znacaj i mjesto koje brak ima u islamu

Brak ima ogroman znacaj u islamu i igra vrlo važnu ulogu u životu pojedinca, zajednice i naroda. Kur’an i sunnet su na mnogim mjestima ukazali na uzvišeno mjesto braka i posvetili mu veliku pažnju.

Uzvišeni Allah podstice na brak rijecima: 'Ženite se sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri, i sa po cetiri.' (“En-Nisa”, 3) Kur'an se obraca i skrbnicima da vjencaju neudate i žene neoženjene: 'Udavajte neudate i ženite neoženjene I cestite robove i ropkinje svoje.' (“En-Nur”, 32) Naš Plemeniti Gospodar obavještava nas da je brak put kojim su išli svi poslanici: ”i prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im darivali.' (“Er-Ra’d”, 38)
Mu’mini ce u džennetu biti u društvu svojih supruga vjernica sa kojima su živjeli na dunjaluku: ”Edenski vrtovi u koje ce uci oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov.” (“Er-Ra’d”, 23)

Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre kaže: 'Ženu udaju cetiri stvari: njen imetak, porijeklo, ljepota i njena vjera. Izaberi vjernicu, Allah ti dao svako dobro!”
Allahov Poslanik, s.a.v.s, podstice na brak mladice rijecima: ”O skupino omladine, ko od vas bude u mogucnosti neka se oženi, jer je to najbolji nacin za cuvanje pogleda i polnog organa, a onaj ko to ne bude u stanju, neka posti, jer je post zaštita.”
Svjedoci smo, nažalost, da u našim sredinama ima mnogo primjera izbjegavanja zasnivanja bracne zajednice, koji se vrlo cesto opravdavaju jalovim izgovorima, poput: nepostojanja jake materijalne osnove, željom za provodom i ašikovanjem, sticanjem predbracnih iskustava, nespremnošcu na prihvatanje odgovornosti i obaveza… Kao što se da primijetiti, vecina opravdanja suprotna su nacelima islama i njegovim propisima, ciji cilj je odgajanje moralne licnosti, porodice i društva prakticiranjem Allahovih propisa i sunneta Njegovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s, te izbjegavanje svega što bi moglo narušiti harmoniju i prirodnosti zakona koje je postavio Svemoguci.

Važnosti bracne zajednice

Prvo: Bracna zajednica je jedan od dokaza Allahovog stvaranja.
O tome Allah, dž.š, kaže: ”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što izmedu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, poruke za ljude koji razmišljaju.” (“Er-Rum”, 21)
Allh je stvorio covjeka u najljepšem obliku, a od njega je stvorio ženu. To upucuje na savršenstvo, velicanstvenost i svemoc Stvoritelja, Allaha, dž.š, Njegovu mudrost i znanje.

Drugo: U braku se umnožava ljudska zajednica i time produžava opstanak ljudi na Zemlji.
Uzvišeni Allah kaže: ”O ljudi, bojte se Gospodara svoga,koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao.” (“En-Nisa”, 1) ”Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke…” (“En-Nahl”, 72)
Da je Allah, dž.š, stvorio sve ljude odjednom, a On je mocan da to uradi, Zemlja bi im postala tijesna i ne bi se ostvarila kušnja kojom je Allah, dž.š, htio da iskuša ljudski rod, a koja je rezultat medusobnih odnosa roditelja i djece, supružnika, i rodbine.

Brak je idealan nacin za zasnivanje zdravog i cestitog potomstva, što je od postanka, pa sve do današnjih dana, bio cilj svake zajednice koja stremi ka produžetku svoje loze, a to je svakako i prirodni nagon koji je Allah stvorio u covjeku. Brak je sredstvo kojim se povezuju razlicite porodice i njime uspostavljaju i jacaju odnosi koji pocivaju na ljubavi i medusobnom uvažavanju što igra ogromnu ulogu u formiranju i opstanku ljudskih zajednica.

“On od vode stvara ljude i cini da su rod po krvi i po tazbini.' (“El-Furkan”, 54)
Trece: Uvecavanje broja sljedbenika ummeta Muhammedova, s.a.v.s, i sprecavanje njihovog nestanka i tlacenja.

Upravo zato su mnogi ucenjaci u svojim djelima dali prednost propisima o braku u odnosu na propise koji tretiraju pitanje džihada. Razlog tome je da džihad, iako predstavlja sredstvo ocuvanja islama i opstanak muslimana, dolazi iza braka u kojem se omasovljava islamski ummet i radaju mudžahidi koji bdiju i cuvaju teritorije, robuju i obožavaju Jednog i Jedinog Allaha, dž.š, Gospodara svjetova. Mnogi alimi su istakli da se braku daje prednost u odnosu na neženstvo radi obavljanja dobrovoljnih ibadeta, jer se brakom ostvaruju mnogi pozitivni i korisni interesi. Neki od njih su:

-brakom se covjek cuva od zabranjenih (haram) odnosa

-u braku se odgaja zdravo potomstvo

-brakom se ostvaruje duševna ravnoteža i smirenost

-brak je sredstvo jacanja i izgradnje odnosa koji pocivaju na ljubavi i medusobnom uvažavanju

-islamski brak sredstvo je za rješavanje problema izopacenosti, razvrata, poroka i duševnih trauma.

Egipatske novine ”Ehram” su objavile clanak pod naslovom ”Univezirtetska profesorica preporucuje svojim studentima brak”. Naime, radi se o profesorici iz Engleske koja je u svom oproštajnom govoru pred stotinama studenata izjavila povodom opraštanja od katedre u 60-oj godini života da je dostigla vrhunac uspjeha u životu i dala veliki doprinos društvu. Uživala je veliku popularnost, stekla veliko bogatstvo, obišla citav svijet, ali nije, nakon svega toga, osjetila istinsku srecu. Zaboravila je, u svim tim trenucima uspjeha, izobilja, putovanja i rada na univerzitetu, ono što je najbitnije za jednu ženu.

Zaboravila je na brak, radanje djece i trenutke srece koju djeca donose. Obuzeo ju je osjecaj da u životu nije postigla ništa i da je sav uloženi trud nestao poput mjehurica pjene koji se odjednom rasprše i nestau.”Nakon godine ili dvije ljudi ce zaboraviti na mene i moje uspjehe jer ce biti zauzeti svojim životnim problemima. Medutim, da sam se udala i zasnovala veliku porodicu, ostavila bih iza sebe trag i ostvarila svoju ulogu u životu. Uloga žene je da ude u bracnu zajednicu i formira porodicu, jer svaki trud koji se u nešto drugo uloži nema znacaja kao što ima brak. Ja savjetujem svakoj ucenici da razmisli o braku prije nego li pocne razmišljati poslu i sticanju popularnosti i slave.”

Cetvrto: Brak je jedini ispravan put za ocuvanje morala i cednosti, i za sprecavanje prostitucije i nemorala.
Brakom se kanališu strasti. Brak predstavlja dozvoljen nacin intimnih odnosa supružnika, a u isto vrijeme brana je pogrešnom i zabranjenom nacinu zadovoljavanja strasti.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Dunjaluk je mjesto prolaznog uživanja, a njegovo najvece blago je cestita supruga.” A u Kur’anu Uzvišeni kaže: ”A ženama vašim s kojima ste imali bracne odnose podajte vjencane darove njihove kao što je propisano.” (“En-Nisa”, 24)
O

vakav intimni odnos kojim se zadovoljava prirodni nagon kod supružnika nacin je na koji se ostvaruju duševni mir i staloženost koji su neophodni covjeku.
Rješenje za napetost i duševni nemir nije gušenje prirodnog nagona koji ce na kraju proizvesti eksploziju što ce uništiti pojedince i zajednice, niti je pravi nacin ostavljanje potpune slobode zadovoljavanju strasti bez ikakvih granica i okvira. Jedino ispravno rješenje je uspostavljanje bracne zajednice koja je, ustvari, prirodna veza izmedu muškarca i žene u kojoj se zadovoljavaju intimne potrebe oba bracna druga. U tome slucaju veza je prosperitetna i plodonosna, a ne rušilacka i destruktivna.
Nacin i metod kojim je Allah, dž.š, propisao brak ne suprostavlja se prirodi koju je Allah stvorio u covjeku. On mu je propisao put cistote i cednosti što predstavlja uzdizanje covjeka, njegove licnosti i osjecanja na visoke stepene moralnosti.
Peto: Brak je jedini ispravan put za upotpunjenje karakteristika muškarca i žene.

Mnoge od navedenih karekteristika ne upotpune se i ne dodu do punog izražaja osim u okrilju bracne zajednice. Kao npr: plemenita osjecanja naklonosti jednog bracnog druga prema drugom, ocinska i majcinska osjecanja, osjecanja brižnosti i simpatije, medusobno upotpunjavanje supružnika u pravima i obavezama, te odgovornost koju svako od njih preuzima u okviru porodice.
Mnogo je slucajeva da mladi ljudi koji su prije braka bili nemarni, razuzdani i nepromišljeni u braku postanu dostojanstveni, staloženi i ozbiljni; postanu ljudi cvrstog karaktera, spremni da ponesu odgovornost koju nosi bracni život u odnosu na suprugu i djecu. Oni u braku mijenjaju nacin razmišljanja i spremno donose životne odluke.

Rezultat odbacivanja islama i njegovih propisa jeste uništenje porodice i društva, moralnih vrijednosti, širenje nemorala i bestidnosti u ime slobode na koju se pocinioci tih djela pozivaju.

Vidimo do cega je “sloboda” dovela na Zapadu: spolne bolesti uzele su maha i dostigle zabrinjavajuci nivo. Neke od njih završavaju smrcu. Na desetine miliona je zaraženih osoba. Djeca bez roditelja i porodicne topline stvarnost su u kojoj žive neislamske sredine, a to je rezultat vanbracnih, haram odnosa. Njihov broj danas je umnogostrucen i predstavlja veliki teret društvu. Anarhizam je doprinio gušenju duhovnosti i vrlina, a doveo do obožavanja materije i materijalnog i utapanja u tjelesna, neogranicena uživanja uz iznalaženje puteva i sredstava za udovoljavanje prohtjevima i strastima.

Takva sloboda ustvari je anarhija koja je prijašnje narode odvela u zabludu i propast, pa su bili uništeni radi nedjela koja su pocinili. Ista sudbina prijeti narodima i društvima danas, ako se ne osvijeste i prihvate islam, jer samo je u islamu spas za ljudski rod.

PRIREDIO H.I.

Bilješke:
1) Sahihul-Buhari, poglavlje o nikahu br.4700, Darul-kalem, Bejrut 1987.g. i Sahihul-Muslim, poglavlje o dojenju br. 2661, Dar ihja it-turas el-arebi, 1972.god.

2) Sahihul-Muslim, poglavlje o dojenju, br. 2485, Sunen Ibn Madže, poglavlje o nikahu, br. 1835, Dar ihjait-turasi-l-Arebi 1975.god., Musned Ahmed ibn Hanbela, poglavlje o ashabima koji prenose veliki broj hadisa br. 3411, El-mekteb el-islami 1985.god., Sunen ed-Darimi, poglavlje o nikahu br. 2071, Darul-kitab el-Arebi 1987.god.

3) Ahkamuz-zevadž fi dau il-kitabi ves-sunneti, Omer Sulejman el-Eškar, str. 20, Darun-Nefais, drugo izdanje, Amman 1997.god.

4) Dževle fi rijadil-ulema ve ahdasil-hajati, Omer Sulejman el-Eškar, str. 29-30, Darun-Nefais, peto izdanje, Amman 1997.god.

5) Sahihul-Muslim, poglavlje o dojenju br. 2668, Sunen ibn Madže, poglavlje o nikahu br. 1845

6) Ahkamuz-zevadž fi dau il-kitabi ves-sunneti , str.17-19.