posljedice zabrane hidžaba u francuskoj

Tema naše vecerašnje emisije su refleksije koje je prouzrokovala odluka Francuske vlade o zabrani nošenja hidžaba. Živimo u vremenu kada se države ponose razlicitosti kultura, nacija ili vjera koje obitavaju u njima. Razlicitosti su pokazatelj visokog stupnja medusobnog razumijevanja i tolerancije, te prisutnosti demokratije u društvu. Zapad se ponosio tim cinjenicama i cesto je nas kritikovao kao sredine u kojima se ne poštuje sloboda svih ljudi, i gdje stepen medusobnog razumijevanje i tolerancije nije na visokoj razini. Medutim, situacija se drasticno mijenja, za što nam je najbolji primjer nedavni istup francuskog predsjednika koji se otvoreno stavio na stranu onih koji su protiv razlicitosti i tolerancije, što Francusku izdvaja iz opceg stava Zapada o slobodnom ispoljavanju svih vjerskih ubjedenja.
Raduje me da je vecers s nama naš cijenjeni gost dr. Jusuf el-Kardavi koji ce nam pomoci u boljem upoznavanju sa ovom problematikom. Doktore, posljednji dogadaji u Francuskoj zbunjuju i teško ih možemo razumijeti jer dolaze od onih koji su nas pozivali vesternizaciji kako bismo postali tolerantniji u pogledu vjerske i nacionalne raznolikosti. Izjave dobijaju na težini jer dolaze od predsjednika jedne države koja se ponosila multikonfesinalnošcu. Možete li prokomentarisati nedavnu izjavu predsjednika Francuske o pitanju hidžaba?

Dr. Kardavi: Bismillahir-rahmanir-rahim. Zahvala pripada samo Allahu, dž.š., i neka je salavat i selam na našeg Poslanika i najveceg uzora, s.a.v.s., te na njegovu porodicu i cestite ashabe.
Kada je u pitanju pomenuti problem u Francuskoj, ja vec više godina pratim razvoj dogadaja na tom planu. Posjetio sam Francusku više puta i uvijek sam slušao žalbe vjernika u vezi s tom problematikom. U oktobru 1994. prisustvovao sam kongresu orijentalista na kojem se, izmedu ostalog, raspravljalo i o toj temi. Tokom rasprave uvidio sam da postoji prilican broj ljudi koji ne razumiju hidžab na nacina kako bi to trebalo. Rasprava se povela u smjeru hidžaba kao vjerskog obilježja muslimana. Reagovao sam i rekao da je to pogrešno razumijevanje hidžaba. Kada se muslimanka odluci na praktikovanje islamkog odijevanja, ona to ne radi da bi skrenula pažnju na seba s porukom da je ona muslimanka! Dakle, uloga hidžaba se ne može stvaljati u isti kontekst u koji se posmatra kapa koju nose Jevreji. Ta kapa ne pokriva glavu i ne nosi se s tim ciljem. Njena jedina uloga je da se osoba koja je nosi identificira kao sljedbenik židovske vjere. Hidžab nema takvu ulogu! Hidžab je jedna od osnovnih vjerskih obaveza žene muslimanke. Naredba za pokrivanje glave, kada je o ženama rijec, sadržana je u Kur'anu i o tome nema nikakvih sumnji. Pitanje hidžaba, cak, nije ni pitanje o kojem je potreban konsenzus islamskih ucenjaka, jer je naredba u vezi s tim eksplicitno sadržana u kur'anskom tekstu. Dakle, hidžab je sastavni dio vjerskog obreda, a ne samo znak koji upucuje na privrženost islamu.

Ono što me je jako iznenadilo je postupak francuskog predsjednika. Nisam ocekivao da ce on zauzeti takav stav o pitanju hidžaba u Francuskoj. Smatrao sam da je on osoba koja može puno pomoci u rješavanju tog problema. Mislio sam da ce on postupiti transparentno, te da ce u vezi s tim konsultovati islamske ucenjake. Mislio sam da ce se interesovati za mišljenje muslimana i muslimanki o pitanju koje se odnosi na njih. On, niti iko drugi, nema pravo bilo kome uskratiti slobodu praktikovanja onoga što mu vjera kojoj pripada strogo nareduje! Zbog toga je taj njegov postupak neprihvatljiv i protivan osnovnim ljudskim pravima! Jako me je iznenadio takav njegov stav donesen na osnovu mišljenja nekakve komisije. Ta komisija nije kompetentna da raspravlja o takvim pitanjima, jer se u njoj nalaze ljudi koji se na neki nacin vežu za islam, ali od islama ili znanja o njemu nemaju ništa!

Mahir Abdullah: Medutim, stav Amerike i Britanije o tom pitanju je suprotan Francuskom, što dodatno povecava iznenadenje. Amerika se izjasnila protiv tog stava i jasno porucila da je americko društvo multikonfesionalno. Britanci si bili još precizniji i poslali jasnu poruku u kojoj kažu da ce britansko društvo ostati otvoreno za sve vjerske simbole, bez obzira radilo se samo o simbolu koji upucuje na odredenu vjeru ili o strogom vjerskom propisu. Kako komentarišete takve stavove?

Dr. Kardavi: To je potpuno prirodan stav prema tom pitanju. Ja sam rekao da laicizam u svom originalnom svjetlu ne zauzima oprecan stav prema religiji. Dakle, on nije protiv vjere. Njegov stav prema vjeri je neutralan. Nije za nju, niti je protiv vjere i njenih propisa! Cilj laicizma je da da potpunu slobodu covjeku na izbor vjerskog opredjeljenja. Vjernik mora biti tretiran isto kao onaj ko se opredijelio kao ateista. Davati jednom prava a drugom oduzimati povreda je ljudskih prava i jednakosti medu ljudima! Zato niko nema pravo sprecavati vjernika u obavljanju obreda koje mu propisuje njegova vjera. Razlicitost o tom pitanju je normalna pojava. Citav svijet je sazdan na razlicitostima i to je osnovno pravilo koje ljudi moraju uvažavati. Allah, dž.š., to pojašnjava kroz razlicitost boja koje se spominju u Kur'anu: 'Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomoci nje stvaramo plodove razlicitih boja, a postoje brda bijelih i crvenih staza, razlicitih boja i sasvim crnih. I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, razlicitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih uceni. Allah je, doista, silan i On prašta.' (Fatir, 27. i 28.) Dakle, razlicitost je prirodna pojava koju trebamo normalno prihvatiti.

Razlicitost, kulture, nacije, religije, boje, jezika su pojave koje su u skladu s prirodom i tako ih treba razumijevati. Muslimani smatraju da su te pojave znakovi koje je Allah, dž.š., stvorio, a u Kur'anu kaže: 'I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju' (Er-Rum, 22.) Oni koji razmišljaju o tim dokazima i primjeciju ih u prirodi mogu shvatiti da je to normalna pojava. Razlicitost govora, pisma kojim pišemo, neki pišu s desna nalijevo, a drugi obratno, razlikujemo se u visini, obliku, obicajima i te razlike ne smiju biti izvor problema medu nama. Francuzi su, u osnovi, bijele boje kože, ali je veliki broj Afrikanaca koji su se naselili u Francuskoj, primili njeno državljanstvo i postali Francuzi. Kako bi bilo da se sada diskriminiraju oni cija koža nije bijele boje, ili oci nisu plave, ili ..!! Dakle, za nas muslimane nema problema te vrste. Za nas su sve te razlike normalne, prirodne pojave koje je Allah, dž.š., odredio da takve budu. Posmatramo cijelo covjecanstvo kao jednu porodicu koja potice od jednog praoca i jedne pramajke - Adema, a.s., i njegove supruge Have. Smatramo da svi ljudi imaju isto porijeklo i da su svi podjednako ovisni od Allaha, dž.š., koji je stvorio sve što postoji. Muhammed, s.a.v.s., je, prilikom Oprosnog hadža, porucio: 'O ljudi, zaista vam je Gospodar jedan, a otac vam je isti!' Allah, dž.š., nas je stvorio razlicitim da bismo se medusobno upoznavali i zbližavali, a ne da bi te razlike bile izvor konflikata medu nama.

Mahir Abdullah: Doktore, smatrate li da obicni covjek u Francuskoj nije upoznat sa ovim o cemu govorimo? Cak i predsjednik Širak je u uvodu svog govora rekao da je tolerancija i razlicitost medu ljudima nešto što se ne smije dovoditi u pitanje...

Dr. Kardavi: Gdje je taj pluralizam!? Gdje je tolerancija ako me sprecavaš da izvršim osnovne vjerske obaveze?! Ako sam prisiljen da se odreknem svoje vjere, šta onda ostaje od pluralizma i tolerancije? Šta je sljedeci korak? Da li ce sutra neko doci i zabraniti da se djeci nadijevaju muslimanska imena, nego svi novorodeni trba da imaju imena Žak, Šarl..., samo zato što muslimanska imena upucuju na islamski identitet!!! Da li ce neko u buducnosti odluciti da napadne muslimane što poste u ramazanu? Kako to da se muslimani razlikuju od ostalih, te da ostavljaju hranu kada svi jedu?! Ne, i onu trebaju jesti kad ostali jedu!! Mi to ne prihvatamo! Mi vjerujemo da je prirodnost covjeka da se razlikuje od ostalih i da je to normalna pojava o kojoj ne smije biti nejasnoca. Vjerujemo da je istina ono što nam naš Gospodar porucuje u Kur'anu: 'A da Allah hoce ucinio bi ih sve jednim narodom, ali, On u milost svoju uvodi onoga koga On hoce, a nevjernici nemaju ni zaštitinika ni pomagaca' (Aš-Šura, 8.) Islamska civilizacija se razvila na razlicitostima, u njenoj izgradnji su ucestvovali razliciti narodi, jezici, kulture, vjere. Svaka razlicitost ima svoje mjesto u historiji islamske civilizacije. Nerijetko pojedinci koji nisu bili muslimani imali su velikog utjecaja u islamskoj državi, cak su bili i veoma blizu halife. Zbog toga nam je neprihvatljivo tako ponašanje zemlje koja sebe smatra 'majkom slobode', koja za sebe kaže da je kolijevka revolucije. Francuska revolucija je pokrenuta s ciljem dobijanja ljudskih sloboda. Gdje su te slobode danas?! Poštuju li se slobode danas u zemlji koja je 'majka slobode'?!

Mahir Abdullah: Smatram da se te odredbe odnose iskljucivo na muslimane, jer su u slucaju vjerskih obilježja ostalih religija dati odredeni uslovi, osim u slucaju islama. Naprimjer, ako se radi o malom krstu on nije problem.

Dr. Kardavi: Koliko mali krst! Može li se to izraziti u mjerama!? To je simbol, bez obzira na velicinu, i nije izuzetak samo krst. U Francuskoj živi i odreden broj Sika koji odbijaju da skinu turban. I kada neko dobije dozvolu za upravljanje motociklom obavezan je da nosi kacigu, osim Sika, jer njemu njegova vjera ne dozvoljava da skida turban. Dakle, zašto se samo muslimanima u potpunosti sprecava praktikovanje vjerskih obreda?!
Mi u evropskom odboru za fetve stalno napominjemo i tražimo od vjernika muslimana da se ne povlace, da se ne odvajaju iz zajednice, nego da se ukljuce i aktivno ucestvuju u svim društvenim aktivnostima u mjestu u kojem borave. Oni treba da se u potpunosti uklope u sredinu u kojoj žive, ali ne smiju dozvoliti da dode do brisanja njihovog vjerskog identiteta!!! To je nedopustivo! Muslimani znaju za toleranciju i poštivanje drugih, a mi u historiji pocesto nismo bili poštovani i stavljani smo pred izbor: pokrštavanje ili progon! To se desilo u Španiji u kojoj je ubijeno hiljade muslimana; neki su ubijeni dok su pokušli pobjeci u Afriku, a što ih je ostalo bili su pokršteni. Islam takav odnos ne poznaje.

Allah, dž.š., u Kur'anu je objavio suru koja nam pojašnjava odnos prema drugima i koja je savršen primjer tolerancije i jednakosti svih vjera. Mušrici su došli kod Poslanika, s.a.v.s., i tražili da jednu godinu slijede njihovu vjeru, a drugu slijede vjeru Muhammeda, pa da na vjernicima bude odluka koju vjeru da prihvate. U poznatoj suri El-Kafirun Allah, dž.š., odgovara: 'Reci: 'O vi nevjernici, ja se necu klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se necete klanjati Onome kojem se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a vi se niste klanjali Onome kojem se ja klanjam. Vama vaša vjera, a meni moja!' Dakle, ja necu biti sljedbenik vaše vjere, niti cu vas primoravati da slijedite moju vjeru, niti da ostavite svoju! To je savršen primjer tolerancije koji je daleko od postupaka onih koji proganjaju i zlostavljaju druge samo zato što nisu iste vjere kao oni. Od samog pocetka formiranja islamske države ona se temeljila na razlicitosti vjere i naroda. Kada je Muhammed, s.a.v.s., došao u Medinu prvo što je uradio bio je ugovor sa Židovima o suživotu i potpomaganje u dobru i zlu. Ta pravila su važila sve dok ih sami Židovi nisu dokinuli i izdali muslimane. Muhammed, s.a.v.s., je bio na samrti a njegov oklop je bio zalog kod jednog Židova koji je na taj nacin pristao dati odredenu kolicinu pšenice jednoj siromašnoj porodici. To su primjeri tolerancije i ljudskog odnosa prema drugima u postupcima Muhammeda, s.a.v.s., ciju praksu su sljedili ashabi i nakon njegove smrti.

Mahir Abdullah: Doktore, primjetno je uplitanje Zapada u stvari koje su iskljucivo stvar muslimana poput hidžaba. Medutim, Zapad ne staje na tome nego nastavlja svoj napad na muslimane putem direktnog uplitanja u unutrašnja pitanja pojedinih muslimanskih država ili odredenih islamskih institucija. Zahtijevaju da se rad prilagodi njihovim zahtjevima, iako se radi o pitanjima koja su iskljucivo u vezi s islamom i muslimanima? Da li je nakon takvih postupaka Zapada dozvoljeno da mi neke probleme muslimana u svijetu posmatramo kao unutrašnja pitanja odredene države?

Dr. Kardavi: Svakako da te postupke Zapada zdrav razum ne može prihvatiti. Muslimani su jedan ummet koji osjeca bol belaja koji je pogodio jedan njegov dio. Muhammed, s.a.v.s., kaže da su muslimani kao jedno tijelo. Bilo koji organ da oboli cijelo tijelo suosjeca s njim. Zbog toga je na muslimanima da budu jedinstveni i da ne dozvole da se odvijaju odredeni dogadaji u jednom dijelu islamskoga svijeta a drugi ne mari za to. To bi znacilo naš kraj. Na nama je da pomognemo našoj braci ma gdje oni bili. Zbog toga i govorimo o problemima s kojima se susrecu naša braca u Francuskoj. Nama nije cilj da se miješamo u unutrašnje stvari Francuske, ali se ne možemo pomiriti s nepravdom koja se cini našoj braci! Ako se neke institucije u pojedinim muslimanskim zemljama na takav nacin ograde, to ne znaci da su pravilno postupile. Vecina islamskih zemalja koje imaju dobre odnose sa Francuskom imaju velike koristi od tih odnosa pa ih ne žele ugroziti. Medutim, takvi postupci ljute muslimane svijeta i smatram da se treba da se oglase sve medunarodne islamske organizacije zahtjevom Francuskoj da povuce svoju odluku.

Mahir Abdullah: Šta je razlog šutnje koja je uveliko prisutna medu islamskim organizacijama, medu kojima je najznacajniji Kongres islamskih zemalja, kada je rijec o ovim i slicnim problemima?
Dr. Kardavi: Krv muslimana postala je najjeftinija tecnost na svijetu. Muslimane progone, hapse i ubijaju u mnogim mjestima u svijetu a da se to ne smatra posebnim problemom. Razlog zbog cega izostaje adekvatna reakcija ummeta jeste naša slabost. Muhammed, s.a.v.s., je govorio o teškom situacijama u kojima ce se ummet naci, pa su ga ashabi pitali o razlozima takvog stanja, na što im je odgovorio da je 'vehn' razlog tome. Ashabi su pitali šta je to vehn pa im je rekao: 'Ljubav prema dunjaluku i odvratnost prema smrti!' Takvo stanje ummeta se odražava i na institucije koje bi trebalo da se brinu o stanju muslimana. Kongres islamskih zemalja boluje od iste bolesti. Ummet je živ i veliki preporod je poceo. Ummet posjeduje ogromne potencijale koje može i spreman je žrtvovati na putu odbrane svoje vjere i casti, ali problem je u onima koji predvode taj ummet, problem je u vladama! Poznati islamski ucenjak Muhammed el-Hatib, pišuci u casopisu 'El-Medželah' o ovoj temi je napisao i ovo: 'Muslimani su na dobru, ali problem leži u njihovim vladama!'

Mahir Abdullah: Ali takav odnos prema ummetu uzrokuje reakcije koje se mogu protumaciti teroristickim! Ummet je trpio strašne udare i pritiske tokom historije, a oni su posebno dobili na snazi u posljednje dvije godine. Kada životi ljudi budu ugroženi oni ce posegnuti za odbranom na bilo koji nacin. Nisu li takvi postupci prema nama uvod u terorizam?

Dr. Kardavi: Upravo takvi postupci uzrokuju reakciju koja se teško može kontrolisati, tj. terorizam. Oni tvrde da se tako ophode da bi sprijecili terorizam. Znaci da je pocetak terorizma bio onda kada je muslimanka pokrila svoje lice zarom ili hidžabom?! Znaci, žena koja se pridržava propisa svoje vjere širi terorizam!? Upravo takve njihove tvrdnje i postupci proizvode teroristicke pobude kod ljudi! Takvi postupci pobuduju oslobadanje opasne energije kod ljudi i ratoborni zanos mladica koji ne žele da trpe zulum. Ja smatram da je zulum koji se cini muslimanima u svijetu glavni razlog pribjegavanju sili i teroru kao obliku suprotstavljanja neprijateljskim napadima. Muslimani su u mnogim zemljama izloženi stravicnom zulumu, što je posebno uocljivo u Palestini. Odbrana života i casti nije terorizam kako nam to neki žele pripisati.

Mahir Abdullah: Kakva je uloga medunarodnih kongresa islamskih ucenjaka o ovoj temi? Vi cete uskoro prisustvovati jednom zasjedanju islamskih ucenjaka. Šta jedna takva organizacija, kao što je to Islamska organizacija za fetve u Evropi, može uraditi u vezi s ovim pitanjem?

Dr. Kardavi: Nema sumnje da cemo se mi u Evropskom vijecu za fetve oglasiti o ovom pitanju i da cemo uputiti zvanican dopis Francuskoj vladi u kojem cemo tražiti riješavanje ovog problema. Medutim, kada su u pitanju ostale organizacije islamskih ucenjaka, one još nisu potpuno jedinstvene. Pokrenuli smo inicijativu za formiranje neovisnog udruženja islamskih ucenjaka s ciljem pomoci u rješavanju problema koji su od bitnog znacaja za ummet, ali problem s kojim smo se suocili i koji nismo uspjeli riješiti je mjesto, odnosno država koja bi prihvatila to udruženje i omogucila mu neometan i neoovisan rad.

Mahir Abdullah: Da li politicko usmjerenje jedne države utjece na prakticiranje hidžaba?

Dr. Kardavi: Nema nikakve sumnje da je politicko strujanje u nekoj državi od velikog utjecaja na prisutnost hidžaba u društvu. Smatram da je samo potrebno dati slobodu ženama u vezi s tim pitanjem i hidžab ce vrlo brzo zauzeti mjesto koje mu i pripada u društvu. Kada je muslimankama Alžira data sloboda odijevanja, hidžab je postao znatno prisutniji. Isti slucaj je i sa Egiptom i drugim muslimanskim zemljama. Hidžab je u skladu sa prirodom žene muslimanke, zbog toga ga one prihvataju. Kada muslimanka cuje za propis hidžaba, poželi da ga praktikuje i vrlo cesto iz te želje ce i suze pustiti. Dakle, to je nešto što priroda žene prihvata kao svoje. Divan primjer za to imamo u ženama Irana. Iako je Iran za vrijeme šaha bio izložen velikom fesadu a žena muslimanka ponižavanju i odvajanju od svoje vjere, nakon dolaska islamista na vlast hidžab se nemjerljivom brzinom proširio u narodnim masama.

Mahir Abdullah: Jedan naš gledalac postavlja pitanje u kojem kaže: 'Nije mi jasno šta mi želimo i ocekujemo od Francuske i njenog predsjednika o pitanju hidžaba ili bilo kog drugog islamskog propisa kada iste probleme imamo kod nas. Moram priznati da islamski ucenjaci ulažu veliki napor u vezi s tim, ali vladare to puno ne zanima. Zbog toga je neophodno prilikom rješenja problema prvo poceti od nas i naših sredina!' Kako komentarišete ovu tvrdnju?

Dr. Kardavi: Nažalost, tvrdnja koju je gledalac izložio je tacna. Iako smo muslimani još uvijek ima muslimanskih zemalja u kojima je zabranjeno praktikovanje hidžaba. Hidžab se smatra zlocinom. To ide tako daleko da je zabranjen rad u bilo kojoj javnoj ustanovi ženi koja praktikuje hidžab. Cak joj se zabranjuje i ulazak u bolnicu radi lijecenja ako praktikuje islamski nacin odijevanja. Taksisti koji voze u svojim automobilima pokrivenu ženu podliježu zakonskim sankcijama. Dakle, diskriminacija žene koja se pridržava islamskih propisa nespojiva je sa zdravim razumom a kamoli sa demokratijom ili slobodom koju islam daje ljudima. Smatram da je gledalac, nažalost, upravu u vezi s tim piatnjem.