kur'an-garant opstanka muslimana

Onaj ko hoce da napiše rad o Kur’anu i objavi ga u nekom vjerskom casopisu u nezavidnoj je situaciji, jer treba da pruži odgovarajuce informacije o Kur’anu, predstavljajuci ga u relativno kratkom prikazu što, u najboljem slucaju, može biti samo neznatno u odnosu na sve ono što je Kur’an i što bi o njemu trebalo reci.
Kur’an je Allahov govor koji se ne može ograniciti i o kojem sam Allah, dž. š, kaže u suri El-Kehf* : Reci: „Kad bi more bilo mastilo da se ispišu rijeci Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rijeci Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim slicnim.”

Takoder, u suri Luqman kaže* : Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove rijeci; Allah je, uistinu, silan i mudar.
Allah, dž.š, je Svome Poslaniku Kur’an dostavljao i pojašnjavao tokom dvadeset i tri godine njegovog poslanstva, pa je prirodno, da se Kur'an ne može elaborirati u okvirima jednog kratkog prikaza.
O Kur’anu su napisane biblioteke knjiga, milioni svezaka i tomova sa kojima su popunjene knjižnice muslimanskog istoka i kršcansko-židovskog zapada. Dakle, što god se o Kur'anu još doda, to je samo kapljica više u moru informacija o najraširenijoj i najcitanijoj knjizi u svijetu.

Kur’an nije objavljen i poslan samo plemenu Kurejš, iz kojega potice Muhammed, a.s.
Niti je poslan samo Saudijcima.
Niti samo Arapima.
Nije poslan samo jednoj zemlji.
Niti samo jednom narodu.
Niti samo jednoj rasi.
Nije poslan samo vjernicima.
Niti samo muslimanima.
Nije poslan samo ljudima.
Niti samo Zemljanima.

On je poslan Allahovim stvorenjima u kosmosu.
Prema tome, Allahova Objava (Kur’an) je multidržavnog, multinacionalnog, multirasnog i kosmicko-svemirskog karaktera!
Kur’anu su se praksom odazvali stanovnici Nebesa i Zemlje: ,Allaha je slavilo ono što je na Nebesima i ono što je na Zemlji* .
Allaha slavi ono što je na Nebesima i ono što je na Zemlji* .
Njega velicaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne velica, hvaleci Ga; ali vi ne razumijete velicanje njihovo.- On je doista blag i mnogo prašta* .
Allahu cine sedždu svi oni što su na Nebesima i Zemlji* .
Zar ne znaš da se i oni na Nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drvece, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju* .
Možemo konstatirati: Kur’an se obraca vjernicima: O vjernici!, ali i drugim ljudima: O, ljudi!.
Kur’an se obraca covjeku: O, covjece!, ali i džinima: O,džini i ljudi!.

Dakle, Kur’an ne korespondira samo sa Zemljanima, nego i sa svemirskim stanovnicima, melekima i džinima.
U suri El-En’am se kaže: O skupino džinska i ljudska, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da cete ovaj vaš dan docekati?’ Oni ce reci: ,Mi to priznajemo na svoju štetu.’ Njih je život na dunjaluku bio obmanuo i oni ce sami protiv sebe posvjedociti da su bili nevjernici* .
U suri El-Džinn, takoder se kaže: Reci:, Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: ,Mi smo, doista Kur’an, koji izaziva divljenje slušali, koji na pravi put upucuje - mi smo u njega povjerovali i više nikoga necemo Gospodaru našem ravnim smatrati* .
Dakle, citav kosmos je Allahu pokoran, slavi Ga, velica i ibadet mu cini. Samo dio ljudi i džina se ne pokoravaju, ne zato što su u stanju da Allahu, dž.š, prkose, ili da iskoce ispod njegove kontrole. Ne!!! Nego samo zato što im je Allah, dž.š, dao slobodnu volju da se odrede i prema tome budu nagradeni ili kažnjeni. To što je dio ljudi i džina nepokoran Allahu, dž.š, ne vjeruje i ne praktikuje islam, u globalnom pogledu malo je i zanemarljivo,u odnosu na pokornost i vjeru citavog kosmosa.

Mi ne tvrdimo da je Kur’an, a.š, kao božansko dobro, kao božanski hajr, ekskluzivno dobro samo za muslimane, nego je Kur’an Allahov dar i uputa za svakog covjeka, za svakog Zemljanina i svemirca koji ga hoce prihvatiti.
Dolazak Objave Kur’ana i pojava Muhammeda, a.s, znacila je derogaciju, dokidanje prijašnjih nebeskih, Allahovih Objava, ciji su se originali vremenom zagubili, ili toliko iskrivili, ljudskom intervencijom i ubacivanjem ljudskih formulacija, da više ne predstavljaju cistu, monoteisticku vjeru u Jednog Boga, nego vid paganstva i nevjerovanja.
Po pravnoj teoriji, svi sljedbenici ranijih nebeskih objava (židovi i kršcani) trebalo bi da slijede objavu Kur’ana, jer posljednji zakon derogira prethodne.
U Barnabinom Evandelju koje je bilo izvorom ranog kršcanstva, sve do Nikejskog koncila 325. godine, kada je Crkva naredila da se zabrani i uništi a osobe kod kojih se pronade njegov primjerak ubiju, nalaze se tekstovi koji navješcuju dolazak Poslanika i Objave - Kur’ana.
Barnabino Evandelje se, ipak, sacuvalo u vidu latinske verzije rukopisa koji se nalazi u Hof biblioteci u Becu i engleske kopije koja se nalazi u Britanskom muzeju i Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu. Sa jedne od tih kopija preveden je i na bosanski jezik.

U tom evandelju se kaže, na jeziku Isa’a, a.s: „Što se mene tice ja sam došao na svijet da pripremim put za Poslanika Božijeg koji ce svijetu donijeti spas … On ce doci sa Istinom mnogo jasnijom od one svih proroka.”*
Dakle, u Evandelju po Barnabi za Objavu Kur’ana se kaže da ce doci sa Istinom mnogo jasnijom od istine sa kojom su bili zaduženi svi ostali poslanici.
Medutim, kada je došla navješcena Objava, stari i novi neprijatelji islama u vidu udruženih krstaša, židova, cionista, novih kolonizatora i orijentalista, pokušali su provuci tezu da je Kur’an Muhammedovo literarno djelo koje je on izmislio i ciji je on autor.

To je iftira, laž i potvora koja nema ama baš ni trunka istine!
Savremena nezavisna istraživanja, cak i kršcanskih autora, potvrdila su da se od svih nebeskih Objava božanskog karaktera u originalu sacuvala samo Objava Kur’ana.
Sami Poslanik, a.s, nikad nije tvrdio da je Kur’an njegovo djelo.
Nelogicno je vezivati autorstvo Kur’ana za Poslanika, a.s, kad on to izricito odbija.
Autor knjige „Stotka”, inace kršcanin, Amerikanac sa Zapada, pišuci o stotini najgenijalnijih ljudi koji su prodefilovali kroz historiju, na prvo mjesto stavlja Muhammeda, a.s, upravo zbog Kur’ana sa kojim je uspio djelovati na covjecanstvo i njime izvesti historijske društvene promjene, koje su ga svrstale, po mišljenju autora, na prvo mjesto u historiji svijeta.

Da je Muhammed, a.s, bio varalica a ne Poslanik, ne bi se odricao autorstva takvog djela, koje ga je ucinilo poznatim i slavnim, cak i u ocima nemuslimana.
citajuci Kur’an, onaj ko ima razuma i logike, naci ce mnogobrojne dokaze da Muhammed, a.s, nije mogao biti autor Kur’ana, niti je to mogao biti bilo koji drugi covjek. Njegov sadržaj i informacije koje donosi prevazilaze mogucnosti koje su date covjeku. On ima takav nadnaravni, neponovljivi stil koji ga odlikuje nad svim pjesništvom koje je ranije bilo poznato.

Naime, Arapi su u vrijeme Objave Kur’ana bili na veoma visokom stepenu pjesnickg izražaja. Medutim, oni koji još nisu bili primili islam, u susretu sa recitiranim Kur’anom ostajali su u nevjerici, iznenadeni, frapirani. Mogli su samo konstatovati da tako nešto nikad ranije nisu culi i da to, jednostavno, nije ljudski govor.
Mekanski plemici, aristokrati, prvaci i uglednici, krijuci se jedan od drugoga, dolazili su slušati Poslanikovo, a.s, ucenje Kur’ana koji ga je ucio naglas klanjajuci kod Kjabe. Bilo ih je stid jedni drugih da otvoreno, javno slušaju ucenje Kur’ana protiv koga su se zdušno i svojski borili i cije su svjetlo pokušali ugasiti i uništiti. Kur’an ih je jednostavno opcinjavao, iako to nisu htjeli priznati. Tek kada bi poslije primili islam, otkrivali bi šta se zbivalo sa njima dok su kao nemuslimani slušali njegovo ucenje.

Tako se u siri (biografiji i historiji Poslanika, a.s, i ashaba)* , a i u hermeneutici Kur’ana navodi i bilježi slucaj Omera, r.a, koji je jednom pošao da napadne Poslanika, a.s. Došao je u Harem Kjabe i zatekao Muhammeda, a.s, kako klanja uceci suru El-Hakka. Omer je inace bio poznat kao vrlo hrabar, smion, izuzetno snažan, odvažan i opasan covjek. Bio je strah i trepet za svoje neprijatelje. Provodio se u pijankama i terevenkama.
Dakle, ušavši u Harem cuo je ucenje Kur’ana. Stao je i slušao. Nije se mogao oteti dojmu da mu se to svida. Omer, r.a, sam pripovijeda o tom dogadaju kako to bilježi Ahmed, r.a, sa senedom do njega, r.a.: „Zacudio sam se stilu i kompoziciji Kur’ana. Pomislih: ,Allaha mi, ovo je doista nekakav pjesnik, kao što pripovijedaju Kurejšije.’ Medutim, Allahov Poslanik je u tom momentu ucio ajete: On je (Kur’an) doista govor objavljen plemenitom Poslaniku a nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete* .

(Izgledalo je kao da Allahov Poslanik cita misli Omera, r.a, koji mu je bio za ledima a da i ne zna za njega, i odgovara mu na njih Kur’anom). Omer dalje pripovijeda: 'Tad pomislih, On je vracar. A Allahov Poslanik prouci ajete koji slijede’: I nisu rijeci nikakva vracara - kako vi malo razmišljate. Objava je on od Gospodara svjetova* . (Nova koincidencija i citanje misli toliko je djelovalao na Omera, r.a, da je poceo shvatati istinu, razumijevajuci božansko porijeklo Kur’ana). Zatim Omer, r.a, rece: 'Tada islam ude u moje srce.’*
Dakle, slušajuci ovu suru koju je Poslanik a.s. ucio i ne znajuci za njegovu prisutnost, Omer, r.a, doživljava budenje prvih klica vjere - imana, nakon što je Kur’an odgovorio na njegova skrivena unutrašnja razmišljanja.
Kur’an nije pjesništvo, što su obicani Arapi mogli osjetiti i prepoznati. Poslanik, a.s, nije govorio po hiru svome, nego samo prenosio Objavu od Gospodara svjetova: On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje* .
I nikada nije tvrdio da je Kur’an njegovo djelo. Niti je to mogao tvrditi! Niti bi mu bilo dozvoljeno da to ucini a da ne bude odmah osujecen i kažnjen. Kur’an je naprosto zašticen od strane Allaha, dž.š. Dakle, cak ni Poslanik, a.s, sve da je i htio i želio, nije ga mogao izmijeniti, slagati, dodati ili oduzeti u njegovoj objavi. Dokaz za to je u nastavku sure koju je Omer, r.a, slušao od Poslanika, a.s, a koja je tako djelotvorno izazvala njegov preobražaj, gdje se dalje govori o Poslaniku, a.s, u vidu zastrašujuce prijetnje: A da je on o Nama kojekakve rijeci iznosio, Mi bismo ga desnicom kaznili, a onda mu žilu kucavicu presjekli i niko ga od vas ne bi mogao od toga odbraniti.
Prema tome Kur’an je zašticen od strane Allaha, dž.š. Niko ga ne može uništiti, ili njegovu originalnu verziju izmijeniti. To je obecanje koje je Allah, dž.š, dao u pogledu cuvanja Kur’ana.
Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista cemo Mi nad njim bdjeti!*

Zato u cuvanju Kur’ana i fizickom opstanku muslimana naših prostora postoji medusobna korelacija. Ako Allah, dž.š, kaže da ce cuvati Kur’an, onda ce ga sigurno cuvati, jer On je doista Mocan i izvršava svoja obecanja. To onda znaci da ako muslimani budu pohranjivali i cuvali Kur’an u svojim grudima, svojim srcima, svojim memorijama, svojoj praksi, i budu nerazdvojni sa Kur’anom, onda ce ih Allah, dž.š, cuvati zajedno sa njim. U tome je šansa muslimana da fizicki opstanu na ovim prostorima, cuvani od Svemoguceg Allaha zajedno sa Kur’anom.
Molim Uzvišenog, Premilostivog, Sveznajuceg i Svemoguceg Gospodara da prosvijetli srca muslimana i njihovih intelektualaca, i molim Uzvišenog Allaha da se oni riješe naslijedenih ateistickih predubjedenja, te da Kur’an prihvate u njegovoj realnosti i dimenziji božanskog govora. I molim Uzvišenog Allaha, da se ostave oholjenja i omalovažavanja Kur’ana, koje je samo na njihovu štetu, pa da im Allah, dž.š, podari uputu, kao što ju je dao Omeru, r.a, i drugim ashabima kroz Kur’an.
Amin! Ja rabbel-a’lemin.