jusufov a.s. univerzum

Osvrt na suru Jusuf uz komentar Ebu Abdullaha Muhammeda b. Ahmeda el-Ensarija el-Kurtubija iz njegovog tefsira EL-DŽAMI'U LI AHKAMI'L-KUR'AN
U Jusufu i braci njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju! (Kur'an,12:7)

Jusuf, neka je Allahov mir na njega, pripada porodici Božijih poslanika. Njegov otac je Ja'kub, djed mu je Ishak, sin Allahovog miljenika, poslanika Ibrahima, neka je Allahov blagoslov i spas na sve njih.
Dvanaesta sura Kur'ana nosi naziv po ovom Božijem poslaniku. Plemenitom potomku plemenitih kako to Muhammed, neka je Allahov blagoslov i spas na njeg, kaže: «Plemeniti sin Plemenitog, sin Plemenitog, sin Plemenitog je Jusuf, sin Ja'kubov, sin Ishaka, sin Ibrahima.» Ovaj hadis prenosi Buhari.1
Po mnogo cemu je ovo kur'ansko poglavlje posebno. Kur'an navodi pripovijesti o poslanicima, ljudima i dogadajima. Uz to te su pripovijesti savršeno uklopljene u kontekst koji Kur'an u pojedinim situacijama želi predstaviti. Ponekad Kur'an daje isjecak iz života pojedinog poslanika s posebnim naglaskom na nekom segmentu te se onda kazivanje o tom poslaniku prekida da bi bilo opetovano na drugim mjestima ali u drugom kontekstu. Nekada je kontekst ili radnja cak ista ali Kur'an nam svojim savršenstvom kazuje više aspekata jedne zbilje, noseci nas tako kroz univerzum kur'anskih pripovijesti.

Pripovijest o Jusufu nije data na takav nacin. Ona je u tome iznimka. U istoimenoj suri data je kompletna prica o njegovom životu, od rane mladosti do ispunjenja poslanicke misije, što je jedna od posebnosti ove sure.
Po mišljenju vecine mufessira ova sura je u cijelosti objavljena u Mekki. Tako misle i Ibn Abbas i Katade, ali oni drže da cetiri njena ajeta nisu mekkanska. Kurtubi prenosi podatak da su ova cetri ajeta pobrojana u Razijevom tefsiru, to su ajeti : 1, 2, 3 i 7. To mišljenje potkrepljuje povod objave sure Jusuf koji navode mufessiri. To je upit medinskih židova upucen Poslaniku, s.a.v.s, da im kaže vijest o Jusufu, pa je nakon toga kompletirana ova sura.
Ibn Kesir navodi da je jedna skupina židova primila islam nakon što su culi poslanika kako uci ovu suru jer se to što su culi podudaralo sa onim što su oni znali iz svojih vjerskih knjiga. Ovu predaju prenosi Ibn Abbas.2
Kurtubi donosi i stav ucenjaka koji kažu:»Allah u Kur'anu ponovljeno spominje pripovijesti o poslanicima s jednim znacenjem ali na razlicite nacine kazane, s raznolikim izrazima i stupnjevima rjecitosti recene. Pripovijest o Jusufu je spomenuo i nije je ponovio. Razlicito navodenje iste pripovijesti ne ukazuje na oprecnost onoga što se ponovljeno iznosi vec je rijec o 'idžazu koji uvidaju oni koji promišljaju.»3

UVOD U PRIPOVIJEST

Prva tri ajeta sure Jusuf imaju funkciju uvoda. Sura otpocinje kraticom (Elif-Lam-Ra). Dvadeset devet sua u Kur'anu pocinje sa jednim ili više harfova koji su na pocetku sura zaseban ajet ili dio prvog ajeta sure. Kratice odnosno «el-hurufu'l-muqatta'at» se u tefsirskim djelima obicno objašnjavaju pri prvom slucaju njihovog pojavljivanja, pri tumacenju sure El-Bekare, koja otpocinje kraticom (Elif-Lam-Mim).
Komentatori Kur'ana daju više tumacenja znacenja ovih «isprekidanih slova» odnosno «slova koja se odvojeno izgovaraju». Ima mufessira koji o tome govore kao o kategoriji manje jasnih stvari (mutešabihata), najlakše receno: «cije je znacenje samo Allahu poznato», do iznošenja mišljenja oniih koji drže da su ova slova imena sura kojima su otpoceta, zatim da su to Allahova lijepa imena, odnosno da su u jednoj kratici sadržani sažeci nekoliko Allahovih lijepih imena, tako npr. Elif za Allah, Lam za Latif –Blagi, Mim za Medžid- Slavljeni.4
Nakon otpocinjanja kraticom, slijedi drugi dio ajeta : «To su ajeti Knjige jasne»5 . Kurtubi navodi da se pod sintagmom «Knjiga jasna» misli na opis Kur'ana kao knjige u kojoj su razlucene dozvoljene stvari od zabranjenih, odredbe i propisi, te knjige u kojoj se jasno prepoznaje njena funkcija Upute i Blagoslovljenosti koje ona donosi.6

Potom slijedi ajet u kojem se naglašava objavljivanje Kur'ana na arapskom jeziku da bi se potom dao odgovor na upite ashaba i njihove zamolbe koje su uputili Poslaniku, s.a.v.s, da im «nešto isprica», pa je po predaji objavljen ajet : «Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepšim dogadajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao.»(12:3)
Ovdje sintagmu «najljepša prica – dogadaj» možemo razumjeti kako se ona upravo odnosi na pripovijest o Jusufu, a.s. Sam termin «KASAS» u osnovi dolazi od glagola «KASSA» koji ima znacenje «slijediti trag», otuda pripovjedac slijedi tragove i o njima nas obavještava.

Ucenjaci donose veliki broj argumenata zbog cega je ova sura nazvana terminom «ahsenu'l-Kasas» -najljepša pripovijest. Ta mišljenja krecu se od toga da nema pripovijesti u Kur'anu koja je opsežnije iznijeta, noseci pouku i mudrost, do mišljenja da je sura tako nazvana zbog lijepog postupka Jusufovog prema braci i strpljenju na teškocama koje su mu njegova braca nametnula, te zbog njegovog velikodušnog oprosta nakon što se s njima susreo.7
Jedan od razloga, po Kurtubiju, je i to što se u njoj spominju: poslanici, dobri ljudi, meleci, šejtani, džinni. Spominju se opisi vladara i kraljevina, trgovaca, ucenjaka, neznalica... Spominju se ljudi i žene i njihove spletke. U njoj se spominju tevhid –vjerovanje u Jednog Boga, fikh –razumijevanje Božijeg zakona, biografije poslanika, tumacenje snova itd.8

JUSUFOV SAN

Nakon uvoda slijedi Jusufovo obracanje ocu u kojem mu kazuje o svom neobicnom snu u kojemu je vidio jedanaest zvijezda, Sunce i Mjesec kako mu se klanjaju.
Kada Jusuf rece ocu svome: 'O oce moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše'(12:4)
Samo ime Jusuf dosta govori. Ima mišljenja da se ovo ime ne deklinira jer je stranog porijekla, dok preovladava mišljenje da je ime JUSUF izvedeno od arapske rijeci ESEF, što znaci «tuga, jad, bol, briga», te je zbog velikog Ja'kubovog bola i tuge za svojim sinom on tako i nazvan – JUSUF – što bi znacilo «oplakan». Na to aludiraju i rijeci iz 84. ajeta ove sure «JA ESEFA 'ALA JUSUFE» ...'O Jusufe, tugo moja!' - a oci su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten.(12:84)

U ovoj suri javlja se i fenomen sna, o kojem Kurtubi naširoko raspravlja. On donosi cak jedanaest rasprava na tu temu, posebice se osvrcuci na vezu sna sa poslanickom misijom.
O tome da je san dio poslanicke objave ucenjaci se slažu, ali razlicitog su mišljenja kada su u pitanju hadisi u kojima Muhammed, a.s., kazuje : «Poslije mene navještanja nece biti osim dobrog i istinitog sna koje dobar covjek vidi ili mu se u snu pokaže.» Ovaj hadis bilježi Bejheki. Potom Kurtubi navodi hadis koji bilježi Muslim a koji glasi: «Najistinitije snove medu vama ima onaj koji najviše istinu govori.» Potom slijedi hadis koji bilježi Buhari: «Resulullah, s.a.v.s, je rastumacio da je san cetrdeset i šesti dio poslanstva.» U pomenutih jedanaest rasprava koje donosi Kurtubi govori se o tome koje od mišljenja je najrelevantnije, da li je to cetrdesetšesti dio, ili sedamdeseti, ili pak samo cetrdeseti itd. Kurtubi, shodno predajama koje su dosta jake jer ih prenose Buharija i Muslim, izvodi zakljucak da stepen istinitosti videnja u snu zavisi od jacine covjekovog imana i njegovih dobrih djela. On tako uskladuje hadise prenesene u kontekstu povezivanja fenomena sna i fenomena poslanicke misije i nagovještanja buducih dogadaja.

Te rasprave su široke i više ih necemo obradivati. Samo da spomenemo da se ticu pitanja koja su postavljena shodno navedenim hadisima: Da li se to odnosi i na san nevjernika? Zatim, iznosi stavove kako treba postupiti nakon snivanja dobrog sna a kako nakon snivanja lošeg sna, navodeci pri tome postupak i preporuku Poslanika Muhammeda, s.a.v.s, poput onog hadisa u kojemu je rekao: «Kada neko od vas usnije nešto ružno, neka pljucne u desnu stranu i neka zatraži utocište kod Allaha od prokeltog šejtana tri puta, potom neka promijeni stranu na kojoj je spavao.» - ovaj hadis bilježi Muslim.9 U drugim hadisima preporucuje se uzimanje abdesta i klanjanje nafile kada covjek usnije ružan san.

Nakon što je Jusuf, a.s, iznio svoj san ocu, on od njega, koji je bio upucen u tumacenje snova, prima savjet da o svom snu ne kazuje svojoj braci, iz bojazni da mu kakvu spletku ne bi napravili, jer je tumacenje sna bilo ocito. Jedanaest zvijezda su braca Jusufova, Sunce je njegova majka, (po Katadi – tetka, jer mu je majka vec bila umrla), dok je Mjesec njegov otac.

Ovaj san je ujedno i nagovještaj burnog života i sudbine koja se pomalja pred mladahnim Jusufom. O ovome ce nas Kur'an izvijestiti. Po Kurtubiju ostvarenje ovog sna je trajalo narednih cetrdeset godina.
Prije govora o spletki koju su mu braca isplanirala da namjeste, Kur'an iznosi potvrdu poslanicke misije Jusufove. U narednim ajetima nalazi se i ajet poziva na razumijevanje poruka i znakova iz slucaja Jusufovog, a što je i ovog rada.
I eto tako, Gospodar tvoj ce tebe odabrati, i tumacenju snova te nauciti, i milošcu Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sva zna i mudar je.'(12:6)
U Jusufu i braci njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.(12:7)

SPLETKA SA KOŠULJOM NATOPLJENOM LAŽNOM KRVLJU

Jusufova braca pocinju smišljati plan kako da uklone Jusufa. Neki su predložili da ga ubiju da bi na taj nacin zadobili potpunu ocevu pažnju i naklonost, a neki da Jusufa ostave na kakvom pustom mjestu. Potom jedan od sinova Ja'kubovih predloži da Jusufa ne ubiju, vec da ga bace na dno kakvog napuštenog bunara, te ce ga kakva karavana pokupiti i odvesti sa sobom a i oni ce ga se tako riješiti bez prolivanja krvi.
Nakon toga Jusufova braca dolaze ocu tražeci od njega da Jusufa pusti sa njima kako bi otišli u pustinju «radi razonode i igre».
«Kada oni rekoše: 'Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je citava skupina. Naš otac, zaista, ocito griješi.»
»Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite - otac vaš ce se vama okrenuti, i poslije toga cete dobri ljudi biti'-«

»jedan od njih rece: 'Ako baš hocete nešto uciniti, onda Jusufa ne ubijte, vec ga na dno nekog bunara bacite, uzece ga kakva karavana.'»(12:8,9,10;)
Iz dijela ajeta «uzece (pokupice) ga kakva karavana» jelteqithu ba'du-s-sejjareti, uvida se da je Jusuf bio veoma mlad, jer samo se djecacic može «pokupiti». Takoder, ocito je to i iz rijeci Ja'kubovih, gdje on kazuje da se boji da ga ne pojede vuk, a i iz rijeci brace njegove koji odgovaraju da ce ga oni «cuvati» od vuka.
Kurtubijev tefsir pravne je orijentacije i njegov naziv u prevodu glasi «Kompendij kur'anskih propisa». Primijetno je da Kurtubi ulazi u široke pravne rasprave gdje god mu se za to ukaže prilika. Tako i prilikom komentarisanja termina jelteqithu, odnosno el-iltiqat –što znaci uzeti nešto ili pokupiti sa puta, Kurtubi daje mes'ele o nadenoj stvari el-luqtah.

Slijedi ajet u kojemu Jusufova braca ubjeduju Ja'kuba da pusti mladahnog Jusufa sa njima:
'O oce naš,' - rekoše oni - 'zašto sumnjaš u naša osjecanja prema Jusufu. Mi mu zaista želimo dobro.
Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi cemo ga, sigurno, cuvati.'(12:11,12;)
Prvo što uvidamo u ovom ajetu je da se Ja'kub necka da preda Jusufa u emanet braci. Ocita je Ja'kubova sumnja u njihove namjere.

Odgovor u vezi s tim slijedi u narednom ajetu:
'Bice mi doista žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili' - rece Jakub.(12:13)
Ja'kub, a.s, ovdje vec sluti opravdanje koje ce mu sinovi donijeti pošto se riješe Jusufa. Naime, Kurtubi donosi predaju po kojoj je Ja'kub, a.s, usnio san u kojem je sebe vidio kako se nalazi na obronku nekog brežuljka a Jusufa je vidio u dolini okruženog sa deset vukova i jednim koji ga se okanio i izdvojio iz skupine vukova. Vidio je da su vukovi razjareni, spremni da rastrgaju Jusufa. Potom je u snu vidio kako se zemlja pod Jusufom otvorila i pružila utocište Jusufu od vukova i tu je Jusuf ostao tri dana. Tih deset vukova su deseterica brace koja su ga naumila ubiti, a onaj jedan što se od njih odvojio je njegov najstariji brat koji je bio protiv tog cina. Jusuf je, po predaji, u bunaru ostao tri dana do dolaska karavane koja ce ga pokupiti i odvesti sa sobom. Iako navodi ovu predaju, Kurtubi je smatra slabom, zbog cinjenice da je Ja'kub bio Božiji poslanik, a san Poslanika je objava, te je u tom slucaju Ja'kub trebao reagovati i sprijeciti svoje sinove u njihovoj nakani. Osim, ako znacenje rijeci «bojim se da ga vuk ne pojede» nije u kontekstu Ja'kubove brige jer je imao priliku vidjeti vukove kako iznenada napadaju, ali ovdje to nije slucaj.

Jusufova braca su, ipak, uvjerila Ja'kuba da pusti mladog Jusufa sa njima u pustinju radi igre i razonode. Razlog je njihovo opravdanje kazano u slijedecem ajetu:
'Kako ce ga vuk pojesti, a nas ovoliko!' - rekoše oni - 'mi bismo tada zaista bili izgubljeni.'(12:14)
Slijedi ajet koji opisuje sam cin Jusufove brace:
I kada ga odvedoše i odluciše da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: 'Ti ceš ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nece prepoznati.'(12:15)
U ovom ajetu Allah, Slavljen i Uzvišen neka je, obavještava nas o Objavi datoj Jusufu u tom trenutku, koji je, na prvi pogleda, za njega kao dijete bio beznadežan. Komentatori Kur'ana spominju mnogobrojne predaje u kojima se opisuje postupak brace Jusufove. Kurtubi navodi predaju u kojoj se kaže da je Ja'kub povjerio Jusufa na posebnu pažnju sinu Rubelu, rekavši mu da je on mlad i da ga dobro pripazi, ako ožedni da ga napoji, ako ogladni da mu hrane dadne. Potom se u ovoj predaji navodi kako je Rubel pošto su odmakli od Ja'kuba, istog trena kada se Ja'kub izgubio iz vida, o zemlju tresnuo Jusufa te se djecacic zamalo polomio. Kojem god bi bratu potrcao svaki bi sa njim grubo postupio. Na kraju je ponovno potrcao Rubelu, tražeci od njega da mu se smiluje i da ga spasi, našto mu je porucio da pomoc potraži od «jedanaest zvijezda» da ga one spase, pa je Jusuf uvidio da se ova urota i dogodila zbog sna koji je on usnio.

Po Kurtubiju ove predaje se ne suprotstavljaju Kur'anu niti sunnetu, pa se otuda mogu i naci u komentarima Kur'ana.10
Navodi se dalje da ih je, ipak, brat Jehuza ubijedio da ne prolijevaju krv nedužnog i da tako ne pocine veliki grijeh.
I uvece dodoše ocu svome placuci.
'O oce naš,' - rekoše - 'bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam neceš vjerovati, iako istinu govorimo.'
I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. 'U vašim dušama je ponikla zla misao' - rece on - i ja se necu jadati, od Allaha ja tražim pomoc protiv ovoga što vi iznosite.'(12:16, 17, 18;)
Koliko je savršen Kur'an pokazuje i sami nacin ucenja 16. ajeta sure Jusuf. Primijetno je prisustvo dugih vokala, (ve džãu ebâhum 'išãen jebkun) koji ucenjem navještavaju i slikovitije ocrtavaju situaciju pravdanja brace Jusufove, oslikavaju ton njihove lažne tuge.

Okrilje noci - njena tama ovdje ide u prilog sinovima Ja'kubovim da sakriju smutnju koju su pocinili – kako veli Kurtubi. Dalje, ovaj cijenjeni mufessir navodi predaju Ibn Hibbana u kojoj se veli da je Ja'kub, po primanju vijesti o nestanku Jusufovom, zavrištao i pao u nesvijest. Sinovi mu donose košulju natopljenu lažnom krvlju, ili ako (BI DEMIN KEZIB) procitamo onako kako je to ucila Aiša, r.a., (BI DEMIN KEDIB) opravdacemo mišljenje Taberija da je krv bila krv svježe zaklanog janjeta.
Kurtubi, u slijedu navodi i mišljenje Maverdija da se kroz «košulju» mogu izvesti tri pouke, tri situacije koje su kljucne u pripovijesti o Jusufu, a.s. Prva je dolazak sa košuljom natopljenom lažnom krvlju, druga je situacija kada je upraviteljeva žena njegovu košulju poderala ozada i teca, koja cijelu pricu, rekli bismo rasplice, kada se donosi košulja pred lice tada vec slijepog Ja'kuba i njemu se pri tom povraca vid koji je izgubio tugujuci i placuci za Jusufom.

U slijedu predaje, Ja'kub se uvjerio u njihovu laž kada je ustanovio da košulja nije poderana.
Interesantan je daljnji slijed predaje koju Kurtubi navodi: «Ja'kub je nakon te vijesti plakao, potom je rekao sinovima: «Pokažite mi njegovu košulju!» Pa su mu je pokazali. On je pomirisa i poljubi, potom je nastavi ljubiti, ali primijeti da na njoj nema poderotina niti je košulja pocijepana. Potom kaza:»Tako mi Allaha, osim kojeg drugog Boga nema, nisam naišao na mudrijeg vuka kao što je ovaj današnji. Pojeo je mog sina i izgrabio ga iz njegove košulje a da je pri tome nije ni pocijepao!» Tako se uvjerio da nije istina ono što su mu sinovi kao opravdanje donijeli.

Nakon ove spletke Ja'kub uvida da stvari nisu jasne, te se oslanja na (sabrun džemil) «lijepu strpljivost» u iskušenju koje mu se desilo. Strbljivost (sabur) i to u sintagmi «Doista je strpljivost lijepa stvar» ce se pojaviti kao odgovor kada mu sinovi kasnije donesu vijest o gubitku drugog sina, Benjamina, koji je ostao zatocen u Egiptu. Zatoceništvo je, ustvari, bila namještaljka Jusufova kako bi brata Benjamina ostavio kod sebe.
Pouka koju Kurtubi izvodi iz povezanosti ova dva Ja'kubova odgovora strpljivošcu je: Da onaj ko jednom obmanu napravi, pronevjeri obecanje i povjerenu stvar, da mu se ni kasnije ne može vjerovati, iako se može desiti, kao što je ovdje slucaj, da nije kriv, jer braca Jusufova, uistinu, nisu u ovom drugom slucaju bili uzrocnici zarobljavanja Benjamina, ali krivica, sama po sebi, put pravi do onoga koji se ranije iskazao kao nepošten i koji je povjerenu stvar pronevjerio. U ovom slucaju se to desilo sa Jusufovom bracom. Bilo kakav dokaz da su donijeli Ja'kubu, on im ne bi povjerovao, jer su to povjerenje izgubili u slucaju Jusufovom.11
(nastavice se inša-Allah)