promjenom okolnosti mijenja se i fetva

Mahir Abdullah: Tema o kojoj cemo veceras razgovarati jeste promjena fetve sa promjenom vremena i mjesta. Smatram da je promjena fetve nešto na cemu se slaže vecina islamskih ucenjaka, ali dva momenta su ovdje veoma bitna te ih je potrebno podrobno objasniti. Prvi je da nije izvor fetve samo tekst koji je u vezi s odredenim problemom, nego postoje i okolnosti kojim fetva treba da odgovara. Drugi je da tekst, odnosno izvor na kom se temelji fetva nije podložan promjeni, ali naše razumijevanje tog teksta se mijenja shodno promjenama saznanja, vremena i uslova koji okružuju odredenu temu.
Mislim da je danas teško naci osobu kompetentniju da govori o ovoj temi od našeg cijenjenog gosta dr. Jusufa el-Kardavija, kojem želimo sve najbolje!
Doktore, da li je opceprihvaceno medu muslimanima da je dozvoljena promjena fetve sa promjenom vremena i okolnosti?

Dr. Kardavi: Bismillahir-rahmanir-rahim. Zahvala pripada samo Allahu, dž.š., i neka je salavat i selam na posljednjeg poslanika, našeg uzora i velikana, Muhammeda, s.a.v.s., te na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegov put do Sudnjega dana. Prije nego što odgovorim na tvoje pitanje, želio bih da spomenem herojsku borbu naše brace u Iraku i da im dam podršku u odbrani od nemoralnog, necivilizovanog, nastranog, zlocinackog terorisanja koje nad njima sprovode okupatorske jedinice. Naša braca, koja su bez ikakvih argumenata zatvorena u logore, podvrgnuta su strahovitim torturama koje su daleko od bilo kakvih humanistickih nacela i predstavljaju postupke perverznog zlocinackog uma koji svoj bijes iskaljuje na nedužnima, ovo posebno dobija na težini kada znamo da to nisu pojedinacni slucajevi, nego postoji veliki broj onih koji su prošli kroz mucenja, kako muškaraca, tako i žena, samo što žene, zbog stida, ne žele da govore o tome. Ja dižem svoj glas protiv takvih zlocinackih postupanja onih koji su došli na ove prostore pod izgovorom oslobodenja i uspostavljanja ljudskih sloboda narodu koji je posjedovao slobodu i kulturu hiljadama godina prije njih. Iracki narod proživljava dramaticne trenutke, zato sam imao potrebu da im i na ovaj nacin dam svoju punu podršku. Zato, najoštrije osudujemo neljudski odnos prema irackim zatvorenicima i tražimo da se zlocinci koji su pocinioci tih stravicnih djela najstrožije kazne!

Kada je u pitanju tema o kojoj veceras govorimo, želim da dam jednu ispravku. Pitao si me o dozvoljenosti promjene fetve zbog promjene okolnosti u kojim je ona izrecena. Ja bih rekao da je ispravno reci obaveznost promjene fetve u razlicitim okolnostima koje utjecu na nju. Dakle, govorimo o obaveznosti promjene fetve a ne o dozvoljenosti, jer dozvoljenost tog postupka nije nikada bila upitna. Dakle, kada dode do promjene okolnosti, situacije, uslova u kojima je fetva izrecena, obavezno je da dode i do promjene fetve. Dakle, ovdje se ne radi samo o pukoj promjeni fetve i njenoj podložnosti na promjene, nego se fetva izrice na osnovu teksta, izvora koji je nepromjenjiv. Medutim, kada dode do drugacijeg razumijevanja samog teksta, ili dode do promjene okolnosti s kojima je fetva u vezi, onda je neophodno da se i ona sama promijeni. Zbog tih cinjenica Ibn Kajim, poglavlje u jednom svom djelu naziva 'Poglavlje koje pojašnjava obaveznost promjene fetve sa promjenom stanja, vremena, obicaja i mjesta.'

To pojašnjava i imam El-Karafi el-Maliki u svojim djelima, prije imama Ibn Kajima, kao i imam Ibn Abidin el-Hanefi, jedan od poznatih ucenjaka hanefijske pravne škole. To dokazuje da su svi priznati mezhebi u islamu složni u osnovnom pravilu - neophodnosti promjene fetve s promjenom okolnosti i vremena u kojima je izrecena. Medutim, kada dode do realizacije spomenutog pravila, kada je neophodno dati novu fetvu za pitanje koje je staro, onda dolazi do velikih razilaženja i neslaganja medu ucenjacima. Ja sam dosta pisao i govorio o ovoj pojavi i spomenuo sam deset cinilaca koje treba uzimati u obzir kada dajemo fetvu o odredenom pitanju. To su : promjena vremena, mjesta, stanja, obicaja, morala, potreba ljudi, promjena mogucnosti, društvenog, socijalnog i politickog stanja naroda, te kao posljednje - pojava ili promjena opce potrebe ljudi za necim. Dakle, sve spomenuto treba uzimati u obzir svaki muftija koji izdaje fetve o odredenom pitanju. Iz navedenog se uocava velika fleksibilnost islamskog prava, što je velika milost koju je Allah, dž.š., podario ljudima kako bi im olakšao uskladivanje njihovog života naspram šerijatskih propisa.

Mahir Abdullah: Smatram da ste u svom izlaganju spomenuli jednu jako bitnu pojavu. To je, da se slažemo kada je u pitanju osnovno pravilo, ali kada dode do primjene tog pravila pojavljuju se mnoge poteškoce. Mislim da je to problem s kojim se muslimani susrecu vec poduže. Uvijek se slažemo u osnovnim nacelima, ali kada ih treba primijeniti u praksi, sami sebi komplikujemo situaciju. Šta treba uraditi kako bismo svoju svijest pripremili za neophodne promjene?

Dr. Kardavi: Da bismo bili spremni prihvatiti promjene, neophodno je da promijenimo svijest i spoznaju o osnovnim, temeljnim odredbama i sistemima koje šerijat uvažava. Potrebni su nam ljudi koji ce fikh razumijevati u svjetlu krajnjih ciljeva do kojih nas dovodi odredeni propis, a ne samo zadovoljavati se doslovnom primjenom onoga što je napisano, bez njegovog dubljeg razumijevanja. Nažalost, danas je mnogo onih koji doslovno primjenjuju tekst, ili ga razumijevaju samo na nacin koji im odreduje njihov mezheb, njihovo filozofsko usmjerenje ili pravac koji zastupa šejh koji je njihov neprikosnoveni autoritet. Takvi prihvataju, doslovce, sve što njihov ucitelj kaže, ne obziruci se na elemente koje smo prije spomenuli a koji se moraju uvažavati prilikom primjene odredenog šerijatskog propisa. Ja takve nazivam 'nove zahirije', samo, sa bitnom razlikom u odnosu na stare zahirije koji su bili izuzetni ucenjaci. Zahirije su oni koji uzimaju tekst doslovno i površno ga razumijevaju te se toga slijepo drže prilikom njegove primjene u praksi. Ibn Hazm je zahirija u fikhu, ali je on izuzetan ucenjak u mnogim naucnim disciplinama. Kako zahirije razumijevaju tekst najbolje pokazuju sljedeci primjeri. Uzmimo za primjer hadis u kojem Muhammed, s.a.v.s., kaže: 'Od djevice se prilikom udaje traži saglasnost, a njena saglasnost je šutnja.'

Dakle, kada djevojka bude upitana za pristanak na brak, ona, zbog stida, nekada šuti, ne zna šta da kaže, pa se i to prihvata kao njen pristanak. Medutim, ako ona odgovori na pitanje i kaže: 'Pristajem,' Ibn Hazm je na stanovištu da brak nije validan, jer ona treba da šuti. Dakle, oni su razumijeli da se ovim hadisom želi šutnja djevojke kao pristanak na brak. Znaci, da bi brak bio validan ona, mora šutjeti kada od nje bude tražen pristanak. Ovako zahirije razumijevaju tekst, ali pravi problem je kada i u našem vremenu neki doslovno razumiju tekst a nisu na stepenu naobrazbe na kojem je bio veliki Ibn Hazm. Onda se problemi dodatno usložnjavaju.

Mahir Abdullah: Doktore, spomenuli ste odredene elemente cija promjena prouzrokuje promjenu fetve. Nema sumnje da su oni šerijatski utemeljeni, ali, ipak, bilo bi dobro da nam pojasnite na osnovu ceka šerijat prihvata te elemente kao mjerodavne, kako nas neki ne bi optužili da se poigravamo šerijatskim propisima?

Dr. Kardavi: Mjerodavnost ovih elemenata je utemeljena na osnovu šerijatski valjanih argumenata. Rekli smo da se fetva mijenja s promjenom stanja. Šta nam je argument za ovaku tvrdnju? Argument nalazimo u postupku Poslanika, s.a.v.s. Više puta mu je postavljeno isto pitanje, ali je svaki put razlicito odgovarao na njega. Zašto?! Zato što je on odgovarao svakoj osobi onako kako je najbolje za nju u situaciji u kojoj se ta osoba nalazi. Ponašao se kao ljekar koji bolesniku propisuje lijek koji najbolje odgovara njegovoj bolesti, odnosno pomaže u njenom lijecenju. Zamislite, kakav bi bio ljekar koji bi svakom bolesniku, bez obzira na bolest od koje boluje, propisivao isti lijek!? Dakle, Muhammed, s.a.v.s., je prilikom odgovora uvažavao stanje u kojem se osoba nalazi. Jednom prilikom mu je došao neki covjek i pitao da li mu je dozvoljeno, dok posti, poljubiti svoju suprugu. On mu je potvrdno odgovorio, ali kada je isto pitanje postavila druga osoba, odgovor je bio negativan. Zbog toga što je prvi pitao starac za kojeg nema bojazni da bi njegov postupak mogao pokvariti post, dok kod druge osobe nije bio takav slucaj. I u postupcima ashaba ima takvih primjera. Prilazi tako neki covjek Ibn Abbasu i pita ga da li ubica ima pravo na pokajanje.

On podiže glavu, pogleda u lice osobe koja pita i rece: 'Ne, ubica nema pravo na pokajanje!' Oni koji su culi za to tražili su pojašnjenje jer su od Ibn Abbasa prije culi kako potvrdno odgovara na to pitanje, na što im odgovori: 'Pogledao sam u lice onog koji pita i na njemu vidio da je pun srdžbe prema svome bratu u vjeri i da ga želi ubiti, pa se onda pokajati. Na taj nacin sam sprijecio ubistvo i spasio život muslimanu!' Iz ovakvih postupaka islamski pravnici izvlace zakljucak da fetva prije ucinjena djela nije ista kao i nakon što se djelo ucini. Osobi koja je napravila prekršaj treba pomoci i pozvati je na pokajanje i naci joj izlaz iz problema u kojem se našla, ali osobu koja još nije loše postupila treba sprijeciti da uradi što je naumila. Jedan covjek mi je rekao da je svojoj supruzi postavio uslov da ce se razvsti ako ona nešto ucini, pa kako da postupi ako to ona uradi. Rekao sam mu: 'Je li uradila to cime si je uslovio? Rekao je da nije. Onda sam mu odgovorio: 'Kada uradi, dodi i pitaj me!' Dakle, kada se desi nešto, onda treba tražiti rješenje za taj problem. Ibn Abbasa su obavijestili da je neka žena pogriješila u obavljanju obreda hadža, pa je rekao da zakolje ovcu. Onda su mu rekli da je ona bogata pa je rekao: 'Neka zakolje kravu ili devu!' Dakle, promijenio je fetvu zbog promjene stanja u kojem se nalazi osoba na koju se fetva odnosi. Dakle, svi elementi koje smo spomenuli nisu tek tako navedeni. Svaki od njih je potkrijepljen šerijatski valjanim argumentom i originalnim tekstovima, odnosno izvorima vjere.

Mahir Abdullah: Promjena fetve je na muftiji koji je izrice. U primjeru Ibn Abbasa, kojeg ste spomenuli, jasno se vidi koliko je on bio spreman da promijeni svoju fetvu zbog promjene odredenih elemenata. Koliko su danas naši fakulteti i univerziteti sposobni da odgajaju muftije koji ce biti spremni da uoce potrebu za promjenom fetve i sprovedu je u djelo?

Dr. Kardavi: O ovom pitanju primjecujemo velike razlike izmedu fakulteta, odnosno univerziteta na kojima se izucava šerijatsko pravo. Na spremnost buducih muftija veoma puno utjecu sistem i plan po kojem se radi na fakultetu, puno zavisi i od udžbenika koji se koristi, te spremnosti profesora da educira studente o ovom pitanju i da na njih prenese snagu idžtihada i uocavanja potrebe za promjenom. Smatram da smo u konkretnom slucaju jako uskraceni. Vecina fakulteta proizvodi kadar koji se strogo drži pravila jedne škole ili pravca i nikako nemaju sluha za promjene kada su one neophodne. Veoma rijetki su oni koji imaju snage za samostalni idžtihad i sluha za neophodnost promjena.

Mahir Abdullah: Postoji li neki izlaz iz ove situacije? Na koji nacin da se prevazide postojece stanje i kakva je korist od škola koje nisu sposobne da daju neophodno znanje ucenicima?

Dr. Kardavi: Trenutna globalna situacija ne ide naruku kada je rijec o ovom pitanju. Zbog toga je na pojedincima koji imaju dovoljno snage, hrabrosti i umjeca da naprave neke promjene. To nije nimalo lahko jer ce vecina biti protiv njih i protiv bilo kakvih promjena. Ti pojedinci treba da budu reformatori koji ce uz veliki trud i požrtvovanje pokrenuti mase na promjene. Sjecam se slucaja koji se desio u Egiptu sa dr. Muhamedom Mustafom el-Meragijem. On je bio jedan od najvecih autoriteta El-Azhara u to doba i zasigurno najveci ucenjak u Egiptu. On je pokušao da uvede odredene promjene u porodicnom pravu koje se oslonja na hanefijski mezheb. Hanefijski mezheb je bio zvanican u Osmanskoj država u cijem sastavu je bio i Egipat. Nakon nestanka Osmanske države i osamostaljenja Egipta zadržano je porodicno pravo po kojem se i danas postupa u Egiptu. dr. El-Meragi je pokušao uvesti odredene promjene, odnosno dozvoliti da se odstupi od hanefijskog mezheba u nekim pitanjima u kojima je taj mezheb previše strog. Primjer za to je u statusu žene ciji muž je izgubljen. Covjek ode u rat ili na putovanje i izgubi mu se svaki trag. Po hanefijskom mezhebu ona je obavezna da ga ceka, odnosno nema pravo na razvod braka, sve dok se on ne vrati ili dok sva njegova generacija ne izumre.

Tek tada je žena slobodna. To znaci da žena nema pravo na ponovnu udaju, što uzrokuje velike probleme. Po malikijskom mezhebu ona je dužna cekati cetiri godine, nakon cega ima pravo na razvod. Dr. El-Meragi je nastojao da se i o pitanjima za koje ne nalazimo pogodna rješenje u cetiri poznata mezheba postupa po mišljenju ashaba, kao što je slucaj sa covjekom koji se obaveže trecim, definitivnim razvodom braka ako ne uradi djelo koje je naumio, npr. da nekog ubije ili da ode na odredeno mjesto. Ako ne uradi djelo koje je naumio za njega nema izlaza nego da pusti ženu, oženi se drugom, pa tek nakon što je drugi pusti ima pravo ponovo oženiti prvu ženu. O ovom pitanju imamo mišljenja nekih ashaba koje pretežiraju Ibn Tejmije i Ibn Kajim, a po kojim prekršaj tog zavjeta ne uzrokuje razvod braka, pošto je to zavjet, nego je za takav postupak potreban iskup za prekršenu zakletvu, što je precizirano kur'anskim tekstom: 'Allah vas nece kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali ce vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha obicnom hranom kojom hranite celjad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite.

A onaj koji ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujete kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.' Kada je El-Meragi iznio javno svoje stavove, iako je bio muftija Al-Azhara i najuglednija licnost u Egiptu, citav se svijet digao protiv njega! Strogo su se izjasnili protiv izlaska van okvira hanefijske pravne škole o bilo kojem pitanju. Rekli su da su vrata idžtihada zatvorena i da niko nema pravo da mijenja fetve, a na nama je da slijedimo što je vec prije kazano. Žena ciji muž je izgubljen neka se pomiri s tim i nema pravo na rješenje svog problema, covjek koji se zavjetovao razvodom braka nema spasa i ta porodica mora biti razorena!? Nije bitno kolike se greške prave, bitno je samo da se zadrži stanje na koje smo naucili!
Zbog toga je na islamskim ucenjacima, intelektualcima, uciteljima i profesorima da mijenjaju postojece stanje, da ohrabre svijet u prihvatanju promjena uzrokovanih promjenom stanja, vremena i okolnosti u kojima je fetva prvobitno izrecena. Bez promjene kompletne klime, kada je rijec o ovom pitanju, teško se može napraviti neki veci korak ka poboljšanju stanja.

Mahir Abdullah: Veliki broj pitanja koja su nam pristigla putem interneta odnosi se na granicu koja dijeli obaveznost promjene fetve sa onim što bi se moglo nazvati poigravanjem sa fetvom radi postizanja politickih ili nekih drugih ciljeva. Da li je moguce postaviti neke uslove koji bi nas cuvali od tih negativnih pojava.

Dr. Kardavi: Naravno da je neophodno postaviti odredena pravila koja bi bila garancija da ne dode do zloupotrebe fetve. Prvi uslov bi bio da nije svak ko je na nekom položaju, ili govori u ime vjere, mjerodavan da daje fetve. Dakle, ne treba od bilo koga prihvatati sve što kaže. Danas ima nekih koji idžtihade u vjerskim osnovama koje su nepromjenjive i takve ne treba slušati. Dakle, idžtihad je u onim pitanjima koja nisu temeljna u vjeri. Ima i onih koji protežiraju svoje mišljenje u odnosu na Kur'an i sunnet. Odbacuju sunnet ako dode u sukob sa njihovim mišljenjem, što je potpuno pogrešno. Razna mišljenja i idžtihad o ovim pitanjima bili su razlog u prošlosti da neki islamski ucenjaci kažu da su vrata idžtihada zatvorena i da se ne treba u njega upuštati. To nije tacno! Ono što je Muhammed, s.a.v.s., otvorio, niko nema pravo da zatvori. Takoder, idžtihad u pitanjima o kojima se ummet složio, odnosno sve generacije islamskih ucenjaka, nije dozvoljen. Znaci ne može neko danas da idžtihadi u pitanjima koja su opceprihvatljiva i promjena vremena ne utjece na njih. Dakle, postoje odredena pravila koja nam pomažu u otkrivanju prave fetve i muftije od onih koji to žele podvrgnuti nekim politickim ciljevima.

Mahir Abdullah: Razgovor s vama, a i problemi s kojima se surecemo u životu, ukazuju na potrebu da ljudi koji se bave izdavanjem fetvi ne smiju biti skoncentrisani samo na šerijatsko školovanje. Dakle, od muftije se traži da bude upoznat i sa ekonomijom, sociologijom, politikom i drugim naucnim disciplinama koje ce mu pomoci da ima realnu predstavu o problemu s kojim se susrecemo. Da li se na fakultetima poklanja dovoljno pažnje opcoj naobrazbi buducih muftija?

Dr. Kardavi: Zasigurno je neophodno da muftija, pored šerijatskih znanosti, bude upoznat i sa ostalim naucnim disciplinama vremena u kojem živi. O tome su islamski ucenjaci stalno govorili. Imam Hatib el-Bagdadi napisao je knjigu koja opisuje kakav muftija treba da bude. On kaže da muftija mora poznavati sociologiju, logiku, jezik, i mnoge druge znanosti. O ovom je imam Ahmed pisao. On kaže da je, pored islamskih znanosti, neophodno poznavanje i svjetske nauke, te dobro poznavati ljude i stanje u kojem žive. Ibn Kajim, pored nabrojanog, kaže da muftija mora da živi sa svijetom, odnosno da živi u stvarnoj situaciji u kojoj se narod nalazi a ne da živi onako kako bi trebalo u nekoj idealnoj formi, kako bi njegova rješenja bila realna i prihvatljiva za narod. Jedino tako može pomoci u prevazilaženju problema s kojima se ljudi susrecu. Kada je u pitanju vrijeme u kojem mi živimo, onda je nezamislivo da se neko bavi ovim poslom bez opce naobrazbe. Pod tim podrazumijevamo upoznavanje sa svim naucnim disciplinama, kao što su matematika, fizika, hemija, astronomija i dr. Uzmimo za primjer utvrdivanje pocetka hidžretskih mjeseci. Ako muftija nema nikakvog znanja iz astronomije o ovom pitanju, kako ce on uzeti naucne cinjenice kao relevantne i na osnovu njih donijeti fetvu!? Zar cemo ignorisati nauku koja je u današnje vrijeme toliko razvijena da je mogucnost pogreške u odredivanju pozicije mjeseca jedan naprema sto hiljada a za grešku od jedne sekunde.

Kako bismo bili u stanju raspravljati o 'posudivanju maternice', vještackoj oplodnji, kloniranju, presadivanju organa i mnogim drugim problemima ako nemamo neophodnog znanja iz ovih oblasti!?
Dakle, na mudžtehidima i muftijama ovog vremena je da se naoružaju znanjem koje im je neophodno za naormalan rad. Kada kažemo da je neophodno znanje ostalih naucnih grana, ne mislimo na specijaliziranje svake naucne discipline. To je nemoguce, nego njihovo upoznavanje onoliko koliko je nama potrebnao za normalan rad. Ako budemo u situaciji da su nam potrebne detaljnije informacije o ovom pitanju, onda cemo pozvati relevantne ucenjake iz te oblasti koji ce nam dati dodatne informacije koje su nam potrebne za rješenje problema.