a brda promicu kao sto promicu oblaci

Koliko znamo o Zemlji? Koliko znamo o Kur’anu? Koliko znamo o povezanosti ovih znamenja Allaha, dž.š.?
Nisam ni geolog, a ni mufessir, pa ipak se nadam da mogu reci nešto što ce doprinjeti da razumijemo vezu izmedu stvorenog i Objave, a to je - isti Izvor. Takoder, ovim hocu reci da vjera i znanost, ne samo da mogu, vec moraju zajedno! Ako nije tako onda imate ili neuke vjernike ili bezbožne znanstvenike. A zar vjernik smije biti neuk a znanstvenik bezbožan? Ni jedno ni drugo nije dobro, cak je pogubno za covjeka.
No, da se mi vratimo Zemlji.

Ono što danas znamo o Zemlji svoje pocetke ima u antici, jake temelje u srednjovjekovnim muslimanskim znalcima, poput Musa b. Šakira i njegovih sinova, koji su, usput receno, približno tacno izracunali Zemljin obim i promjer, te u nekolicini srednjovjekovnih evropskih imena što su, pobijajuci nemoguce crkvene dogme o biku ili ribi, koji na svojim ledima nose Zemlju, završili na lomaci.
Sve u svemu, o Zemlji se više saznalo u proteklih pedesetak ili nešto više godina, nego u svim proteklim stoljecima zajedno od kada ljudi poznaju pismo. To svakako ne treba da cudi, s obzirom da prijašnji ljudi nisu imali na raspolaganju današnje znanje i tehnologiju. Tako, na primjer, ljudi do prije dvjesto godina nisu mogli ni sanjati da je površinski sloj Zemlje u stalnom, za ljudsko oko neprimijetnom, pokretu. Jedan od prvih koji je iznio teoriju o kretanju Zemljine kore - litosfere je škotski geolog Huton (Haton), koji je, izucavajuci ugasle vulkane kod Edinburga, zakljucio da je Zemljina kora veoma pokretna, tako da su planine koje su danas daleko od morske obale nekada bile morsko dno. To kretanje covjek ne može primijetiti zbog kratkoce svoga života. Medutim, mnogo toga covjek ne vidi a ono se dešava i postoji, recimo, sila gravitacije.

Geolog Vagner razvio je i proširio tu teoriju, tvrdeci da citavi kontinenti, takoreci, plove preko unutrašnjeg, užarenog sloja Zemlje, zvanog magma, što potvduju takozvane zone subdukcije ili zone sudara kontinentalnih ploca gdje se dešavaju zemljotresi i vulkanske aktivnosti. Ociti primjer za to su Japan i jugoistocna Azija koji se nalaze u takvoj zoni, poznatoj kao zapadno-pacificka zona subdukcije. Tome treba dodati rezultate istraživanja geologa Hesa, koji je 1960. godine otkrio ‘rasprostiranje’ ili ‘razmicanje’ morskog dna u Atlantskom okeanu od 2,5 centimetara godišnje. Da je taj proces tekao i da i dalje tece dokaz je obrtanje magnetnog polja sjever-jug, što je ostalo zabilježeno u okamenjenoj vulkanskoj lavi. Naime, lava sadrži odredene cestice koje se ponašaju poput kompasa, pokazujuci pravac sjever-jug, što prilikom ocvršcavanja eruptivne vulkanske lave bukvalno ostaje zarobljeno i tako ostaje sacuvano milionima godina. Zanimljivo je da je zabilježeno devet takvih obrta u zadnjih cetrdeset miliona godina, a posljednji se desio prije otprilike jedan milion godina (za odredivanje starosti stijena koristi se metoda karbona 17 i radio-aktivni elementi koji se ponašaju poput sata). Lava-kompasi nisu pronadeni samo na podmorskom atlantskom planinskom lancu vec i u blizini ugaslih vulkana širom svijeta.

Da kretanje površinskog sloja Zemlje nije samo teorija, vec cinjenica sa kojom se mora ozbiljno racunati, dokaz su i lanci havajskih otoka vulkanskog porjekla u Tihom okeanu. Vjeruje se da se u takvom slicuju kontinentalana ploca krece preko užarene tacke donjeg sloja, pod cijim djelovanjem dolazi do topljenja ploce i erupcije vulkana na odredenom mjestu, usljed cega se vremenom izdiže vulkanski otok. Taj proces poredi se sa djelovanjem autogenog aparata na metalnu plocu. Štaviše, pod djelovanjem takvih vulkana u spomenutom lancu a i na drugim mjestima, poput Islanda, i danas nastaju vulkanski otoci. Dodatni dokaz tom mišljenju jesu i radiolarije - jednocelijski morski organizmi cije ljušture se mogu naci u taložnim stijenama visokih planinskih lanaca, poput Himalaja, što su neki svecenici tumacili time da su ostaci tih živih organizama zaostali iza Velikog potopa.
I konacno, tu je kur’anski ajet iz sure En-Neml (Mravi), koji potvrduje te navode, a glasi: ”Ti vidiš planine i misliš da su nepomicne, a one promicu kao što promicu oblaci…”

To su samo neke crtice koje potvrduju teoriju o kretanju kontinentalnih ploca tj. o kretanju Zemljinog površinskog sloja – litosfere, te pobijaju crkvenu dogmu da je Zemlja stara tek 6000 godina. I pored spomenutih cinjenica neki nece povjerovati u to, ali moj cilj i nije bio uvjeriti nekoga u istinitost te teorije vec ukazati na vezu izmedu pojave koja je otkrivena tek nedavno i kur’anskog ajeta objavljenog prije 1400 (hiljadu i cetiri stotine godina), što u konacnici potvrduje nadnaravno, božansko porijeklo Kur’ana, jer nijedan covjek u to doba, pa ni Muhammed, a.s, nije mogao znati za kretanje litosfere. Zaista je gotovo nevjerovatno da živimo na tako dinamicnoj podlozi, ali s obzirom da je ljudski vijek prekratak, da smo u odnosu na svemirske razmjere samo trunka a naš život samo tren, ne treba se cuditi i misliti da je nemoguce ono što ne vidimo. Zato nemamo pravo misliti da smo mi mjera svega i kako možemo nekažnjeno kršiti Allahove propise i poricati Njegove ajete. Niti one na Zemlji i u svemiru, niti one u Kur’anu, a.š, a ajeti se medusobno potvrduju i tako dokazuju istinu da nema boga osim Allaha, dž.š, i ono što iz toga slijedi.

Svijedoci smo naucnih istraživanja i otkrica u zadnjih sto-dvjesto godina, koja su izmijenila ljudsku svijest o svijetu u kojem živimo. Crkva je, pod uticajem tih otkrica, morala odbaciti neke svoje dogme koje su ocito bile pogrešne, poput one da je Zemlja stvorena 15. oktobra 4004. godine prije nove ere.
Što se islama tice, ta otkrica došla su kao potvrda kur’anske istine, o cemu je pisano, a nešto od toga je prevedeno i na bosanski jezik.

Tako je i sa ovom teorijom, bolje reci otkricem; ako još sumnjate procitajte ponovo 88. ajet sure En-Neml (Mravi): ”Ti vidiš planine i misliš da su nepomicne, a one promicu kao što promicu oblaci – to je Allahovo djelo, koji je sve savršeno stvorio; On doista zna ono što radite.” Neki smatraju da se ovaj ajet odnosi na kretanje Zemlje u svemiru, na njenu rotaciju i revoluciju, što je moguce, ali pošto se ovdje izravno spominju planine, mislim da se ovaj ajet baš zato, odnosi na kretanje kontinentalnih ploca to jest, površinskog Zemljinog omotaca – litosfere. U prilog tome govori i dio ajeta iz sure Ja-sin, koji glasi: ”A sve u svemiru plovi.”
Vjernicima je dovoljno da im Allah, dž.š, naredi vjeru. Pametnima je dovoljan išaret, ali covjek je po prirodi sumnjicav, pa mu je potreban i svojevrsni pecat, potvrda o istinitosti i izvornosti Poruke, a danas, u dobu Interneta i, slobodno cu reci, scijentizma – uvjerenja da samo nauka ima prave odgovore, ovo je savršen pecat, pecat koji vjerniku, pametnom covjeku može donijeti samo dobro, a nevjerniku, neznalici samo povecati neznanje i propast.
A planine promicu kao što promicu oblaci…
A Allah najbolje zna!!!