islamsko bankarstvo-juce, danas ,sutra

Islamsko bankarstvo – juce, danas, sutra naziv je okruglog stola održanog u Tuzli, 25.01.2001. godine u organizaciji džemata Studentski dom Tuzla. Džemat se u zadnjih nekoliko mjeseci pokazao kao vrlo uspješan organizator niza kako vjerskih, tako i manifestacija šireg društvenog interesa. U radu okruglog stolaucestvovali su mr. Amel Kovacevic, djelatnik Bosna Bank International, jedine bh. banke koja posluje po islamskim principima, mr. Fikret Hadžic, viši asistent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, cija je uža specijalnost islamska ekonomija, odnosno islamsko bankarstvo, te prof. dr. Izudin Kešetovic i prof. dr. Izet Ibreljic, oba sa Ekonomskog fakulteta u Tuzli. Izuzetno velik bio je i odziv posjetilaca, medu kojima su, pored domacina sa Tuzlanskog kantona, bili i posjetioci iz Sarajeva i Zenice.

Nakon uvodne rijeci organizatora, skupu se obratio dr Izet Ibreljic, profesor na EF u Tuzli, koji je u kracim crtama dao historijski osvrt na pojam i razvoj kamate.
Teorijsko nasljede u oblasti kamate vuce korijene još iz vremena Sumerske države oko 3000 g. p.n.e. Ekonomski historicari smatraju da je beskamatno razdoblje u ljudskoj historiji samo jedna poželjna idealisticka konstrukcija koja je rijetko postojala u historijskoj stvarnosti. U prakticnom životu kamata se najcešce definiše kao naknada za upotrebu novca u odredenom vremenskom periodu, odnosno kamata je cijena upotrebe kapitala u jedinici vremena. Razvoj teorije kamate je posebno intenzivan u drugoj polovini 19. vijeka pa se u tom razdoblju nastale i razlicite definicije kamate. Tako npr. N. Senior, pravdajuci kamatu, smatra da je ona nagrada za apstinenciju. Kasnije su tu teoriju naslijedile teorija cekanja, teorija psihološkog vremenskog diskonta, itd. Za J. M. Keynesa teorija kamate je usko povezana sa teorijom zaposlenosti i štednje, a kamata je, po njemu, naknada za odricanje od likvidnosti. Keynes smatra da ljudsko društvo “svoju pretjeranu naklonost poklanja upravo toj najbeskompromisnijoj instituciji covjecanstva.” Njemacki ekonomist V. Engels smatra da su zlato i srebro, kao opceprihvacena mjerila vrijednosti potpomogli kreiranju kamatnog sistema. “Ukratko receno: da je standard novcana jedinica, kapitalizam ne bi bio samo efikasniji i racionalniji vec bi djelovao i bio pošteniji. Možda su Aristotel, Mojsije, Isus i Muhammed jednostavno bili bolji monetarni teoreticari”

U ekonomskoj historiji kamata se oduvijek smatrala neprirodnom i besmislenom i bez obzira što je, najcešce, predmet dogovora medu ucesnicima, ona je u mnogim slucajevima maksimirana zakonski u cilju sprecavanja lihve. Tako je vec Hamurabijev zakonik maksimizirao kamatnu stopu. Aristotel je novac smatrao sterilnim te nije odobravao kamatu, a visina kamate je bila ogranicena i u Rimskoj državi. Po Talmudu zabranjeno je uzimati kamatu (od Jevreja). Kršcanstvo je takode osudilo kamatu, a kanonska zabrana kamate ni do danas nije ukinuta. U islamu kamata je haram, odnosno veliki grijeh za vjernika.

Neki ekonomski teoreticari posebno naglašavaju problem visine kamate. D. Ricardo npr. istice da je zakonska kamata u dugom periodu u mnogim zemljama iznosila 3 – 10 posto godišnje, ali da je u stvarnosti uvijek bila viša. K. Marks u “Kapitalu” navodi da su, i pored crkvene zabrane zakoni i sudovi slabo osiguravali zajmove pa je zbog toga bila znatno viša kamatna stopa u mnogim slucajevima. On navodi da je u razlicitim poslovima od 12 – 14 vijeka kamata iznosila od 10 – 216 posto godišnje, što je upropaštavalo tadašnje agrarno društvo, jer su “Jevreji, Lombardi, zelenaši i krvopije bili naši prvi bankari”. Problem lihvarskih kamata je aktuelan i u današnje vrijeme, mada su se metode borbe protiv tog društvenog zla modernizovale. Njemacke banke su odredile najvišu kamatnu stopu, preko koje se kreditiranje smatra lihvarenjem, u Italiji zelenaška je svaka kamata iznad 9,45 posto godišnje, itd. U tranzicijskim zemljama situacija je još teža. U Hrvatskoj je nedavno (“Vjesnik” iz decembra 2000.) Udruga za zaštitu žrtava korupcije i lihvarenja podnijela kaznenu prijavu Ministarstvu pravosuda protiv štedno kreditnih zadruga koje odobravaju kredite po kamatnoj stopi i do 10 posto mjesecno.

Savremena islamska ekonomska misao, bez obzira na sunijsku ili ši’itsku osnovu i meshebske razlike u drugim sferama, jedinstvena je u pogledu kamate. Bilo kakvo uzimanje prinosa unaprijed nije dozvoljeno s obzirom da se prejudicira rezultat takve ekonomske aktivnosti. Pitanje kamate prema islamu ulazi mnogo šire u sferu ljudske egzistencije uopce. Ukoliko je naime, kamata regulator odnosa medu ljudima, onda je i egoizam potpuno preovladujuci nacin života, a svaka altruisticka razmišljanja potpuno potisnuta. Islam, medutim ima i u ovom podrucju potpuno nesebican stav uz veoma visoko vrednovanje solidarnosti.
Dr. Izudin Kešetovic, eminentni strucnjak u oblasti bankarstva i finansija, govorio je o trendovim u konvencionalnom bankarstvu.
Transformacije bankarstva su tako duboke da dolazi do niza promjena u tradicionalnoj djelatnosti. Razvitkom niza sofisticiranih bankarskih proizvoda omogucuju se finansijske transakcije ogromnih dimenzija. Pojavom novih i inoviranih starih bankarskih proizvoda mijenja se karakter poslovanja u bankarstvu kao tradicionalnoj djelatnosti.

Pojam savremenog bankarskog sistema obuhvata sve nove oblike bankarskog poslovanja koji se javljaju u funkcij zadovoljenja potreba korisnika bankarskih usluga. “Stara banka” postepeno nestaje sa scene.
Klasican oblik bankarskog posla gubi se, tako da se kreditni odnos zamjenjuje novom ulogom banke na finansijskom tržištu. Ti procesi nazivaju se marketizacijom i sekuritizacijom u oblasti bankarstva. Sam proces je pracen snažnim razvojem tehnologije, deregulacijom i globalizacijom, kao i demografskim promjenama sa stanovišta pozicije korisnika usluga. Navedeni procesi koji se dešavaju u savremenom bankarstvu: tehnologija, globalizacija, deregulacija, sekuritizacija, demografija. dovode do dinamicnih promjena u finansijskoj strukturi i nacinu regulacije bankarskog sistema.
Prvi proces - promjene u finansijskoj strukturi narocito su intezivne u posljednjim desetljecima 20-tog vijeka, sa jakom tendencijom jacanja institucionalnih investitora kao posrednika i ucesnika na finansijskom tržištu. Snažan razvoj imaju penzioni fondovi, osiguravajuca društva i investicioni fondovi. Npr. ta ucešca u finansijskoj strukturi zemalja OECD-a su:
osiguravajuca društva 34 posto, penzioni fondovi 26 posto, investicioni fondovi 25 posto i ostali investitori 15 posto.

U USA u relativnom udjelu finansijskih posrednika dominantni su mirovinski fondovi sa 38,9 posto, osiguravajuca društva sa 17,2 posto, fondovi sa 11,2 i banke sa 38,3 posto. Zajednicka karaktristika promjena u finansijskoj strukturi je smanjenje ucešca banaka kao posrednika i ucesnika na finansijskom tržištu, što znatno mijenja karakter bankarskih poslova.
Konkurencija se dešava u pasivi i aktivi bilansa banke. Savremeni štediša sve više se opredjeljuje da investira umjesto da drži depozit i štednju. Ta pojava dovodi do smanjenja bankarskog depozita u strukturi štednje domacinstva. Na aktivnoj strani javljaju se novi finansijski proizvodi kao što su komercijalni papiri, kreditne kartice, novi oblici finansiranja i trajno potrošnih dobara.
Drugi proces je u jacanju regulacije i supervizije u bankarskom sistemu. Opasnost da slabosti u bankarskom sistemu mogu ugroziti stabilnost u zemlji i na medunarodnom planu nametnuli su zahtjeve za uvodenje standarda.

Procesi promjena u finansijskoj strukturi i pojacane supervizije snažno determinišu dinamiku promjena u bh. bankarstvu. U posljednje vrijeme narocito je izražen proces internacionalizacije i konglomerizacije u oblasti bankarstva.
Specificnost BH privrede u tranziciji svojinskih odnosa i prelazak na održivu ekonomiju, namece potrebu jacanja investicionog bankarstva. Snažna potpora tim procesima mogle bi biti investicione banke koje bi, kroz preuzimanje investicionih privatizacionih fondova i ulaganja u privrednu infrastrukturu, mogle biti generatori razvoja.