dunjaluk je sredstvo a ne cilj

Naš Gospodar, Uzvišeni Allah, stvorio je sva stvorenja Svojom moci. Uzvišeni je dao (ucinio) da ovaj kosmos opstoji na preciznom sistemu, koji se ne može mijenjati bez Njegove dozvole.

Kaže Uzvišeni: "Nit' Sunce može Mjesec dostici, nit' noc dan preteci, svi oni u svemiru plove.” (Prijevod znacenja, Ja-sin, 40.) Kao što je Uzvišeni Allah postavio zakone i sisteme u svemiru, tako je i na ovoj Zemlji postavio red, sistem i zakon, kao program i uputu onima koji žive na njoj. U tome je svako dobro i korist za Njegove robove, a istovremeno ih sprjecava od cinjenja nereda i nasilja. Zbog svega toga Uzvišeni Allah je spuštao objave (Knjige) i slao Poslanike, a.s.

Nažalost, mnogi su prihvatili Allaha, dž.š., kao Stvoritelja, medutim, nisu ga prihvatili kao Naredbodavca. Onaj Koji stvara, ima potpuno pravo da nareduje i zabranjuje. Kaže Uzvišeni: "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova.” (Prijevod znacenja - El-A'raf, 54.) Islam, kao Allahova vjera, sadrži (obuhvata) u sebi propise vezane za porodicni život (sistem porodicnog života), propise vezane za odnos sa muslimanima i odnos sa nemuslimanima, nacin života u ratu i u miru, državni sistem, medudržavne odnose itd. Medu svim tim propisima i sistemima nalazi se i ekonomski sistem. Ovo je ono što cemo u narednom dijelu teksta pojasniti.

Ulaganje truda

Svaki covjek ima svoje potrebe, bilo da se radi o hrani, odjeci ili drugim stvarima. On mora uložiti svoj trud kako bi došao do njih. Kaže Uzvišeni: "On vam je Zemlju pogodnom ucinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu cete poslije oživljenja odgovarati.” (Prijevod znacenja - El-Mulk, 15.) Nema sumnje da covjek sam nije u stanju obezbijediti sebi sve njegove potrebe. Ove aktivnosti i trud koji ce se uložiti na ovom polju zovu se jednim imenom "ekonomski sistem". Pošto covjek ne živi sam, nego u zajednici u kojoj se obavljaju razne aktivnosti, ona (zajednica) mora imati svoj sistem, radi pravila po kojima ce se ljudi vladati. Ako ne bude svega toga u toj zajednici, nastat ce nered i anarhija. To se narocito odnosi na ekonomske aktivnosti koje ako ne budu uskladene i uredene po jednom sistemu, život ce biti poput života u džungli, gdje vlada zakon jaceg, a oni slabiji u njemu nemaju nikakvih prava. Islamski ekonomski sistem pociva na temeljima islamskog vjerovanja (akide), i on vodi racuna o covjekovoj prirodi (fitri) i lijepom meduljudskom odnosu. A u isto vrijeme pazi na ispunjenje covjekovih potreba neophodnih za njegov život. Takoder tacno odreduje prihode bejtul-mala (državne blagajne), te njegove fondove, kako bi se ispunile covjekove potrebe i koristi za društvo.

Na cemu opstoji islamski ekonomski sistem

Rekli smo dakle da islamska ekonomija pociva na islamskom vjerovanju (akidi) koje pojašnjava odnos covjeka prema njegovom Gospodaru, kao i njegov odnos prema ljudima. Ona, takoder, pojašnjava svrhu i cilj zbog kojeg je stvoren covjek i metode pomocu kojih ce ostvariti taj cilj. Na taj nacin islamska akida dala je odgovor na mnoga pitanja koja zbunjuju (dovode u dilemu) veliki broj onih koji ne vjeruju u postojanje njihovog Stvoritelja. Ako covjek povjeruje da je ibadet cilj zbog kojeg je stvoren, i povjeruje u savršena Allahova svojstva, shvatice da nece ostvariti taj cilj bez poniznosti i predanosti Uzvišenom Allahu. To ce postati jasno tek onda kada rob bude izvršavao Allahove naredbe.

Neki akaidski principi koji imaju veze sa islamskom ekonomijom

1. VLAST PRIPADA SAMO ALLAHU JEDINOM. Ovaj kosmos, sa svim što se u njemu nalazi, pripada Allahu, dž.š., Koji nema sudruga u tome. Kaže Uvišeni: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima...” (Prijevod znacenja - El-Maide, 120.) To znaci da Uzvišeni Allah ima potpuno pravo da cini što god hoce i On, Uzvišeni, nece biti pitan za ono što radi. Kaže Uzvišeni: "On nece biti pitan za ono što radi, a oni ce biti pitani.” (Prijevod znacenja - El-Enbija, 23.)

2. ALLAH, DŽ.Š., JE SVA STVORENJA POTCINIO U KORIST COVJEKA. Kaže Uzvišeni: "Kako ne vidite da vam je Allah omogucio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošcu Svojom i vidljivom i nevidljivom?". (Prijevod znacenja Lukman - 20.)

3. VLAST KOJU COVJEK POSJEDUJE JE PRIVREMENA, jer ce on biti pitan za nju (vlast) na Sudnjem danu. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Nece se pomjeriti stopala roba na Sudnjem danu, sve dok ne bude upitan: o njegovom životu - u cemu ga je proveo, o njegovom znanju - šta je uradio s njim, o njegovom imetku - kako ga je stekao i u šta ga je utrošio, i o njegovom tijelu - u šta ga je iskoristio.” (Bilježi Tirmizi od Ebu Berra - hasen - sahih) Vrlo je bitno da covjek poznaje ovu stvar. Allah, dž.š., je u Svojoj Knjizi, a i rijecima Svoga Poslanika,s.a.v.s., odredio granice i norme koje odreduju ponašanje covjeka u stvarima koje on posjeduje. I nije mu dozvoljeno da ih prede i prekoraci, a ako to ucini, postaje nasilnik, i zaslužuje za to kaznu.

4. DUNJALUK JE SREDSTVO, A NE CILJ. Dunjaluk je sredstvo pomocu kojeg covjek ostvaruje cilj zbog kojeg je stvoren, te mu nije dozvoljeno da, ako se domogne dunjaluka i njegovih užitaka, zaboravi na njega i ucini tako dunjaluk svojim ciljem. Tako npr. jahalica koju jaše covjek nije cilj, nego samo sredstvo koje koristi covjek kako bi došao do mjesta na koje želi doci.

KARAKTERISTIKE ISLAMSKOG EKONOMSKOG SISTEMA

1. UVAŽAVANJE COVJEKOVE FITRE (prirodnosti)

Allah, dž.š., je stvorio covjeka sa razlicitim karakterima, prirodnostima (naravima) i željama. Te stvari se ne mogu izbaciti iz njega, nego se one odgajaju i usmjeravaju, ako krenu navoditi covjeka na krivi put. Primjer za to jeste da se u covjekovoj fitri (prirodi) nalazi ljubav prema posjedovanju nekih stvari. Zato je islamski sistem utemeljio (dao) pravo covjeku na posjedovanje odredenih stvari. Takoder, u covjekovoj fitri se nalazi ljubav prema djeci i bojazan od toga da ce, ako umre, ostaviti djecu bez imetka. Stoga je islamski sistem propisao nasljedno pravo. Takoder u covjekovoj fitri se nalazi ljubav (sklonost) prema uživanju u plodovima njegovog truda.

2. VOÐENJE RACUNA O MORALU I CUVANJE MEÐUSOBNIH ODNOSA

Islamski ekonomski sistem vodi racuna o cuvanju medusobnih odnosa medu ljudima, pa zbog toga postoje odredeni principi i pravila vezani za to, i nije dozvoljeno covjeku da ih prekrši, jer muslimanska zajednica pociva na solidarnosti, medusobnoj ljubavi i dobrocinstvu. Kaže Uzvišeni: "... jedni drugima pomažite u dobrocinstvu i cestitosti...” (Prijevod znacenja - El Maide, 2.) Islamski sistem sprecava zavist medu ljudima, ignoriranje, mržnju, laž, prevaru i izdaju. Pa ako covjek ima snagu i imetak, ne znaci da je on vlasnik toga, i ne smije ciniti nered na Zemlji i kvariti odnose medu ljudima. Ako covjek želi povecati svoj imetak, ne smije to ciniti na racun kvarenja meduljudskih odnosa. Za ove imamo dosta primjera u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Neki od njih su: "Nije od nas onaj koji nas vara.", zatim: "Tako mi Allaha, nije pravi vjernik onaj ciji komšija omrkne gladan, a on sit.", takoder: "Allah je na pomoci Svome robu, dok god je on na pomoci svome bratu.", "Allahova ruka je sa partnerima, sve dok jedan od njih ne prevari drugog.", "Neka niko od vas ne prodaje na prodaju svoga brata." U islamskom sistemu je naredeno da se pravilno mjeri i vaga, a zabranjeno je kupovati ukradene stvari ili prodavati zabranjene stvari, kao i one koje vode u zabranjene, kao što je prodaja grožda za pravljenje alkohola.

3. INSISTIRANJE NA ISPUNJAVANJU LJUDSKIH POTREBA

To je zbog toga što svaki covjek ima osnovne (elementarne) potrebe bez kojih ne može živjeti, kao što su hrana, odjeca, pice i sl. Stoga je islamski ekonomski sistem odredio razne metode i sredstva koje je poredao redoslijedom, tako da, ako se cilj ne ispuni putem jedne od tih metoda, prelazi se na drugu. To su, po redoslijedu:

a) Svaki covjek je dužan da sam ispuni svoje potrebe i da ne traži od drugih. Iz tog razloga, Islam podstice na rad i privredivanje radom svojih ruku. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Da jedan od vas ode u šumu i nacijepa drva i natovari ih na svoja leda, bolje mu je nego da traži od drugog, pa mu ovaj ili dadne ili ne dadne.” (Ebu Hurejre - muttefekun alejh) Takoder je rekao: "Covjek ce neprestano tražiti od ljudi, sve dok ne sretne Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, a na njegovom licu nece biti ni komad mesa” (muttefekun alejh od Ibn Omera). Ako muslimani pravilno shvate samo ova dva hadisa, nece biti teret za državu. Islamsko društvo je aktivno društvo koje clanove podstice na rad, i zbog toga nikada nema brige zbog porasta broja stanovnika ili problema oko nezaposlenosti i negativnih posljedica koje proizilaze iz toga. U Islamu nije sramota da jedan student radi u šumi, kako bi obezbijedio novac za svoje potrebe i porodicu, ali je velika sramota da jedan sposoban covjek i nakon svoje zrelosti, još uvijek bude na teretu svojih roditelja, umjesto da se tada on o njima brine.

b) Država je dužna obezbijediti mogucnosti i prilike za rad (posao) sposobnim ljudima, pa makar im morala pozajmiti iz državne blagajne (bejtul-mal), kako bi mogli raditi i tako zaraditi.

c) Covjeku ne bude bio u stanju da sam sebe izdržava zbog svoje nemoci, starosti ili bolesti, tada su clanovi njegove porodice obavezni da se brinu o njemu na osnovu vec odredenih pravila u islamskom fikhu.

d) Covjeku koji nije u stanju da sam sebe izdržava, niti je njegova porodica u mogucnosti, zbog njihove odsutnosti ili siromaštva, dužnost mu je dati iz imetka prikupljenog od zekata, onoliko koliko mu je potrebno.

e) Ako zekat nije dovoljan da se ispuni potreba onoga koji je u potrebi, dat ce mu se iz drugih prihoda državne blagajne (bejtul-mala).

f) Ako državna blagajna (bejtul-mal) nije u stanju ispuniti potrebe ovoj osobi (muhtadi), onda je dužnost bogatih da to urade.

Za ovo imamo dva najljepša primjera u govoru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je oporucio svojim ashabima, r.a.: "Ko ima viška jahalicu, neka je dadne onome koji je nema, ko ima višak imetka, neka ga dadne onome koji nema.” A drugi primjer imamo u siri (životopisu) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u nacinu na koji je on riješio ekonomske probleme, kada su muhadžiri preselili u Medinu podjelivši imovinu njihove brace ensarija. Tada muhadžiri sa svojim porodicama nisu imali ni kuce ni imetke, niti su imali status privremenog muhadžira, koji ceka da uskoro bude vracen svojoj kuci.