nevjernicki praznici

Zabranjeno je oponašati nevjernike

Tekstovi koji zabranjuju oponašanje nevjernika i njihovo slijepo slijedenje su opceg karaktera i ne prave razliku izmedu stanja snage i slabosti. Allah, s. v. t., poziva nas na ponos ovom vjerom i kaže: "Ko to ljepše govori od onoga koji poziva Allahu radi dobra djela i kaže: Ja sam musliman" (Fussilet, 33.)

Šejh Nasir ibn-Abdul Kerim el-Akl, profesor akide na fakultetu Usuli din u Rijadu, kaže: "Oponašanje je izjednacavanje sa nevjernicima u njihovom nevjerovanju, ibadetima, navikama i razlicitim vidovima vladanja".

Jedan od velikih temelja ove uzvišene vjere je prijateljevanje i ljubav prema sljedbenicima islama i odricanje od nevjerstva i njegovih sljedbenika, a ono što nužno proistice iz ovoga temelja jest i razlikovanje muslimana i nevjernika. Snaga nevjernika i eventualna slabost muslimana se ni u kom slucaju ne smije uzeti kao povod njihovog slijepog slijedenja i oponašanja, što se upravo može cuti iz usta duševno poraženih i licemjernih pripadnika islamskog ummeta.

Vrste nevjernickih praznika

Tekstovi koji zabranjuju oponašanje nevjernika i njihovo slijepo slijedenje su opceg karaktera i ne prave razliku izmedu stanja snage i slabosti. Allah, s. v. t., poziva nas na ponos ovom vjerom i kaže: "Ko to ljepše govori od onoga koji poziva Allahu radi dobra djela i kaže: Ja sam musliman" (Fussilet, 33.).

Medu dokazima koji jasno upucuju na bitnost razlikovanja muslimana od nevjernika je i cinjenica da je Allah, s. v. t., objavio posebne ajete u kojima vjernik moli Allaha, s. v. t., najmanje sedamnaest puta na dan da ga udalji od puta kršcana i židova i uputi na pravi put: "Uputi nas na pravi put, na put onih koje si blagodatima Svojim obasuo, a ne na put onih na koje si se rasrdio i onih koji su zalutali! (El-Fatiha, 6.-7.). Nevjernici imaju raznovrsne praznike, medu kojima su neki vjerskog karaktera, kao što je slavljenje rodenja Isaa, a. s, a neki su obicajnog i tradicionalnog karaktera, tj. nastali su iz obicaja i tradicije nekog naroda, kao što su razliciti nacionalni praznici. Te praznike je moguce ograniciti na tri vrste:

- Vjerski praznici kojima se oni (po njihovom shvatanju) približavaju Bogu, poput praznika rodenja Isaa, a. s., njegovog uskrsnuca, Pesaha kod jevreja, Bogojavljenja i slicno. Oponašanje nevjernika u ovoj vrsti praznika podrazumijeva dvije stvari:

Sudjelovanje u njima, što je prisutno u mnogim predjelima koje danas nastanjuju muslimani i u kojima su vecina. Gore od toga je da neki muslimani specijalno putuju u nevjernicke zemlje da bi prisustvovali tim praznicima i slavili ih zajedno sa njima.

Datumi i dani

Zatim, prenošenje tih praznika u muslimanske države, kao što je, naprimjer, slavljenje nove gregorijanske godine. Ova vrsta je gora od prve, jer se nije zadovoljila sudjelovanjem u nevjernickim praznicima, vec ulaže velike napore u njihovom proslavljanju i medu muslimanima.

- Praznici koji su u osnovi bili vjerska obilježja nevjernika, zatim su pretvoreni u ceremonije.

- Dani i sedmice koje su nevjernici odredili za godišnje praznike.

Možemo ih podijeliti u dvije vrste:

- Dani koji imaju vjersko porijeklo,

- dani (sedmice) koji nemaju vjersku osnovu, kao što je Svjetski dan zdravlja, Dan borbe protiv droge, Dan banaka i slicno. U slucaju da se ti dani obilježavaju svake godine u isto vrijeme, zabranjeno je sudjelovati u njima zato što imaju primjesu praznika i svojevrstan su vid oponašanja nevjernika, jer su oni ti koji su ih uveli. Medutim, sudjelovanje u opcekorisnim stvarima koje se prireduju u tim danima, može se posmatrati sa strane koristi i štete, kao što je sudjelovanje u Svjetskom danu zdravlja ili Danima borbe protiv droge.

Izbjegavati nevjernicke praznike

U izbjegavanje nevjernickih praznika spada sljedece:

- Neprisustvovanje tim praznicima. Islamski ucenjaci su složni u tome da nije dozvoljeno prisustvovati nevjernickim praznicima i oponašati ih, što je stav hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba (pogledati, "Iktidau-s-siratil mu-stekim", 2/524., "Ahkamu ehli-z-zimmeti" od Ibnu-l- Kajjima, 2/722., 725., "Et-Teššebbuhu-l-menhijju anhu fi-l-fikhi-l islamijji", 335. str.).

Dokaza za to je mnogo. Izdvajamo sljedece:

1. Svi kur'anski i hadiski tekstovi u kojima se uopceno zabranjuje oponašanje nevjernika.

2. Jednoglasan stav ashaba, radiallahu anhum, i tabiina da nije dozvoljeno prisustvovati nevjernickim praznicima, a na to upucuju pojedinosti:

- Nepoistovjecivanje sa njima u postupcima. Ima muslimana koji nemaju priliku prisustvovati nevjernickim praznicima, me-dutim rade sve ono što nevjernici rade na njima, što, nema sumnje, spada u zabranjeno i pokudeno oponašanje nevjernika. Kaže Ibn-Tejmije: "Nije dozvoljeno muslimanima opo-našati nevjernike ni u cemu što se veže za njihove praznike; u hrani, odjeci, kupanju, paljenju vatri i slicno. Takoder, nije dozvoljeno priredivanje pro-slave (gozbe), niti poklanjanje, prodavanje (kupovanje) onoga što bi moglo pomoci te praznike". Kaže to i Ibn-Turkmani, ucenjak hanefijskog mezheba, nakon što je spomenuo neke postupke koje cine muslimani za vrijeme kršcanskih praznika, kao što je rasipanje imetka, izvodenje porodice i slicno. Kažu neki ucenjaci hanefijskog mezheba: "Onaj ko bude radio slicne stvari i ne pokaje se, biva nevjernikom kao i oni" ("El-lumeu fi-l- havadisi we-l-bidei", 1/294.).

- Izbjegavanje prevoznih sredstava koje nevjernici specijalno koriste za vrijeme praznika.

- Nepružanje ni najmanjeg vida pomoci nevjernicima u njihovim praznicima, kao što je davanje poklona, prodavanje i kupova-nje od njih. Rekao je Ebu-Hafs el-Hanefi: "Ko na dan praznika pokloni nevjerniku jaje, smatrajuci taj dan velikim i posebnim, postao je nevjernikom" ("Fethu-l-bari", 2/513.).

- Nepružanje ni najmanjeg vida pomoci muslimanima koji oponašaju nevjernike u njihovim praznicima. Kaže Ibn-Tejmije: "Kao što nam nije dozvoljeno da oponašamo nevjernike u njihovim praznicima, isto tako nam nije dozvoljeno da bilo cime damo podršku muslimanima koji ih oponašaju u tome; štaviše, obavezni smo ih sprjecavati u tome".

Necestitanje praznika

Kaže imam Ibnu-l-Kajjim: "Što se tice cestitanja paganskih obreda, po jednoglasnom mišljenju svih islamskih ucenjaka, strogo je zabranjeno. Ako se onaj ko to cini i sam spasi nevjerstva, nije se sacuvao harama".

Kaže šejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin: "Razlog radi cega je cestitanje nevjernickih praznika zabranjeno i radi cega ga je Ibn-Kajjim digao na ovaj stepen jest taj što cestitanje u sebi sadrži priznanje razlicitih nevjernickih obilježja mirenja s njima, iako onaj koji cestita licno nije zadovoljan tim vidom nevjerstva. Muslimanu je za-branjeno da bude zadovoljan nevjernickim obilježjima i da ih priznaje i cestita nekome drugome, jer Allah, s. v. t., nije zadovoljan time".

Allah, s. v. t., kaže: "Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: 'Mi sa vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se umjesto Allahu klanjate, mi vas se odricemo i neprijateljstvo i mržnja izmedu nas ce ostati, sve dok ne budete u Allaha i Njegovog Poslanika vjerovali'" (Mumtehine, 4.).

(Tekst koji objavljujemo je dio šireg autorskog clanka, a kracenja su bila neminovna spram dužine naše rubrike Hutba.)