desavanja u ceceniji

Nermin Kraljic | Saff br/str. 38

I poslije Jelcina - Jelcin!


Tri hiljade ruskih vojnika do sada je u Ceceniji izgubilo život, a šest hiljada Rusa je ranjeno. Rat u Ceceniji ušao je vec u cetvrti mjesec, a prethodna tri koštala su 3,6 milijardi DM. Procjenjuje se da momentalno otpor Cecena Rusiju košta cak 90 miliona DM na dan!




Jelcin je otišao. Dugo se vremena znalo da Jeljcin teško može upravljati i vlastitim, bolestima nacetim životom, a kamoli državom. Dugo je vremena sam Jeljcin tražio sebi nasljednika, kome bi mogao povjeriti tron. A vlast se ne može ostaviti bilo kome. Treba prvo osigurati da novi gazda obeca da nece Jelcina, skupa s clanovima obitelji, strpati u zatvor, bilo zbog milijardi pokradenih dolara, bilo zbog pucanja tenkovima na parlament. Pored toga što novi covjek treba biti neko kome se može vjerovati, novi predsjednik mora imati i stabilnu stolicu - najgore što se može desiti je da Jelcin dobronamjernom i zahvalnom prijatelju ostavi kljuceve kremaljskih vrata, a onda da istog smijeni narod nezadovoljan životom i na vlast opet dovede jake komuniste, koji su se po parlamentu sakrivali od topovskih hitaca. Stoga je Jelcin dugo vremena bio na muci, tražeci svog covjeka. Premijeri su se u Moskvi smjenjivali svakog mjeseca, a nijedan nije ostao toliko dugo da osvoji simpatije naroda praznim obecanjima o planskom oporavku ekonomije. A onda, kada se Jelcinovo vrijeme neumitno približilo kraju, u trenutku kada su na granici izmedu Dagestana i Cecenije mudžahidi pokrenuli otpor protiv ruskog despotizma, na stolu se pojavio novi plan. Moskva je još jednom otvorila vrata novom premijeru - Vladimiru Putinu. Ruska obavještajna služba podmece nekoliko bombi u gusto naseljeni dio Moskve i za inscenirani terorizam se optužuju "islamski pobunjenici". Ogorceno rusko stanovništvo, kojem se iz sjecanja još nije izbrisalo poniženje poraza, u netom završenom cecenskom ratu, s odobravanjem prati novu rusku ofanzivu na ovu državu. Državni mediji plasiraju vijesti o ekspresnim ratnim uspjesima, ruski narod napokon nalazi satisfakciju, a generali koriste priliku da na sva usta objasne potpuno novu strategiju koja ce zajamciti uspjeh koji im je izmakao prije tri godine. Rusija je ponovo oživjela. Nacija sjedi ispred televizora i opijena vojnim "pobjedama" ponovo pronalazi izgubljeni ponos svjetske velesile. Na verbalne kritike Zapada i molbe da se agresija obustavi, Rusi se ne obaziru. Više ne! Rusija ponovo sama gospodari situacijom. U ratnom pijanstvu zaboravi se i privreda u kolapsu i zakopana perspektiva. Novi premijer, koji je pokazao da zna rješavati probleme, postaje najpopularnija licnost na ruskoj politickoj sceni. Uspješno prolazi i prvi test - parlamentarne izbore. Jelcin može otici. Prvi dekret, koji je donio novi v.d. predsjednik, bio je doživotni imunitet za Borisa Jelcina, koji s familijom može biti siguran da ga više niko nece pozvati na odgovornost, niti mu pretraživati džepove. Jedino što Putin dalje treba ciniti do održavanja predsjednickih izbora jeste da dobro cuva reputaciju vode, koju je stekao pokretanjem rata na Kavkazu. A kako se cuva popularnost nego na jedini nacin koji Putin za sada poznaje - nastavkom ratne kampanje i manipulativne strategije, koja ga je i dovela na vlast. Treba dakle sakriti od javnosti podatak kojim barata Komitet majki ruskih vojnika, a koji kaže da je 3.000 ruskih vojnika do sada u Ceceniji izgubilo život (toliki je otprilike i broj mudžahida koji brane Grozni op.a.), a 6.000 Rusa je ranjeno!


KO KOGA VARA PREGOVORIMA


U smislu ocuvanja stecenog imidža, kao osnovnog kapitala koji V. Putin unosi u predstojecu predsjednicku kampanju, može se sagledati i tendencija trenutnog politickog razigravanja koje se na medunarodnoj i ruskoj sceni vodi oko Cecenije. Nakon Jelcinovog odlaska, sa više se mjesta zacuo poziv novom vršiocu predsjednickih dužnosti da konflikt u Ceceniji riješi - pregovorima. Pozivi za obustavu ratnog pohoda stižu sa Zapada: uputili su ih americka administracija, te niz evropskih vlada i institucija gdje su se medu posljednjima oglasili Knut Volobek, predsjednik OSCE-a, Joška Fišer i Robin Kuk, ministri vanjskih poslova Njemacke i Velike Britanije. Sve je te molbe ruski šef diplomatije Igor Ivanov kategoricki odbio, a Putin je, pozvavši narod na strpljenje, rezolutno najavio nastavak rata i ostajanje pri istom kursu, bez obzira na pritužbe sa strane. Na ovaj se nacin, zapravo, nastavlja njegovati iluzija koju je zvanicna Moskva prodala masama: Rusija opet predstavlja silu koja se opire pritiscima sa Zapada i radi što hoce. Upravo takvim manevrisanjem Putin podilazi narodu, i na više nego pozitivnom odzivu, gaji predsjednicke ambicije. U svrhu maksimalnog eksploatisanja ovog pristupa "napuhane žabe", iskoristit ce se i tobožnja "sankcija" kojom je cudoredna i duboko principijelna Evropa primorana odgovoriti na rusku bahatost. Najava moguce suspenzije Rusije iz Vijeca Evrope obicni ruski svijet vec je ucvrstila u uvjerenju da im "niko ne može ništa" i da oni mogu po svome, bez obzira kao "strašan" pritisak zapada bio. Jedini koji je pokušao prekinuti farsu s pregovorima bio je lider talibana u Afganistanu Mula Muhamed Omar, koji je pozvao Ujedinjene nacije i Organizaciju islamske konferencije da pozovu Rusiju da sjedne za pregovaracki sto - ali sa ozbiljnom namjerom da se primijene konkretne sankcije ukoliko to ona odbije! Zapad takvih namjera nema i prica o pregovorima nikad nije ni imala ozbiljnu pozadinu. Istina je da od pregovora nece biti ništa dok god je rat popularan i od koristi Moskvi.

AMERIKA TRAŽI NOVOG JELCINA


No, nije samo Moskva pronašla dobitnu kartu u ovom konfliktu, niti je samo Jelcinu bilo u interesu da iza sebe ostavi vjernog nasljednika. Ponovni povratak komunista na vlast, koji su predvodeni Zuganovim, još uvijek najjaca stranka u parlamentu, posljednje je što zapadni saveznici žele. Americi je od najvitalnijeg interesa da iza Jelcina ostane novi "Jelcin", koji ce nastaviti izgradivati americko-ruske odnose na novim, posthladno-ratovskim temeljima. Bez novcane i politicke pomoci Zapada agresija na Ceceniju nikad ne bi ni bila moguca. Normalno stanje stvari, na koje se citav svijet navikao, jeste da pekare ruskoj ratnoj mornarici obustavljaju isporuke hljeba zbog neizmirenih dugova.

CECENSKI BORCI VRIJEDE 90 MILIONA NA DAN!


Rat u Ceceniji ušao je vec u cetvrti mjesec, a prethodna tri koštala su 3,6 milijardi DM! Procjenjuje se da momentalno otpor Cecena Rusiju košta cak 90 miliona DM na dan ili, drugacije receno, ruska ratna mašinerija troši 3, 75 miliona DM na sat, pokušavajuci da savlada po brojnosti ipak skromnu grupu mudžahida, koji se bore na Allahovom putu. U "normalnom" ratu municija i oružje su najskuplja potrošna roba, medutim, Rusi na to ne troše novac, jer imaju velike zalihe materijalnih sredstava preostalih iz vremena bivšeg Sovjetskog Saveza. Ovaj silan novac Rusija troši uglavnom na gorivo i transport, malo na popravke, a najviše na enormno visoke plate vojnicima, cime ih nastoji stimulisati za vodenje borbe protiv muslimana! Ko to placa? Rat u Ceceniji placa Zapad - u kešu i zajmovima - i to ni za kog više nije tajna. Posljednji veliki zajam od 180 miliona DM u Rusiju je stigao iz Svjetske banke, s ciljem da se "modernizuje vadenje uglja". Neposredno pred agresiju Medunarodni monetarni fond je na racun ruske vlade uplatio 1 milijardu i 150 miliona DM, za koje Putin kaže, ako ne laže, da ih je potrošio na otplatu kamata od nekih ranijih zajmova! Medutim, bitno je reci da ni ovi resursi nisu vjecni - što duže Rusi budu morali ostati u Ceceniji, manje je sredstava na raspolaganju, a njihova misija biva ranjiva i u krajnjem raspolaganju, a njihova misija biva ranjiva i u krajnjem redu osudena na propast.

GERILSKI RAT DO POBJEDE


Tu slabost pokušat ce iskoristiti i Ceceni koji su vec odabrali taktiku gerilskog rata, koja im pruža najvece mogucnosti da otpor održe do konacnog sloma ruske ofanzive. Rusija ima nesrazmjernu nadmoc i u ljudstvu i u tehnici. 3 do 5 hiljada cecenskih boraca locirano je u podrucju Groznog, dok je, na drugoj strani, Rusija u rat ušla sa 130.000 vojnika. Svjetski vojni analiticari procjenjuju da ruska armija može zauzeti Grozni - ali samo ako su spremni na ogromne gubitke u ljudstvu! Tradicionalna sovjetska ratna doktrina doduše nikad nije ni štedjela ljudstvo i ista zahtijeva omjer snaga 6:1 u korist strane koja napada u urbanoj ratnoj zoni. Primjena ove strategije u ruševinama Groznog problematicna je zato što je u datom prostoru teško razmjestiti toliko veliki broj vojnika. Nadalje, ruske trupe, premda brojne, morale su se rasuti širom Cecenije, što ih cini ranjivim na gerilske napade po principu "udari i bježi". Cak i ako se Grozni zauzme, Rusija ce se suociti sa dugorocnim gerilskim otporom koji ce uvecati žrtve na ruskoj strani i oslabiti i onako nizak moral.

No, za sada rad odgovara svima: i Jeljcinu da ode u penziju, za koju se dobro obezbijedio, i ruskom stanovništvu da smetne s uma kako ga je Jeljcinov režim doveo do ruba egzistencije i u stanje politicko-ekonomske zavisnosti prema Zapadu, i Zapadu da osigura produženje podredenog položaja nove Rusije i Putinu - novom vodi ruske nacije. Svima osim Cecenima, preko cijih su se leda kola i slomila. Ceceni su iz rata 1994. - 1996. godine izašli sa sporazumom koji im je donio pravo da 2000-te godine na referendumu odluce o politickoj sudbini svoje zemlje, koja bi se do tog momenta potpuno nezavisno razvijala u nekoj vrsti državno-pravnog vakuuma, više van nego unutar granica Ruske Federacije. Moskva je, medutim, drsko pogazila rijec i preuzete obaveze iz sporazuma! U krajnjoj liniji, Moskva je pogazila i obecanje dato vlastitom narodu. Vec je davno zaboravljeno da je prije cetiri mjeseca Putin obecao da ce problem sa islamskim militantima na Kavkazu riješiti za svega dvije sedmice!