proces
Amer Dzihana | Saff br/str. 33Muris Ljubuncic je uhapšen 25. septembra 1998. godine pod optužbom da je bio saucesnik “Bugojanskoj grupi” u rušenju hrvatskih kuca. Nakon osam mjeseci osloboden je optužnice, ali ne i pušten na slobodu, jer je u meduvremenu protiv njega podignuta nova optužba za terorizam.
Ministar policije Srednjebosanskog kantona Enes Handžic je podnio krivicnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu Travnik u kome je naznacio da se radi o krivicnom djelu terorizma. Na osnovu te kvalifikacije, zamjenik kantonalnog tužitelja Behaija Krnjic sastavio je optužnicu protiv Murisa Ljubuncica u kojoj ga tereti da je napravio improviziranu eksplozivnu napravu, postavio je u kontejner za smece neposredno uz Policijsku upravu Travnik, sakrio se u neposrednoj blizini i kada je naišao policajac Ante Valjan daljinskim upravljacem aktivirao napravu. To djelo je, po tužitelju Krnjicu, uradio s namjerom rušenja Federacije i njenog ustavno-pravnog poretka, cime je to djelo dobilo kvalifikaciju terorizma.Optužnica je dostavljena Kantonalnom sudu u Travniku 19.02.1999. god. da bi Predsjednik sudskog vijeca Andelko Marijanovic zakazao prvo rocište za 05.05.1999.godine. Tužilaštvo je iznijelo svoju optužnicu i izvelo 9 svjedoka, uglavnom policajaca PU Travnik, koji su svjedocili na okolnosti ubistva Ante Valjana, ne dovodeci Murisa Ljubuncica u bilo kakvu vezu sa krivicnim djelom. Odbrana je, pak, iznijela alibi okrivljenog Ljubuncica kojeg je uspjela na odreden nacin dokumentirati s obzirom da je Ljubuncic dan prije "kriticnog dana" polagao ispit u Sarajevu. Poslije toga dolazi do zastoja u radu Suda zbog nedolaska Andelka Marijanovica na tri rocišta, jer je kako kaže bio bolestan (hemoroidi). Sudenje se odgada na neodredeno vrijeme a okrivljeni Ljubuncic najavljuje štrajk gladu jer se bespomocan nalazi u pritvoru.
Odgadanje sudenja Ljubuncicu, to jest, nemogucnost Kantonalnog suda u Travniku da ovaj proces privede kraju, ponovo aktuelizira sve antagonizme u Srednjebosanskom kantonu. Almin Dautbegovic, advokat okrivljenog, otvoreno istice da se sa postupkom prekinulo u onom trenutku kada je bilo izvjesno da se trebala donijeti odluka koja bi bila oslobadajuca. I zaista, sva dotadašnja nagadanja i sumnje o politickom karakteru ovog procesa dobivaju jasnu potvrdu u najnovijem razvoju dogadaja. Dobar poznavalac ove problematike koji je želio ostati anoniman nam je rekao: "Vrlo je nepopularno za hrvatsku stranu da sudija Hrvat donese oslobadajucu presudu za Ljubuncica, jer onda sami sebi zatvaraju vrata za tvrdnje da su islamisti poput Ljubuncica izvršioci teroristickih napada na srednjebosanske Hrvate. Njihov cilj je da, ako vec ne mogu dokazati, stvore takvu atmosferu u kojoj ce se ovi momci smatrati teroristima, a vjera Islam teroristickom. Zbog toga je sudiji sugerirano da opstruira proces, pa i po cijenu da bude izbacen sa posla". Svjedoci zbivanja pricaju da nije postojao nacin da Predsjednik suda Zuhdija Cosic privoli sudiju Andelka Marijanovica da se vrati na posao i nastavi sa sudenjem. Sudija Marijanovic se vratio na posao, tj. isteklo mu je bolovanje, isti dan kada je proglašen Zakon o Vrhovnom sudu po kojem Vrhovni sud sudi za sva djela terorizma i u prvostepenom postupku, što bi znacilo da slucaj Ljubuncic seli u Sarajevo. Medutim, najnovija zbivanja upucuju da bi se još prašine moglo podignuti oko ovog slucaja. Naime, sudija Marijanovic je zakazao nastavak glavnog pretresa za 30.08.1999. god., ali je sada vrlo neizvjesno da li postupak, gledano sa pravne strane, uopce može biti nastavljen u Travniku. Behaija Krnjic, zamjenik kantonalnog tužitelja, izražava sumnju u nastavak procesa u Travniku: "Cisto sumnjam da ce doci do pretresa, mislim da je ovo formalne prirode da se samo dostavi poziv, ali ne vjerujem da ce se predmet otvarati, mogu se samo konstatovati formalne stvari." S druge strane Vrhovni sud u ciju nadležnost prelaze sva djela kvalificirana kao terorizam, nije spreman da odmah zapocne sa procesiranjem ovakvih slucajeva, stoga je zatražio od Visokog predstavnika da odgodi primjenu ovog zakona. Za sada odgovora još nema, tako da je neizvjesno da li ce slucaj Ljubuncic doci na ovaj Sud, i ako dode, posebno je neizvjesno kada bi moglo zapoceti sudenje.
Travnicku politicku scenu vec duže vrijeme karakteriše "horuk demokracija". Ono što je nepopularno da kaže HDZ, to govore razna udruženja prognanih, domovinskih i inih gradana i seljaka. Neuralgicna tocka za izljev frustracija je gotovo uvijek raskrižje u Puticevu, odnosno magistralni put Travnik - Sarajevo. Na ovaj nacin se radikalizira politicka situacija cime se priziva medunarodna zajednica kao arbitar što redovno rezultira kompromisom izmedu vaninstitucionalnih zahtjeva i institucionalnih mogucnosti, dakle, uvijek više od onoga što hrvatski zastupnici mogu dobiti redovnim putem. Posljednje takvo dogadanje naroda desilo se 20.08.1999. godine, kada je saobracaj obustavljen na 30 minuta. Ovaj put se tražilo obustavljanje gradnje džamije u travnickom naselju Kalbunar "jer se ona gradi radi politickih, a ne vjerskih potreba". A ako se ne prestane sa gradnjom džamije i ne riješe njihovi zahtjevi, prognani travnicki Hrvati isticu da je njihovo strpljenje pri kraju, i da za njih " vlast nece postojati" niti ce "ikome vjerovati". Kao arbitar se pojavljuje medunarodna zajednica i traži od Besima Halilovica, travnickog nacelnika, da obustavi gradnju džamije na izvjesno vrijeme, iako se da vrlo lahko utvrditi da zemljište na kome se džamija gradi nije ni opcinsko, a kamoli hrvatsko, vec je vlasništvo Islamske zajednice koja i gradi džamiju. Isti recept je upotrebljen i za promoviranje islamista u teroriste. Gotovo svako "dogadanje naroda" je isticalo da je neophodno ekstraditirati iz Bosne “mudžahedine” koji su, po njima, organizatori i izvršioci napada na travnicke Hrvate. To se naravno "nepobitno utvrdilo" prije bilo kakvog suda ili istrage cime je vec stvorena poželjna klima za "lov na vještice". Slicnih pokušaja je bilo i kroz institucionalne kanale. Tako je HDZ podnio inicijativu na Kantonalnoj skupštini da se raspravlja o terorizmu, ne bi li zastupnici utvrdili da postoji terorizam, odnosno organizirane teroristicke grupe u SB kantonu. Time bi posao sudovima bio znatno olakšan - kada je vec Skupština, kao najviše zakonodavno tijelo, utvrdila da postoji terorizam, zar bi jedan sudija u svojoj presudi mogao to osporiti. Medutim, ova inicijativa nije prošla na skupštini, i ostavljeno je sudovima da utvrde da li postoji terorizam, pa tek onda da Skupština donese svoje zakljucke.
Poseban animnozitet ove travnicke politicke igre jeste cinjenica da upravo u godini kada “Mladi Muslimani” obilježavaju 50. godišnjicu progona nad njima od strane komunistickog režima, gotovo ista stvar se dešava drugim mladim ljudima i to za vrijeme SDA vladavine. Dok su u Republici Srpskoj Harbaš, Husic i ostali iz grupe “Zvornik sedam”, svoja prava tražili štrajkom gladu, cime su vlasti RS-a pokazale Bošnjacima kako mogu doci do svojih prava, u Federaciji se to isto pokazuje momcima poput Murisa Ljubuncica. Razocaravajuce je i ponašanje pojedinih odgovornih osoba. Bahira Ljubuncic, sestra okrivljenog, istice: "Jednom sam otišla po dozvolu za posjet Murisu, pa pošto Marijanovica nije bilo, otišla sam kod predsjednika suda Zuhdije Cosica. Tražila sam da mi on izda potrebnu dozvolu. On je to odbio pravdajuci se da to ne može. Poslije sam srela sudinicu Mirjanu Grubišic i to joj ispricala. Ona se zacudila i rekla da on te potvrde svima izdaje. Otišla je do njega i nakon nekoliko minuta se vratila sa dozvolom za posjet Murisu. Drugi put smo se preko jednog prijatelja obratili Zuhdiji Cosicu kako bi dao dopuštenje da Muris obide bolesnog oca, jer su nam doktori rekli da je samo pitanje dana kada ce babo umrijeti. I tada je odbio govoreci da on to ne može." Cija je odgovornost to što covjek leži godinu dana u pritvoru, a država nije sposobna ni proces da privede kraju? Hoce li poslije svega bar neko od pozvanih u javnosti ispricati pravu istinu o Murisu Ljubuncicu i na taj nacin bar malo doprinijeti da se spere sva ljaga koja je bacena na njega? Muhamed Ljubuncic, Murisov babo, svakako je priželjkivao bar takav kraj. Medutim, nije ga docekao. Umro je, doktori kažu, od psihickog stresa.
Pretposljednji dan jula 1998. godine bio je koban za travnickog policajca Antu Valjana. U ranim jutarnjim satima, dok se vracao sa nocne smjene, u neposrednoj blizini Policijske uprave Travnik, odjeknula je eksplozija eksplozivne naprave od cijih je posljedica umro. Dva mjeseca poslije, u akciji Federalnog antiteroristickog tima, uhapšen je Muris Ljubuncic iz Zenice, u cijem stanu je pronaden bežicni daljinski upravljac i improvizirana elektronska naprava koja je imala isti prijemnik kao onaj što je naden u ostacima eksplozivne naprave koja je ubila Antu Valjana.
Ministar policije Srednjebosanskog kantona Enes Handžic je podnio krivicnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu Travnik u kome je naznacio da se radi o krivicnom djelu terorizma. Na osnovu te kvalifikacije, zamjenik kantonalnog tužitelja Behaija Krnjic sastavio je optužnicu protiv Murisa Ljubuncica u kojoj ga tereti da je napravio improviziranu eksplozivnu napravu, postavio je u kontejner za smece neposredno uz Policijsku upravu Travnik, sakrio se u neposrednoj blizini i kada je naišao policajac Ante Valjan daljinskim upravljacem aktivirao napravu. To djelo je, po tužitelju Krnjicu, uradio s namjerom rušenja Federacije i njenog ustavno-pravnog poretka, cime je to djelo dobilo kvalifikaciju terorizma.Optužnica je dostavljena Kantonalnom sudu u Travniku 19.02.1999. god. da bi Predsjednik sudskog vijeca Andelko Marijanovic zakazao prvo rocište za 05.05.1999.godine. Tužilaštvo je iznijelo svoju optužnicu i izvelo 9 svjedoka, uglavnom policajaca PU Travnik, koji su svjedocili na okolnosti ubistva Ante Valjana, ne dovodeci Murisa Ljubuncica u bilo kakvu vezu sa krivicnim djelom. Odbrana je, pak, iznijela alibi okrivljenog Ljubuncica kojeg je uspjela na odreden nacin dokumentirati s obzirom da je Ljubuncic dan prije "kriticnog dana" polagao ispit u Sarajevu. Poslije toga dolazi do zastoja u radu Suda zbog nedolaska Andelka Marijanovica na tri rocišta, jer je kako kaže bio bolestan (hemoroidi). Sudenje se odgada na neodredeno vrijeme a okrivljeni Ljubuncic najavljuje štrajk gladu jer se bespomocan nalazi u pritvoru.
RAZBOLJE SE SUDIJA...
Odgadanje sudenja Ljubuncicu, to jest, nemogucnost Kantonalnog suda u Travniku da ovaj proces privede kraju, ponovo aktuelizira sve antagonizme u Srednjebosanskom kantonu. Almin Dautbegovic, advokat okrivljenog, otvoreno istice da se sa postupkom prekinulo u onom trenutku kada je bilo izvjesno da se trebala donijeti odluka koja bi bila oslobadajuca. I zaista, sva dotadašnja nagadanja i sumnje o politickom karakteru ovog procesa dobivaju jasnu potvrdu u najnovijem razvoju dogadaja. Dobar poznavalac ove problematike koji je želio ostati anoniman nam je rekao: "Vrlo je nepopularno za hrvatsku stranu da sudija Hrvat donese oslobadajucu presudu za Ljubuncica, jer onda sami sebi zatvaraju vrata za tvrdnje da su islamisti poput Ljubuncica izvršioci teroristickih napada na srednjebosanske Hrvate. Njihov cilj je da, ako vec ne mogu dokazati, stvore takvu atmosferu u kojoj ce se ovi momci smatrati teroristima, a vjera Islam teroristickom. Zbog toga je sudiji sugerirano da opstruira proces, pa i po cijenu da bude izbacen sa posla". Svjedoci zbivanja pricaju da nije postojao nacin da Predsjednik suda Zuhdija Cosic privoli sudiju Andelka Marijanovica da se vrati na posao i nastavi sa sudenjem. Sudija Marijanovic se vratio na posao, tj. isteklo mu je bolovanje, isti dan kada je proglašen Zakon o Vrhovnom sudu po kojem Vrhovni sud sudi za sva djela terorizma i u prvostepenom postupku, što bi znacilo da slucaj Ljubuncic seli u Sarajevo. Medutim, najnovija zbivanja upucuju da bi se još prašine moglo podignuti oko ovog slucaja. Naime, sudija Marijanovic je zakazao nastavak glavnog pretresa za 30.08.1999. god., ali je sada vrlo neizvjesno da li postupak, gledano sa pravne strane, uopce može biti nastavljen u Travniku. Behaija Krnjic, zamjenik kantonalnog tužitelja, izražava sumnju u nastavak procesa u Travniku: "Cisto sumnjam da ce doci do pretresa, mislim da je ovo formalne prirode da se samo dostavi poziv, ali ne vjerujem da ce se predmet otvarati, mogu se samo konstatovati formalne stvari." S druge strane Vrhovni sud u ciju nadležnost prelaze sva djela kvalificirana kao terorizam, nije spreman da odmah zapocne sa procesiranjem ovakvih slucajeva, stoga je zatražio od Visokog predstavnika da odgodi primjenu ovog zakona. Za sada odgovora još nema, tako da je neizvjesno da li ce slucaj Ljubuncic doci na ovaj Sud, i ako dode, posebno je neizvjesno kada bi moglo zapoceti sudenje.
LOV NA VJEŠTICE
Travnicku politicku scenu vec duže vrijeme karakteriše "horuk demokracija". Ono što je nepopularno da kaže HDZ, to govore razna udruženja prognanih, domovinskih i inih gradana i seljaka. Neuralgicna tocka za izljev frustracija je gotovo uvijek raskrižje u Puticevu, odnosno magistralni put Travnik - Sarajevo. Na ovaj nacin se radikalizira politicka situacija cime se priziva medunarodna zajednica kao arbitar što redovno rezultira kompromisom izmedu vaninstitucionalnih zahtjeva i institucionalnih mogucnosti, dakle, uvijek više od onoga što hrvatski zastupnici mogu dobiti redovnim putem. Posljednje takvo dogadanje naroda desilo se 20.08.1999. godine, kada je saobracaj obustavljen na 30 minuta. Ovaj put se tražilo obustavljanje gradnje džamije u travnickom naselju Kalbunar "jer se ona gradi radi politickih, a ne vjerskih potreba". A ako se ne prestane sa gradnjom džamije i ne riješe njihovi zahtjevi, prognani travnicki Hrvati isticu da je njihovo strpljenje pri kraju, i da za njih " vlast nece postojati" niti ce "ikome vjerovati". Kao arbitar se pojavljuje medunarodna zajednica i traži od Besima Halilovica, travnickog nacelnika, da obustavi gradnju džamije na izvjesno vrijeme, iako se da vrlo lahko utvrditi da zemljište na kome se džamija gradi nije ni opcinsko, a kamoli hrvatsko, vec je vlasništvo Islamske zajednice koja i gradi džamiju. Isti recept je upotrebljen i za promoviranje islamista u teroriste. Gotovo svako "dogadanje naroda" je isticalo da je neophodno ekstraditirati iz Bosne “mudžahedine” koji su, po njima, organizatori i izvršioci napada na travnicke Hrvate. To se naravno "nepobitno utvrdilo" prije bilo kakvog suda ili istrage cime je vec stvorena poželjna klima za "lov na vještice". Slicnih pokušaja je bilo i kroz institucionalne kanale. Tako je HDZ podnio inicijativu na Kantonalnoj skupštini da se raspravlja o terorizmu, ne bi li zastupnici utvrdili da postoji terorizam, odnosno organizirane teroristicke grupe u SB kantonu. Time bi posao sudovima bio znatno olakšan - kada je vec Skupština, kao najviše zakonodavno tijelo, utvrdila da postoji terorizam, zar bi jedan sudija u svojoj presudi mogao to osporiti. Medutim, ova inicijativa nije prošla na skupštini, i ostavljeno je sudovima da utvrde da li postoji terorizam, pa tek onda da Skupština donese svoje zakljucke.
U slucaju Ljubuncic došlo je do najnezgodnijeg spoja. Naš sagovornik koji je želio ostati anoniman kaže: "To je spoj otvorenih zahtjeva HDZ-a da se takvi ljudi osude, prikrivene politike Medunarodne zajednice da do toga dode i ahmakluka naših ljudi koji nisu shvatili da rade za tude politicke ciljeve. Tako je Enes Handžic, ministar policije, nasavjetovan da u krivicnoj prijavi napiše da se radi o terorizmu što je tužilaštvu itekako olakšalo posao. Kada se desila još jedna eksplozija, poslije ubistva Ante Valjana, ministar je opet podnio krivicnu prijavu, ali tada nije napisao da se radi o terorizmu. Poslije toga ga je nazvao Marinko Jurcevic, kantonalni tužitelj, i rekao mu da nije napisao dobru prijavu, jer nije naveo kvalifikaciju djela. Handžic mu je tada rekao da to on treba da uradi, što ovaj naravno nikada nije uradio, tako da se o toj eksploziji gotovo uopce i ne govori. Drugi slucaj je vezan za ovog nesretnog zamjenika tužitelja Behaiju Krnjica, kojemu je ukazano na neodrživost ovakve kvalifikacije, a i same krivicne odgovornosti Ljubuncica od strane jednog uvaženog pravnog eksperta. Medutim, on je ostao pri optužnici, ni sam ne znam iz kojih razloga."
POVRATAK U BUDUCNOST
Poseban animnozitet ove travnicke politicke igre jeste cinjenica da upravo u godini kada “Mladi Muslimani” obilježavaju 50. godišnjicu progona nad njima od strane komunistickog režima, gotovo ista stvar se dešava drugim mladim ljudima i to za vrijeme SDA vladavine. Dok su u Republici Srpskoj Harbaš, Husic i ostali iz grupe “Zvornik sedam”, svoja prava tražili štrajkom gladu, cime su vlasti RS-a pokazale Bošnjacima kako mogu doci do svojih prava, u Federaciji se to isto pokazuje momcima poput Murisa Ljubuncica. Razocaravajuce je i ponašanje pojedinih odgovornih osoba. Bahira Ljubuncic, sestra okrivljenog, istice: "Jednom sam otišla po dozvolu za posjet Murisu, pa pošto Marijanovica nije bilo, otišla sam kod predsjednika suda Zuhdije Cosica. Tražila sam da mi on izda potrebnu dozvolu. On je to odbio pravdajuci se da to ne može. Poslije sam srela sudinicu Mirjanu Grubišic i to joj ispricala. Ona se zacudila i rekla da on te potvrde svima izdaje. Otišla je do njega i nakon nekoliko minuta se vratila sa dozvolom za posjet Murisu. Drugi put smo se preko jednog prijatelja obratili Zuhdiji Cosicu kako bi dao dopuštenje da Muris obide bolesnog oca, jer su nam doktori rekli da je samo pitanje dana kada ce babo umrijeti. I tada je odbio govoreci da on to ne može." Cija je odgovornost to što covjek leži godinu dana u pritvoru, a država nije sposobna ni proces da privede kraju? Hoce li poslije svega bar neko od pozvanih u javnosti ispricati pravu istinu o Murisu Ljubuncicu i na taj nacin bar malo doprinijeti da se spere sva ljaga koja je bacena na njega? Muhamed Ljubuncic, Murisov babo, svakako je priželjkivao bar takav kraj. Medutim, nije ga docekao. Umro je, doktori kažu, od psihickog stresa.
(sura Et-Tewba 111. ajet)