, te mu se džini zbog toga pokoravaju i naklonjeni su mu. Ako se uoci da je slušalac slabijeg razuma, povjerovat ce da je to stvarno istina i srcem ce se vezati. U duši tada pocne osjecati jednu vrstu straha i uplašenosti, a cim je pojacan strah, slabi moc i sposobnost osjetila, te sihirbaz može raditi šta hoce.

Sihr kleveta kroz koji se ugodnim i lijepim rijecima približava nekoj osobi, zavodeci je, što je vrlo rasprostranjeno medu obicnim svijetom.

Kako se priziva džin

Kako sihirbaz priziva džina? Sporazum se u vecini slucajeva uspostavlja izmedu sihirbaza i voda džinskih plemena. Doticni voda izdaje naredenje svome potcinjenom da služi sihirbazu i da mu bude poslušan u provedbi njegovih naredenja. Sihirbaz poduzima radnje da bi potcinio džina koji ce mu vršiti usluge zla. Ako džin odbije poslušnost, sihirbaz pozove vodu plemena jednom vrstom caranja kojom se velica ovaj voda i kojom od njega traži pomoc, a ne od Allaha. Tada ovaj voda džin poduzima disciplinske mjere protiv neposlušnog džina i nareduje poslušnost sihirbazu idolopokloniku.

Naci cemo da je veza izmedu potcinjenog džina i sihirbaza vrlo cesto obavijena mržnjom i nepodnošljivošcu. Takoder, cesto cemo vidjeti kako džin uznemirava porodicu sihirbaza, njegovu djecu, imetak i drugo. Veoma cesto sihirbaz i sam bude uznemiravan, a da ne zna uzrok tome. To se dogada u vidu glavobolje, nesanice, straha u toku noci i drugih slicnih pojava.

U vecini slucajeva sihirbazi ne mogu imati djece zato što se u oplodnju umiješa džin i ubije plod prije njegove zrelosti. Ovo je veoma poznato medu sihirbazima, tako da su neki od njih ostavili svoj sihr da bi se brinuli o svom porodu.

Prepoznavanje sihirbaza

Na osnovu slijedecih znakova prepoznat cemo sihirbaza:

1. Uglavnom pita bolesnika o njegovom imenu i imenu njegove majke.

2. Uzima neke privatne bolesnikove stvari, poput odjece, maramice, kape itd.

3. Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja odredenih osobina i da se zakolje bez spominjanja Allahovog imena. Njenom krvlju namaže bolesna mjesta ili baci žrtvu na pusto mjesto.

4. Piše talismane (vradžbine, zapise).

5. Dok lijeci uci carolije i izgovara nerazumljive talismane.

6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od cetverouglova na kojima su slova i brojevi.

7. Nareduje bolesniku da se izdvoji od ljudi, odredeni period boraveci u sobi u koju ne ulazi sunceva svjetlost.

8. Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom odredeni period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upucuje na to da se radi o džinu kršcaninu koji služi sahira.

9. Daje bolesniku stvari koje ce pokopati u zemlju.

10. Daje bolesniku papire koje ce spaliti i nakaditi se njima.

11. Prica nerazumljivim govorom.

12. Vrlo cesto sahir obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu radi kojeg je došao, a da to on prethodno nije znao.

13. Piše bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grncarije, a onda mu nareduje da to rastapa i pije.

Ako saznamo da je covjek sihirbaz, dužnost nam je da mu ne idemo, a ako mu, pak, odemo, onda za nas važe ove Poslanikove, s.a.v.s., rijeci: “Ko ode vracaru i povjeruje u ono što mu je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.”

Islamski stav o sihru

Islamski pravnici zastupaju mišljenje da se kazna onog koji pravi sihre sastoji od ubistva zato što on svojim sihrom ubija druge. U tom slucaju, ubistvo je kaznena mjera odmazde. Isti pravnici kažu da se on treba ubiti bez pozivanja na pokajanje, svejedno bio musliman ili pripadnik neke druge vjere.

Sihirbaz musliman treba se ubiti, a nemusliman ne treba zato što je musliman time postao kafir, a nemusliman je u osnovi kafir, te se ne ubija osim u slucaju da je on svojim sihrom nekoga ubio, tj. da je sihr doveo do ubistva.

Jedan broj ucenjaka kaže da se sihirbaz poziva na pokajanje ako je musliman i ne ubija se osim u slucaju da je njegov sihr prouzrokovao smrt druge osobe i tada se ubije iz odmazde.

Ibnu-Munzir, Allah mu se smilovao, kaže: “Kad covjek potvrdi da je nekog opsihrio rijecima kufra, dužnost je da se ta osoba ubije ako se ne pokaje, a tako isto ako postoji dokaz protiv njega, a taj dokaz je ocigledan kufr. A ako se ispostavi da govor kojim je on nekog opsihrio ne sadrži u sebi kufr, onda ga nije dozvoljeno ubiti. A ako opsihrenog zadesi ludost i gubitak pameti zbog sihra, treba izvršiti odmazdu ako je to bilo namjerno, a ako nije bilo namjerno, onda treba dati krvarinu njegovoj porodici”.

Prenosi se od [afije i Ahmeda da su rekli: “Obavijestio nas je Sufjan ibnu-Ujejne od Amr ibnu-Dinara da je cuo Bedžleta ibnu-Abdeta da je rekao: “Omer ibnul-Hattab, r.a., pisao je pismo u kome nareduje da se ubiju svaki sahir i sahirka, pa smo ubili tri sahira”.

Poznato je da je Hafsu opsihrila jedna ropkinja te je naredila da se ubije i bila je ubijena. Imam Ahmed je rekao: “Zabilježeno je od trojice Poslanikovih, s.a.v.s., drugova da treba ubijati sahire”.

Prakticno, vecina uleme je na stanovištu da sahira treba ubiti. Jedino [afija kaže da ga ne treba ubiti osim ako je on ubio sihrom i u tom slucaju njegovo ubistvo bit ce odmazda.

Je li dozvoljeno uklanjanje sihra sihrom

Ako se sihr otklanja putem Kur’ana ili dova ili govora koji nema u sebi štete, onda ne smeta, a ako je to putem necega što u sebi ima naznake sihra, to je zabranjeno.

Postoje dvije vrste lijecenja. Prva, dozvoljeno lijecenje, a to je uklanjanje sihra putem Kur’ana, dovama i propisanim zikrom. Druga, zabranjeno lijecenje, a to je uklanjanje sihra sihrom, traženjem pomoci od šejtana, potpomaganje njemu nastojeci mu se približiti i zadovoljiti ga. Postoji mogucnost da je na ovu vrstu sihra mislio Poslanik, s.a.v.s, kad je rekao: “Lijecenje vradžbinama šejtanski je posao” te hadis u kome se spominje odlazak vracarima i gatarima, pa se kaže da je onaj ko im povjeruje porekao ono sa cim je došao Poslanik, s.a.v.s.

Je li dozvoljeno ucenje sihra?

Ibnu-Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ucenje sihra i poducavanje istom je kufr i mi ne poznajemo nikakva razmimoilaženja kod uleme o tom pitanju. Smatra se nevjernikom sahir koji poducava sihru ili ga cini, svejedno smatra li to zabranjenim ili dozvoljenim”.

Ebu-Hajjan u “El-Bahrul-Muhitu” napisao je: “Sud o ucenju sihra može se ovako posmatrati: Ako se ucenjem sihra velica nešto ili neko mimo Allaha, kao što su zvijezde i šejtani, imajuci na umu ono što je rekao Uzvišeni Allah, može se zakljuciti da je to bez sumnje kufr. Nije dozvoljeno uciti ga niti raditi po njemu, jer je cilj njegova ucenja prolijevanje krvi i rastavljanje supružnika i prijatelja. Ako ništa od spomenutog nije cilj, ali ipak postoji mogucnost da bude, i u tom slucaju nije dozvoljeno ucenje sihra niti rad po njemu. Ono što se zasniva na zabludama, obmanama i vracanju, nije dozvoljeno uciti jer je sve to krivi put. Ako, pak, to ima za cilj zabavu i igru, te da sihirbaz pokaže svijetu svoju okretnost i brzinu, u tom slucaju je ucenje sihra samo pokudeno”.

Lijecenje od sihra

Lijecenje od sihra, uroka, zavisti i džinskog ezijecenja propisano je šerijatom, a izvor su mu Kur’an i vjerodostojne predaje sunneta. Izljecenje biva samo Allahovom voljom i Njegovim šerijatom propisanim putem. Pod lijekom se podrazumijeva i duševni (lijek protiv sumnje, mnogoboštva, griješenja, pokvarenosti...) i tjelesni lijek istovremeno, iako hadisima nije tacno precizirano na što se odnosi. Od Aiše, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., ušao kod nje i zatekao ženu koju je lijecila od sihra te joj rekao: “Lijeci je Allahovom Knjigom”. Poslanik, s.a.v.s., ovo je rekao uopceno i nije precizirao ajete niti sure, iz cega se vidi da je citav Kur’an lijek.

Ono što se dugim iskustvom primijetilo jest da Kur’an, pored sihra, uroka, zavisti..., lijeci i tjelesne bolesti. Ebu-Se’id el-Hudrijj, r.a., prenosi hadis koji je zabilježen u Buharijinom “Sahihu”. U njemu se kaže da je on bio na putu sa grupom ashaba. Spustili su se u jednu dolinu i zatražili od njenog stanovništva da ih ugoste, što su ovi odbili. Ubrzo zatim je njihovog poglavara ujeo akrep te su oni došli ashabima i upitali ih: “Ima li medu vama neko ko zna lijeciti?” Ebu Se’id je rekao: “Ja lijecim, ali necu to uciniti dok mi ne platite”. Lijecio je bolesnog dok se ovaj nije oporavio. Kao nagradu su im dali stado ovaca. Kad su se vratili, rekli su Poslaniku, s.a.v.s., za ovaj slucaj, na što je on upitao Ebu-Se’ida: “Cime si ga lijecio?” “Fatihom”, odgovorio je Ebu-Se’id. “Ona je zaista lijek?”, Poslanik, s.a.v.s., odobrio je njegov cin.

Poslanik, s.a.v.s., dao je uopcenu definiciju u vezi s odredenim ajetima, surama i dovama. U “Sahihu-Muslim” zabilježeno je da je neko rekao: “O Allahov Poslanice, u džahilijjetu smo imali rukju kojom smo lijecili”. Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: “Dajte da cujem vaše rukje, jer ne smeta koristiti rukju ako ona u sebi ne sadrži širk”. Iz ovog hadisa uzimamo potvrdu da je dozvoljeno lijecenje rukjom iz Kur’ana i sunneta, zatim dovama i rukjom iz džahilijjeta koja ne sadrži u sebi širk.

Poštovani citaoci, ako vas Allah iskuša jednom od spomenutih bolesti, obratite se prvo Njemu, jer On je kadar izlijeciti svakoga preko Svojih iskrenih robova, samo Njemu odanih. “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima” (El-Isra, 82.).