u bih cvjeta novi biznis prostitucija

Veliki broj slucajeva, manje više poznatih u javnosti, koje su i ovdašnji organi gonjenja, za kratko vrijeme, evidentirali i sankcionisali, upozoravaju na ozbiljnost nadolazeceg društvenog problema. Posebno je zabrinjavajuca cinjenica da je prostitucija u BiH, od perioda agresije na ovamo, svake godine u porastu i da, još uvijek, pet godina od tada ni država ni društvo nisu pronašli efikasan nacin borbe protiv ovog društvenog zla

Bosna i Hercegovina velikim i sigurnim koracima grabi putem koji je vodi u prestižno društvo najvecih evropskih uvoznika prostitutki. Uvoz na neveliko bosanskohercegova-cko tržište cvjeta i bez velikih medudržavnih bilateralnih ili multilateralnih sporazuma, uglavnom iz zemalja bivšeg istocnog bloka; Moldavije, Rumunije, Ukrajine, i dr., koje, inace, imaju veoma razvijen ovakav vid "privredne" djelatnosti. Bh "biznismeni" iz ove djelatnosti su spremno prihvatili ponudu od izvoznika i cak pokrenuli, tu i tamo, i sopstvenu "proizvodnju", a objekti maloprodaje (citaj: javne kuce) nicu kao gljive poslije kiše širom naše države.

Iako ironicno prikazana sumorna stvarnost cesto može biti smiješna, no ni u kom slucaju društvene devijacije, poput prostitucije, ne smijemo prihvatati olahko i neozbiljno. Naprotiv, veliki broj slucajeva, manjeviše poznatih u javnosti, koje su i ovdašnji organi gonjenja, za kratko vrijeme, evidentirali i sankcionisali, upozoravaju na ozbiljnost nadolazeceg društvenog problema. Posebno je zabrinjavajuca cinjenica da je prostitucija u BiH, od perioda agresije na ovamo, svake godine u porastu i da, još uvijek, pet godina od tada, ni država ni društvo nisu pronašli efikasan nacin borbe protiv ovog društvenog zla. Takoder je znacajna i cinjenica da se u ovom poratnom periodu udomacio tzv. savremeni sistem organizovane prostitucije, protiv kojeg ni mnogo jace pravne države nisu pronašle nacin da se, makar, stavi pod kontrolu, a kamoli da se iskorijeni ili sprijeci.

Od Drine do Une...

U posljednjih nešto više od mjesec dana zabilježeno je, što u Federaciji, što u RS, toliko slucajeva organizovane prostitucije da ih je sve teško nabrojati. Samo u Kantonu Sarajevo prekontrolirano je na destine nocnih barova, ugostiteljskih objekata, privatnih kuca i stanova i privedeno sedam makroa i preko cetrdeset stranih državljanki zbog bavljenja prostitucijom. Striptiz bar "Como", "Neldi","San Pauli" samo su imena nekih od ugostiteljskih objekata u KS u kojima se odvijala prostitucija, zatim i slucaj bara "Kenta" na Ilidži u vlasništvu Mesuda Brajlovica, koji je posebno snažno odjeknuo u javnosti. Zenicko-dobojski kanton se donedavno nije mnogo spominjao u kontekstu prostitucije, ali su posljednja dogadanja oko restorana "Stari hotel" u Nemili, gdje je šest rumunskih državljanki fakticki uhvaceno na djelu, potvrdile da ni ovaj dio Federacije ne zaostaje za ostalim. Iako su posljednji slucajevi evidentirani u Federaciji, nisu vezani za Tuzlanski kanton, to ne negira cinjenicu da je ovo podrucje za korak dalje od ostalog dijela ovog entiteta. Posebno zbog cinjenice da se na tom podrucju nalazi famozna pijaca "Arizona", koja predstvlja glavni rasadnik i nezaobilaznu stanicu u lancu bh prostitucije. Takoder se i grad, za koji se tvrdi da ima najviše javnih kuca-Kalesija, nalazi u tom kantonu.

Drugi bh. entitet je, u ovom pogledu, prvi bh. entitet. Ustvari, prostitucija u sadašnjem obliku je i došla u Federaciju preko Republike Srpske, zadnje karike u lancu od istoka; Rusije, Ukrajine, Rumunije, preko Madarske i SR Jugoslavije. Trenutno u RS legalno radi preko 450 stranih državljanki prijavljenih na poslovima "zabavljacica, plesacica i striptizeta" što je, u stvarnosti, blaži naziv za prostitutku, a 56 legalnih nocnih klubova i barova obezbjeduje im radna mjesta. Napominjemo da se ovdje radi o djevojkama i ženama koje fakticki imaju dozvolu od vlasti da rade, istina kao plesacice ili zabavaljacice, ali je svima jasno da se radi o pravoj i organiziranoj prostituciji. To je što se tice legalnog rada, dok ilegalno radi, pretpostavlja se, još najmanje 1000 prostituki, u motelima, privatnim kucama, stanovima ili po pozivu. Medu gradovima u RS posebno se istice Prijedor, gdje je, takoder, nedavno privedeno, u tri razlicita lokala, 34 mlade žene pod osnovanom sumnjom da su radile kao prostituke. Zvornik se cesto spominje kao mjesto u kojem se gazde iz Federacije snabdijevaju "novom robom" ili radnom snagom, a Brcko i Bijeljina su "mjesta za nabavku" svodnika iz RS.

Nevolja ne dolazi odjednom

Ovakvi podaci i cinjenice neosporno upozoravaju na alarmantno stanje, koje je, izgleda, u posljednje vrijeme doživjelo svoju kulminaciju. Medutim, za one malo bolje upucene, ne radi se o nekim ekskluzivnim i senzacinalnim informacijama, niti o problemu koji je iznenada došao na tapet javnosti i medija. Vec duže vrijeme, skoro odmah neposredno poslije završetka agresije na BiH, pojavljuju se prvi slucajevi prostitucije. Manje više radilo se uglavnom o caršijskim pricama kojima nije poklanjana velika pažnja. U Sarajevu se govorilo o pojedinim motelima i stanovima, dok se dijelovima Bosne, koji su bliži i bolje povezani sa drugim entitetom, polahko pocinju, prvo u zabacenih dijelovima i na putevima, pojavljivati prvi nocni klubovi, sve još uvijek daleko od ociju javnosti. Kada se prije dvije godine pojavila usamljena prostitutka na lašvanskoj petlji, na putu Sarajevo-Zenica, i onako otvoreno i javno nudila svoje "usluge", dio javnosti i neki mediji poceli su upozoravati na nadolazeci problem. Medutim, vec tada se ovaj veoma unosan biznis bio dobro udomacio. Medu omladinom, u krugovima sklonijim malo slobodnijem životu, vec su bila dobro poznata mjesta i lokali gdje se moglo "provesti i zabaviti". Uvidjevši kakav unosan biznis im se nudi pred nosem i ovdašnji "biznismeni" se ubrzo ukljucuju u mrežu i javne kuce iliti nocni klubovi se otvaraju jedan za drugim, ponuda je sve veca, a bogami i potražnja, što, sve zajedno, postepno dovodi bh. društvo na stupanj na kojem je sada- kritican.

AIDS- Made in BiH

Nekoliko veoma interesantnih i znacajnih detalja isplivalo je na površinu u nekoliko posljednjih slucajeva evidentirane organizirane prostitucije i omogucilo javnosti bolji uvid u prave razmjere i dubinu problema. Na prvom mjestu je zasigurno slucaj objekta "Stari hotel" u Nemili kraj Zenice, najviše zbog toga što je otkrio nove cinjenice o karatkeru i profilu "mušterija" u javnim kucama, i zbog osnovane sumnje da su neke od privedenih prostitutki bile zaražene AIDS-om. U toko pretresa prostorija, pripadnici MUP-a ZE-DO kantona su pronašli dokumentaciju koja pokazuje da su, pored uobicajenog nacina prostitucije u samom objektu, makroi organizirali i kucne posjete, zabave, kako se tvrdi i uglednim politicarima, ljekarima, ustvari gradanima koji si to mogu finansijski priuštiti. Ovakvi fakti potpuno mijenjaju sliku, jer dosada se, uglavnom, govorilo o tome da je prostitucija još uvijek daleko od obicnog covjeka i da su vecina mušterija i korisnika nemoralnih usluga bili stranci, što iz SFOR-a, što iz drugih medunarodnih organizacija. Nakon što su privedene prostitutke upucene na ljekarski pregled, utvrdeno je da su neke od njih zaražene i u vec odmaklom stadiju sifilisa, dok su izražene sumnje da se u jednom slucaju radilo i o AIDS-u, i upucen je apel svim "korisnicima" da se jave kako bi bili podvrgnuti ljekarskoj kontroli. Ovo je izazvalo buru u javnosti, jer se prvi put primjecuju, na zapadu vec uobicajene, katastrofalne posljedice ove pošasti na pojedinca i društvo. Ustvari, vec je, manje-više, kasno za upozoravanje i preventivno djelovanje. Naime, virus ako je došao, a sigurno se nije moglo utvrditi, jer su Rumunke misteriozno nestale na putu izmedu dvije sudske zgrade i završile u Žepcu na novom radnom mjestu, onda je on vec izmakao kontroli. Cinjenica da su se samo cetverica muškaraca javili na apel i priznali da su posjecivali "Stari hotel", pokazuje da je malo onih koji su svjesni kakvu opasnost možda nose u sebi, a prave posljedice ce, ipak, doci malo kasnije, kad vec bude kasno za bilo šta.

Budi cool, pravi se "Englez"

Takoder, veoma je znacajan i jedan slucaj iz RS, tacnije iz Prijedora, gdje, vec duže vremena, radnci, izbacivaci i konobari iz jednog nocnog kluba povremeno protestuju i traže od IPTF-a da se povuce iz BiH. Naime, prema njihovoj tvrdnji jedan od dužnosnika medunarodne policije, redovna mušterija, tražio je od vlasnika placanje "reketa", zauzvrat mu nudeci zaštitu i bezbjednost od državnih organa. Optužbe nikada nisu dobile zvanican i argumentiran demant. Navodno je pomenuti službenik po imenu David Prater, smijenjen sa dužnosti i vracen u maticnu zemlju, a o krivicnom gonjenju nije bilo ni govora. Ovaj slucaj je nesumnjivo otvorio veliku dilemu i pitanje oko umiješanosti službenika medunarodnih organizacija u prostituciju u BiH. Ustvari, teško bi bilo povjerovati da oni koji su najcešci konzumenti, prema svim dosadašnjim podacima, nisu na neki nacin pripomogli, uostalom to im je i u interesu. Medutim, u ovom slucaju se radi o necemu drugom, naime pomenuti dužnosnik je pokušao zloupotrijebiti svoj položaj pripadnika IPTF-a, zajedno sa svojim saznanjima, vjerujemo iz iskustva, i pokušao ostvariti licnu korist. Da je na neki nacin bio umiješan, sumnjam da bi na bilo koji nacin pokušao usmjeriti oci pravosudnih organa prema raboti u kojoj bi i on sam ucestvovao. Dakle, najvjerovatnije, radi se samo o gledanju kroz prste. Stranci u BiH veoma dobro znaju koliko, gdje i kakve sve ima prostitucije i na koji nacin dolazi u BiH. Medutim, nemaju nekog prevelikog razloga za djelovanje protiv, a ko zna, možda im njihova saznanja u nekom slucaju mogu koristiti, pa ih cuvaju kao moguci džoker. A usput njihovi vojnici se i imaju gdje "zabaviti".

Moja nova komšinica... Iz Rumunjske je...

Spomenucu slucaj nocnog bara na Ilidži, u vlasništvu jednog od brace Brajlovic, poznatih sarajevskih biznismena, koji je takoder otkrio još neke bitne detalje i zabrinjavajuce cinjenice. Naime, vlasnik je imao zacudujuce pedantnu i tacnu dokumentaciju, fakticki je vodio knjige poslovanja u kojima je tacno evidentiran broj mušterija, cijena usluge i drugi detalji, kao da je rijec o legalnom biznisu za koji je neophodno "voditi knjige". Drugi detalj je, ustvari, i povod zbog kojeg je policija i došla u kontrolu ovog objekta. Radi se o tome da su susjedi, gradani, u više navrata upozoravali policiju na djelatnost u objektu, jer su imali priliku vidati "radnice" kako normalno, bez ikakvog skrivanja, recimo, idu i kupovinu, vidaju se sa mušterijama i sl., što potpuno izlazi iz poznatog sterotipa u kojem se strane državljanke "na privremenom radu" moraju skrivati, jer obicno nemaju potrebna dokumetna. Prva stvar, precizna dokumentacija i evidencija, govori da se radi o ozbiljnom biznisu, preciznoj racunici u kojoj svako ima svoj odredeni dio, to nam govori i da se ne radi o nekom periodicnom i sezonskom poslu, nego o necemu planskom i dugorocnom. Posebno je zabrinjavajuci detalj o slobodnom kretanju i radu prostitutki. Postavja se pitanje zbog cega su se i vlasnik i prostitutke osjecali tako slobodnim da su i mala djeca mogla shvatiti o cemu se radi. Moguca su dva razloga i sami ocijenite koji od njih je vjerojatniji; prvo da su imali potvrdenu zaštitu od nekog od lokanih mocnika ili politicara koji im je garantovao bezbjednost ili, da je naše društvo i sredina u kojoj živimo otišla tako daleko da su prostituke pocele ispijati kahve po komišiluku. Nedavno su mi se rodaci koji su stanovali u zgradama preko puta predsjedništva, požalili kako po noci vide svodnike kako dovoze prostitutke u potrazi za mušterijama, zamislite gdje? U park preko puta zgrade državnog predsjedništva!

Svojevoljno pod prisilu

Prostitucija u BiH se redovno veže za još dvije društvene bolesti novoga doba; trgovinu ljudima i tzv.bijelo roblje. Razlog tome je jednostavan, cinjenica da se mahom sva prostitucija kod nas zasniva na stranim državljankama, koje na razlicite nacine svojevoljno, ili pod prisilom, dolaze na podrucje BiH. Radi se, uglavnom, o državljakama nekoliko zemalja istocne Europe; Moldavije, Ukrajine, Bjelorusije, zatim Rumunije, pa i u nekoliko slucajeva i iz SR Jugoslavije. U ispovjestima nekoliko privedenih, mladih žena i djevojaka, objavljenim u nekoliko ovdjašnjih medija, spominje se u vecini slucajeva slican scenario. Neki prijatelj ili prijateljica u maticnoj državi ih je nagovorio ili predložio da krenu negdje na zapad, gdje ce naci bolji posao i živjeti bolje. Medutim, negdje u putu su shvatile da ih je "prijatelj" izradio, da su one negdje na putu prema Balkanu. Uz to slijedi i spoznaja da više sama ne raspolaže sobom, odnosno nije više slobodna, dokumenta su naravno vec prije bila izuzeta, i to je vec postala bezizlazna situacija. Ubrzo bude prodata nekom lokalnom gazdi, koji je "upošljava", kako tvrde, nasilno ih tjerajuci na prostituciju.

Ovakve price, uglavnom se pricaju policiji, kada se dode pred zakon, medutim, mnogo šta bi se ovakvoj prici moglo prigovoriti. Na prvom mjestu, suviše je ovakvih prica. Da se radilo o nekoliko takvih slucajeva, moglo bi se i povjerovati, medutim, da je skoro svaka privedena prostitutka, bilo da je iz Ruminije ili Bjelorusije prevarena na ovakav nacin, teško je povjerovati. Ured za trgovinu robljem Medunarodne organizacije za migracije (IOM), koji se inace bavi zbrinjavanjem žena, koje su navodno prisiljene na prositutciju, objelodanio je podatke u kojima se kaže da su oni dosada, sa podrucja cijele BiH, zbrinuli 189 žena i djevojaka. Ako ovaj broj usporedimo sa brojem za koji se predpostavlja da približno odreduje realno stanje i koji je, barem deset puta, veci od broja dosada zbrinutih djevojaka, bit ce nam jasno da je brojka IOM-a premala, ukoliko su sve strane državljanke dovede na prevaru i prisiljene na prostituciju. Takoder, slucajevi iz Nemile i prijedorskih nocnih barova u kojima se privedene prostitutke priznale dobrovoljno bavljenje prostitucijom, zatim i vec pominjani bar "Kenta" na Ilidži, gdju se se prostitutke slobodno kretale po gradu, a nisu pobjegle, dovode u sumnju tvrdnje da je sva prostitucija u BiH povezana sa bijelim robljem i traffic-ingom. Štaviše, vjerovatnije je da se samo u pojedinim, ili u manjem broju slucajeva, radi o pravim prevarama i prisili, cak su i neke od privedenih prostitutki potvrdile da su znale da ce raditi kao "plesacice i striptizete". Ustvari, prostitutkama u Bosni, pa i svugdje na svijetu, kada budu uhvacene na djelu, najlakše je reci da su prisiljene, jer ce se onda tretirati kao žtrve, a ne kao kršioci zakona. Objektivno, suviše je jednostavno da je toliki broj prostitutki došao nasilu.

Ako se ne možeš boriti protiv njih, pridruži im se

Postojeci državni zakoni koji se ticu prostitucije i njoj srodnih kriminalnih radnji, poput trgovine ljudima, definitivno nisu na pravi nacin regulisali, niti sankcionisali, ovaj društveni problem. Prilkom pravnog procesiranja, prostituke se predaju sudiji za prekršaje, što znaci da prostituisanje nije krivicno vec prekršajno djelo. Obicno se izricu novcane kazne od recimo 500 KM, kolika je presuda izrecena Rumunkama iz kupleraja u Nemili, pa uglavnom na niže, i do 50 KM. Svodništvo, organiziranje i prisila na prostituciju krivicna su djela i idu na odgovarajuci sud, gdje se izricu zatvorske kazne od tri mjeseca do tri godine, a ako se dokaže i otmica, moguca je i kazna do deset godina zatvora. Za strane državljanke za koje se utvrdi da su radile kao prostitutke, obicno se donosi i odluka o deportaciji, zbog cinjenice da su, uglavnom, ilegalno ušle u državu. Medutim, trenutno zakonom nije regulisano ko vrši deportaciju i o cijem trošku, što naravno onemogucava izvršenje odluke. Prostitutke odmah po odluci donose žalbu, što odlaže izvršenje, a one fakticki dobijaju zakonski legitimitet boravka u BiH.

Ovakvo i na letimican i laicki pogled nepotpune i neodgovarajuce zakonsko rješenje, uveliko je doprinijelo širenju nemoralnog biznisa. Možda je razlog tome cinjenica da su ovi zakoni uglavnom doneseni 1978. i '79. i dopunjeni '88 i '89., u bivšoj državi i još uvijek su na snazi. Slabosti državnih mehanizama u borbi protiv prostitucije svjesni su i najodgovorniji ljudi iz nadležnih ministarstava, ali usprkos nihovoj volji da se zakon promijeni i povecaju kazne za ova kriminalna djela, državnom ili entitetskim parlamentima ovi i ovakvi zakoni su "zadnja rupa na svirali".

Ovakvo stanje neizbježno je otvorilo novu dilemu, legalizirati prostituciju ili ne. Uzimajuci u obzir cinjenicno stanje gdje ovaj "biznis" cvjeta, a država samo može izricati kazne u visini saobracajnih prekršaja, sve više glasova u javnosti podržava legaliziranje prostitucije. Tvrdi se da je to uglavnom model sa zapada kojim bi se prostitucija, na neki nacin, kanalisala i stavila pod kontrolu. Prostitutke bi imale redovne ljekarske preglede, što bi, navodno, sprijecilo širenje AIDS-a i drugih zaraznih bolesti, prisiljavanje na prostituciju i sl., a, možda, u dogledno vrijeme, omogucilo i državi da uzima porez od ovog veoma unosnog biznisa. Medu zagovornicima legalizacije ima ljudi u nadležnim ministarstvima, politicara, uglednih pravnika, sve same "mudre" glave.

Cini se da ovi glasovi "piju vode" kod odgovornih, i da ce, najvjerovatnije, u dogledno vrijeme, nekim novim paketom hitnih zakona za prijem BiH u Vijece Europe, ili nešto slicno, biti izglasana i leglizacija prostitucije. Pitanje je samo hoce li to biti kao u Holandiji gdje prostitutke imaju radno vrijeme, pravo na socijalno i penziono osiguranje, godišnji odmor ili, recimo, kao u Ceškoj gdje je dozvoljena samo u zatvorenim prostorijama, ili ce i naša država napraviti neki zakonski eksperiment, kao i vecina evropskih zemalja.

"Ne smije se legalizovati, prostitucija je nemoralna i doprinosi propasti morala jednog društva", ovo su rijeci istražnog sudija sa podrucja Zenice Sabrije Agica. Medutim, iako predstavljaju glas razuma i trezvenog razmišljanja, zvuce nekako cudno. Ko je uopce do sada spomenuo moral, ovdje se radi o biznisu, a to što ce naša omladina moralno, i na svaki drugi nacin, propadati, koga briga. Možda tek kada AIDS, ili neka slicna bolešcina, ude u naše kuce i porodice, neko se i poceše po glavi. Do tada koga briga.