POSJETITE KURAN.BA
 
 

"prazne puske niko se ne boji"

Nermin Kraljic | Saff br/str. 41

Rusiji se na teret stavljaju optužbe za masovna ubistva, zlostavljanja civila i silovanja. Osnovano se tvrdi da je ruska armija odgovorna za nesrazmjerno veliku i diskriminatorsku upotrebu sile nad civilnim stanovništvom. U meduvremenu, broj izbjeglica koji napuštaju Ceceniju, krece se i do hiljadu ljudi sedmicno



"Mi cemo istražiti sve zlocine u Ceceniji, bez obzira na to ko ih je pocinio!" Ova rezolutna izjava zvuci obecavajuce i još bi, možda, pobudila nade u pravdu i pravicnost da nije došla od Vladimira Putina, osobe od koje val zlocina u Ceceniji pocinje. Vladimir Putin osobno, a i po funkciji koju obnaša, najodgovornija je osoba cije bi aktivnosti morale biti predmet istraživanja u smislu na koji upucuje prvonavedena izjava. Uprkos tome, medunarodna zajednica, pritisnuta brojnim izvještajima o kršenju ljudskih prava u Ceceniji, zamolila je Rusiju da te navode istraži! Tako se došlo do apsurdne situacije u kojoj se zlocincu stavilo u zadatak, zamolbom, da "pošteno" sagleda ima li kakve krivice u djelima koja je cinio, pa da nam onda svima kaže ako ima. Ako kakvim slucajem ova "nezavisna" inspekcija i utvrdi da je neprimjernih radnji bilo, valjda ce se od zlocinca tražiti da i sam sebe kazni - onoliko koliko on misli da zaslužuje!

Hod u mjestu


Za sada istrage o ruskim zlocinima i kršenju ljudskih prava u Cecniji nisu odmakle dalje od mrtve tacke. Nade su se polagale u ine organizacije za zaštitu ljudskih prava cije su ekspedicije bivale odaslane put Cecenije. Rusija, naravno nije dopustila nijednom samostalnom timu da vršlja po terenu. Onaj ko je dolazio, mogao je doci samo tamo gdje ga Rusi dovedu i nikakve slobode kretanja nije bilo. A kakve rezultate može poluciti istraga zlocina kada je dozvoljeno istraživati samo ono što zlocinac dopusti? Rusi su, kažu, takoder iskreno zabrinuti što ljudska prava u Ceceniji nisi na zavidnom, valjda ruskom, nivou. Zato je rusko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo saopcenje po kojem oni proricu da ce se u Ceceniji obnoviti sva prekršena prava kada se tamo uspostavi politicko-pravni sistem kao u svakom dijelu Rusije. Drugim rijecima, lijek za katastrofalnu humanitarnu situaciju nastalu kao posljedica ruske agresije, jeste legalizacija njenih rezultata i uspostava marionetske vlade. Rusija je opravdanje za agresiju uvijek pronalazila u demagoškim objašnjenjima da se ovdje radi o "legitimnoj borbi jedne države protiv terorizma", i to onog "najstrožijeg" islamskog, a ne državnom terorizmu, o kojem je, zapravo, ocigledno rijec. No, cak i takva argumentacija malo koga može ubijediti u opravdanost ruske akcije, pa cak ni one koji su spremni da navedene razloge prihvate kao valjan argument. Na to ukazuje anketa koju je BBC sproveo medu obicnim gradanima dopustivši im da se izjasne o cecenskom pitanju. Reakciju islamofobicnog dijela stanovništva, koji vjeruje u postojanje opasnosti od cecenskog terorizma, najbolje reflektuje izjava jednog takvog gradanina, koji kaže: "Ja znam da tamo ima muslimanskih terorista. Ali tamo je pobijeno bar 5000 Cecena i toliko toga razoreno. Cisto sumnjam da je iko od njih bio povezan s terorizmom."

Tresla se gora


Akcije medunarodne zajednice poduzete povodom kršenja ljudskih prava u Ceceniji, bezobrazno su male, nedovoljne i apsolutno nevrijedne pažnje. Na stotine hiljada Cecena protjerano je iz svojih domova. Deset hiljada civila ubijeno je tokom agresije. Rusiji se na teret stavljaju optužbe za masovna ubistva, zlostavljanje civila i silovanja. Osnovano se tvrdi da je ruska armija odgovorna i za nesramjerno veliku i diskriminatorsku upotrebu sile protiv civilnog stanovništva. Sve se ovo u Ceceniji dogada vec mjesecima, a da se niko na to nije ozbiljnije osvrnuo. Tek nakon što su pocele da pristižu slike masovnih grobnica i koncentracionih logora, medunarodna zajednica osjetila je nelagodu pod pritiskom da po tom pitanju nešto ucini. Pocele su da pljušte, sa svih strana, izjave zabrinutosti, kriticki komentari i prijetnje kojekakvim suspenzijama. Citav protekli mjesec svima su bila puna usta mjera koje treba poduzeti da se stane u kraj ruskom teroru, a kada se stavi lista ucinjenog, bukvalno se dobije - hronologija nicega! Evo kojim je "aktivnostima", u pogledu zaštite ljudskih prava u Ceceniji, obilježen posljednji mjesec.

... rodio se miŠ


OSCE je 12.04. 2000. god. pozvao rusku stranu da otvori dijalog s cecenskim rukovodstvom i da dozvoli medunarodni monitoring nad stanjem ljudskih prava u Ceceniji. Istog dana Putin se ozbiljno naljutio potezima koji su vodili iskljucenju Rusije iz UN-ove komisije za ljudska prava. Valjda zato Rusija nija ni iskljucena.

Rusija se 14.04. saglasila sa inicijativom OSCE-a da obnovi svoju misiju u Ceceniji, a kao jedini problem Rusi su izrazili zabrinutost u vezi sa "neprimjernim" zahtjevom za slobodu kretanja koju OSCE traži za svoje clanstvo. Ako se nece kretati iz kancelarija u koje ih Rusi smjeste, onda je misija dobro došla! OSCE je svoju misiju u Ceceniji, a tamo je trebao da nadgleda upravo stanje ljudskih prava, zatvorio još 1997. godine i to iz - sigurnosnih razloga!?


Šef Evropske komisije za ljudska prava izjavio je 15.04. kako je Grozni toliko srušen da se ne može da vjeruje da tamo još uvijek živi 80.000 ljudi.

Britanski premijer Toni Blair požurio je da ugosti Vladimira Putina u Londonu 16.04. i ne misli se izvinjavati bilo kome što "pokušava da izgradi dobre odnose sa važnim svjetskim liderom.” Bio je to njegov komentar na optužbe da je prijem za Putina u ovakvim okolnostima sramota i saucesništvo u nepoštivanju ljudskih prava, te izraz prihvatanja ratnih zlocina i etnickog cišcenja kao legitimne prakse. Ironicna je bila situacija da dok je jedan "umirovljeni" zlocinac - diktator Pinochet - cekao u V. Britaniji zabrinut za svoju sudbinu, drugi "aktivni" zlocinac pije caj s Blairom u zgradi vlade.


Jedan ugledni londonski advokat ovom je prigodom podigao optužnicu protiv Rusije pred Evropskim sudom za ljudska prava. Ovo je prvi slucaj da je pred bilo kakvim sudom pokrenut postupak protiv Rusije. Tužba se temelji na svjedocenju medicinske sestre u cijem je prisustvu ruska armija pobila pacijente bolnice. Dokle ce ovaj postupak stici i koliko živih Cecena ce docekati da vidi njegove rezultate, to samo Bog zna.

Ne moŽemo naCi dokaze


Tri ambasadora Evropske unije 20. 04. posjetila su sjeverni Kavkaz kao "dio napora da se istraži stanje u Ceceniji." Da bi do ove posjete uopce došlo, ambasadori su se morali ograditi od držanja bilo kakvih lekcija Rusiji na temu ljudskih prava. Gilbert Dubios, clan ove komisije, rekao je NTV: "Dolazimo otvorenog duha i spremni smo da prigrlimo sve ideje koje dolaze s ruske strane." Prethodni delegat Alvaro Gilles Rubles, stojeci usred ruševina Groznog, ustvrdio je da je "teško naci dokaz za ratne zlocine ruske vojske." Delegat Mary Robinson žalila se da joj nije bilo dopušteno da posjeti ona mjesta koja je ona željela vidjeti.

Utvrdeno je da su uslovi u ruskom "prihvatnom centru" Cervlionaja - "nezadovoljavajuci." U drugom centru Cernokozovo navodno se nalazi još 80 ljudi. Za podsjecanje, ovi "centri" oznaceni su kao konclogori i mucilišta civila. Ruski ministar spoljnih poslova Igor Ivanov žestoko je napao sve kriticare ruskog genocidnog ponašanja, vidjevši u ovim verbalnim presudama "dokaz produžetka hladnog rata."


Odgovor za sve - rezolucija

Komisija za ljudska prava UN-a usvojila je 25.04., ništa manje nego - rezoluciju u kojoj se kritikuje Rusija zbog nepoštivanja ljudskih prava u Ceceniji. Bio je to prvi put u posljednjih deset godina da je ova komisija izrazila kritike na racun Rusije. Treba napomenuti da je i ova kritika posljedica neuspjeha da se sa ruskim predstavnikom postigne kompromisna rezolucija koja bi izražavala "zabrinutost nad stanjem ljudskih prava u Ceceniji." Rezolucija traži od Rusije (?!) da uspostavi nacionalnu komisiju koja bi ispitala pritužbe o kršenju ljudskih prava. Ruski ambasador u UN-u kritikovao je rezoluciju jer, kaže, "daje pogrešnu sliku ljudskih prava u Ceceniji", koje se po njemu "popravlja". Svi ostali, u prvom redu organizacije za zaštitu ljudskih prava, kritikovali su rezoluciju jer je mlaka i nece uroditi nikakvim rezultatom. Rezolucija je kao minimum trebala sadržati zahtjev, za sprovodenje medunarodne istrage. Umjesto toga, što nas vraca na pocetak ovog teksta, istrage se prihvatio Vladimir Putin i time se može staviti tacka na svu ovu galamu medunarodne zajednice. Procjena je da ova rezolucija nece imati ama baš nikakav uticaj na rusku politiku. U meduvremenu, izbjeglice i dalje napuštaju Ceceniju i to u broju od hiljadu ljudi sedmicno! Moskva nastavak stradanja civilnog stanovništva niti priznaje, niti broji. Komisije UN-a i Evropske unije zasjedaju, ali zna se da prazna puška ne ubija. Nije onda daleko od istine tvrdnja Cecena da je sva ova prašina oko toga da li se ili ne u Ceceniji krše ljudska prava, kad je jasno i da se krše i ko ih krši, podignuta samo zato da se prikriju neuspjesi ruske armije na frontu i brojni gubici koje je cecenska gerila nanijela Rusima u proteklom mjesecu.