POSJETITE KURAN.BA
 
 

dali je moguca promjena ustava bosne i herceovine

R.F. | Novi Horizonti br/str. 14

Ni jedan pravni akt koji se donese u okvirima pravnog sistema jedne države, nije unaprijed dat za vjecnost, nedodirljiv i nepromjenjiv. To se odnosi, doslovno na svaki pravni akt, pa i Ustav jedne države, kao njen temeljni pravno-politicki dokument.


Da bi mogli poceti polemiku o pitanju eventualne promjene Ustava Bosne i Hercegovine, potrebno je najprije definisati pojam ustava, kao pravnog akta.

Savremena teorija Ustavnog prava, poznaje pojam ustava u formalnom i materijalnom smislu, pa se ustav, u formalnim smislu definiše kao pravni akt sa najvišom pravnom snagom, dakle, viši i od zakona, kojeg donosi, ili poseban organ (obicno: Ustavotvorna skupština) ili obican, odnosno, redovni zakonodavni organ (obicno:Parlament), ali po posebnom postupku, a u matrijalnom smislu, ustav je pravni akt, kojim se utvrduje društveno i ekonomsko uredenje jedne zemlje, njena državna organizacija, te podrobnije propisuje organizacija i djelatnost (nadležnosti) njenih organa ('Pravna enciklopedija', izdanje SA, 1979.)


Isto tako, pod ustavnim promjenama, podrazumijeva se:
1. mijenjanje suštine ustava ili odstupanje od njegovih nacela, ili,
2. akt i postupak unošenja ustavnih izmjena i dopuna, u obliku ustavnih amandmana ili posebnih ustavnih zakona.

Po obimu i domašaju, promjena ustava može biti pojedinacna (amandman), obuhvatnija i bitnija (revizija ili reforma ustava) i potpuna (donošenje novog ustava) ('Pravna enciklopedija', isto).
Redovno, svaki danas poznati ustav poznaje mogucnost sopstvene promjene, te propisuje uslove, nacin i njenu proceduru (postupak).


U tom smislu, niti Ustav Bosne l Hercegovine, nije nikakav izuzetak. Premda je taj Ustav sastavni dio jednog opšteg, medunarodnog dokumenta, poznatog kao Opci okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, /koji se cesto u kolokvijalnom žargonu zove Dejtonski mirovni sporazum, odnosno, mnogo cešce, kao bezsadržajna, farisejska floskula, 'Dejton', vec obljutavila od (zlo)upotrebe, i u formalnom i u materijalnom smislu, toje dokument, koji pokriva ustavnu materiju i ima sve karakteristike ustava, kao temeljnog pravnog akta države Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine, u svom clanu X, koji nosi naziv 'Izmjene i dopune', u alineji 1, dopušta mogucnost sosptvene promjene. Na to neposredno upucuje i naziv te alineje, koji glasi 'Amandmanska procedura'.

Po ovoj odredbi 'Ovaj Ustav može biti mijenjan i dopunjavan (podvukao autor) odlukom Parlamentarne skupštine, koja ukljucuje dvotrecinsku vecinu prisutnih i koji su glasali u Predstavnickom domu' (citirano prema tekstu, objavljenom u knjizi 'Zakoni Bosne l Hercegovine', izdata od Norstedts Juridik AB, Stokholm, 1999., verzija na bosanskom jeziku, strana 5).


Jedino ogranicenje promjene Ustava Bosne i Hercegovine, odnosi se na nemogucnost izmjena u njegovom clanu II, o cemu govori alineja 2, clana X Ustava, koja nosi naziv 'Ljudska prava i slobode'. Po ovoj alineji, 'Ni jednim amandmanom na ovaj Ustav na može se eliminisati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz clana II ovog Ustava niti izmijeniti ova odredba' (citirano prema istom). To znaci da se ni na koji nacin ne može, izmjenama Ustava, smanjiti obim, ovim Ustavom zagarantovanih Ijudskih prava i sloboda, što je detaljno regulisao upravo clan II. Logicno, niti odredba clana II Ustava Bosne i Hercegovine nije nepromjenjiva, ali promjena može ici samo u pravcu proširenja obima i povecanja garancija u ostvarenju Ijudskih prava i sloboda.

Slijedom prednjeg, zakljucak je da je Ustav Bosne i Hercegovine promjenjiv, da (osim gore navedene redukcije), obim i sadržaj njegovih eventualnih izmjena nije ogranicen ni na koji nacin.
cak šta više, procedura njegove izmjene je relativno jednostavna.


Prema ustavnom tekstu, izmjena Ustava se vrši odgovarajucom odlukom Parlamentame skupštine Bosne l Hercegovine. To znaci, da se ne propisuje obaveza javne rasprave, eventualnog referendumskog izjašnjavanja gradana o pitanju da li Ustav treba mijenjati ili ne, ne traži se sazivanje Ustavotvorne skupštine, niti pretvaranje Parlamentame skupštine u Ustavotvornu. Zakljucak je da se Ustav može promijeniti nakon normalne parlamentarne procedure, koja ukljucuje sve faze izrade i donošenja jednog pravnog akta, od forme radne verzije za Kolegij Skupštine, preko nacrta, prijedloga, do formalnog, bilo Amandmana, bilo Ustavnog zakona, koji stupa na snagu kao i ostali pravni akti.

Ustav je predvidio i mehanizam za njegovu promjenu, a toje glasanje u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Prema odredbi clana X, alineja 1 Ustava Bosne i Hercegovine, da bi eventualna promjena Ustava bila usvojena u Parlamentarnoj skupštini, potrebnoje da se ostvari dvotrecinska vecina prisutnih poslanika u oba Doma Parlamentarne skupštine (podvukao autor), koji ce glasati za tekst i sadržaj eventualne promjene Ustava.


No, kako je glasanje u Domovima Skupštine veoma komplikovano, dodatno usloženo mehanizmima veta, te institutom vitalnog nacionalnog interesa nekog od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine (clan IV, alineja 3, tacka d,e i f Ustava Bosne i Hercegovine), teško je ocekivati. barem u dogledno vrijeme, opšti konsenzus u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, da se izvrše neke, objektivno potrebne, i krajnje racionalne promjene Ustava Bosne i Hercegovine.

Ovim se u stvari, otvara osnovni problem i pitanje svih pitanja zemlje i države Bosne i Hercegovine.
Naime, kako smo vidjeli, pravno-tehnicki, nije uopšte teško izvršiti promjenu Ustava Bosne i Hercegovine.
Medutim, zbog trenutnog odnosa politickih snaga u ovoj državi, što je u stvari, pitanje van prava i pravne norme, ne može se ocekivati nikakav konstruktivan pristup, antibosanskom politickom voljom, instrumentaliziranih poslanika u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.


Mi danas vidimo da se placa najteži moguci danak neriješeno završenom ratu, u kojem fašisticke i teroristicke politicke opcije nisu poražene vojno i politicki. Voljom jakih medunarodnih cinilaca, kojima je trebao, makar i nakaradno skrpljen mir u gladijatorskoj areni, zvanoj Bosna i Hercegovina, prekinut je vojni sunovrat srpsko-hrvatskog fašizma i snage koje su u svojoj politickoj opciji imale samo jedan jedini i neskriveni cilj: uništenje jedne države i jednog naroda, postavljene su u poziciju da, u toj istoj državi, koju su rušili i zvali je 'bivša', kao navodni reprezenti naroda, participiraju u vlasti.

Neka nam bude dozvoljena sloboda da napravimo slijedece poredenje: prije nego se njemacki diktator Adolf Hitler, ne smijuci njemackom narodu položiti racune zbog izgubljenog rata i nakaradne ideologije, kojom ga je bio jedno vrijeme indoktrinirao, ubio, svojom oporukom, imenovao je vladu, kojoj je na celo postavio Velikog admirala Doenitz-a. Saveznici su sa Doenitz-om i njegovom Vladom pregovarali samo toliko i o tome, koliko je bilo potrebno da Njemacka bezuslovno kapitulira, a onda su gotovo kompletnu tu Vladu odveli u celije Nirmberškog zatvora, gdje je data sudska valorizacija trinaestogodišnjoj vladavini fašizma u Njemackoj.


Nakon bosanskog rata, ti isti Saveznici su pregovarali sa bosanskim Doenitz-ima o miru i ostalim pitanjima, koja mogu biti interesantna nakon završetka rata, i - ostavili ih na vlasti, uprkos zakletvi iz 1945., da se koncentracioni logori, logori za istrebljenje, genocid i destrukcija demokratije nece ponoviti.
Ako nekada u Bosni i Hercegovini na vlast dodu politicke opcije, koje ce preferirati demokratiju i ljudska prava i artikulisati istinske politicke, a posebno, ekonomske interese gradana Bosne i Hercegovine, umjesto kvazi politickih stranaka, koje od cjelokupnog inventara znanja, umijeca kompromisa, prepoznatljive politicke fizionomije i profila (ali ne u genocidu i destrukciji), (karakteristicnog za neku politicku organizacjiu, koja se zove politicka stranka) imaju telefonski aparat, direktno vezan za Beograd ili Zagreb, koji opet ima samo slušalicu, onda ce biti moguce i kroz labirint dvotrecinske vecine, veta i amorfne kategorije vitalnog nacionalnog interesa, uraditi nužne, opravdane i racionalne promjene nedovršenog i nesavršenog Ustava Bosne i Hercegovine i napraviti, npr. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, kao instituciju, koja ce ujednaciti sudsku praksu i postaviti jednake standarde zaštite ljudskih prava u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, ujednaciti, npr. pitanje zaštite okoline i da ne nabrajamo dalje.
Do tada ...