dawa u makedoniji

"Zovem se Agim Abazi, roden u Skoplju, Makedonija 20. februara 1972. godine, student cetvrte godine na Filološkom fakultetu - odsjek albanski jezik i književnost, vec sedam godina sam aktivno ukljucen u da'wetske aktivnosti na prostorima Makedonije. Trenutno radim u redakciji casopisa za kulturu i znanost "Vepra" (Djelo).”

Za pocetak, upoznaj nas sa stanjem muslimana u Makedoniji?

"U Makedoniji od dva miliona stanovnika, otprilike jedan milion su muslimani tj. oko 50%, a od tih 50 procenata 40% su Albanci, a ostalo su Bošnjaci, Turci, Romi i Torbeši. Muslimani Makedonije su živjeli jedan tradicionalni Islam, ali je, ako bi ga poredili sa Bosnom ili Kosovom, bio jaci, s obzirom da su, recimo, u Makedoniji vecina žena bile pokrivene, na tradicionalan nacin, ali ipak pokrivene. Tokom komunistickog perioda džamije i džemati su sacuvani, sve je to uticalo da se taj tzv. tradicionalni Islam ucvrsti. U posljednje vrijeme muslimanski narod je polahko poceo da shvaca da Islam ne predstavlja samo namaz ili Bajram, nego cjelokupan životni program. Ovaj proces je, istina, spor, ali ipak postoji. Možda je uzrok da se takvo shvacanje Islama održi i do danas bio nedostatak kvalitetne islamske literature. Na primjer do '91. godine na albanskom jeziku je bio štampan prijevod Kur'ana i Ilmihal preveden sa bosanskog. Medutim, od tada do '99. godine izašlo, je hvala Allahu, oko dvije stotine naslova islamske literature na albanskom jeziku, uglavnom prijevoda sa arapskog, bosanskog i engleskog i to su izdanja samostalnih izdavackih kuca kao što su "Logos A", "Furkan", "Urtesija", "Hikmet" ili "Asr".”

Kada i kako pocinju prva okupljanja muslimanske omladine u Makedoniji i u kakvom se okruženju sve to dešavalo?

"Pocetkom osamdesetih godina u Makedoniji je poceo preporod islamske omladine, a polovinom tog desetljeca, vec se pocela okupljati grupa mladih ljudi, islamski orjentiranih, koji su poceli razmišljati o razvijanju islamskih aktivnosti u Makedoniji. Ta grupa muslimanske omladine je u pocetku imala velikih problema u svom organiziranju i pokušajima rada, s obzirom da je to još uvijek vrijeme komunistickog režima. Nakon raspada bivše države i osamostaljenja Makedonije, dakle pocetka procesa tranzicije, prilike u državi su se uveliko promijenile, pa su se tako i uslovi za islamski rad poboljšali i dawa se proširila. U to vrijeme, tacnije '91. godine, u okviru Islamske zajednice formiran je Savez islamske omladine Makedonije, medutim, taj Savez je funkcionirao samo nekoliko godina, jer je Islamska zajednica Makedonije vrlo brzo potpala pod uticaj vlasti koja je zahtijevala da se prekine rad ovog saveza. On je prije nekoliko godina prestao legalno da postoji, medutim, neke njegove aktivnosti se još uvijek sprovode ilegalno."

Koje su bile aktivnosti tog Saveza prije nego mu je zabranjen rad i da li je bilo pokušaja da se registrira neka nova organizacija?

"Aktivnosti Saveza islamske omladine uglavnom su se svodile na organiziranje tribina, obilježavanja hidžretske Nove godine, zatim organiziranje izleta, omladinskih susreta i sl. Broj onih koji su aktivno ucestvovali u radu i aktivnostima se kretao izmedu 30 i 40 ljudi, ali kada je Savezu zabranjen legalan rad, taj se broj smanjio, da bi negdje '93. godine aktivnosti Saveza gotovo zamrle. Nakon što je zabranjen rad Savezu unutar Islamske zajednice, ta grupa islamske omladine se pokušala registrirati kod Ministarstva unutrašnjih poslova kao samostalna organizacija, medutim do dana današnjeg ona nije registrirana i priznata od vlasti, jer je od strane Islamske zajednice okarakterisana kao destruktivna, tako da danas ona de jure i de facto ne postoji. Ali omladina i dalje pokušava mimo ikakvog organiziranja zadržati neke aktivnosti i okupljanja. Ubrzo nakon toga, medu omladinom Skoplja i drugih gradova pocela se širiti da'wa ehli-sunneta, dakle, cisti Islam bez primjesa širka i novotarija, što je prouzrokovalo nove podjele medu muslimanskom omladinom. Allah je htio da se ta da'wa proširi, pusti jake korjene medu omladinom, tako da danas samo u Skoplju ima preko stotinu aktivnih omladinaca, koji nastoje proširiti Islam medu ostalom omladinom Makedonije. U pocetku je, istina, bilo problema u džematima zbog forme namaza i slicnih stvari, ali hvala Allahu, tih problema više nema, cak je posljednji ramazan u jednom mesdžidu u Skoplju klanjana tzv. omladinska teravija i bila veoma posjecena, a poslije su obicno bivala predavanja ili razgovori na neku temu."

Da li ovo sve važi samo za Skoplje ili se to odrazilo i na druge gradove?

"Ovakvo relativno dobro i obecavajuce stanje vrijedi uglavnom za Skoplje, dok je situacija u drugim gradovima drugacija. Donekle je dobro u Kumanovu, i to u selu Stupcani gdje ima omladine, dok je u samom gradu slabije. U Tetovu takoder nije tako loša situacija, ali u ovom gradu su se pojavile razne grupacije poput šija, bektešija i sl. U Gostivaru je još slabije i tako, što je dalje od Skoplja, situacija je gora. Ipak treba uzeti u obzir da je izuzetno teško raditi u ovim uslovima kada vlast ne dozvoljava bilo kakve javne da'wetske aktivnosti. Bilo je pokušaja od strane vlasti i preko lslamske zajednice da se ovaj pokret uguši, pojedinci su i privodeni, oduzimana im je literatura, kasete i sl."

Da li u Makedoniji ima humanitarnih organizacija iz islamskog svijeta i ako ima da li ima, ikakve pomoci sa njihove strane za muslimansku omladinu i uopce muslimane Mekadonije?

"Do '94. godine u Skoplju su postojale tri islamske humanitarne organizacije, to su bili Organizacija islamskih vakufa, IGASA i Haremejn, ali sve tri organizacije su ugašene od strane vlasti, jer ona nije željela da postoji ikakav uticaj iz arapskog svijeta. Te organizacije su djelovale u Makedoniji preko dvije godine, pomagale siromašne ljude, izbjeglice iz Bosne, medutim za samo sat vremena tri organizacije su zatvorene, aktivisti su protjerani u Albaniju i do dan danas nema nijedne organizacije koja predstavlja arapski i muslimanski svijet u Makedoniji. Ali, danas postoje dvije domace, muslimanske humanitarne organizacije. Jedna je "Hilal", koju je osnovala Islamska zajednica i "Klas dobrote" koja je nezavisna, koje pokušavaju da se brinu o siromašnim. Ipak, znacaj arapskih, islamskih humanitarnih organizacija nije samo u tome nego bi da'wa uz njihovu pomoc išla mnogo lakše."

Cesto si spominjao Islamsku zajednicu i njenu ulogu. Možeš li nam je malo pobliže pojasniti?

Islamska zajednica Makedonije je kao što sam vec rekao, potpala pod uticaj vlasti i danas ona uopce ne radi svoj posao zaštite Islama i muslimana nego je njena glavna briga kako omesti i sprijeciti rad islamske omladine. Oni za svo ovo vrijeme nisu izdali ni dvadeset knjiga islamske tematike, niti bilo kakve da'vetske aktivnosti pokrenuli. Vrlo je bitno reci da ovo nije samo moje mišljenje nego je muslimanska omladina bez obzira na njihove razlike složna u ovakvom stavu, cak i neki imami su istupili iz IZ zbog ovakvog stanja u njoj.”

Rekao si da radiš u casopisu "Vepra", možeš li nas upoznati sa njim i uopce nam reci o islamskom izdavaštvu u Makedoniji?

"Casopis je poceo sa radom '94. godine i izašlo je jedanaest brojeva iz prve serije, a izlazio je jednom mjesecno, da bi nakon godinu dana rada, zbog slabe finansijske situacije, prestao sa radom. U oktobru prošle godine casopis je ponovo poceo da izlazi i do sada je izašlo šest brojeva. Casopis nema prefiks islamski zbog situacije koja to trenutno ne dozvoljava, nego je naucno-kulturno-informativni casopis, a obraduje teme iz nauke, umjetnosti, politike i Islama koji mora biti prezentiran na indirektan nacin iz vec pomenutih razloga. Što se tice izdavaštva, vec sam pominjao neke izdavacke kuce koje su posebno aktivne na tom planu. Izašlo je mnogo knjiga, poput knjiga Sejida Kutba, "Zapecacenog džennetskog napitka", "Put spašene zajednice" od Muhammed Ðemil Zejne koja je napravila "bum" medu omladinom, "Halal i Haram" od Kardavija itd.”

Na kraju, imaš li nešto poruciti citaocima "SAFF"-a?

“Porucio bih svima onima medu muslimanskom omladinom koji rade na širenju Islama da moraju znati s kim imaju posla i na koji nacin da mu prezentiraju Islam. Svaki daija mora biti na neki nacin i pedagog i psiholog. Musliman ne treba biti ni ekstremista ni liberalista, nego treba držati sredinu kao što je to radio i Poslanik, s.a.v.s. Put do uspjeha je jedino moguc ako daija ima iskren nijjet, voli Islam, daje prednost ahiretu nad dunjalukom.

Na kraju, nadamo se u Allahovu pomoc vjernicima i u Bosni i u Makedoniji.”