imam en-nevevi

Nevevi je bio ucenjak enciklopedijskog obrazovanja, suptilne pobožnosti i vanredne hrabrosti. Mada je živio samo 45 godina iza sebe je ostavio brojna djela koja su i danas nezaobilazna, posebno u hadiskoj i fikhskoj znanosti!
Njegovo puno ime je Ebu Zekerijja Muhjuddin Jahja b. Šeref b. Murrijj b. Hasan b. Hizam b. Muhammed b. Džumu'a el-Hizami el-Hurani en-Nevevi ed-Dimiški eš-Šafi'i. 1
El-Hizami je nazvan po svom pradjedu Hizamu, koji se nastanio u mjestu Neva, u šamskoj pokrajini Huran, pa je otuda poznat kao El-Hurani i En-Nevevi. Ed-Dimiški je prozvan po Damasku, mjestu stanovanja nakon odlaska iz rodne Neve. Buduci da je pripadao šafi'ijskom mezhebu, uz ime mu se pridodavalo i Eš-Šafi'i.

Rodenje i djetinjstvo

Imam Nevevi roden je 631. god. po Hidžri, odnosno 1233. god. po rodenju Isaa, a.s, u Nevi, pokrajina Horan u današnjoj Siriji. 2
Allah Uzvišeni ucinio je da je Nevevi bio sklon ucenju i memoriranju od ranog djetinjstva. Roditelji su bili njegovi prvi ucitelji i podstrekaci. Još kao dijete postao je hafiz Kur'ana. Uz to slušao je i druge znanosti, posjecivao ucene osobe u svom mjestu i s njima se konsultirao. Nije su upušatao u igru i zabavu sa komšijskom djecom, što je rezultiralo njihovom zavišcu i mržnjom, na što se Nevevi žalio svojim roditeljima.
Poznati ucenjak Jasin b. Jusuf el-Merakeši spominje da je vidio kako Nevevi, koji je tada imao deset godina, druga djeca izbjegavaju zbog toga što se nije upušatao u besposlice s njima, pa bi ga to ražalostilo, te bi se udaljavao od njih, plakao i u takvom stanju jedina utjeha bio mu je Kur'an koji je mnogo ucio.

U tom periodu Nevevi je radio u ducanu svojih roditelja. Primijetivši njegovu sklonost ka ucenju šejh El-Merakeši predložio je roditeljima da ga oslobode obaveza u ducanu kako bi se u potpunosti posvetio ucenju Kur'ana i ostalih elementarnih znanosti. Rekao je još da u njemu prepoznaje najznaniju i najpobožniju osobu u svom vremenu, i velikana od koga ce drugi ljudi imati izuzetnu korist! Uvaživši prijedlog tog ucenjaka, Nevevijevi roditelji ga oslobadaju obaveza u ducanu, tako da je Nevevi vrlo brzo završio hifz Kur'ana, a uz to je, savladao i temelje brojnih znanosti. 3
Nakon što je apsorbirao znanje ucenjaka iz Neve osjetio je neodoljivu želju za daljim usavršavanjem. Kada je napunio 19 godina, otac ga 649. god. po Hidžri, odvodi u Damask da nastavi usavršavanje u nauci, da iskoristi prednosti ovog velikog grada: brojne ucitelje i raznovrsne naucne centre i institucije!
Znacajno je napomenuti, kako istice poznati muhaddis šejh Šu'ajb el-Arnaut, 4da je Damask u to vrijeme raspolagao sa više od 300 škola razlicitih profila, što ce doprinijeti da ovaj talentirani mladic tu stekne izuzetno veliko znanje i da se usavrši u brojnim islamskim disciplinama.

Po dolasku u Damask prvo je slušao poznatog šejha Abdulkafija b. Abdulmelika er-Reb'ija (umro 689. god.), koji je, kasnije, peporucio da nastavi ucenje pred velikim alimom Abdurrahmanom b. Ibrahimom b. Furkahom (umro 690. god.), pred kojim je ucio duži period.
Kada mu je ovaj ucenjak pružio ono što je mogao, upucuje ga poznatom imamu, šerijatskom pravniku i profesoru poznate škole El-Medresetu-r-revvahijje Kemaluddinu Ishaku b. Ahmedu b. Osmanu el-Magribiju, gdje uci duže vrijeme, stanujuci u školi koju je utemeljio i izgradio Zekijjuddin ebu-l-Kasim, poznatiji kao Ibnu-u-Revvaha (umro 622. god.). To je škola u kojoj su predavaci bili velikani hadiske znanosti, poput, Ibnu-s-Salaha, Behauddina es-Subkija, Velijjuddina es-Subkija, Kemala b. ez-Zemlekanija, Safijjuddina el-Ermevija, Šemsuddina el-Makdisija i dr.
U toj školi Imam Nevevi , kako i sam priznaje, gotovo dvije godine nije legao u postelju, niti se najeo, vec je vrijeme provodio u ucenju i saznavanju. Primijetivši takvu Nevevijevu zaljubljenost u znanje, njegov ucitelj El-Magribi ga silno zavoli i postavi ga za asistenta, kako bi u njemu imao pomagaca u predavanjima i radu sa studentima.5

Ucitelji

Imam Nevevi je, dolaskom u Damask, upoznao veliki broj najvecih ucenjaka tog vremena. To su bili strucnjaci raznih profila a posebno je pratio predavanja onih koji su se isticali u fikhu, usuli-fikhu, hadisu i arapskom jeziku. Oni su, bez dvojbe, ostavili neizbrisiv trag na mladog istraživaca. Spomenut cemo ovom prilikom, samo najznacajnija imena tog perioda od kojih je imam Nevevi najviše crpio znanje:
Ebu Ibrahim Ishak b. Ahmed b. Osman el-Magribi, Abdurrahman b. Ahmed b. Muhammed b. Kudame el-Makdisi el-Hanbeli, Ebu Muhammed Abdurrahman b. Nuh el-Makdisi, Ebu Hafs Omer b. Es'ad er-Reb'i el-Irbili, Ebu-l-Hasen Sellar b. el-Hasen el-Irbili el-Halebi ed-Dimiški, Ebu Ishak Ibrahim b. Omer el-Vasiti, Ebu-l-Beka' Halid b. Jusuf en-Nabulsi, Ebu Ishak Ibrahim b. Isa el-Muradi el-Endelusi eš-Šafi'i, Ed-Dija' b. Temam el-Hanefi, Ebu-l-Abbas Ahmed b. Salim el-Misri, Ebu Abdullah Muhammed b. Abdullah el-Džejjani, Ebu Muhammed Abdurrahman b. Salim el-Enbari, Ebu Muhammed Isma'il b. Ibrahim et-Tenuhi, Ebu Šame Abdurrahman b. Isma'il ed-Dimiški i dr.6
Brojni izvori navode da je od ucitelja hadisa slušao i naucio, pored ostalih, sljedeca hadiska djela: sahihe Buharije, Muslima i Ebu Avane, sunene Ebu Davuda, Tirmizije, Nesaije, Ibn Madže i Bejhekije, Malikov Muvetta', musnede Šafije, Ahmeda, Darimija i Ebu Ja'laa, Begavijin Šerhu-s-sunne, Amelu-l-jevmi ve-l-lejle Ibnu-s-Sunnija, El-Džami'u liadabi-r-ravi ve-s-sami'i Hatiba el-Bagdadija, El-Ensabu Zubejra b. Bekkara i dr.7

Ucenici

Njegovo znanje i nacin interpretiranja bili su pravi mamac za brojne ucenike željne znanja koji su dolazili iz razlicitih krajeva da slušaju ovog velikana. Na taj nacin izrasla je vrlo kvalitetna skupina njegovih ucenika od kojih izdvajamo samo neke: El-Hatib Sadruddin Sulejman el-Dža'feri, Šihabuddin Ahmed b.Dža'van, Šihabuddin el-Irbidi, Alauddin b. el-Attar i dr.8
Poseban uticaj ostvario je kao upravitelj hadiske škole Daru-l-hadisi-l-ešrefijje u Damasku, nakon imama i svoga muderrisa Ebu Šame, od 665. god. do svoje smrti. Inace, tu školu koja je odigrala veoma dragocjenu ulogu u afirmiranju hadisa i hadiskih zananosti, izgradio je Ešref za vrijeme vladavine Ejjubija, od 579 do 635. god. po Hidžri.9
Djela

Rijetki su islamski ucenjaci koji su u tako kratkom životnom vijeku napisali toliko djela. Fascinantan je broj djela koja je ovaj velikan napisao za 45 godina života! Ako se analiziraju njegova djela, njihova brojnost, raznovsnost i kvalitet, onda se ne može zaobici pitanje: Kako je sve to mogao završiti do 45. godine života?! To je, doista, teško shvatiti, pogotovo onima kojima nisu poznati njegova skromnost, upornost, te minimalna potreba za snom, hranom i picem.
Odgovor na to logicko pitanje nalazi se u cinjenici da je ovaj velikan bio vanredno nadarena osoba, posebne intelektualne snage i izuzetne memorije i, povrh svega, uporan i radin. Zna se da, kao ucenik, gotovo dvije godine nije koristio postelju, vec bi se, kad bi ga san savladao, naslonio na nešto prirucno, a cim bi se probudio nastavio bi uciti, bilježiti i pamtiti! Neki izvori navode da je, u tom periodu, slušao dnevno 12 predavanja iz raznih naucnih disciplina! Tako je, na primjer, svakodnevno slušao predavanje iz Muslimovog Sahiha, Humejdijevog El-Džem'u bejne-s-sahihajni, Širazijevog El-Muhezzeba, Gazalijevog El-Vesita, Ibn Džunnijevog El-Lume'a, Ibnu-s-Sekitovog Islahu-l-mantika, zatim predavanja iz sintakse, usuli-fikha, prenosiocima hadisa i akaidu.10 Njegov ucenik Ebu-l-Hasan b. el-Attar naglašava da je slušao svakodnevno po jedno predavanje, dok je dva predavanja slušao iz oblasti šerijatskog prava iz Gazalijevog djela El-Vesit. On, takode, naglašava da su njegovi ucitelji komentirali sva spomenuta djela i, na taj nacin, proširivali horizonte njegovih spoznaja.11

Uz skromnost, minimalnu potrebu za hranom i spavanjem i velikom upornošcu, što potcrtava Tadžuddin es-Subki,12 zaljubljenost u nauku ga je odvojila i od braka. Otuda, poznati muhaddis šejh Abdulfettah ebu Gudde, u knjizi El-Ulema'u-l-uzzab, ellezine aseru-l-ilme ale-z-zevadž, u kojoj je naveo 35 velikih islamskih ucenjaka sa njihovim biografijama, koji su radi izuacavanja islamskih disciplina, ostavili ženidbu i ostali do kraja života neoženjeni, pored ostalih, spominje i imama Nevevija, koji je, posvetivši se, naucnim disciplinama, posebno hadisu i fikhu, izostavio brak!13
Iz Nevevijevog raznovrsnog spisateljskog opusa izdvajamo sljedeca djela:

1.- El-Minhadž - komentar na Muslimov Sahih: To je njegovo kapitalno djelo. Svi se slažu da je to opcenito najbolji komentar na ovo najznacajnije Muslimovo djelo!
2.- Rijadu-s-salihin: To je veoma korisno djelo za sve, s obzirom da je u ovom djelu imam Nevevi navodio samo sahih i hasen predaje, tako da se njima može lahko koristiti i primjenjivati ih u praksi, bez bojazni da se primijeni nešto što nije utemljeno u šerijatu. Hvala Allahu, skracena verzija ovog djela prevedena je na bosanski jezik i doživjela više izdanja, tako da svaka naša kuca posjeduje primjerak ovog vrijednog djela!

3.- Tehzibu-l-esmai ve-l-lugati,
4.- Minhadžu-t-talibin,
5.- Tashihu-t-tenbih,
6.- El-Ezkar,
7.- Bustanu-l-arifin,
8.- Revdatu-t-talibin,
9.- Et-Tibjanu fi adabi hameleti-l-Kur'an,
10.- El-Medžmu',
11.- Ed-Dekaik,
12.- Menaru-l-huda,
13.- El-Mekasid,
14.- Et-Takribu ve-t-tejsiru,

15.- Metnu-l-erbe'ine-n-nevevijje: Zbirka od 40 hadisa, za koju naš rahm. Mehmed ef. Handžic kaže da ju je zapoceo Ibnu-s-Salah, sakupivši 26 hadisa koji sa malo rijeci puno govore i na kojima pociva cjelokupni islam, da bi Nevevi dodao još 16 hadisa, a potom je Ibn Redžeb namirio na 50 hadisa.14 Handžic je u tuzlanskom Hikmetu preveo i komentirao 41 hadis, što je kasnije i objavljeno u zasebnoj knjizi 1968. god. sa predgovorom hafiza Mahmud-ef. Traljica.
16.-El-Fetava, poznate kao El-Mesailu-l-mensure,

17.- El-Idah,
18.- El-Iršad,
19.- Hulasatu-l-ahkam,
20.- Menakibu-š-Šafi'i, i dr.15

Nevevijeve osobine i vrline

Rijetki su islamski ucenjaci koji svakog istraživaca fasciniraju brojnim vrlinama i plemenitim osobinama, kao što je bio imam Nevevi. Spomenucemo samo neke njegove vrline koje se spominju u brojnim izvorima i što ce biti sasvim dostatno da saznamo kakvim karakterom, duhovnom i intelektualnom snagom je zracio ovaj islamski genij:
Upornost: Ta osobina bila je prepoznatljiva crta ovog islamskog velikana, što se vidi iz njegovog kompletnog života. Koliko je bio uporan i zaljubljen u nauku najbolje ilustriraju rijeci njegovog ucenika Ibnu-l-Attara, u kojima istice, da imam Nevevi nikada nije gubio vrijeme, pa cak ni kada bi bio na putu, dakle, van svoje kuce, ponavljao bi ono što je znao, bilježio, pisao, držao predavanja i postavljao pitanja, ukoliko bi s njim na putu bio neko od njegovih ucitelja!16
Konacan rezultat bilo je njegovo obimno i izuzetno široko znanje i obrazovanje! Vanredno dobro poznavao je više naucnih disciplina. Uz hadis i šerijatskopravne znanosti, postao je ekspert i u jeziku, tesavvufu i još nekim disciplinama.17

Intelektualna snaga i memorija: Vanredna intelektualna snaga ucinila je da je vrlo brzo 'savladao' brojne naucne discipline. Postao je hafiz hadisa i najveci strucnjak za hadiske znanosti u svom vremenu! Hafiz Zehebi istice da je, uz titulu hafiza hadisa kojom se okitio, postao ekspert u oblastima hadiske terminologije, teorije hadisa, prenosioca hadisa, skrivenih mahana u hadisu, a uz to, bio je i najbolji poznavalac šerijatskog prava u svoje vrijeme, posebno šafi'ijskog pravca kojem je pripadao.18
Najbolji pokazatelj njegove vanredne intelektualne snage i memorije je cinjenica da je djelo Et-Tenbih 'savladao' za samo cetiri i po mjeseca, a u preostalom dijelu godine naucio je napamet ogromno djelo El-Muhezzeb.19
Pobožnost: Ibadet je bio posebno prisutan u njegovoj životnoj praksi i ibadetu se predavao, slobodno bi se moglo reci, do iznemoglosti! Toliko je utonuo u ibadet, ne vodeci racuna o svojoj ishrani, odjeci i redovnom snu, da je fizicki bio poprilicno klonuo i oslabio, pa mu je, primijetivši to, Rešid b. Mu'allim prigovorio, a Nevevi je samo odgovorio: Jedan je Allahov rob toliko postio i Allahu ibadet cinio, pa mu je, cak, i koža pozelenila!!!20

Njegova prefinjena bogobojaznosti nije dozvoljavala da jede cak ni voce koje su mu nudili stanovnici Damaska, plašeci se da nije otrgnuto iz vakufskog vocnjaka! Bojeci se porijekla onoga što dobija, on – kako bilježe izvori – nije od drugih ništa htio primiti, niti u hrani, niti u odjeci! Primao je samo ono što mu pošalju roditelji ili najbliža rodbina! Tako se navodi da mu je majka slala odjecu a otac hranu.21
Zuhd: Imam Nevevi je cijelim svojim bicem bio vezan za ahiret. Odrekao se mnogih prohtjeva i potreba, cak i onih koje šerijat ne zabranjuje. Tako se, npr, odrekao voca koje u sebi sadrži puno soka, kako to ne bi prouzrokovalo želju za snom i spavanjem!22
Jeo je samo jedanput dnevno i to nakon jacije, a samo jednom je pio tecnost i to kada ustane na nocni namaz!23

Njegova hrana bila je, kako navodi hafiz Zehebi, suh hljeb sa najobicnijim zacinom a odjeca mu je bila pamucna i od uštavljene kozije kože!24
Koliko nije bio vezan za dunjalucke interese najbolje svjedoci sljedeci primjer. Naime, kada je bio na celu El-Ešrefijje, škole za hadis u Damasku, odredena mu je bila veoma visoka placa. Medutim, on od 665. god. pa sve do smrti, radeci u toj instituciji, nikada za svoj rad nije uzeo novac, vec bi godišnju uštedenu zaradu korstio za kupovinu zemlje ili knjiga, koje je uvakufljavao za potrebe te škole i studenata!25
Hrabrost: Zahvaljujuci vrlinama kojih je imao u izobilju zadobio je veliki autoritet i ugled u narodu. Uz narod, respektirala ga je i tadašnja vlast, znajuci za ugled koji je uživao u narodu.

Njegov da'vetski angažman bio je usmjeren na sve, pa i na vladajucu strukturu tadašnje islamske države. cim bi primjetio bilo kakvu negativnost u vladajucim krugovima, on bi, s velikom dozom hrabrosti, direktno reagovao ili bi pismenim putem upozorio vladajucu garnituru na opasnost i štetnost onoga što cine!26
Jednom prilikom, nakon ratova sa Tatarima, država je prisvojila brojne privatne posjede, cemu se Nevevi, u pismenoj formi oštro usprotivio, a kada ni to nije dalo rezultata, otišao je i veoma energicno reagovao direktno kod vlasti. Nakon tako oštrog istupa, vlastodršci su naredili da se imam Nevevi skine sa položaja na kome se nalazi i da mu se ukine plata! Na njihovu žalost, službenici su obavijestili vladajuce strukture da se Nevevi ne nalazi ni na kakvoj državnoj funkciji, niti uopce prima platu, pa prema tome, u tom pogledu, ništa mu ne mogu uciniti!!!27

Kakva lekcija današnjim intelektualcima, posebno onima cije su fotelje duboko pustile korijenje a zagrljaj sa vladajucim strukturama postao toliko cvrst da ne postoji mehanizam koji bi ih mogao razdvojiti!!!
Ocito je da se današnji intelektualci plaše vlasti i vlastodržaca a ne obrnuto, kao u slucaju imama Nevevija, za koga je tadašnji vladar izjavio: Ja se bojim imama Nevevija!28

Nemoguce je navesti sve vrline i kvalitete tog islamskog genija. Za istraživace koji bi željeli saznati više detalja o ovom vanrednom islamskom ucenjaku neophodno je da konsultiraju zasebna djela napisana o njemu. Prvu biografiju o njemu je napisao, kako navodi Imam Zehebi, njegov ucenik Alauddin b. el-Attar. Imam Sehavi napisao je biografiju pod naslovom: El-Menhelu-l-azbi-r-revijj, fi terdžemeti-l-Imami-n-Nevevijj.29 Poznati hafiz hadisa imam Sujuti je, takode, napisao jednu divnu studiju o ovom velikanu i nazvao je: El-Menhedžu-s-sevijj, fi terdžemeti-n-Nevevijj. Tu je i biografija Ahmeda b. Muhammeda el-Misrija (umro 1178. god. po Hidžri). Od novijih autora zasebnu knjigu pod naslovom El-imam en-Nevevi napisao je profesor Abdulganijj ed-Dakr, jedan od sirijskih ucenjaka.30

Smrt

Pred samu smrt imam Nevevi vratio se iz Damaska u kojem je proveo 28 godina, u svoj rodni Neva. Posjetio je kabure svojih ucitelja, na kojima je, placuci, ucio dovu za njih, moleci Allaha Plemenitog, da im se smiluje! Nakon toga obilazi svoga oca i prijatelje i oprašta se od njih, a onda zijaret cini Kudus i ponovo se vraca u svoju rodnu Nevu, gdje se rabolio i u njoj umro 24. redžeba 676. god. po Hidžri, odnosno 1277. god. po rodenju Isaa, a.s, u 45. god. života.31
Bilježi se da je bila nezapamcena žalost, tuga i plac u Damasku i okolini za ovim velikanom – Allah mu se smilovao i spasio ga!32