allahovo jedinstvo

Rijec "tevhid" je infinitiv od glagola "vehhade" sto znaci "smatrati nekoga jednim i jedinstvenim, koji nema sudruga".

U šerijatskom znacenju objavljenom od Allaha, tevhid je: "Cvtrsto ubjedenje, koje nije pomiješano sa sumnjom, da je Uzvišeni Allah Jedan u svom "rubu-bijjetu", tj. da nema drugog gospodara mimo Njega, zatim da je Allah Jedan u "uluhijjetu", tj. da nema drugog istinskog božanstva koje zaslužuje da mu se ibadet cini, te da je Jedan u Svojim lijepim imenima i Uzvišenim svojstvima, koje ne posjeduje niko drugi mimo Njega, te da Mu niko nije slican ni ravan. (Esma’i ves sifat)

PODJELA "TEVHIDA"

Na osnovu vec navedene definicije "tevhid" se dijeli na tri vrste:

1. Tehvihidu-r-Rububijjeh

2. Tevhidu-l-uluhijjeh (ttevhidul-ibadeh)

3. Tevhidu-l-esma'i ves sifat

Ova podjela tevhida je "najcešce prisutna" kod uleme ispravnih prethodnika, kao što je Iman Taberijj, Ibn Mendeh i drugi. Kažem "najcešce prisutne" jer ima uleme koja je podijelila tevhid na dvije vrste:

Ibnu-l-Farid "Mekaji sullugati"

1. Tevhidu-l-menifeh ve-l-isbat

(u ovu vrstu spada tevhidu-r-rububijeh i tevhidu-l-esma'i ves sifat)

2. Tevhidu-t-talebi ve-l-kasd

(u ovu vrstu spada tevhidu-l-uluhijjeh).

Ovu podjelu nalazimo u komentaru Tahavijine akide, te kod Ibnu-l-Kajjima el-dževzijj, koji kaže: "Što se tice prve vrste tevhida, ona znaci: da covjek ustvrdi postojanje bica Allaha, dž.š. kao Gospodara, koji ima Svoja svojstva i Svoja djela, Svoja imena i Svoj govor koji je objavio u Svojim knjigama preko Svojih robova, koje je On izabrao, a zatim da ustvrdi Njegovo odredenje (kada' i kader).

O ovoj vrsti tevhida se govori na pocetku sura El-Hadid, taha, Es-Sedžda, Ali 'Imran, na kraju sure El-Hašr, u cijeloj suri El-Ihlas, i u mnogim drugim kur'anskim surama.

Druga vrsta tevhida je vezana za tematiku sure El-Kafirun, te rijeci Uzvišenog Allaha: "Reci, o sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i namam i vama zajednicke, da nikom osim Allahu ibadet ne cinimo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ko oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani! (Kur'an), zatim za pocetak sure El-Mumin te njen središnji i krajnji dio, te za pocetak sure El-E'raf i cijeli kraj, te završni dio sure El-En'am, te za mnoge druge kur'anske sure. Možemo reci da svaka sura u Kur'anu na direktan ili indirektan nacin u sebi sadrži jednu od ove dvije vrste tevhida, pozivajuci ljude u njih."

VEZA IZMEÐU TEVHIDA

Prije nego što pocnemo zasebno i detaljno obradivati vrste tevhida, potrebno je da ukažemo na vezu koja se nalazi izmedu njih.

Svaka od ove tri vrste tevhida povlaci za sobom priznanje one druge, odnosno trece vrste. Recimo da covjek prizna tevhidu-r-ububujjeh, tj; da prizna da je Allah Gospodar ovog cjelokupnog svemira i da sva vlast u njemu pripada Allahu dželešanuhu, da se Allah brine o njegovom održavanju, onda iz ovoga proizilazi da taj isti covjek mora priznati da je Allah jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet cini i mora priznati tevhidu-l-esmai ves sifat, tj; da ustvrdi Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, kojim je On Sebe opisao u Kur'anu ili nas je o tome obavijestio Njegov Poslanik, odnosno da zanegira ona svojstva koja je Allah za sebe zanegirao ili je to ucinio Njegov Poslanik salallahu alejhi we selem.

Veza izmedu pomenutih vrsta "tevhida" sadržana je u rijecima Allaha dželešanuhu:

"O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome koji vasje stvorio i one prije vas, da bi ste se kazne sacuvali, koji vam je Zemlju ucinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba kišu spušta i cini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne cinite svjesno druge Allahu ravnim!" (El-Bekare 21.-22.)

TEVHIDU-R-RUBUBIJJEH

Ova vrsta "tevhida" definirana je kao:

"Cvrsto ubjedenje da je Allah Gospdar svega što postoji i da sva vlast pripada Njemu, On je Stvoritelj svega, Stvoritelj Svojih robova, i da im samo On opskrbu daje, da je On taj koji daje život i smrt, da je On taj koji može donijeti pomoc i otkloniti štetu, da je On taj koji prima dovu onoga koji je u nevolji i da je svo dobro u Njegovim rukama i da je On Svemocan, te da nema suparnika ni sudruga u ovim navedenim stvarima."

Ako detaljnije pogledamo definiciju ove vrste "tevhida"uvidjet cemo da ona u sebi sadrži sljedece:

1. Vjerovanje da samo Allahu pripada stvaranje. Dokaz za ovo su rijeci Uzvišenog: "Zaista samo Njemu pripada Stvaranje i Naredba. " (El-E'araf 54.)

2. Vjerovanje da samo Allahu pripada naredba (emr). Kaže šejh Se'adijj: "-Naredba-pod njom se podrazumijeva da smo Allah ima pravo propisivanja šerijatskih propisa." Dokaz za ovo su vec navedeni ajeti sure El-E'araf.

3. Vjerovanje da samo Allahu pripada vlast, shodno Njegovim rijecima: "I samo Allahu pripada vlast na nebesima i Zemlji." (El-Džasijeh -27.)

Ovdje je neophodno napomenuti da ova vrsta "tevhida", ukoliko je covjek prizna i povjeruje, nije dovoljna da bi ušao u Islam i njome ne zaslužuje Džennet i spas od vatre. Jer su i idolopoklonici u vrijeme Poslanika salallahu alejhi we selem priznavali da je Allah Stvoritelj i da On daje život i smrt, kao i opskrbu, ali i pored toga Poslanik salallahu alejhi we selem je poveo džihad protiv njih i ohalalio njihovu krv, imetak i cast, što znaci da sa ovom vrstom "tevhida" nisu ušli u Islam.

Kaže Allah Uzvišeni opisujuci mušrike:"A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno ce reci: Allah, pa kuda se onda odmecu ?" (Ez-Zuhruf, 87.)

"A ako ih zapitaš: Ko s neba kišu spušta i njom umrlu zemlju oživljava ? - sigurno ce reci -: Allah, a ti reci: Hvala Allahu, ali veCina njih ne shvaca." (El-Ankebut 63)

"Upitaj: Ko nas hrani s neba i iz zemlje, cije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim ?. - Allah - reci ce oni, a ti reci: “Pa zašto Ga se onda ne bojite ?" (Junus 31.) Tejsiru-l-Kerimi-r-Rahman str.136.

Nakon ovih kur'anskih ajeta možemo konstatovati da je jedini razlog koji ih je ucinio nevjernicima u Allaha dželešanuhu ustvari najviše druga vrsta "tevhida" (tevhidu-l-uluhijjeh), cija je suština sadržana u znacenju "La ilahe ilellah" (Nema istinskog božanstva koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha).

TEVHIDA KOD RACIONALISTA I SUFIJA

Kaže Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijjeh:

"Ne podrazumijeva se pod tevhidom samo tevhidur-rububijjeh - da je Allah Stvoritelj ovog kosmosa racionalisti i sufije, koji smatraju da priznanje ove vrste tevhida je ustvari vrhunac tevhida." On takoder kaže: "Pa ako bi covjek priznao da je Allah Stvoritelj svega što postoji, on se ne može smatrati monoteistom (muwehidom) , sve dok ne bude posvjedocio da nema drugog božanstva koje zaslužuje da se obožava mimo Allaha i dok ne prizna da je samo On zaslužan našeg obožavanja".

Greška koju nalazimo kod racionalisticke škole i sufija jeste to Što oni smatraju da je ova vrsta "tevhida" dovoljna za ulazak u Islam, što kao što smo objasnili nije tacno. Iz ove greške u shvatanju, proizilazi i pogrešno tumacenje rijeci: "La ilahe illallah", za koje oni kažu: "Nema istinskog Stvaraoca, niti niti onoga koji daje opskrbu, niti Vladara mimo Allaha dželešanuhu", za razliku od ehli-sunneta koji šehadet prevodi: "Nema istinskog božanstva koje zaslužuje da se obožava mimo Allaha". Iz ovog možemo zakljucitit da ehli-sunnet šehadet prevodi u duhu tevhidu-l-uluhijjeta, jer bez njega nema Islama, dok prva grupa šehadet prevodi u duhu tevhidur-rububijjeta, što je sasvim pogrešno zbog cinjenice da ova vrsta tevhida nije dovoljna za ulazak u vjeru. Ova greška u shvatanju za sobom povlaci grešku u da'wetu". Na koji nacin? S obzirom da oni smatraju da je tevhidur-rububijjeh dovoljan za ulazak u Islamm, oni u tom domenu i pozivaju ljude. Te vecina njihovih knjiga sadrži tematikusamo ove vrste tevhida. O ovome kaže Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijjeh:

"Ako pogledamo tevhid sa kojim su došli poslanici, vidjet cemo da je to ustvrdivanje i priznavanje da samo Allahu pripada ibadet i da rijeci: "La ilahe illellah" znace: "Da se ne obožava niko osim On , da se ni na koga ne oslanja osim na Njega, da se niko ne uzima za prijatelja osim u ime Njega, i da se niko ne uzima za neprijatelja osim radi Njega, te da se ne radi nikakvo djelo osim radi Njega".

Zar nisu objavljeni ajeti Casnog Kur'ana: "Mi smo svakom narodu,poslanika poslali:-Allahu se klanjajte a kumira se klonite!. (En-Nahl 36)

"Prije tebe nijednog Poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: -Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte-". (El-Enbija 25)

I kada pocnemo da ucimo Kur'an vidjet cemo da je prva naredba u njemu: "O ljudi, obožavajte Gospodara , koji je stvorio i nas i one prije nas, da biste se kazne sacuvali". Zbog ovog s pravom tvrditi da je cilj i svrha Poslanika prije svega da ljudima dostave tevhidul-uluhijjeh zajedno sa tevhidur-rububijjeh, jer kaže Uzvišeni: "I nisam ni džinne ni ljude stvorio osim da me obožavaju".