bin laden u sanskom mostu

VLADA RS

Kada bi svako od nas ponaosob pravio ljestvicu ljudi koje bi želio izbjeci po svaku cijenu jer mu strahovito idu na živce, vjerovatno bi najnepodešljivijima ocijenio one koji uživaju da se šale na tudi racun, ali kada i sami “dodu na tapet” onda postanu svadljivi i agresivni. Takva licemjerna i iskompleksirana bica ne nalaze se samo u birtijama i kaficima, gdja, generalno receno, ne mogu napraviti vecu štetu i nisu na teretu vecem broju ljudi. Oni, kako posljednjih dana svjedoce sredstva javnog informisanja, žive i u najvišim politickim institucijama manjeg bh. entiteta.

Vec odavno predsjednik Vlade RS Mladen Ivanic uklizava s dvije noge medunarodnoj zajednici, a da nije dobio nikakvu usmenu opomenu (da ne spominjemo žuti karton). Drugim rijecima, samoproglašeni ekonomski ekspert na relaciji Šipovo-Gacko, glasom srednjovjekovnog isposnika traži od medunarodne zajednice saosjecanje u vezi sa prakticnom primjenom Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, jer se RS može politicki destabilizirati ukoliko Ratka i Radovana njihovi sunarodnjaci budu morali ganjati po Romaniji i Maglicu. Zbog toga iz Banje Luke najtoplije preporucuju da se to izbjegne, ili da eventualnu potjeru za Ratkom i Radovanom organizuje SFOR, ako vec za to nade vremena. I dok se 85 posto ispitanika u RS jednostavno slaže da su Karadžic i Mladic nevini, te da su se borili za “pravednu stvar” u Srbima “nametnutom” ratu, javno tužilaštvo RS je zapocelo, a Vlada na celu sa Ivanicem rado prihvatila i sponzorirala kampanju protiv Izetbegovica, s iskrenom namjerom da ga otpreme u Hag.

Iako Ivanic, kao i njegovo opskurno i tragikomicno tužilaštvo ne posjeduju ni jedan relevantan dokumenat koji bi na Izetbegovica mogao baciti tracak sumnje u vezi sa njegovom ulogom u proteklom ratu koja bi mogla biti interesantna haškim istražiteljima, nimalo ne smeta Ivanicu i sudskoj vlasti da primijete kako su skupili svu silnu dokumentaciju audio i video zapisa te živih svjedoka koji “dokazuju” Izetbegoviceve zlocine. A tu je i sve veca opasnost, kako je u Banjoj Luci primijeceno od uvezenog islamskog terorizma. Kako vjetrovi pozitivnih politickih promjena odavno u širokom luku zaobilaze RS, takve i slicne inicijative iz RS i ne cude. Više zaprepašcuje pasivnost, javašluk i nezainteresiranost javnog mnijenja u Federaciji BiH. Osim reakcije bošnjackih intelektualaca, niko nije osjetio potrebnim da Ivanicu i društvu uputi bilo kakvu repliku. cak je i FTV, u cjelini prenijela izvještaj iz Banje Luke, uskladivši Izetbegovica sa ostalim haškim zvijezdama, lišivši javnost bilo kakvog komentara ili kritike. Jer, Izetbegovic danas više nije ni važan ni potreban da bi se na njega trošili tv-komentari. Kritike i komentare treba trošiti na prioritete kao što su ovogodišnji MESS ili možda nedjeljni izlog knjige Ivana Kordica.

OHR

Ako bi se dodjeljivala zlatna odlicja za one koji su najzaslužniji za razgradnju državnih elemenata BiH najvece zasluge, bez iole ozbiljnije konkurencije, pripadaju medunarodnoj zajednici na celu sa Volfgangom Petricem. Mudra prilika Volfganga Petrica inicirana od strane zapadnoevropskog lobija i prilicno podržana od domacih politickih ekspozitura, ucinila je da je BiH jedina zemlja u svijetu koja nema državnu televiziju. BHT je, po svemu sudeci, stvar prošlosti, a dva komplementarna kanala Federalne televizije postali su nasljednici državne televizije koja nije zadovoljavala potrebe druge konstitutivne komponente Federacije BiH. A koliko su federalne kolege zadovoljne novom televizijom koja zastupa i njihove interese, govore i mnogobrojne peticije sa hiljadama potpisa protiv gašenja signala HRT-a u Hercegovini. FTV definitivno nije naišla na topli prijem poslije decenijske vladavine HRT-a, a u meduvremenu najbolje su profitirali dileri digitalne satelitske opreme koji su u samo mjesec dana prodali više digitalnih kartica Hrvatske televizije nego u proteklih nekoliko godina. Medunarodna zajednica je na rijetke primjedbe vezane za ukidanje državne televizije nastavila zaglupljivati javnost da je na nivou citave BiH uspostavljen neki Javni servis koji, može se u to svako uvjeriti, emituje najviše dva sata programa sedmicno, bilo da se radi o utakmicama Lige prvaka, Coca-cola kinu ili možda Pjesmi Evrovizije. Sve u svemu, malo se ko može oteti neugodnom, ali ociglednom dojmu da BiH kao država polahko nestaje. Slucaj sa BHT samo je nastavak prilicno cudne politike medunarodne zajednice u BiH. Da kojim slucajem ne slijedi redukcija obiju entitetskih vojski, vjerovatno nas ne bi iznenadila ni vojna osiguranja sa obiju strana entitetskih granica.

RVI

Odavno se niko nije odvažio da Vladi Federacije ono što ima skreše u lice na nacin na koji je to uradio Savez RVI. Bez dlake na jeziku ljudi koji su u ratu žrtvovali dijelove svoga tijela i kojima je politicki establišment obecavao kule i gradove po završetku rata, na vrlo hrabar nacin iznijeli su mišljenje o radu dosadašnje vlasti, kao i nacinu na koji ona namjerava riješiti probleme ratnih vojnih invalida. Normalno da njihovi problemi ne sežu samo u mandatu Alijanse, jer se ni ranija vlast nije posebno eksponirala u razrješenju navedene problematike, ali kako se družina u Alijansi dobrovoljno prihvatila vruceg krompira, i ne preosteje im ništa drugo nego da se pozabave iznalaženjem drugih rješenja od onih koje je, da apsurd bude veci, podržala ministrica za boracka pitanja Suada Hadžovic. Podsjecanja radi, radilo se o redukciji broja lica sa invaliditetom, ukidanje 50 KM za nekoliko hiljada pripadnika RVI, kao i njihovo jednako tretiranje sa civilnim žrtvama. Ako je suditi po oštrini tona koji dolazi iz redova RVI, dijalog na relaciji RVI-Vlada FBiH nece se zaustaviti samo na oštrim prepiskama, vec bi krajnji epilog mogao dosegnuti i neka vrlo radikalna rješenja. Drugim rijecima, neko bi mogao izaci na ulicu. Ratnim invalidima ona i nije tako nepoznato obitavalište, no za Alijansu bi to bio znak da se komotno može halaliti od novog mandata u vlasti.

MUP FBiH - VIJECE MINISTARA

I ono malo salameta od ljudskih prava, poput ptica selica definitivno je odletjelo iz BiH. Hajka koja je nastala nakon poznatih dešavanja u Americi nimalo nije splasnula. Kako i bi, kada islamski terorizam nikada ne miruje. U sihroniziranoj akciji SFOR-a i MUP-a Federacije BiH ima se za cilj raskrinkati i uništiti Bin Ladenova Al-Kaida u BiH. I, kako je krenulo, MUP FBiH bi mogao dobiti specijalno priznanje od americkog predsjednika ukoliko se obistine tvrdnje da Bin Laden nije u Pakistanu ni u Tadžikistanu, kako tvrde vodeci svjetski elektronski mediji, jer je prema izjavama nekolicine svjedoka navodno prošle sedmice viden u Sanskom Mostu. Humanitarni radnici iz bliskoistocnih zemalja, malo-malo pa otidu na informativne razgovore, a gospoda iz Vjeca ministara se nesebicno potrudi da oduzme više od stotinu državljanstava, bivšim pripadnicima Armije BiH, jer su oni detektirani kao buduca najozbiljnija prijetnja prisustvu medunarodne zajednice u BiH. I sve se to radi pod plaštom zaštite ljudskih prava. U zaštitu tih casnih i hrabrih ljudi koji su imali nemjerljiv odnos u odbrani BiH iznenadujuce niko nije stao. Medutim, svaka prica i dogadaj imaju neku svoju pouku. A to znaci, ukoliko na ovim prostorima ponovo dode do rata, u što nimalo ne treba sumnjati zbog historijskih pokazatelja i mentalnog sklopa ovdašnjih naroda, onda se je valjda i nadati da ce mudžahidi ili islamski dobrovoljci, kako ih mnogi nazivaju doci pameti i da nece napraviti istu glupost, pa da ponovo dodu u BiH da nam pomognu kao što je to bio slucaj u proteklom ratu. Mi smo im uzvratili na najbolji moguci nacin: protjerujuci ih iz BiH i razdvajajuci ih od njihovih porodica. I, na kraju, kao tacka na i u negativnom kontekstu dolazi i ona najbizarnija i najzastrašujuca cinjenica koja govori da je i ono dvjesto hiljada ubijenih muslimana uzevši u kontekst i naše sadašnje stanje, po svemu sudeci, uzalud dalo svoje živote.