Dosta je velicine i casti za mesdžid ako spomenemo da je on bio škola i univerzitet, cije temelje je udario najbolji covjek, najodabraniji Poslanik i najbolji ucitelj covjecanstva, Muhammed, a.s.
Iz te škole je izišao najbolji ucenik Muhammeda, a.s., Ebu Bekr, r.a., i njegov zamjenik i savjetnik Omer, r.a., i plemeniti ashab, kojeg su se stidjeli meleki, Osman ibn Affan i jedan od najucevnijih i najhrabrijih ljudi, uopce, Ali ibn Ebi Talib.
Pitaj mesdžid, ciji se to bokovi pokrecu u ibadetu i ko to celom na zemlju pada pet puta na dan, pred Allahovom velicinom reci ce ti - muslimani.
Pitaj mesdžid, ko je taj ko iz njega pravdu širi medu ljudima i poziva u život, ponos i srecu - reci ce ti - muslimani.
Muhammed, a.s., je kroz život u mesdžidu nudio najbolji program i najbolje rješenje za život. On je pokrenuo mozgove i pameti na razmišljanje, a srcima je ponudio mudrost i uputu.
Civilizacijski, kulturni i svaki drugi napredak u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., pocinjao je iz mesdžida. Svjetlo istine i pravde zracilo je svoje zrake iz mesdžida. Allah, dž.š., za graditelje i održavatelje mesdžida veli: "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu." (Prijevod znacenja - Et-Tevbe, 18.)
Ucenjaci ehli sunneta vel-džema'ata kažu da imaretul mesdžid može znaciti jedno od dvoje:
b) ili izgradnju (oživljavanje) mesdžida zikrom, velicanjem Allaha, dž.š., korisnim znanjem i naprednim djelovanjem. Dakle, oni koji grade mesdžide da služe svojoj svrsi, jesu iskreni Allahovi robovi.
Kaže Uzvišeni: "U džamijama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime - hvale Njega, ujutro i navece, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji strepe od Dana u kom ce srca i pogledi biti uznemireni." (Prijevod znacenja - En-Nur, 36.-37.) To su dakle oni koji Allaha velicaju neprestano. To su Allahovi šticenici, sljedbenici "La ilahe illallah".
Muhammed, a.s., nas je naucio da mesdžid ima ulogu škole (univerziteta) za izucavanje nauke, jer je Poslanik, s.a.v.s., prije svega poslan kao mualim - ucitelj.
Muhammed, a.s., je jednog dana ušao u mesdžid i vidio dvije skupine ljudi. Jedna skupina je sjedila i upucivala dove Allahu, dž.š., spominjala i velicala Allaha, a druga skupina je ucila nauku, raspravljala i postavljala pitanja ucenjacima. Kada je to vidio, Resul, a.s., je rekao: "Ova skupina pobožnjaka traži od Allaha i ako hoce dace im, a ako hoce uskratice im. A ova druga skupina traži znanje, a ja sam poslat kao mualim i sjeo je sa ovom drugom skupinom."
Zato kaže islamski pjesnik Ševki: "Tvoj brat Isa, a.s., je pozvao mrtvog i on je oživio, a ti si citav jedan narod podigao iz pepela."
Pored toga što je Muhammed, a.s, ucinio mesdžid mjestom ibadeta i hutbi, doceka delegacija, možemo slobodno reci da je mesdžid u to vrijeme bio i klub islamskih pjesnika i književnika. Resul, a.s., je jednog dana približio mimber pjesniku Hasanu ibn Sabitu i rekao: "Vrijedaj ih (mušrike) Hasane, Allah ce te pomoci Džibrilom." Pitao ga je jedanput Poslanik, a.s.: "Kakvo je tvoje stanje Hasane u odnosu na nevjernike?". On je odgovorio: "O Allahov Poslanice, moj jezik je takav da ga staviš na kamen, kamen bi raspuknuo, a da ga staviš na kosu, obrijao bi je."
Prenosi se da, kada bi musliman došao kod drugog muslimana radi posjete ili neke potrebe, i ako ga ne bi našao kod kuce, njegova žena bi, ako bi on bio na pijaci, reci: "Otišao je na pijacu i brzo ce se vratiti", a ako bi bio u mesdžidu, rekla bi "otišao je u mesdžid i Allah zna kad ce se vratiti." To je bilo tako, jer su Allahov Poslanik, a.s., i halife poslije njega iz mesdžida slali muslimane u džihad na Allahovom putu, radi poziva - dave u Islam, jedinu priznatu vjeru kod Allaha, dž.š., i sa tog blagoslovljenog puta neki od njih su se vracali nakon nekoliko mjeseci ili godina, a neki se nikada nisu vratili. Otišli su na Ahiret tražeci Allahovo zadovoljstvo i nagradu i Allah, dž.š., je uslišao njihove dove. Zbog ispravnog razumijevanja Islama i njegove primjene u životu i zbog ispravnog razumijevanja uloge mesdžida kao velike institucije Islama, prve generacije muslimana su obilježile historiju covjecanstva, a historiju Islama posebno, velikim pobjedama i uspjesima na svim poljima i u svim sferama života i ljudskog djelovanja. Oni su bili pretece i prethodnici duhovnog, naucnog i kulturnog napretka covjecanstva, kojim se ponose i kojim ce se ponositi sve generacije muslimana do Sudnjeg dana. Nažalost, u našem vremenu, mesdžid je izgubio svoju pravu ulogu i on ni izdaleka ne služi svojoj svrsi, što je najbolji pokazatelj stanja u kojem se nalazi i životari islamski ummet danas. Onoga dana kada su muslimani zapostavili Allahovu knjigu - Kur'an, i kada su skrenuli sa staze na kojoj ih je ostavio Muhammed, a.s., cije su noci jednako svijetle kao i njeni dani, kada je mesdžid umjesto žive, djelotvorne islamske institucije, postao kulturno-historijski spomenik, cijem se vanjskom izgledu i obliku posvecuje daleko veca pažnja od suštinske uloge koju bi trebalo da ima mesdžid, tada su muslimani doživjeli kako duhovni i moralni, tako i kulturno-civilizacijski sunovrat i umjesto da budu vode i nosioci napretka i istinskih vrijednosti, zadovoljili su se ulogom slijepih sljedbenika tudeg, ma kako to tudinsko bilo nazadno i nemoralno. Zato ne cudi to što se islamski ummet danas nalazi na repu karavane i što je njegova snaga u društvu mizerna i beznacajna.