mladi starci i stari mladici

Smajil Durmisevic | Saff br/str. 35

U posljednjih trideset godina broj starih ljudi se znacajno povecao, te ova starosna kategorija stanovništva postaje sve veci zdravstveni problem zbog velike osjetljivosti .




Pišu : Prim. dr. Smajil Durmiševic
dr. Jasminka Durmiševic- Serdarevic


Povecanje indeksa starenja na preko 50 je posljedica bolje i efikasnije zdravstvene zaštite i lijecenja, uz opadanje fertiliteta, što prati podizanje životnog standarda i višeg stepena emancipacije.

Povecanje indeksa starenja stanovništva nosi sa sobom i rizik povecanog broja gojaznih osoba, što je praceno povecanjem broja kandidata za oboljenja degenerativne prirode, kardiovaskularnog sistema - koronarne bolesti, srcanog i moždanog infarkta, hipertenzije i dijabetesa. Medutim, ima i onih koji u starosti boluju od posljedica nedovoljne ishrane.


Bolesti nedovoljne kao i preobilne ishrane starih ljudi, plod su veceg broja cinilaca koji se mogu svrstati u sljedece grupe:

-somatske (tjelesne) promjene koje prate starenje,


-biohemijske promjene,

-psihicke promjene,


-stecene navike u ishrani,

-zablude u odabiranju i nacinu pripremanja hrane,


-socio-ekonomski uslovi života i rada,

-stepen emancipacije i mogucnosti korišcenja usluga zdravstvenih i socijalno-humanitarnih institucija.


Proces starenja, pracen odredenim statusom uhranjenosti, može teci razlicitom brzinom, nezavisno od genetskih faktora, te se mogu naci "mladi starci" i "stari mladici", ako je suditi po njihovom izgledu, a prije svega po vitalnosti. Stoga je razumljivo što se ne može povuci oštra granica izmedu zrelog i starackog doba, te se arbitražno može prihvatiti sljedeca podjela na 4 faze starosti:

1. Zrelo doba: 45 - 64 godine;


2. Poodmaklo doba: 65 - 74 godine;

3. Staracko doba: 75 - 90 godina;


4. Dugovjecno doba - preko 90 godina.

Ova se podjela uklapa u psiho-somatske (duševno-tjelesne) karakteristike koje su od znacaja za ishranu i stanje uhranjenosti starih ljudi. Naime, promjene u organizmu koje se odigravaju u svakoj od ovih faza života, mogu objasniti odredene sklonosti prema tipu ishrane. Iako postoje individualne razlike, covjek se može uvrstiti u stare osobe sa navršenom 65. godinom života. Medutim, kada je rijec o prevenciji od bolesti koje prate starost, neophodno je tu granicu pomjeriti do 45. godine. To su godine koje se poklapaju sa pocetkom klimakterijuma oba pola i predstavljaju prekretnicu kada se bolesti preobilne ishrane vec mogu manifestirati povecanjem sadržaja masti u tijelu, dok se u drugoj grupi - bolesti nedovoljne ishrane javljaju u podmaklim godinama tj. u osoba starijih od 75 godina.


Prema statistikama 95% odraslih muškaraca i 100% odraslih žena imaju pokvarene zube, dok odrasli muškarci imaju 35% pokvarenih zuba, a odrasle žene 50% pokvarenih zuba. Gubitak zuba smanjuje sposobnost sitnjenja hrane, te da bi se izbjeglo gutanje vecih i tvrdih zalogaja sirove hrane, stare osobe daju prednost termicki dugo obradivanoj tecno-kašastoj hrani bogatoj šecerom, ukljucujuci skrob, i mastima, a siromašnoj vitaminima i mineralnim solima (izuzetak je natrijum-hlorid). Staracke promjene na osjetilnim papilama jezika smanjuju osjecaj za ukus pa stare osobe naginju vecoj upotrebi zacina, posebno kuhinjske soli.

Degenerativne (staracke) promjene u pljuvacnim žlijezdama pracene su smanjenim izlucivanjem enzima pljuvacke, što se odražava na poremecenom varenju skroba, te on u vecim kolicinama dospijeva u crijeva izazivajuci poremecaje u varenju.


Slicne promjene u želucu otežavaju varenje hrane, narocito životinjskog porijekla, zbog smanjenog lucenja želudcane kiseline i sljedstveno pepsina.

Degenerativne promjene u sluznici crijeva otežavaju proces varenja i iskorišcavanja hrane, narocito bjelancevina i masti, cemu doprinose i degenerativne promjene u gušteraci (pankreasu). Sve ove promjene jace dolaze do izražaja u poodmaklom dobu, narocito poslije 75. godine.


Pored smanjenja tjelesne mase , ovakvo stanje je praceno i otežanom sintezom antitijela, odnosno povecanom osjetljivošcu prema infektivnim bolestima.

Zbog gubitka kalcijuma iz kostiju javlja se staracka kostobolja, cesto pogrešno tretirana kao staracki reumatizam.


Zbog nepravilnosti u izboru namirnica, grešaka u pripremanju hrane, poremecaja u varenju i slabijeg iskorišcavanja hrane dolazi do smanjenog, i nedostatnog unosa vitamina u organizam, kao i njihovog samog iskorišcavanja u metabolizmu (mjeni) tvari.

Zbog smanjenih odbrambenih mogucnosti povecava se šansa za obo- ljevanje od infektivnih oboljenja, narocito kod osoba starijih od 75 godina. Preobilna ishrana je cešci problem narocito medu gradskim stanovništvom, izuzev u vanrednim prilikama. To povlaci za sobom cešce oboljevanje od povišenog krvnog pritiska (hipertenzije), koronarne bolesti, smanjenjem funkcije jetre i bubrega i skrivenom (latentnom) ili klinicki manifestnom šecernom bolešcu (dijabetesom). To opet cesto dovodi do srcanog ili moždanog infarkta i drugih posljedica koje prate suženje krvnih sudova.


PsihiCke promjene

Mentalne devijacije koje se javljaju cešce u starackom dobu tj. poslije 75. godine, kao što su senilna demencija, pracene su konfuznim stanjem, dezorijentacijom u vremenu i prostoru, depresijom, apatijom, nezainteresiranošcu za zbivanja u okolini, a posebno za hranom.


Usljed toga može doci do izostavljanja pojedinih obroka, izbjegavanja komplikovanijeg spremanja hrane (narocito kod samaca) i nekih namirnica koje zahtijevaju veci napor pri žvakanju. Stoga se takve osobe pretežno hrane jelima tecno-kašastim, dugo termicki obradivanim, bogatim vodom, mlijekom, šecerom, mastima i zacinima, a narocito kuhinjskom solju. Dakle, u strukturi ishrane ovih ljudi dominiraju jela siromašna u gradivnim materijama životinjskog porijekla, vitaminima i mineralnim solima alkalne reakcije, porijeklom iz voca i povrca.

Zablude u odabiranju namirnica i naCinu pripremanja hrane


Zablude u ishrani prate covjeka od njegovog ranog djetinjstva te su od ogromnog znacaja za rast i razvoj i funkcionu sposobnost organizma, pa ako ne dode do blagovremenog uklanjanja tih zabluda, ubrzava se proces starenja. Treba znati sljedece istine u vezi sa namirnicama:

Meso, riba, jaja, mlijeko, sir


Preporucuje se meso mladih životinja, nemasna riba, kiselomlijecni proizvodi od obranog mlijeka, nemasni sirevi, jogurt i bjelance od jajeta.

Ulje


Najvecu biološkodijetetsku vrijednost imaju ulja dobijena od kukuruznih klica i suncokretovog sjemena. Maslinovo ulje je skupo, loj i tvrdi margarin se iskljucuju iz upotrebe.

Maslac


Treba ga izbjegavati jer ne sadrži esencijalne masne kiseline a sadrži dosta holesterola. Prednost treba dati obogacenom margarinu.

Šecer


Saharozu, bijeli šecer, svesti na najmanju mjeru, ili ga zamijeniti malom kolicinom starog meda i vocnim šecerima.

Vještacki zasladivaci


Ova sredstva za zasladivanje se ne preporucuju, utoliko prije što postoji sumnja da su neki od njih kancerogeni (mogu izazvati rak). Može se izdvojiti sorbitol, mada je 60% manje sladak od obicnog šecera. Slatko, džem i marmeladu treba svesti na najmanju mjeru.

Voce i povrce


Sirovom povrcu, narocito raznim salatama, treba dati prednost a ne povrcu u vidu pirea, ne samo zbog vece vitaminske vrijednosti (vitamin A i C) vec i zbog bogatstva u celulozi i hemicelulozi koji se nalaze u biljnim vlaknima, a ona normalizuju preistaltiku, rad crijeva.

Zabluda je dati prednost kompotu od voca, jer sadrži dosta doadatog šecera a neznatne kolicine vitamina. Prednost ima voce koje se može jesti sa korom a ne sadrži dosta šecera.


Hljeb

Prednost treba data hljebu od punog zrna, bogatog mekinjama. Ovaj hljeb sadrži pored vitamina B-kompleksa i mnogo celuloze koja normalizira rad crijeva i štiti od raka debelog crijeva.


Kuhinjska so

Cesto starije osobe pretjeruju u upotrebi kuhinjske soli i tzv. "zacina" koji cesto sadrže i više od 60% kuhinjske soli. To su navike štetne po organizam.


Kahva, indijski caj i kakao

Ove napitke ne treba iskljucivati u umjerenim kolicinama, ako je san dobar i nema povišenog krvnog pritiska.