dali ce srusiti mesdzidu-l-aksa

Abdulaziz Kamil | Saff br/str. 28

Mnoge cinjenice govore da ce pitanje Mesdžidu-l-Aksaa (prve kible muslimana i njihovog treceg svetog mjesta) biti predmet mnogih sporova i objekat židovskih nasrtaja, kao i vrlo moguci povod burnim politickim i vojnim dešavanjima, koja se približavanjem dvije hiljadite godine sve više dramatiziraju.




Izraelska služba državne bezbijednosti "Sabak" je formirala poseban odjel koji ce pratiti djelovanje tajnih židovskih organizacija i sprijeciti ih u rušenju Mesdžidul - Aksaa u trenutku koji politicki ne bi odgovarao, dovodeci Državu u nezgodnu situaciju. O ovome je izraelski novinar Jusa Lifi napisao clanak u "Meariifu" od 29.08.1998. u kojem kaže:"Prema raspoloživim informacijama i procjenama Izraelske državne bezbijednosti postoje tajno organizovani židovski ekstremni pokreti, koji su medusobno jako uvezani, gdje se komunikacija izmedu njih odvija tajnim metodama i sredstvima. Najveci problem s kojim se susrece bezbjedonosni aparat je razgranatost i razvijenost ovih organizacija, koje su zasnovne na nastranoj ideologiji i povezane jakim vjerskim osjecanjima, gdje svaki od clanova dobro poznaje drugoga, što sprecava bilo kakvu pronevjeru."


PERFIDNA ULOGA IZRAELSKE VLADE


Izraelska vlada, dakle, želi precizno i odvagano upotrijebiti ovakve organizacije, jer imaju isti cilj, ali se razlikuju u metodama i sredstvima, kao i vremenu realizacije tog cilja. Sve ovo pokazuje da Vlada stoji uz ovakve organizacije koje joj mogu i pripremiti scenario za sprovodenje rušenja Mesdžida u odgovarajucem trenutku, gdje ce se ona prikriti iza toga, kao da je stvar izašla izvan kontrole. Mnogo je znakova koji dolaze iz Izraela a koji ukazuju na pripreme javnog mijenja da se nešto tako može desiti u skorije vrijeme.


"Meariif" je u augustu '98. godine u clanku pod naslovom "Tri prijetece mogucnosti" spomenuo da postoje tri oblika rada protiv islamskih obilježja u Kudsu:


- Podizanje velikog broja ekstremista koji bi izveli lanac teroristickih napada i stvorili anarhicnu atmosferu u kojoj bi se realizovalo ono što oni žele, tj. rušenje Mesdžida


- Druga mogucnost je da to izvede jedan od ekstremnih židova, bez saucesnika i bez prethodne pripreme, cije se djelovanje nece vezivati za neku organizaciju ili Vladu, kao što je to uradio Amir u atentatu na Rabina, ili Baruh Goldstajn u pokolju kojeg je, pocinio u mesdžidu El Ibrahimi.



- Treca mogucnost je da to izvede tajno ogranizovana grupa od nekoliko osoba, koristeci eksploziv ili pak neku vrstu raketnih projektila.


Izraelska novina "Judiot Ahronot" od 01.09.'98. donosi vijest pod naslovom "Ludi židov ce mozda srušiti Aksa ili Kubbetu sahra" pod kojim stoji:"Komanda "Sabaka", izraelskog bezbjedonosnog aparata strahuje da ce neki od ekstremno desnicarskih židova pokušati srušiti Aksa ili Kubbetus sahra s ciljem konacnog upropaštavanja mirovnog procesa." Još se spominje da je scenario rušenja predocen premijeru Izraelske vlade Natanjahuu na sastanku kojem je prisustvovao ministar pravde i ministar bezbijednosti, kao i gradonacelnik Kudsa i prvi covjek "Sabaka", gdje je naglašeno pribojavanje da bi rušenje Mesdžidul-aksaa i Kubbetus- sahra moglo izazvati nesagledive posljedice u citavom podrucju.


Postoji još jedan scenario, koji mi se otkrio kroz pracenje ovog problema i želim ga ovdje dodati, a to je da židovi nastoje, potkopavajuci Mesdžid što više oslabiti njegove temelje kako bi se srušio pri najmanjem prirodnom ili vještacki izavanom potresu, skidajuci sa sebe odgovornost, jer ispalo bi da se Mesdžid srušio Allahovom odredbom, a zatim bi slobodno mogla poceti izgradnja Hejkela.


U svakom slucaju izraelska vlada nije ništa manje brižna za realizaciju uništenja Mesdžidul-aksaa od tajnih, ekstremnih organizacija i izgradnji Hejkela na njegovom mjestu. Ovo najstojanje je doseglo do najvecih stepena odgovornosti u svim izraelskim vladama. Tako od Gavrijanove poznate izreke, koju svi poslije njega ponavljaju:"Izrael ništa ne vrijedi bez Kudsa, a Kuds ništa ne vrijedi bez Hejkela.", pa do danas, izraelski lideri potvrduju djelom i rijecima da je ovo nepromijenjen kurs svih židova. Benjamin Natanjahu se posebno istice na ovom planu. Tako je za njegovog mandata prvi put u Kudsu održan sedmi Kongres Udruženja za podizanje Hejkela, uz Vladin blagoslov i ucešce. Ovo udruženje okuplja deset najvecih organizacija koje su ucestvovale u organizaciji Kongresa koji je održan 17.09.'98. godine, gdje je okupljeno hiljade religioznih židova i onih koji su clanovi drugih tajnih i javnih organizacija, gdje su javno zahtijevali da se ubrza sa rušenjem Aksaa i izgradnjom Hejkela. Procjenjuje se da je ovom kongresu prisustvovalo sedam hiljada židova. Zadatak ovog kongresa u kojem su ucestvovali i predstavnici Vlade je raspodjela obaveza naspram cilja koji se ogleda u samom nazivu ovog udruženja "Ponovno podizanje Hejkela".


Ministar prosvjete Mose Bild se prisutnima obratio rijecima:"Pozivam vas na kontinuirano širenje vrijednosti Hejkela i vrijednosti kulturnog židovskog naslijeda medu našom omladinom na svim nivoima obrazovanja, jer Hejkel je srce i duša židovskog naroda." A onda je rijec preuzeo lider organizacije "Nositelj Objave":"Medu nama, po prvi put, vidimo i predstavnike zvanicne vlasti, i živimo u nadi da ce oni dati novi podsticaj za ponovno podizanje židovske bogomolje u Kudsu." ( iz lista "El Hajat", 17.09.1998.)


PROGRAM ZA PRIPREME I REALIZACIJU ZAVJERE


Ako se pomenute organizacije, koje nisu ništa više od udruženja gradana , s takvim žarom stavljaju u službu realizacije ovog projekta, koji je simbol židovskog postojanja, kakvu tek ulogu u svemu tome onda ima sama država. Ne sumnjamo da ona vrši onu ulogu koja joj dolikuje u ovakvoj situaciji. Postoje problemi koje same organizacije, pojedinacno niti udruženo, ne mogu riješiti, nego tu ulogu preuzima država sa svojim aparatima. Iz opceg ponašanja izraelske vlade može se zakljuciti da je ovaj projekat podijeljen na dva dijela: dio za pripreme, koji obuhvata uvodne poslove za izgradnju Hejkela, kao što je rušenje Mesdžida i ovaj dio je ostavljen tajnim ekstremistickim organizacijama, i drugi dio koju obuhvata realizaciju same izgradnje i obezbjedenje svega potrebnog od projekata, troškova, izgradnji puteva i tunela, uposljavanje službenika i priprema svih potrebnih zakonskih formalnosti itd.


Postoji jedna druga, vrlo važna stvar, a to je osiguranje bezbjedonosnog faktora udruženim organizacijama koje ce realizovati prvi dio plana u pripremi za fazu izgradnje, da bi se to obavilo u najkracem mogucem roku. Ovdje želim ukazati na neke formalnosti koje provodi izraelska vlada, a koje najrjecitije ukazuju na njenu ulogu u ovoj velikoj zavjeri:


1. Potkopavanje Mesdžidul-aksaa, koje je izraelaska vlada realizirala kroz deset faza, što je pocelo 1967. i traju do današnjeg dana. Cilj ovih potkopavanja je stizanje do konacnog i glavnog cilja zavjere protiv Mesdžida. Židovske ekstremisticke organizacije ne mogu realizirati ovaj dio, te je stoga Vlada to preuzela na sebe, iskopavajuci zemlju ispod njegovih temelja, ostavljajuci ga tako nad praznim prostorom cime je izložen velikoj vjerovatnoci rušenja od najmanjeg potresa ili eksplozije, kao što smo prethodno napomenuli. Oni po prirodi ustvari ne spominju ovaj cilj, nego to rade pod plaštom arheoloskog istraživanja ostataka Hejkela, koji je srušen sedamdesete godine po rodenju Isaa a.s.


Tako je Izraelaska vlada 1995. godine ponovo dozvolila izraelskim firmama, "Firma za židovska arheološka istraživanja" i "Firma za unaprijedenje Kudsa", da otpocnu sa novim iskopavanjima.


2. Prokopavanje tunela koje je usko vezano sa samim potkopavanjem, jer ono narušava stabilnost Mesdžida i trenutno olakšava i dopunjuje, za naredni period, projekat izgradnje Hejkela.


NATANJAHU OTVARA TUNEL


Zvanicno otvaranje tunela 1996. godine je samo kratak osvrt koji potvrduje da je Hebrejska država zasnovana na takvim projektima. Ozvanicenje otvaranja tunela u tom vremenu oznacilo je formalni pocetak pretvaranja Mesdžidul-aksaa u židovsku bogomolju. Kada je završeno tajno iskopavanje tunela u dužini od 400 metara, njegovo otvaranje je bilo javno, cime je izraelska vlada zeljela obznaniti da su židovi od sada suvlasnici prostora Mesdžidul-aksaa, jer tunel koji sada prolazi ispod njega u svojoj unutrašnjosti ima posebne prostore, koji ce biti privremena sinagoga u kojoj ce židovi koji žele obavljati svoje molitve, živeci u nadi da ce jednog dana ta židovska bogomolja biti podignuta na mjestu Mesdžidul-aksaa. U tom prostoru tunela, ispod Kudsa, postavljene su projektovane slike i slajdovi koji pokazuju stari izgled i reljef Kudsa, na kojem ne postoji Mesdžidul-aksa i Kubbetus- sahra, gdje je njihovo mjesto zauzeo židovski Hejkel, a citav grad je prikazan u svjetlu nove židovske arhitekture.


Natanjahuova vlada je takoder ovim zvanicnim otvaranjem htjela ispitati puls i moguce reakcije islamskog svijeta ukoliko bi se realiziala i posljednja faza citavog projekta. Reakcije su bile ohrabrujuce za židove, tako da se Natanjahu nije ustrucavao od javne hvale i ponosa s impozantnim poslom što je uraden za njegova vremena, u kojem je došlo do ovog otvorenja što je po njegovoj procjeni veliko zakašnjenje, rekavši:"Vrlo sam ponosan i impresioniran, jer tuneli predstavljaju potvrdu da naše postojanje ovdje ima cvrste osnove." Osudio je Palestince koji su se demonstracijama i pobunama tome suprostavili, pa je rekao:"Palestinske vlasti snose svu odgovornost za ono što se može dogoditi, a mi cemo upotrijebiti sva raspoloživa sretstva da zaustavimo sve moguce proteste."*1 ( u listu "El Vetan El Kuwajtijje" od 15.05.1417 po H.) I zaista… svi otpori su zaustavljeni i poceli su mirovni procesi na svim planovina, da bi ponovo bili zaustavljeni zbog židovskog ustrajavanja na izgradnji naselja na brdu Ebi Ganim, zatim su opet poceli mirovni pregovori sve dok nije došlo vrijeme u kojem je Izrael potpisao ugovor sa Arafatom o preuzimanju potpune bezbjedonosne odgovornosti u "mirovnom" aktu koji se zove "Vaj Plantisn". Treba još spomenuti da je osim ovog izgradenog tunela u toku izgradnja i priprema izgradnje brojnih tunela i puteva koji ce u buducnosti omogucavati brz i olakšan transport posjetilaca Hejkela.


3. Izgradnja zida za razdvajanje židova i muslimana:


Židovi se pripremaju za dan kada ce se probuditi osjecaji i izmiješati obostrani zahtjevi, kada ce "vulkan" mržnje proraditi svom žestinom i srušiti sve mirovne farse!


ZID RAZDVAJANJA I AMERICKA POMOC


Godinu dana prije atentata, Ishak Rabin je izložio projekat za konacno rješenje za razdvajanje izmedu palestinskog naroda i židova. Bio je to projekat za izgradnju ogromnog zida u dužini od 360 km i visini od tri metra, koji ce razdvojiti podrucja pod židovskom kontrolom od onih koja se nalaze pod kontrolom Palestinaca, a njegova realizacija je pocela 1996. godine. Projekat se, ako se o njemu bolje razmisli, potpuno uklapa u opce nastojanje izraelske vlade da se pripremi i doceka ono što ce doci sa danom konacnog rušenja . Židovima je jasno da je pobuna palestinskog naroda i stalni sukob na okupiranioj zemlji vjecito bio inspirisan minaretima Mesdžidul-aksaa koji su stalno bridili oštricu osjecaja islamskog ponosa kod Palestinaca. Šta se može ocekivat, kada posljednji cilj budu upravo ti minareti, a Mesdžida potpuno nestane, pitanje je na koje židovi ne znaju odgovoriti?!

Zbog toga se židovi moraju dobro pripremiti, jer za svog vremena Rabin je tvrdio da zid ima za cilj sprijeciti ulazak požrtvovanih palestinskih boraca za slobodu koji izvode bombaške napade u unutrašnjosti Izraela. Medutim, jasno je da se zidom želi nešto više od toga, a to je omogucavanje njihove sigurnosti i medijske izolacije od onoga što ce se dogadati iza zida. U pocetku je izgradnja suocena sa velikim teskocama zbog ogromnih finansijskih zahtjeva ovog projekta, ali po obicaju, Americka pomoc nije izostala, vec je došlo obecanje da ce sve troškove ona sama snositi. Vec 1993. godine odreden je poseban fond za ovaj projekat, a Clinton je licno, u svojoj posjeti Izraelu 1996, urucio prvu ratu od sto miliona dolara. Vašington je takoder preuzeo poslove oko obezbjedenja zida sa osamnaest prolaza, bezpilotnim izvidackim avionima koji danonocno kruže iznad zida, uredajima koji precizno odreduju lokaciju onoga koji bi pokušao prijeci zid kao i otkrivaju eksploziv. Planirano je jos snabdijevanje elektronskim vratima koja sprecavaju unošenje bilo kakvog oružja, i još nagoviješteno slanje uredaja za video pracenje pojasa citavom dužinom zida uz 206 lahkih halikoptera. Izgradnjom zida ce palestinski prostori biti pretvoreni u veliki logor u kojeg ce im biti uskracen i sam pogled na Svetu zemlju, a židovi ce time konacno moci sprijeciti muslimane bilo kakve posjete Mesdžidu, petkom ili nekim drugim danom.


Neupuceni misle da zid i americka podrška u njegovoj izgradnji ukazuju na to da se Izrael okrece ka priznavanju palestinske države, jer je eto, postavljena granica izmedu nje i Izraela. Medutim, Simon Perez "Nuklearni golub mira" je pobio ovakve pretpostavke kada je rekao:"Nece postojati palestinska država, i zid nije naša granica sa njom.! (iz novina "El Alem el jewm" od 14.11.1418)


Ako zid ne predstavlja granicu, pa šta je to on? On ne predstavlja ništa drugo do izmišljenu, maštovitu pricu koju je u stvarnost pretvorila stara ideologija i nova tehnologija, pricu koja se pred nama, ovih dana, nastoji pretvoriti u realnost: U knjizi "El Kabalah" u komentaru Tevrata stoji:"Kuds je opisan kao "Sehinah", prijestolnica kraljevstva koje ce vladati citavim svijetom. Bice ogradena i zašticena zidinama, kako do nje ne bi dosegla snaga neprijatelja, i njezini zidovi ce biti podignuti sve dok svijetom ne zavlada mir."