zasto stagnira islamski umet

Svojevremeno je muslimanski pjesnik iz Pakistana Muhammed Ikbal, kada je na hadžu primijetio nedostatak istinskog islamskog žara i životnog poleta kod muslimanske omladine, kod koje se ibadet i prakticiranje islamskih propisa pretvorilo u puku formu i ritual, ispjevao stihove koji odslikavaju duhovno mrtvilo i letargiju kod muslimana, a posebno kod omladine, uzviknuvši: "Gdje je omladina koja je podigla najljepši znak u historiji? Gdje je omladina koja je žrtvovala svoje duše na Allahovom putu za vrijednost koja nema cijenu? Gdje su tragovi istinskog života na njihovim licima? Gdje je novi Tarik, nakon S'ad ibn Vekkasa, gdje je novi Salahuddin, nakon Halida, gdje je novi Ibn Tejmijje, nakon Ibn Abbasa?"

U ovom tekstu cu obraditi cetiri vrste bolesti, koje su najviše uticale na slabljenje i stagnaciju islamskog ummeta opcenito, a njegove omladine posebno, a to su:

1) Škola ilhada- ateizam

2) Bolest strasti- od koje pati mnoštvo omladine koja je rodena u krilu Islama

3) Pasivizam i nedostatak osjecaja za islamske vrijednosti

4) idejno-psihološki rat protiv muslimana.

Ateizam

Što se tice škole ilhada (ateizma), ona nije od jucer i njeni tragovi sežu duboko u historiju. Mogli bismo slobodno kazati na osnovu onoga što citamo u Kur'anu da je osnivac i utemeljitelj ove škole sam faraon, koji se suprotstavio Musau, a.s., negirajuci postojanje Allaha, dž.š., i ismijavajuci se Musaovim poslanstvom. I ono što je važno napomenuti jeste da je faraon zbog svoje oholosti ustrajavao u svom tvrdoglavom negiranju Stvoritelja, s.v.t., iako je bio poražen i ponižen pred jasnim dokazima sa kojima mu je došao Musa, a.s., iako je u duši bio siguran da je Musa, a.s., Allahov poslanik. Tako se u kur'anskoj suri El-Isra spominju rijeci Musa, a.s., koje je uputio faraonu nakon što je ovaj odbio da prizna istinu: "Ti sigurno znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i zemlje, a kao ocigledna znamenja." (Prijevod znacenje - El-Isra',102.)

I pored toga što cijeli kosmos, nebesa, zemlja, voda i vazduh i svaka najsitnija travka svjedoci i potvrduje Allahovu Jednocu, škola ateizma to odbija posvjedociti.

Tako su Marks i Lenjin, a prije njih Fridrih Nice, pronijeli ideju o velicini covjeka iznad kojeg ništa drugo ne postoji. Rekli su: "Bog je mrtav!", "Bog ne postoji!", zato covjekova velicina treba da dode do izražaja. Upregli su sve svoje snage i umne sposobnosti i stavili ih u službu ove nakaradne ideje, koristeci razna sredstva i metode, kao što su jeftine i bezvrijedne knjige, preko kojih su pokušali ubaciti sumnju u vrijednost vjere Islama, Kur'ana i Muhammeda, a.s. Kao da ne znaju neprijatelji Islama da su muslimani od ashaba, pa na ovamo, nakon smrti Allahovog Poslanika, a.s., pronosili baklju Islama, to svjetlo istine i za kratak vremenski period stigli do Kine, Sinda, Samarkanda, Španije i Beca. Te zemlje su posijane njihovim kostima, a danas nevjernici pokušavaju njihove sinove i unuke udaljiti sa te svijetle staze Islama, nudeci im tmine bezboštva. Nažalost, nevjernici su uspjeli zavesti neke bolesne duše iz islamskog ummeta kojima su podijelili diplome i akademska znanja da bi preko njih napadali na Islam i na licnost Muhammeda, a.s. A, tako mi Allaha, svijet nije poznavao boljeg i veceg covjeka od posljednjeg Allahovog Poslanika. Zbog toga ne cude rijeci ushicenja pjesnika koji kaže: "Zar da od odabranog tražite mu'džizu (cudo), zar vam nije dosta to što je jedan mrtvi narod oživio." Preko Allahove objave, Kur'ana, Muhammed, a.s., je oživio narod koji do tada na vagi vrijednosti nije predstavljao ništa i koji je bio simbol divljaštva i paganstva. Nakon prihvatanja Islama postali su ljudi koji svojim jezicima izgovaraju rijeci koje je objavio Allah, dž. š., iznad sedam nebesa. Resul, a.s., je odgojio ashabe poput Umejra ibn Hamama, koji je na dan Bedra izišao u boj jeduci hurme. Pred samu bitku Alahov Poslanik je održao govor ucesnicima Bedra, koji su se borili za Islam, rekavši izmedu ostalog: "O ucesnici Bedra, Allah je pogledao na vas i rekao: "Cinite šta hocete, vec sam vam oprostio." Tako mi Allaha izmedu vas i Dženneta nema ništa drugo osim pogibije od ruku ovih mušrika." Nakon toga Umejr ibn Hamam je isukao sablju i bacivši hurme rekao: "Gospodaru moj, uzmi danas od moje krvi dok ne budeš zadovoljan mnome." I borio se protiv mušrika dok nije poginuo kao šehid. Da li je moguce da ovako nešto uradi Napoleonov, Gandijev, Titin ili Hitlerov vojnik? Nikada! A to zbog toga što su ovi pobrojani bili vode nevjerstva i demagozi, koji su uspjeli obmanuti priproste mase i okupiti ih oko sebe, a nisu se ni zbog cega drugog žrtvovali nego da bi upropastili covjecanstvo i pili njegovu krv. Zato zgrada Islama mora biti utemeljena na znanju, znoju i trudu muslimana, a posebno muslimanske inteligencije, jer je Islam naša civilizacija, naša tradicija, naše bogatstvo, naš put, naša snaga i naš ponos.

Metode ateista

Kada napustimo Islam i izdvojimo ga iz našeg života, tada smo se odrekli casti, ponosa, velicine i snage i naše knjige i našu literaturu, kao i ostale vrijednosti, bacili pod noge i ucinili ih bezvrijednim.

Bolesti strasti

Druga bolest naše muslimanske omladine jeste bolest strasti koju su neprijatelji Islama donijeli medu sinove Islama i na istoku i na zapadu, u caši alkohola, ženi bestidnici, razuzdanoj, pokvarenoj muzici, pjesmi i pornografiji. Sa ove cetiri stvari uništili su naš moral, snagu i ponos. Dok su muslimani živjeli sa idejom la illahe iIlallah i dok su lijegali i budili se sa Kur'anom, njihov život je bio u znaku velicine, ponosa i vodstva. Oni su bili neprikosnovene vode i predvodnici napretka i prosperiteta. Nadahnuti Allahovom objavom i rijecju, postali su simboli ucenosti, radinosti, moralnosti i cestitosti. Bili su nosioci vrline i pretece najznacajnijih naucnih oblasti poput medicine, sociologije i dr. Medutim kada je došao vakat da muslimani liježu i bude se uz zvuke tambure, violine, harmonike, bubnjeva, i uz pohotne glasove pjevacica sumnjivog morala, tada je nestalo njihove snage (i umne i fizicke), njihovog poleta i želje za promicanjem uzvišenog Islama preko kojeg se jedino ostvaruje sloboda licnosti i preko koje se covjek potvrduje kao licnost. Sada muslimani postaju zarobljenici niskih strasti i prohtjeva i iz uzvišenih visina imana , kreposti i morala, pali su u blato razuzdanih strasti i na nivo na kojem žive samo zbog potreba tijela. Tako je jedan židovski orijentalist izjavio: "Mi smo ratovali sa muslimanima na bojnom polju tenkovima, avionima i raketama, ali smo bili poraženi. Ostaje nam još samo jedan vid borbe protiv njih a to je rat cašicom, ženom, pjesmom i pornografijom." Zbog cega to? Zbog toga što su muslimani kada su poceli ispijati caše alkohola, izgubili pamet, a kada su izgubili pamet, izgubili su i obraz, cast, ponos i ugled. I kada ode pamet od covjeka, ne pitaj više za njenog vlasnika. To više nije insan, nego izgubljeno bice vrijedno sažaljevanja.

Drugo oružje u borbi protiv muslimana - žena

Dok je Bliski Istok pjevao, muzicirao i orgijao sa ženama razvratnicama, neprijatelji su im nanijeli takav poraz da su im tamni oblaci kufra prekrili nebo iznad njih. Ko je kriv za djecu i žene Palestine koji su morali ucestvovati u intifadi? Svakako krivi su muslimani, a prije svih muslimani Arapskog poluotoka i muslimani Šama. Uzaludno je muslimanka Palestine dozivala novog Mu'tesima i uzaludno je palestinski djecak dozivao izbavitelja. Njihove vapaje nisu culi muslimanski carevi, kraljevi, predsjednici, i ostale muslimanske vode. Nisu ni mogli cuti te vapaje i krike od zaglušujuce muzike i vriske pohotnih pjevacica koje su ih zabavljale u njihovim dvorcima iz kojih se širio zadah putenosti i orgijanja. Ni jedan od njih nije mogao postupiti kao što je postupio halifa Mu'tesim do kojeg je dospio glas žene muslimanke koja je doživjela poniženje u Amuriji od strane jednog kršcanina, koji se nasmijao kada je cuo da ona doziva Mu'tesima i rekao joj: "Zar misliš da ce ti doci Mu'tesim na crno-bijelom konju da te izbavi?" I došao je Mutesim sa 90 000 mudžahida i oslobodio tu ženu muslimanku i osvojio državu Amuriju, iako su mu astrolozi govorili da ne ide na put, jer su oni preko zvijezda otkrili da ce doživjeti poraz. On im je odgovorio ponosno, kao pravi iskreni musliman, rekavši: "Ja sam nevjernik u vaša proricanja, a vjernik sam u Allaha i samo sa na Njega oslanjam." Kako da današnje muslimanske vode postupe tako kad je imanska veza medu muslimanima prekinuta i kada su sami u takvom stanju da im je potrebna svaka pomoc.

Pornografija

Ova bolest ili, bolje reci, pošast uzela je takvog maha, a posebno u muslimanskim sredinama, da se covjek ne može naprosto okrenuti ni lijevo ni desno a da ne bude napadnut nepristojnim odijevanjem od strane žena. Pojedine žene u nedostatku pameti i novca prodaju svoja tijela za sitne pare izlažuci ih na reklamnim plakatima, kioscima, porno-casopisima, filmovima, itd. Stvar je postala tako alarmantna da je cak i Štiglmajerova upozoravala na silnu pornografiju u BiH i njen negativan uticaj na ljude, a posebno na omladinu. Naravo, kad nece muslimani i njihove institucije da upozore na to i da se bore protiv onoga što im uništi omladinu i njihov moral, mora im neko drugi ukazati na to, makar taj drugi bio osoba kojoj u suštini i ne smeta pornografija. Kada se ovakva literatura proširi medu omladinom, onda se pojavi bolest duše i tijela i nestanak snage i želje za istinskim životom i pravim vrijednostima.

Muzika

Koliko god popustljivi muslimani, a posebno ulema, dozvoljavali muziku, i olahko prelazili preko toga, ona je ipak jedan od uzroka nestanka svjetla Islama iz našeg života i jedan od uzroka našeg moralnog pada, i svakog drugog posrtaja. Nemoguce je zamisliti muziku uz ibadet, namaz, post, Kur'an, zikr itd. Muzika je nespojiva sa Kur'anom, zikrom, ili drugim vrstama ibadeta. I kada se spomene muzika, pred našim ocima se ukaže slika zadimljene kafane, pijancenja, diskoteka, psovke... Sa ovim u vezi spomenucemo i odgovor Ibn Abbasa na pitanje je li muzika haram ili nije. On je odgovorio: "Ja ti ne mogu oharamiti što Allah nije zabranio." "A je li to znaci da je halal?", - upita covjek. "Ja ti ne mogu ohalaliti ono što Allah nije ohalalio.", - odgovori Ibn Abbas. "Sada mi tek ništa nije jasno.", - rece covjek. Nakon toga upita ga ibn Abbas: "Kada dode Sudnji dan, šta ceš naci?" "Naci cu istinu i laž.", - odgovori covjek. "A gdje ceš naci muziku na istini ili na laži."-upita ponovo Ibn Abbas. "Naci cu je sa lažima tj. zabludama.", - rece covjek. Ibn Abbas mu rece: "Sam sebi si dao odgovor." Muzicari i pjevaci za sebe kažu da su oni ljudi koji vole umjetnost, ljubav, ljepotu. A mi im kažemo da nije tacno, jer samo istinski vjernici znaju šta je istinska ljubav i ljepota umjetnosti. To što vi volite i cemu težite, vezano je iskljucivo za tjelesne užitke i udovoljavanje strastima, a to nije ljubav, niti je umjetnost, niti je ljepota, vec samo negacija svega toga. Ljubav i ljepota je, kako kaže Hasan en Nedevi, ono cemu nas je Muhammed, a.s., naucio da je ljubav, a prije toga i Allah, dž.š., kada je objavio 111. ajet sure Et-Tevba: "Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji ce im dati - oni ce se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obecao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu -, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obecanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh." To je dakle cilj ljudskog života. I nije nikakvo cudo to što ljudi vole Allaha, jer je to prirodna potreba duše da voli Onoga ko ju je stvorio, a divno je cudo to kada Allah voli Svoje robove, a On je neovisan od svih svjetova i hvale dostojan. (Prijevod znacenja)

Idejno - psihološki rat

Neprijatelji Islama ne prestaju voditi idejno - psihološki rat protiv muslimana, a sve sa ciljem da što više ocrne Islam i muslimane i da sprijece prodiranje istine do ljudskih srca koja je trebaju više nego žedan vodu. Oni su otrovali ovaj ummet posebno u posljednje vrijeme izrazom ekstremist, i stavljali su ga uz svakog iskrenog alima, studenta, daiju, intelektualca, mudžahida i sl. Ovdje se nužno pokrece pitanje koje traži hitan i tacan odgovor, šta je to ustvari ekstremista? Da li se može ekstremistom nazvati musliman koji vjeruje u Allaha i koji pet puta dnevno pada Allahu na sedždu? Onaj koji uci i proucava Kur'an i sunnet i primjenjuje ga u životu. Onaj ko je moralan, skroman, cestit, plemenit i pravedan.

Ko je ekstremista?

Zar je onaj što se hrabro, neustrašivo i nepokolebljivo bori za svoju slobodu i slobodu drugih ljudi i za svoja prava. Zar se takav može nazvati ekstremistom? Ako neprijatelji Islama pod ekstremistom misle na ovakvog muslimana, onda zaista nema ništa bolje niti vrednije od ovakvog ekstremizma. A ako pod pojmom ekstremist podrazumijevaju osobu suprotnih osobina od gore navedenih i nabrojanih, onda taj izraz u potpunosti odgovara nevjernicima i protivnicima Islama. Argumenti koji idu u prilog ovoj tvrdnji su mnogobrojni, ali mi cemo spomenuti samo neke koji se mogu vidjeti golim okom i koji govore o svojevrsnim ekstremistima i devijacijama onih koji Islamu i muslimanima spocitavaju ekstremizam. Naime, dobro je poznato i muslimanima i njihovim neprijateljima da ljudska prava o kojima se danas govori na sva usta i udara na sva zvona, nije niko tako i toliko uzvisio kao Islam, i niti ko više cuva i pazi te temeljne odrednice i ljudska prava ovog života kao Islam, jer je Islam prirodna vjera i njeni principi su savremeni i odgovarajuci u svakom vremenu i na svakom mjestu. Ko je to ucinio da jedan crni abesinski rob, kakav je bio Bilal, r.a., sjedi rame uz rame sa Ebu Bekrom, r.a. Kurejšijom, i da Vizantijac Suhejb bude drug Omeru ibn Hattabu, a Selman Perzijanac brat Aliji ibn Ebi Talibu, r.a.? To je ucinio Islam koji je u korijenu sasjekao svaku vrstu podjele i razdvajanja ljudi, na osnovu klase, nacije, porijekla i društvenog položaja. Dolaskom Muhammeda, a.s., covjeku su vracena njegova temeljna prava i vrijednosti kojima ga je Allah odlikovao nad ostalim stvorenjima. U Islamu su ljudske duše našle smiraj, doživjele potpunu slobodu i preporod i osjetile da jedino Islam nudi mogucnost da se covjek potvrdi kao licnost i koristan clan ljudske zajednice. Za razliku od muslimana kršcani i židovi su udarili na najokrutniji nacin na ljudska prava onda kada su podijelili ljude na ljude vjere (sveštenike) i na obican svijet, što u Islamu apsolutno nije dozvoljeno. To je djelo crkve koja je angažovala posebne ljude da se brinu o crkvi i podigli su ih na nivo svetaca, za razliku od obicnih ljudi koji ne mogu nikada dostici taj stepen, pa makar bili moralniji, pametniji i korisniji za društvo od samih svecenika. Zar to nije najveci vid diskriminacije i obespravljivanja covjeka? A na drugoj strani Islam je odredio temeljno pravilo za svakog muslimana, u kur'anskom ajetu: "Reci, moj namaz, i moji obredi, moj život i smrt moja pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjetova." Dakle, svaki pripadnik Islama je nosilac Islama i nema prava ni pojedinac, niti skupina, da monopoliziraju Islam za sebe. Pored toga kao dokaz kršenja prava od strane onih koji danas, navodno, zagovaraju njihovu odbranu, jeste i to što kada pogine jedan americki vojnik negdje u africkoj pustinji, sav svijet se digne na noge uzdižuci njegovu žrtvu. Ali kada jedan mladic bude ubijen negdje u Afganistanu ili u Palestini na najsvirepiji nacin, skoro da niko tome ne pridaje neku važnost. Zbog toga je, uistinu, i žalosno i cudno što danas muslimani gledaju džahilijetskim ocima na zapadni svijet i posmatraju i vide samo njihov tehnicki napredak, o kojem je Kristijan Morisson (Amerikanac), rekao: "O, muslimani, mi smo vam došli avionima, bijelom tehnikom, termo-flašama, a vi nama niste došli i ponudili Islam." Znajte da je naša propast u omalovažavanju i potcjenjivanju naših vrijednosti. Mi smo ummet koji ima jasan program i zdrav temelj . Okupio nas je sve od istoka do zapada Allahov Kur'an i sunnet Resula, a.s., I to je ono cemu treba da se vratimo i što treba da slijedimo, ako želimo uspijeh i srecu, jer kako je rekao Furas el Hamedani: "Mi smo ljudi koji su ili vode, ili šehidi, i ne dolikuje nam da budemo nešto trece."