muslimani spanije

Remzija Huric | Saff br/str. 39

Kako su muslimani Španije cuvali Islam


Malo se zna o patnjama, stradanjima i protjerivanjima muslimana nakon pada Španije u kršcanske ruke, dok puno više ima znanja o ljepotama španskih gradova, vrlinama naroda, biografijama halifa,...



Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svecanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i kršcanskom obicaju. Nikom od Moriska se ne dozvoljava da govori, piše ili cita na arapskom jeziku.


Svi muslimani koji su ostali u Španiji poslije pada Granade, (02. 01. 1492. godine), bili su nazvani Morisci. Taj se naziv prvobitno davao Špancima koji su prešli na Islam. Tako su mnogi Morisci bili španskog porijekla, zbog cega je osnovana inkvizicija, ciji je glavni zadatak bio "podsjecanje" (mucenje) Moriska na njihovo kršcansko porijeklo. Službenici inkvizicije su nasilno pokrštavali muslimane, muceci ih na razne brutalne nacine, koje je teško preživjeti. Pokušavali se odvracati ih od Islama i spaljivanjem islamskih knjiga. Granada je bila poprište paljenja arapskih rukopisa. Ispovijedanje Islama u javnosti znacilo je smrt, tako da su Morisci u javnosti poceli ispovijedati kršcanstvo, ali su u tajnosti obavljali islamske dužnosti. Tako npr. poslije kršcanskog vjencanja, tajno su se vjencavali po Šerijatu. Mnogi su u javnosti nosili kršcanska imena, a u privatnom životu muslimanska.

Ostali potajno muslimani


Pokršteni muslimani su pored svih progona i nasilja, koji su nad njima provodile kršcanske vlasti Španije, ipak ostali potajno muslimani. Mucenja se nastavljaju. Na silu ih odvode u ckrvu. U slucaju da ne prisustvuju misi, ili ako se na bilo koji nacin posumnja u njihovo kršcanstvo, bili bi izloženi raznoraznim mucenjima od strane inkvizicije. Ovo se dešavalo cesto i bez mjere. Bez obzira na to, trudili su se da sprovode Islam onoliko koliko su mogli. Namaz su obavljali u svojim zakljucanim kucama. Petkom bi se kupali i posebno uredivali, oblaceci najljepšu odjecu koju su imali. Sustezali su se od pijenja alkohola i jedenja svinjskog mesa. Sunetili bi svoju djecu, nadijevajuci im muslimanska imena. Postili su mjesec ramazan u toku kojeg su davali sadekatul-fitr. Za Isaa, a.s., su govorili da je Allahov poslanik. Tajnost im je pomogala da opstanu, kako bi ispovijedali Islam.

Španska vlast je uvidjela važnost arapskog jezika u jedinstvu Moriska i njihovom okupljanju i duhovnom jacanju. Zbog toga je za vrijeme vladavine kralja Karla donesen zakon 1526. godine, kojim se zabranjuje Moriscima upotreba arapskog jezika, muslimanske odjece, upotreba hamama, te održavanja skupova i svecanosti na islamski nacin. Ovaj zakon nije odmah primijenjen na podrucjima gdje su Morisci živjeli u vecini. Doneseno je više dekreta sa slicnim sadržajima koji su se odnosili na Moriske, a koji nisu bili tako žestoki kao što je bio dekret donesen 1566. godine.


Barbarski dekret

Poslije smrti kralja Karla 1555. godine na vlast dolazi njegov sin Filip II. Situacija postaje još teža po muslimane. Od preostalih muslimana traži da zauvijek napuste svoju vjeru, svoj jezik, institucije, nacin života. Cak je naredio rušenje svih španskih kupatila koja su ostatak "bezvjerja". Muslimani su znali da je Filip II bio vrlo ekstreman i fanatican, u što su se i uvjerili procitavši barbarski dekret iz 1566. godine. Skracena verzija ovog barbarskog dekreta glasi: "Daje se Moriscima rok od tri godine da nauce kastilijanski jezik, što znaci da se nikome od njih ne dozvoljava da govori, piše, cita ili saobraca na arapskom jeziku. Svaki ugovor ili poslovanje na arapskom jeziku smatrace se nevažecim. Ne priznaje se ni u sudstvu. Sve arapske knjige, bez obzira na struku, moraju se predati vlastima na uvid i cenzuru. Dozvoljene od njih bice vracene vlasnicima na korištenje u roku pomenute tri godine. Ovo važi i za muslimansku nošnju od koje se ne smije praviti nova. Krojice se samo odgovarajuca hrišcanska nošnja. Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svecanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i krišcanskom obicaju. Kuce im moraju biti otvorene u vrijeme bilo koje svetkovine ili u danima skupova i praznika, kako bi svecenik i vlasti mogli vidjeti šta se unutra dešava od eventualnih zabranjenih ponašanja i prizora... Ženama se zabranjuje upotreba kne....".


Ispisani zakon je okacen po trgovima i glavnim gradskim kapijama. Ovo je primoralo vode muslimana da odluce kako da se postave prema novoj nevolji koja ih je snašla. Pokušali su na lijep nacin obesnažiti zakon ili bar olakšati njegove naredbe. Uputili su kralju žalbu. Medutim, on je bio odlucan u primjeni dekreta, tako da je dekret postao izvršan. Ocaj Moriska deseže najviši stepen. Podižu ustanak, za koji historicari kažu da je ugušen u bujici krvi. Otpor je sigurno pružan do njihovog potpunog protjerivanja sa tla Španije.

Pisanje prijevoda i komentara Kur'ana na alhamijado jeziku


Morisci su shvatali nužnost posjedovanja Kur'ana, vjerskih knjiga iz raznih islamskih oblasti, medutim, skoro sve vjerske knjige su im oduzete, a zabranjeno im je pisati na arapskom jeziku. Privremeni izlaz nalaze u kastilijanskom jeziku, koji su vremenom naucili, da bi došli do ideje da izume novi jezik. Tako je nastao alhamijado jezik, izveden iz kastilijanskog jezika, u koji su ubacili neke arapske rijeci i razne rijeci iz drugih dijalekata.

Alhamijado jezik su pisali arapskim pismom. On znaci jezik nearapa. Otkrivanje novog jezika znacilo je za Moriske dalje ocuvanje Islama. Poceli su pisati prijevode i komentare Kur'ana na alhamijado jeziku, zatim siru posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., te predaje o drugim poslanicima, pravne knjige, hadise. Zbirka ovakvih rukopisa pronadena je ispod poda jedne stare kuce u Argonu, gdje je ocigledno bila sakrivena od službenika inkvizicije. Zbirku su pronašli španski naucnici pocetkom XIX vijeka. Morisci su, takoder, ostavili književno naslijede i u prozi i stihu na alhamijado jeziku. Velike zbirke ovih tekstova nalaze se u Nacionalnoj biblioteci u Madridu i biblioteci Akademije historije.


Završna faza inkvizicije

Uslijedila su mnogobrojna naredenja protjerivanja Moriska. Posljednje naredenje protjerivanja potpisao je Filip II, 1609. godine, poslije cega je nastalo masovno protjerivanje svih muslimana sa španskog tla. Znaci, iste te godine, muslimani su konacno slomljeni - iskrcavali su se na obale Afrike ili su ladama otplovili u druge udaljene islamske zemlje.


Procjenjuje se da je izmedu pada Granade i prve decenije XVII vijeka protjerano ili pogubljeno oko tri miliona muslimana, a broj je sigurno i veci.

Neki od kasnijih španskih ucenjaka, osvrtali su se na genocid nad muslimanima Španije. Tako španski ucenjak Don Broveno u svojoj knjizi "Španski Morisci i njihovo protjerivanje" za nestanak Moriska i njihove književnosti kaže sljedece: "Španska politika nije se zadovoljila protjerivanje Moriska, nakon cega su usahnula naša polja i osiromašile radionice i kase... Protjerivanjem Moriska skrila se lijepa književnost, narodna poezija, divna mašta i izvor Božije objave, koju su predstavljali. Njihovim nestankom iz naše poezije izblijedio je kolorit, umjetnost, život, nadahnuce i borbenost koja je bila svojstvena njima. Na mjesto toga, spustila se tama na naš književni horizont u periodu od XVII i XVIII vijeka.” Lane Poole kaže: "... su protjerani; za kratko vrijeme hrišcanska Španija je "zasjala"... Zatim je došlo do pomracenja, i u toj tami, od tog vremena, Španija stalno gmiže.”


Molim Allaha, s.v.t., da uzmemo pouku iz stradanja naše brace i sestara u nekadašnjoj Španiji, a znamo da se nastavljaju i dan-danas genocidi nad nevinim muslimanskim narodom u mnogim zemljama.