Kuds se smatra, bez imalo pretjerivanja, jednim od najpoznatijih svjetskih gradova kroz minula vremena i vijekove. To je grad koji nije prestajao postojati protokom vremena. I nema niti jednog naroda pa i civilizacije a da Kuds nije imao važnu ulogu u njihovom životu
Na tlu Kudsa smjenjivale su se mnogobrojne drevne civilizacije. Njim su prokrstarili Asirci, Rimljani, kršcani, Babilonci, Perzijanci i mnogi drugi. U našoj islamskoj historiji Kuds predstavlja svojevrsnu prijestonicu koja je cvrsto povezana sa islamskim ummetom i njegovom velicanstvenom historijom. Povezana su sa njim srca istinskih vjernika, muvehida, sa svih strana svijeta vezom Poslanikovog, a.s., Isra'a i Mi'radža, tj. njegovog nocnog putovanja iz Bejtu-l-Harama u Kuds gdje je kao imam predvodio namaz svim Allahovim poslanicima, a zatim se uzdigao u najviše nebeske sfere, došavši do mjesta Sidretu-l-munteha' gdje je cuo škripu pera koja pišu sudbine. Zatim, muslimanska srca su vezana za Kuds "Omerovim ugovorom", tim sjajnim simbolom Islama kojeg je muslimanima poklonio veliki halifa Omer el Faruk. I ta veza je poput živog pulsirajuceg srca koje u nama budi život i nadu. Muslimani su ga iz velike ljubavi nazvali raznim imenima. On je poznat kao El-Kuds, Mesdžidu-l-Aksa, Bejtu-l-Makdis, El-Kudsu-Šerif i sl. Zbog toga je Kuds zaslužio da nakon Mekke i Medine bude princ gradova i cvijet država.
U vrtlogu ovog historijskog sukoba krecu se organizirane akcije i aktivnosti židova koje imaju za cilj izmijeniti i ukloniti islamske znamenitosti i cinjenice a uvesti nove, - židovske znakove i simbole u svetoj islamskoj zemlji.
Mnogima izgleda nejasno od kuda ovakva agresivnost židova posebno kada je u pitanju položaj Kudsa. Odgovor nalazimo u njihovom ucenju. Naime, oni vjeruju da nastupanjem treceg milenijuma dolazi era hegemonije židova i vrijeme u kojem ce se proširiti ucenje Tevrata. Ali o ovoj hegemoniji nema ni govora sve dokle god židovi ne posjeduju svoju kiblu tj. Solomonov hram koji bi trebalo izgraditi na temeljima Mesdžidu-l-Aksaa. Židovi vjeruju da ce iz Solomonovog hrama zapoceti ucenje ocekivanog židovskog poslanika - "Spasitelja", a sama gradnja ce ubrzati njegov dolazak. Takoder, milioni kršcana u svijetu, posebno ortodoksa, vjeruju da Isa, a.s., samo što se nije pojavio i to ocekuju baš pocetkom treceg milenijuma. Oni, takoder, vjeruju da ce "Hram" u Kudsu biti ishodište i polazna tacka njegovog ucenja po drugi put prema onome što nalaze u Jevandelju i Tevratu.
Ocito je, vec na prvi pogled, da se radi o mitovima i legendama koje su se ugnjezdile u glavama odredene skupine ekstremnih kršcana i židova, ali legendi koje iz nestvarnog svijeta prelaze u stvarni svijet u kojem oni ne štede ni truda ni novca da bi se realizovale. Za cijenu ne pitaju, bilo da se radi o krvi ili o novcu, naravno, krvavi ceh placaju muslimani.
I, eto, danas, imamo židove koji iz svijeta legendi bježe u stvarni svijet i planiraju i ulažu u njegovu realizaciju, a na drugoj strani imamo muslimane koji iz stvarnog svijeta najradije bježe u nestvarni svijet i umjesto planiranja i akcije jedni druge tješe vremenom kada ce židovi stradati, a da svi malo rade na tome.
Kod nas ne postoji pouzdan tekst iz Kur'ana ili hadisa na osnovu kojeg se može reci da do rušenja mesdžida nece doci. Naprotiv, mnogi veliki dogadaji su se desili, a da nije ni bilo spomena o tome u Kur'anu ili hadisu. Primjera radi, Kaba je bila srušena u vrijeme Hadžadža, a o tome nema ni spomena, takoder je Crni kamen - Hadžeru-l-esved bio ukraden i cuvan u Bahrejnu dvadeset godina, a da se to nije nigdje pomenulo u Kur'anu i Sunnetu. U ovom slucaju važi zakon uzroka i posljedica koje se dešavaju u okviru Allahove odredbe u kojoj Allah, dž.š., cini šta hoce i odreduje kako hoce. Današnji muslimani, njih milijardu i sto miliona, kao da ne poznaju zakon uzroka i posljedica te preko pedeset godina nemocno gledaju židove koji rade po tom zakonu i ništa ne prepuštaju slucaju, i koji su se danas nametnuli kao respektabilna sila i snaga u svakom pogledu. Njih 15 miliona naspram 1100 miliona. Impozantna razlika, zar ne?
Mora se znati da za Medžidu-l-Aksa važi šerijatski propis u pogledu uvecavanja nagrade za namaz i dozvoljenosti putovanja radi njegovog obilaska, bez obzira postojala gradevina ili ne, jer se cijelo dvorište naziva mesdžid. U vrijeme objave Kur'ana nije postojao mesdžid kao gradevina, a u Islamu, halifa Omer, r.a., je postavio mesdžid tamo gdje su mu pokazali da je bila musala Davuda, a.s., a kasnije je gradevinu podigao halifa Velid ibn Abdulmelik, u obliku u kojem je danas. Mesdžidu-l-Aksa nije postojao kao gradevina kada je Poslanik, s.a.v.s., bio imam svim poslanicima u dvorištu mesdžida u noci Isra'a i Mi'radža.
Ben Gurion, jedan od najvecih židovskih politicara i voda zlocina nad palestincima, izjavljuje: "Izrael nema vrijednosti bez Kudsa, a Kuds nema vrijednosti bez Hejkela."
Danas u Izraelu postoji 120 skupina i organizacija koji sebe nazivaju ekstremistickim, a medu njima ima 25 specijalizovanih koje su odredene za rušenje Mesdžidu-l-Aksaa i izgradnju hejkela.
Svaka gradevina ima svoje odgovarajuce cigle i kamenje, ali ako je ta gradevina mit ili legenda koja se želi sagraditi u stvarnosti, onda i njeno kamenje mora biti mitološko kamenje.
Jedan od tih židova kaže: "Pripremanje šest miliona kamenja nije nimalo lahak posao, ali ono što nam daje snagu jeste osjecaj da cinimo svetu stvar. Kad god dodirnem ovo kamenje, imam osjecaj da se u njemu pokrece nešto iz raja."
O sedmokrakom ili sedmodijelnom svijecnjaku takoder kolaju razne price, a on predstavlja jedan od njihovih najvecih simbola koji simboliše sedam dana stvaranja po Tevratu. Oni smatraju da se svetost u hramu nece upotpuniti dok svijecnjak ne ude unutra.
Još jedan svijecnjak poklonila je Roza Jozef, 18. 08. 1997. godine vrijedan 15 miliona dolara.
Kovceg!
Što se tice kovcega koji je naslijedan od Musa, a.s., i kojeg su nosili meleki i koji je ostao do vremena poslanika Šenona (Samuela) da bi ubijedio židove u pogledu vlasti Taluta, a što se spominje u suri Bekare, 248. ajet, mi u to vjerujemo. A što se tice židovske legende o kovcegu i njihovog vjerovanja da ce oni ponovo doci do njega i koji ce biti s njima u bitkama u kojima ce zbog njega odnositi pobjedu, mi u to ne vjerujemo. Ovaj kovceg je bio dok su poslanici dolazili od Benu Israila, a kada je to prestalo, nestao je i kovceg.
Novine zakljucuju: "Hram ne znaci ništa bez kovcega a on nije ispod Mesdžidu-l-Aksaa!"
Posljednji u nizu besmislenih legendi na kojima židovi temelje svoje vjerovanje jeste oltar - žrtvenik, koji je pripremljen i ceka dan kada ce biti unešen u hram, a njegova dužina je 30 metara. Medutim, šta treba biti zaklano na tom žrtveniku? Oni vjeruju u "crvenu kravu" koja treba da se pojavi i sa cijom krvlju trebaju da se pomažu kako bi se ocistili, jer se oni smatraju necistim od dana kada je srušen hram. Cudno je da židovi sebe smatraju odabranim narodom a istovremeno smatraju da su necisti do dana kada budu zaklali kravu i pomazali se njenom krvlju.