POSJETITE KURAN.BA
 
 

lesinari i dim

Hanifa b. Saihi | Saff br/str. 29

Dvadeset treceg marta, ove godine, navršilo se sedamdesetpet godina, otkako je zlobnom rukom, Mustafe Kemala Ataturka pao islamski Hilafet. Pad ovog, u tadašnje vrijeme vec oslabjelog Hilafeta, pomogle su spletke raznih protivnika jedinstva muslimana, od Jevreja, pa do kršcana sa Zapada, kojima je zasmetala muslimanska cast i hrabrost, za ostvarenje njihovih ciljeva. Nakon pada Hilafeta, padoše sve brane i muslimanski se svijet nade na žestokim udarima, pljackama, progonima, otimacinama i zatiranjima islamske vjere, na razne nacine.




Ne znam koliko se današnja generacija muslimana popela na ljestvicu koja vodi vracanju Hilafeta i koja vodi jedinstvu muslimana, ali bar se nastojimo prisjecati naše svijetle prošlosti i blagostanja koje su uživali prvi priznavaoci Božije vjere Islama i njegovog Zakona na Zemlji. Da li ce, bacanjem u stranu svijetlih primjera muslimana iz prošlosti, spas za nas biti u sklanjanju iza americkih "ljudskih prava" ili ce pak biti sve riješeno, ulaskom u E.U.-u, npr. Primjer Španije u prošlosti koji nam visi nad glavom govori, da kada vjera bude protjerana sa nekih prostora, za njom slijedi ime i identitet toga naroda. Od vremena pada Hilafeta, dakle 23. marta 1924. godine, pocinju patnje i progoni muslimana diljem svijeta. Puno je primjera koji i danas svjedoce o tome, spominjuci u prvom redu Palestince, zatim nas Bošnjake, Kurde, Cecene, Kašmirce,Indonežane, Kosovare, Filipince. Takoder, nakon iscrtavanja novih pogranicnih karti arapskih zemalja i povlacenja kolonizatora pojavili su se problemi kojima ce državni interesi biti svetiji od svetosti islamskog bratstva, kao što su problemi Kurda, Sirijaca, Turaka, Marokanaca, Alžiraca itd: Naš gospodin, Sejjid Kutb je u svojim djelima upozoravao na ovakvo stanje i pozivao muslimane da bez kolebanja ustanu u borbu za cast, slavu, društvenu pravdu. Kada smo vec podnijeli žrtve zbog sramote, razjedinjenja, poniženja, gubljenja casti i prava što nije nimalo manje od žrtve koju traži Islam.


Problem je dakle u nama. Kaže nam jasno Allah dž.š. u Njegovoj Poruci: "Zaista Allah dž.š. nece promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe." Postaju svjesni svoje zaboravljene i napuštene snage Islama, kojoj se svakodnevno vracaju. Kada Islam, na kraju, bude priznat kao jedini spasitelj covjecanstvu, kao jedini koji je sposoban da covjecanstvu ponudi sistem koji ga vodi u napredak, zlocini koji su covjecanstvu nanosili, oni što su islamu cinili ogromnu nepravdu, bit ce ocit. Sjaj ove materijalisticke civilizacije nas ne bi trebao zasjeniti da to ne vidimo.


O insanu, pa slican sam tebi! Ne volim poniženje. Kada se rodih, slobodnim me majka rodi. Sve što mi majka htjede, bijaše da živim slobodno i plemenito. Znam danas da postoji svanuce. Znam da negdje postoji radost. Znam da poslije nepravde, slijedi pravda.


Postadoh danas jetimom, a moja domovina ništa još ne njedri do lešinare i dim. Ovako mali ne razumjeh zašto mi ubiše roditelje, moju majku, oca, brata... sve. Vidite li, nijemo pitanje iz mojih ociju, o vi gospodari velikog svijeta, zašto utišašeše vaši glasovi o vješticama koje našim šumama jezde, zašto im dozvoliste da se igraju sa nama...?


Sada sam ovdje sam, placem i grcam u krvavim ožiljcima. Upirem pogled ka nebu. Znam da gore ima Bog, ja ovako mali molim Boga i na njega se oslanjam. Moje malo srce kuca, a u svakom otkucaju hiljadu dova... Gospodaru moj, pomozi nam... Gospodaru moj, u Tvoje okrilje me primi... Gospodaru moj...