dr. jusuf kardavi o hadzdzu

Obredi hadždža nisu puki ritual, nego, hadždž, kao i svaki ibadet u islamu, ima svoj cilj i svoj hikmet, te onaj ko shvati smisao hadždža, ili bilo kojeg drugog ibadeta, može ga upotpuniti i tako na taj nacin osigurati pretpostavke da taj ibadet djeluje na formiranje licnosti pravoga muslimana. O hadždžu, hikmetima i ciljevima ovog islamskog temelja u dva navrata govorio je šejh dr. Jusuf el-Kardavi, u tematskoj emisiji na katarskoj satelitskoj tv-stanici El-Džezira.

DEFINICIJA HADŽDŽA

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Allahu pripada zahvala, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s, njegovu porodicu i ashabe. Hadždž je stroga vjerska dužnost-fard i jedan od pet temelja naše vjere. To je obaveza svakome muslimanu koji ispunjava odredene uslove. O tim uslovima govori Ku'ran, pa kaže: «...Hodocastiti Hram je dužan, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogucnosti, a onaj koji nece da vjeruje, pa zaista, Allah nije ovisan ni o kome.» Allah, dž.š, je rijeci «onaj koji nece da vjeruje», objavio umjesto rijeci «ko hadždž ne obavi», znaci, da onaj ko ne želi da hadždž obavi ili se nemarno odnosi prema toj obavezi, a u mogucnosti je da je obavi, kao da je kufr pocinio. Da nas Allah toga sacuva! U tom kontekstu razumijemo rijeci Omera, r.a, koji kaže: «Razmišljao sam da naredim placanje džizje, onima koji su u stanju hadždž obaviti, a još to nisu uradili. Oni nisu muslimani! Oni nisu muslimani! Oni nisu muslimani! Hadždž je stroga obaveza, koja je bila poznata i prije pojave islama. Ona datira iz vremena Ibrahima, a.s, i Arapi su redovno hadždž obavljali sve do dolaska Muhammeda, s.a.v.s, koji je ocistio ovaj obred od širka i obicaja preuzetih od drugih religija. To hadžije potvrduju, izgovarajuci telbiju, prilikom obavljanja hadždža, rijecima: «Lebbejkelllahume lebbejk, (Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam), lebbejke la šerike leke lebbejk, (odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se).

Hadždž je ibadet i on, kao i bilo koji drugi ibadet, ima svoje hikmete, ciljeve i tajne. Allah, dž.š, nije propisao ni jedan ibadet radi sebe, On u Kur'anu kaže: «Allah nije ovisan ni o kome», a na drugom mjestu kaže: «O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan.» Takoder, Allah, dž.š, ibadete veže za koristi koje ljudi imaju od njih, pa tako za namaz kaže; «I obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraca od razvrata i od svega što je ružno.» A za zekat kaže: «Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistiš i blagoslovljenim ih uciniš.» Takoder, za post kaže: «O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.» Kada je u pitanju hadždž, Allah, dž.š, kaže: «Da bi koristi imali i da bi u odredene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali.»

Dakle, u hadždžu imamo koristi, koje Kur'an garantuje. Te koristi su raznovrsne: materijalne, apstraktne, pojedinacne, kolektivne, lokalne i svjetske. Za hadždž se može kazati da je to hidžra Gospodaru. Hadžija ostavlja svoju domovinu, porodicu, imetak i poslove i ide na put, odazivajuci se pozivu Allaha, dž.š: «I oglasi ljudima hadždž! Dolazit ce ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit ce iz mjesta dalekih.» Zbog tog poziva, hadžija u telbiji ponavlja «Lebbejkellahume lebbejk, (Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam)». To je odgovor na Allahov poziv upucen svim muslimanima. Pored ovih imamo i još mnogo drugih mudrosti hadždža. Jedna od njih je, da musliman, obavljajuci hadždž, izlazi iz svoje sredine i upoznaje se sa muslimanima cijeloga svijeta, te tako jaca svoju kulturu. Kroz hadždž muslimani se uce miru. Danas citav svijet poziva u mir, ali ti pozivi su daleko od postupaka. Musliman u toku hadždža mir istinski sprovodi u djelo. Musliman, u toku obreda hadždža, ne ubija lovinu, ne sijece grane drveca, niti kida bilo koje bilje. On je potpuno predan onima oko njega, i od njegova zla svi su poštedeni. Zbog toga, što se on nalazi u zemlji mira, u vremenu predanosti, zaogrnut ihramima. Takoder, muslimani se navikavaju na jednakost u toku obreda hadždža. Mnogi danas pozivaju u jednakost. Medutim, stvarnost je potpuno drugacija. Njihovi pozivi se ne ostvaruju. Jedino muslimani mogu da osjete pravu jednakost kroz namaz, i daleko jacu jednakost kroz hadždž. Svi su, u namazu, u safovima, ali je moguca razlika u nošnji, po kojoj se neko uzdiže nad ostalima. Medutim, na hadždžu se brišu i te razlike. Svi hodocasnici umotani su u bijele caršafe, koji svojim izgledom podsjecaju na cefine, i time se sve vanjske razlike medu vjernicima brišu. Dakle, samo na hadždžu potpuno se primjenjuje jednakost medu svima.

ZAŠTO RAZLIKE MEÐU HADŽIJAMA

Voditelj: Jako mi se svida vaš govor o jednakosti na hadždžu, ali, ipak, primjetne su mnoge nejednakosti prilikom putovanja i obavljanja hadždža. Primjecuju se da odnos službenika nije isti prema svima. Ne odnose se isto prema nearapu kao prema Arapu, cak, ni svi Arapi nisu jednaki. Velika razlika se pravi izmedu Saudijaca i ostalih. Cak, i u samim obredima imamo razlike. Neki borave pored rashladnih uredaja i u velikom komforu, dok drugi, svoj ibadet obavljaju pod šatorom na vrelini dana. Šta možete reci o tome?

Dr. Kardavi: Nije tako i to nema veze sa ibadetom o kojem mi govorimo. Ljudi su se uvijek razlikovali po materijalnim mogucnostima. Uvijek su neki ljudi putovali na hadždž pješice, drugi su koristili jahalice, ko je kakvu imao. Mi ne možemo uciniti da u materijalnim mogucnostima svi ljudi budu jednaki. Ukoliko se stvarno prave razlike u odnosu prema hadžijama, ja ih najoštrije osudujem, ali one su van teme o kojoj veceras govorimo. Mi govorimo o ibadetu i ja nikakvu razliku ne primjecujem u tavafu ili prilikom stajanja na Arefatu, izmedu bogatoga i siromašnoga. Cak i najveci kraljevi, koji dodu na hadždž, potpuno isto izgledaju kao i svi drugi. Što se tice ugodaja koji sebi neki ljudi mogu priuštiti, pa to je normalna stvar. Nikada, svi ljudi, nisu putovali istom klasom u vozu ili avionu. Neko putuje biznis klasom, drugi obicnom, i to nije ništa nenormalno. Svi oni opet podnose isti teret, prilikom obavljanja hadždža. Niko nema tu privilegiju da izbjegne gužvu i da sam tavafi oko Kabe, niti da se drugacije obuce, niti da sam sebi propise ureduje. Dakle, svi su, u ovom ibadetu jednaki.

Što se tice drugih hikmeta hadždža, svakako je to univerzalnost. Hadžije se odazivaju univerzalnom pozivu koji nije upucen iz jedne zemlje ili od jednog kralja, niti od neke poznate licnosti. To je poziv Uzvišenog Allaha cijelom covjecanstvu, i hodocasnici se odazivaju na taj poziv. Medutim, i na taj uzvišeni poziv odazivaju se samo oni koji su u mogucnosti. Mogucnost, koja se spominje u Kur'anu, komentariše se kao da je to višak u imetku koji mu je dovoljan za put i prevozno sredstvo. Dakle, ko posjeduje imetka da obezbijedi porodicu do svog povratka, te plati troškove svog putovanja i boravka, dužan je obaviti hadždž. Dužan je prosustvovati godišnjem muslimanskom kongresu na kojem se okupi više od dva miliona muslimana iz citavoga svijeta. U toku tog boravka vjernicima nije dozvoljen odnos sa ženama, niti griješenje, niti svada. To je poseban skup na kojem se ne smije remetiti red, niti udaljavati duša od duše. Mi taj skup trebamo maksimalno iskoristiti, kao što su to radili naši prethodnici. Za vrijeme hilafeta Omera, r.a, ljudi su dolazili na hadždž i svracali kod halife na razgovor u kojem su objašnjavali svoje stanje i stanje njegovih namjesnika, onih kojima su oni podredeni. Tacno je da danas nemamo halife, ali imamo ljude koji se brinu o organizaciji hadždža, i mnogo drugih pojedinaca i organizacija koje se bave problemima muslimana u svijetu i tu priliku treba maksimalno iskoristiti.

RUKNOVI HADŽDŽA

Voditelj: Doktore, možete li nam pojasniti koji su to ruknovi hadždža, bez kojih hadždž nije ispravan?

Dr. Kardavi: U vezi s tim pitanjem postoji više mišljenja, ali ono, koje zastupa vecina, je da su ruknovi hadždža: boravak na Arefatu, tavaf «ifada», oblacenje ihrama i saj izmedu Saffe i Merve. To su, dakle, osnovni dijelovi hadždža, a pored njih ima još obaveznih stvari, koje treba ispuniti kako bi hadždž bio upotpunjen, kao što je bacanje kamencica, ili boravak na Mini i Muzdelifi, itd.

Voditelj: Jedan gledalac iz Njemacke je vec postavio pitanje u kojem kaže: «Da li je dozvoljeno da hadžija obuce ihrame u svojoj državi i dode u Meku, obavi umru, pa skine ihrame, i da li je dozvoljeno obaviti umru više puta prije obreda hadždža?

Dr. Kardavi: Pitanje mjesta na kojem se oblace ihrami nije bitno. Ono što je bitno je nijjet, koji pocinje dolaskom na mikat. Mnogi putnici koji putuju avionom oblace ihrame kada stignu u Džidu. Taj postupak dozvolio je šejh Abdullah bin Zeid el-Mahmud, i ja mislim da je to potpuno ispravno. Nije lahko u avionu skidati odjecu i oblaciti ihrame. Muhammed, s.a.v.s, nikada nije upitan na hadždžu za neku stvar, a da je nije odobrio, ciljajuci time olakšanje. Za tim se ja povodim, pogotovo kada je u pitanju hadždž, posebno u današnjem vremenu kada su velike gužve. Na osnovu toga kažemo da se mogu obuci ihrami i nakon slijetanja u Džidu, ukoliko je to teško uraditi u avionu, prilikom prelijetanja granice mikata. Cesto se to praktikuje i u avionu kada je let rezervisan samo za hadžije, pa se to uradi organizovano.

Što se tice drugog pitanja koje se odnosi na oblacenje ihrama za umru, te ponovo za hadždž, kada dode njegovo vrijeme, to je ispravno. To je jedna vrsta hadždža koja se zove et-temettu'. Dakle, imamo tri nacina obavljanja hadždža: el-kiran, el-ifrad, te ovaj koji smo spomenuli. Et-temettu' se odlikuje po oblacenju ihrama za umru, zatim njihovom skidanju poslije obavljanja umre. Hadžija se oslobodi ihrama i ceka vrijeme hadža. Kada dode odredeno vrijeme, on oblaci ihrame i pocinje obavljati obrede hadždža. Ta vrsta hadždža spomenuta je u Kur'anu: «Kad budete slobodni, obavite umru do hadždža i zakoljite kurban do kojeg možete lahko doci.» Onaj ko obavi ovu vrstu hadždža, zauzvrat, treba da zakolje ovcu, ili da ucestvuje u zajednickom klanju velikog kurbana, tj. goveceta ili deve. Ucenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da je to najbolja vrsta hadždža, jer je Muhammed, s.a.v.s, podsticao ashabe da obavljaju et-temettu'. Što se tice obavljanja umre više puta, u toku išcekivanja obreda hadždža, neki islamski ucenjaci odobrili su takav postupak. Medutim, to se ne prenosi od Muhammeda, s.a.v.s, niti od njegovih ashaba, r.a, iako su u Mekki proveli više od deset dana, prilikom obavljanja hadždža. Dakle, to nije pritvrdeni sunnet Muhammeda, s.a.v.s.