cudna vojska

Cudna vojska - ne zna se jesu li stanovnici Nebesa ili Zemlje

''Dodi brzo! Neki narod, ne zna se jesu li stanovnici Nebesa ili Zemlje, iskrcao se na našu zemlju. Sreo sam ih! Zato ti licno trebaš doci. Znaci, požuri! Izgleda da se niko ne može isprijeciti ovoj vojsci. Cudna vojska! Nismo vidjeli ništa slicno. "Iz ove poruke koju je gotski vojskovoda Todmejr poslao vladaru Španije Roderiku, vide se osobine islamske vojske koja je osvojila Španiju

Mnogo se zna o evropskoj ili americkoj historiji, ali o historiji muslimana koja je duga osam vijekova u Endelusu, sa svim njenim slavnim i gorkim stranicama, ne zna se gotovo ništa. Što je najgore, muslimani su potpuno zaboravili velike lekcije i pouke iz tog perioda. U zabludi je onaj koji ne vjeruje da se historija ponavlja, kao i onaj koji vjeruje da može živjeti na ovome svijetu a da ne uci iz ovih lekcija. Kazivanje o izgubljenom Endelusu je kazivanje o slavnim islamskim osvajanjima koja su nastavljena na osvajanja iz perioda casnih ashaba, a poslije njih tabiina, Allah bio zadovoljan sa svima.

Taj covjek je Musa ibn-Nusajr

Ukoliko želimo govoriti o osvajanju Španije, moramo ispricati pricu o velikom covjeku koji je imao najvecu zaslugu za osvajanje Španije. Taj covjek je Musa ibn-Nusajr. Roden je u Šamu, 19. godine po Hidžri. Kao sin zapovjednika vojske, odrastao je sa sinovima halifa. Naucio je jahanje konja i ratne vještine, a Muavija ibn ebu-Sufjan ga je odredio da komanduje na moru. Bio je komandant islamske flote. Ratovao je za Kipar sudjelujuci u njegovom osvajanju. Tako je Musa odrastao odgojen u džihadu, a kasnije, kad je i došlo do sukoba izmedu Emevija i Abdullaha ibn-Zubejra i kad se Abdullah ibn-Zubejr proglasio halifom, svi muslimani su ga prihvatili za halifu pa cak i oni u Šamu. Dahhak ibn-Kajs je u to vrijeme bio Ibn ez-Zubejrov namjesnik u Damasku. Musa ibn-Nusajr, nakon što je vidio da se halifa Abdullah ibn-Zubejr ustabilio kao halifa, dao mu je svoju prisegu (bej'at), nakon cega je, sa Dahhakom ibn-Kajsom, sudjelovao u ratu protiv Emevija. Ali, Dahhak je bio poražen, a takoder i Abdullah ibn-Zubejr. Njegove pristalice su se razbježali. Medu onima koji su pobjegli bio je i Musa ibn-Nusajr. On je pobjegao u Egipat. Tada je u Egiptu upravitelj i namjesnik bio Abdulaziz ibn-Mervan. Iako je on bio Emevija, oprostio je Musau ibn-Nusajru jer je vidio da je on pokušao to pitanje i najbolje shvatiti i da je pogriješio u svom idžtihadu, jer je povjerovao da je Ibn-Zubejr pravi halifa i radi toga je tako postupio. On mu je oprostio i ponovo bio zahvalan na ovome gestu. Zahvalio se na tom gestu Abdulazizu ibn-Mrvanu i poslije toga mu vjerno služio.

On je brzo napredovao, jer je bio bogobojazan, skroman, inteligentan i sposoban u ratu. Zato ga je unaprijedio Abdulaziz ibn-Mervan da bude njegov ministar - vezir. Vidite kako je Allah, dž. š., olakšao Musau ibn-Nusajru da postane namjesnik u sjevernoj Africi!

Kobna greška osvajaca Magriba

Nakon što je postao ministar kod Abdulaziza ibn-Mervana, on ga je imenovao namjesnikom u sjevernoj Africi (Tunis, Alžir, Libija i Maroko). Musa ibn-Nusajr je razmišljao kako da to podrucje ustabili i smiri. Uvidio je da su dvije stvari osnovni razlog.

Ukbe ibn-Nafi' je, nekoliko godina prije njega, osvojio Magrib veoma brzo, ali je broj muslimana u tim podrucjima bio neznatan. Ukbe je pogriješio zato što na osvojenim teritorijama nije ostavljao islamsku vojsku koja ce ga cekati i osiguravati ta mjesta. Kad je stigao do Atlantskog okeana, nikoga nije bilo da mu štiti poledinu. Zato su ga, kad se vracao za Kajrevan, glavni grad sjeverne Afrike - koji se nalazio u Tunisu - napali Berberi i ubili ga. Kad je Musa ibn-Nusajr cuo za taj dogadaj, rekao je:

- Allah mu se smilovao! Kako je mogao napredovati, a nije osigurao poledinu? I zar nije sa sobom imao mudrog covjeka, bilo kojeg koji ce ga nasavjetovati, jer nije bilo nimalo mudro napredovati bez sigurne zaštite u pozadini.

Na osnovu toga je Musa ibn-Nusajr uzeo novu taktiku koja se ogledala u tome da osvoji neko podrucje, a zatim ga osigura, ne napredujuci dok ne bude siguran za ono što je osvojio.

Berberi prihvataju islam

Islam se u sjevernoj Africi nije ucvrstio u srcima novih muslimana Berbera, pa je i na tom polju poduzeo nove planove kako bi se u novoosvojenim podrucjima vojno osigurao. Slao im je ulemu i daije da šire Islam medu tim svijetom. Oni su poducavali ljude kako bi se islam ucvrstio u njihovim srcima i dušama, a zatim je i njih koristio kao islamsku vojsku za daljnja osvajanja. Sa ovom mudrom politikom je krenuo Musa ibn-Nusajr godine 680. Musa ibn-Nusajr je pokorio nepristupacna brda, zauzeo ih, ratovao protiv Berbera i sa njima potpisivao mirovne ugovore, a one koji su se protivili i ponovo bunili - napadao je i progonio dok ih nije potpuno porazio. Kad su ljudi to vidjeli, smirili su se i u velikim skupinama poceli ulaziti u Allahovu, dž. š., vjeru.

Muslimani su se lijepo ophodili prema drugima. Pokazali su da nisu došli radi ratnog plijena i osvajanja, vec su došli da dostave i prošire lijepi odgoj ove velike vjere. Ljudi su prihvatali islam u skupinama. Hiljade Berbera je prihvatilo islam.

Medu Berberima koji su prihvatili islam je i veliki berberski vojskovoda Tarik ibn-Zijad.Cijela sjeverna Afrika se našla pod okriljem islama, osim dva grada - Tandže i Sebte. Ova dva grada su tacno naspram Španije, naspram Gibraltara. Izmedu njih i Gibraltara je samo uski prolaz, Gibraltarski moreuz. Gibraltar, niti taj moreuz se tada nisu zvali tako. Arapi su ga zvali Darbu-z-zikak.

Musa ibn-Nusajr je poslao 19.000 vojnika, vecinom Berbera, na celu sa Tarikom ibn-Zijadom i oni su uspjeli osvojiti Tandžu.

Sebta se još neko vrijeme odupirala napadima muslimana, a Musa ibn-Nusajr je postavio Tarika ibn-Zijada za namjesnika na tom podrucju (podrucje današnjeg Maroka). Sa njim je ostavio skupinu tabiina koji su ih poducavali islamu i Kur'anu.

Musa je poceo razmišljati o osvajanju Endelusa. Vidio je da Endelus cini stabilnim to što je otvoren prema moru, a isto tako sjevernu Afriku da cini nestabilnom jer su kršcani dostavljali svoju pomoc morskim putevima.

Razmišljajuci o strateškim ciljevima muslimana, Musa se dao na izgradnju brodova kako bi izgradio jaku flotu. Osnovao je veliko brodogradilište u Tunisu i, u relativno kratkom periodu, uspio napraviti više od 100 brodova. Nakon toga, kako ne bi bio iznenaden i poražen s mora, Musa poduzima operacije na moru. U tom pohodu je osvojio Siciliju, Korziku, Sardiniju i današnju Mallorku. Time je Musa sa mora osigurao citavu sjevernu Afriku. Preostala je samo Sebta.

Kratka historija Španije prije muslimana

Prije nego što pocnemo govoriti o osvajanju Španije, moramo objasniti njen geografski položaj.

Španija je pretežno planinska zemlja. Prostire se izmedu dva planinska vijenca, Sierre, na jugu, i Pirineja, na sjeveru. Ima mnogo rijeka, a pet je velikih i poznatih. Kroz Pirineje gotovo da nema prohodnog prolaza za vojsku. Vojska se ne može provlaciti tim putevima, osim u koloni jedan po jedan, što ne odgovara masovnom prolazu vojske. Zato su Pirineji bili prirodna barijera izmedu Francuske i Španije. Izmedu Španije i sjeverne Afrike je moreuz, ustvari zaljev koji se proteže 13 kilometara, tako da onaj koji promatra iz sjeverne Afrike vidi preko njega obale Španije. Rimljani su živjeli u Španiji od 201. godine prije Isaa, a. s. Dakle, sedam stoljeca.

U petom stoljecu je došlo do prodora divljih barbarskih plemena zvanih Vandali. Vandali su germanski narodi iz Azije. Oni su preplavili Evropu ostavljajuci pustoš iza sebe, pljackajuci i prodiruci preko Evrope. Dok nisu stigli do Španije, napredovali su kroz Evropu poput mongolske najezde. Nastanili su se u Španiji nakon što su je okupirali. S obzirom na njihovo ime, zemlja u kojoj su se nastanili je dobila je ime Vandolezija. Iz toga imena je izvedeno ime Andaluzija ili Andalus, odnosno Endelus. To je znacilo: zemlja ili prostor vandalskih plemena. Ta plemena su bila divlja, necivilizirana. U pocetku su uništavali civilizaciju starosjedilaca koji su u Španiji živjeli prije njih, a kasnije su se i sami civilizirali. Poslije ovih plemena dolaze i druga germanska plemena, koja su poznata pod imenom Zapadni Goti, isto tako divlja plemena.

Ova plemena su napala Endelus, okupirali ga i zavladali njime. Ali, nakon što su se izmiješali sa starosjediocima, civilizirali su se i napravili su veliku civilizaciju u Endelusu. Vladali su Španijom tri stoljeca i izmijenili 36 vladara. Muslimani su zatekli civiliziran narod u Španiji.

Musa ibn-Nusajr se poceo dopisivati sa halifom Velidom ibn-Abdulmelikom iz Šama tražeci dozvolu za pohod na Endelus. Ova dopisivanja su pocela 89. godine po Hidžri ili 708. godine po Isa, a. s. Halifa Velid mu je odgovorio:

"Uzmi je postepeno (tj., sa manjim vojnim formacijama) i provjeri je li situacija sigurna prije nego što navale muslimani". Muslimani su bili navikli na pustinju i ratovanje na kopnu.

Poziv za pomoc iz Endelusa

Nisu imali iskustava sa morem. Svaka bitka na moru je kod njih izazivala strah. I sam halifa se uplašio nakon što je saznao da je more izmedu sjeverne Afrike i Endelusa. Musa ibn-Nusajr je poslao pismo u kome ga je smirivao:

"O vladaru svih vjernika, nije to veliko more. To je zaljev i sa jednog kraja se jasno vidi drugi kraj". Nakon toga je halifa odgovorio:

"Makar bio i mali moreuz, morate - slanjem izvidnica - dobro provjeriti kakvo je stanje na drugoj strani". Na drugoj strani je bio vladar Španije koji se zvao Ehika. Umro je 700 godine po Isa, a. s. Naslijedio ga je njegov sin Gajtaše. Gajtaše nije uspio ucvrstiti vlast, jer se protiv njega pobunio njegov glavni vojskovoda po imenu Roderik i uspio zavladati Endelusom. Okupivši se na sjeveru Endelusa, Gajtaševa djeca se bune protiv Roderika. Jedan od Gajtaševih sinova je pobjegao preko zaljeva u Sebtu.

Spomenuli smo da je Sebta bila jedini grad koji muslimani nisu uspjeli osvojiti u sjevernoj Africi, a u njoj je vladao španski namjesnik Džulijan. Sa Džulijanom su poceli razmatrati novonastalu situaciju. Vidjeli su da ne mogu ništa uraditi bez jake vojske. Tako su se poceli dopisivati sa Musaom ibn-Nusajrom:

"Ako nam pomogneš da pobjedimo Roderika, dat cemo ti Sebtu. Predat cemo ti je i dat cemo ti što želiš osvojiti od Španije''. I to je potaklo Musaa ibn-Nusajra da krene u dalja osvajanja. Sebta se zatim predaje i - Endelus otvara svoja vrata. Kad se Musa odlucio na pohod, po preporuci halife je poslao izvidnicu. Na celu joj je bio Tarik ibn-Malik. Krenuli su iz Afrike prema Endelusu sa cetiri lade i iskrcali su se sa 400 vojnika u dolini Zelenog ostrva. Iskrcali su se na mjestu koje se zove Tarih. Prvi musliman koji je krocio na tlo Španije bio je Tarik ibn-Malik. To je bilo u ramazanu 91. godine po Hidžri.

Osmotrio je to podrucje i skupio podatke, zatim se vratio i o tome obavijestio Musaa ibn-Nusajra.

Musa ibn-Nusajr je spremio vojsku od 7.000 vojnika. Na celo joj je stavio vojskovodu Tarika ibn-Zijada. Tarik je krenuo sa vojskom na brodovima prema Endelusu. Pokušao se iskrcati ispred Gibraltara. Ali, kad se iskrcao, vidio je da su se Goti vec okupili pod komandom namjesnika juga Endelusa Todmejra. Tarik se odmah povukao i obišao brdo sa druge strane, iskrcavši se opet u dolini Zelenog ostrva, nizije koja je smještena odmah iza brda Gibraltar. Cim su Goti vidjeli da obilazi brdo, grupirali su se, a njihov vojskovoda Todmejr poslao je po pomoc od vladara Španije Roderika. U pismu je napisao:

''Dodi brzo! Neki narod, ne zna se jesu li stanovnici nebesa ili Zemlje, iskrcao se na našu zemlju. Sreo sam ih! Zato ti licno trebaš doci. Znaci, požuri! Izgleda da se niko ne može isprijeciti ovoj vojsci. Cudna vojska! Nismo vidjeli ništa slicno". Takve su bile osobine islamske vojske! Nije to bila vojska kao druge vojske.

12.000 mudžahida protiv 100.000 Gota

Cuvši haber, Roderik se dobro uplašio i ostavio jednu formaciju da sreduje stanje na sjeveru Španije, a sa vecinom svoje vojske, uvježbane i opremljene, krenuo je prema Tariku ibn-Zijadu. U vojsci je bilo više od 100.000 vojnika. U meduvremenu je zapocela bitka izmedu Tarikove i Todmejrove vojske. Bitka je potrajala tri dana. Pobjedio je Tarik ibn-Zijad. Zatim je zauzeo jug Endelusa, a nakon toga je cuo da mu u susret dolazi kralj Španije Roderik sa svojom vojskom. Tarik je tada zatražio pomoc od Musaa ibn-Nusajra. Musa je na brzinu sabrao 5.000 ratnika i poslao ih kao pomoc, tako da je Tarik na raspolaganju imao 12.000 vojnika.

Cekajuci Roderikov dolazak, Tarik je ispitivao podrucje i vidio pogodnije mjesto za bitku. To je dolina Derbat, u kojoj je bila i rijeka. Tarik je premjestio vojsku i ulogorio se pokraj rijeke.

Roderik je, sa 100.000 vojnika, stigao do te doline u kojoj ce se odigrati odlucujuca bitka u historiji osvajanja Španije. Bitka je nazvana Mareketu-l-vadi Derbat (Bitka u Derbatskoj dolini).

Vojske su se tu sukobile, muslimanska, pod komandom Tarika ibn-Zijada, sa 12.000 mudžahida, i gotska vojska pod komandom kralja Španije Roderika, sa više od 100.000 vojnika. Tada je Tarik ibn-Zijad održao znameniti govor podsticuci svoju vojsku na borbu na Allahovom, dž. š., putu i na vrijednost šehadeta. Mada to i nije baš pouzdano, spominje se da je Tarik - nakon što je naredio da se sve lade spale - rekao u ovoj hutbi:

"Neprijatelj je ispred vas, a more iza nas!", što je znacilo da im ne preostaje ništa osim pobjede.

Tokom bitke je nastupio Bajram.

Bitka je pocela 28. ramazana 92. godine po Hidžri i trajala osam dana. Brojcano mala vojska (12.000 vojnika), a velika sa svojim imanom, pouzdanjem i osloncem na Uzvišenog Allaha, borila se protiv mnogo vece vojske (100.000 vojnika).

Kralj Roderik je naredio vojsci da se sakupi sva užad i špaga koje imaju kod sebe, pa su doveli mazge natovarene užadima i konopima. Vjerujuci u svoju snagu, planirao je zarobiti sve muslimane i povezati ih. On je bio vladar silnik i na sebi je nosio zlatnu opremu cime je dokazivao svoju velicinu i vlast.

Na obje strane je bilo mnogo ubijenih. Spominje se da je od muslimana poginulo 3.000 vojnika, odnosno cetvrtina vojske. I pored toga, preživjeli mudžahidi su ustrajali i nastavili se boriti, pa im je Allah Uzvišeni pomogao i dao im ogromnu pobjedu.

Goti su potpuno poraženi. Neki su pobijeni, neki pobjegli, neki zarobljeni, a neki su se - strahujuci da ih se muslimani ne docepaju - sami bacali u rijeku. Medu onima koji su se bacili u rijeku je bio i njihov vladar Roderik. Tako je završio vladar Španije. Muslimani su se domogli velikog plijena. Najvrjedniji su bili konji. Zarobili su ih toliko da nakon ove bitke niko od muslimana nije ratovao bez konja. Teški poraz Gota je muslimanima otvorio mogucnost daljnjeg osvajanja Španije. Odmah poslije ove bitke, Tarik se uputio prema gradu Šedoni, sjevemo od nizije Zelenog ostrva, koju je brzo osvojio. Zatim je osvojio utvrdenje Mador, pa utvrdeni grad Malagu, zatim grad Elvevu, koju je osvojio nakon opsade, zatim grad Ariolu.

Ta osvajanja pocela su u ševvalu 92. godine po Hidžri i to je sve bilo osvojeno do pocetka 93. godine. Poslije toga se uputio prema Sevilji, glavnom gradu juga, a kad su stanovnici Sevilje vidjeli da je ovo nepobjediva vojska, pristali su da placaju džizju. Razlika izmedu osvajanja i prihvatanja džizje u tome je što poslije osvajanja vojnim putem pripada muslimanima sve što se nade u gradu, a ako stanovnici grada pristanu na džiziju, tada sve što je u gradu ostaje tim stanovnicima, od njih se ništa ne uzima osim džizje. Taj porez je iznosio jedan dinar godišnje. Seviljani su se uplašili da ne bi vojno izgubili grad, pa su se predali pod ovim ugovorom. Tako je osvojen glavni grad juga Španije. Tarik je osvojio ova podrucja: Malagu, Ariolu, Alberiu, zatim Kordovu. Goti su se okupili u utvrdenom mjestu koje se zove Istidž'a. Kad je cuo za ovo okup-ljanje, Tarik se plašio da im se ne poveca broj i da se ne ugroze ova osvajanja. Zato se odmah uputio prema njima. U prvom napadu je uspio zarobiti njihovog vojskovodu, pa je taj tražio od Tarika da ga oslobodi kako bi mogao ubijediti druge na mirnu predaju. Tarik ga je pustio, a onaj je ostalima pojasnio da im ne vrijedi suprotsavljati se ovoj vojsci. Tako se predala Istidž'a. Time je jug Španije potpuno bio potcinjen islamskoj vlasti. Tarik se upucuje ka sjeveru i osvaja Džejjan, jedan od važnijih gradova na putu do Toleda, glavnog grada Španije. Krajem 93. godine se uputio prema Toledu i osvojio ga bez vecih poteškoca. Tako je, u jednom lancu osvajanja, pao i glavni grad Španije. Za samo nekoliko mjeseci, uz pomoc Allaha Uzvišenog, 9.000 vojnika je osvojilo cijelu državu.

Musa ibn-Nusajr, uvidjevši da se brzo niže pobjeda za pobjedom i da gotovo nema nikakvih otpora, odlucio se prikljuciti osvajanju, želeci ga proširiti na cijeli Endelus. Prešao je u Španiju sa novih 18.000 vojnika. To je bilo kad je Tarik kretao na osvajanje sjeverno od Toleda.

Ashab medu osvajacima

Musa ibn-Nusajr je došao u ramazanu 93. godine po Hidžri iz Sebte, koju je Džulijan predao muslimanima. Musa se iskrcao na brdo koje je dobilo ime po njemu Džebel Musa (Musaovo brdo). U vojsci je imao i jednog ashaba. Znaci, ovo je dogadaj iz 93. godine po Hidžri, 83 godine poslije smrti Poslanika, s. a. v. s. Još uvijek je bio živ jedan od ashaba medu njima. Njegovo ime je El-Munejzir el-Efrikij, r. a.

Musa je ostavio svoga sina Abdullaha da vlada u Africi, a on se uputio sa ovim ashabom i casnim tabiinima u Španiju. Nakon što su se iskrcali u dolini Zelenog ostrva, prvo što su uradili bilo je gradnja džamije. Napravili su veliku džamiju, ciji ostaci i sada postoje. Ona je srušena, ali postoje ostaci njenih temelja. Džamija se zvala Mesdžidu-r-rajat, a pravac kible je odredio jedan od velikih tabiina koji se zvao Haneš.

Musa je svojim prelaskom nacinio ispravan potez. Nakon što se Tarik upustio duboko u Španiju, gradovi kroz koje je prošao su prekinuli ugovor sa njim. Pobunili su se protiv islamske vlasti, protjeravši vojsku koju je Tarik ostavio u tim gradovima. Cijela Tarikova vojska brojala je 9.000 ljudi. Nakon što bi osvojio neko mjesto, ostavljao je u njemu od 100 do 200 vojnika koji bi ga kontrolirali. Stanovništvo tih gradova, uvidjevši da ih kontrolira samo mali broj vojnika, bunili su se protiv njih, time prekinuvši potpisani ugovor i vracajuci grad ponovo pod svoju vlast.

Nastavit ce se

Prema predavanjima dr. Tarika Suvejdana, priredio Abdusamed Nasuf Bušatlic