optuzeni smo za izdaju!

Sarajevo, sram te bilo!, zašto šutiš? Tako je, prema pisanju Oslobodenja, glasila jedna od poruka na anonimnom plakatu koji se pojavio u Kalesiji u jeku hapšenja nakon 11. septembra. Možda ovaj plakat u najboljem odražava stav dobrog dijela zabrinutih i u mladu bosansku demokratiju razocaranih gradana ove države. Bosanci koji su ovih dana boravili u arapskom svijetu u potrazi za donacijama radi nastavka pomoci povratku i islamskim projektima u našem društvu izvještavaju da Bosancima više nisu širom otvorena vrata toga svijeta. Arapsko gostoprimstvo i razumijevanje za naše muke se istopilo. Razlog je zapanjujuci: optuženi smo za izdaju! Ocito, krugovi kojima su smetale dobre veze muslimana Bosne sa islamskim Istokom uspjele su u svojoj nakani da Bosnu vežu iskljucivo za Evropu i tako u vanjskoj politici igraju samo na jednu kartu, umjesto mudre vanjske politike gosp. Izetbegovica utemeljene na balansiranju uticaja Istoka i Zapada u ovoj zemlji. Ovako smo, kako kažu ekonomisti, sva jaja stavili u jednu korpu i nepotrebno se izložili ogromnom riziku. Sada smo u potpunoj milosti i nemilosti Zapada jer njegovi politicari znaju da rezervne opcije nemamo.

Da se vratimo optužbi za izdaju. Svakako, ona nije neutemeljena. Naprotiv! Danas se neselektivno, na osnovu najstupidnijih mogucih optužbi, hapse, maltretiraju i deportiraju ljudi koji su po svim kriterijima borci za slobodu. Uostalom, Hag je presudio da su se oni borili u armiji koja je vodila borbu protiv dvostruke agresije i genocida. Kada su nam trebali, kada nas je Zapad ostavio, radovali smo se što dolaze: s humanitarnom pomoci, s novcem za oružje koje nam je Zapad zabranio, s voljom da ginu za nas! Sada ih prodajemo za jeftine pare. Šaljemo ih u ruke najkrvolocnijim dželatima današnjice i tako kršimo i Božije i ljudske zakone (ukljucujuci i Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava, ako to još nekoga interesuje). Njihovu djecu ostavljamo bez oceva, supruge bez muževa. I ko reaguje? AIO, Dušan Tomic i Srdan Dizdarevic. Aferim! Život je zbilja patetican. A mi, ostali, kao da nikad nismo culi za hadis da je jedan od znakova licemjera to što izda kada mu se nešto povjeri. Ili, za hadis u kome Poslanik islama, a.s, kaže da je musliman muslimanu brat i da ga nikad na cjedilu ne ostavlja. Kada su Amerikanci odlucili suditi Francuzu marokanskog porijekla za terorizam Francuska je najavila protest u slucaju izricanja smrtne kazne, jer to je njen gradanin, i kad poštuje i kad prekrši zakon.

Nema sumnje da je medu ljudima o kojima pišemo bilo i bjelosvjetskog šljama, terorista i špijuna. Ali to sigurno nisu bili oni koji danas nosaju gelere koje su “pokupili” po Vozuci i drugim bosanskim ratištima. Uostalom, u svakom žitu ima kukolja. Zar upravo ovih dana ne citamo o bošnjackim špijunima što trguju disketama sa povjerljivim informacijama, a o onim u plavim i svim drugim uniformama nikad necemo ni citati. Neki od njih jesu za suda, ali Allah, dž.š, nas upozorava da ne dopustimo da nas nepravda nekih ljudi navede da i sami nepravedni budemo. Masovne deportacije nemaju ništa sa pravdom i pravnom državom u koju se mnogi tako licemjerno zaklinju.
Nemoguce je oteti se utisku da je kampanja koja se vodi na lokalnom i globalnom nivou usmjerena protiv lika mudžahida i na obeshrabrivanje džihada u svakom kutku zemaljskom. Nažalost, taj posao islamofobima olakšavamo i mi sami koji smo prepustili drugima da pišu povijest džihada u Bosni. I narod im vjeruje!!! Zamislite da su Indijanci pisali americku povijest, kako bi izgledala?

Ono što najviše zabrinjava jeste pomanjkanje svijesti da, ustvari, Bosna šapatom pada. Mi polahko ali sigurno ulazimo u zonu sumraka. Danas se isljeduju strani državljani i njihove organizacije sutra, kada njih ne bude, bit ce to domaci muslimani i domaca udruženja, koja vec jesu pod “prismotrom”. I kao što mi ne poduzimamo ništa danas kada stradaju drugi, nemojmo se ibretiti kada drugi budu mirno spavali dok nas budu u rane jutarnje sate odvajali od naše djece. Obrazac kršenja elementarnih gradanskih prava je uspostavljen, žrtve nisu bitne. U Valteru smo vec citali o maltretiranju islamski odjevenih djevojaka i žena. I, nikom ništa! Kada se nešto slicno desi casnoj sestri sva sredstva informisanja bruje. A mi, dok ubijaju Melihu Duric, na naslovnim stranama objavljujemo arabeske. Odgovorni nemaju razloga da reaguju a zlocinac nema razloga da se bilo cega boji.
I da se sve ne svede na puko kukanje, krajnje je vrijeme da neko u ovoj državi, Islamska zajednica ili neki drugi islamski forum, pokrene program borbe protiv islamofobije i zaštite prava muslimana. Ako se sami ne zaštitimo Strazbur nas nece zaštititi jer je vec u slucaju Refah partije presudio da nas muslimane demokratska država ima pravo zabraniti, jer islamsko pravo koje poštujemo i na koje se pozivamo suprotno je demokratskim nacelima. Je li ono Huntington rece da smo ušli u stoljece sukoba civilizacija?