gostoprimstvo za velike pare

Vizni režim

Malo-malo pa nas neinventivni novinari obavijeste kako naši gradani stoje u redovima za dobijanje viza radi putovanja u zapadne zemlje i prepadaju nas brojkama koje govore kako se, eto, gradani Bosne masovno iseljavaju. Nikada se još nisu sjetili da kažu da se uz gradane iseljavaju i velike pare a da je brojka onih koji se otiskuju na put bez povratka ipak mnogo manja od one koju oni žele prikazati.

Bosna i Hercegovina je država, ako to uopce jeste, koja ima problema preko glave. Zemljom bjesne štrajkovi zaposlenih, masa nezaposlenih nema ni tu mogucnost iznošenja problema, privreda grca, industrijska proizvodnja je ispod svakog nivoa, društvena potrošnja, glomazna administracija, nezasiti politicari, sve je to samo vrh ledenog brijega. U takvoj situaciji novinari podliježu pritiscima i bave se marginalnim problemima i pitanjima cije rješavanje je bitno ali po prioritetu stvari spada na samo dno liste. Zašto je tako, trebalo bi da odgovore sociolozi koji se takode optereceni brdom problema, tim uopce ne bave. Tako svima postaje važan podatak da neko želi otici u pecalbu ali nikome nije važno kako obezbijediti bar približne uslove života i rada koji bi pecalbara odvratili od njegova nauma.

Viza za buducnost

Malo-malo pa nas neinventivni novinari obavijeste kako naši gradani stoje u redovima za dobijanje viza radi putovanja u zapadne zemlje i prepadaju nas brojkama koje govore kako se eto, gradani Bosne masovno iseljavaju. Nikada se još nisu sjetili da kažu da se uz gradane iseljavaju i velike pare, a da je brojka onih koji se otiskuju na put bez povratka, ipak, mnogo manja od one koju oni žele prikazati. Naravno da je zabrinjavajuce ako neko napušta svoju zemlju nezadovoljan nemogucnošcu da u njoj normalno živi, ali je važnije odgovoriti na pitanje kako to promijeniti, a ne lamentirati nad sudbinom onih koji odlaze, cesto i sa neskrivenim žalom što se ne nalazimo na mjestu onih koji idu.

S druge strane, niko se od novinara - politicarima to svakako ne pada na pamet - ne pita koliko te ljude košta gostoprimstvo koje traže i zbog kojeg obijaju pragove ambasada. Što direktno što indirektno, svakodnevno ti ljudi potroše i po nekoliko stotina hiljada maraka samo u jednoj ambasadi. Pomnožimo to sa brojem ''interesantnih'' zemalja za dobijanje vize pa ce taj odliv sredstava svakom normalnom izgledati zabrinjavajuci. Uz to, treba znati da svi koji traže vizu ne odlaze da bi tamo gdje idu - i ostali. Najveci broj naših gradana putuje, poslovno, privatno, radi susreta sa rodbinom sa kojom ih je agresija rastavila, radi nauke, pa i turizma. Dakle, najveci broj ih se vraca u zemlju i najveci broj njih ponovo ce tražiti vizu. Pare ce ponovo putovati a gostoprimstvo biti naplaceno.

Otkako je svijeta ljudi su putovali i išli u druge zemlje. Otkako je putovanja zemlje domacini su kontrolirale ko ulazi na njihovu teritoriju. No, došlo je vrijeme da se razmisli kako sprijeciti neke da iz svojih zemalja izlaze naoružani do zuba, sa namjerama da ubijaju, pljackaju, pale, porobljavaju… Naravno, jasno je da sila teško može da se zaustavi, ali bar joj se može reci da je nepoželjna jednako koliko je nepoželjno i da naši gradani idu u takve zemlje. Onima koji u pojedinacnoj zaslijepljenosti ipak žele u takve zemlje - ne treba ništa spocitavati. Ona ofucana fraza kako želimo što prije i što sigurnijim korakom u Evropu, više baš i ne pali. Dva su razloga: prvi je što smo geografski vec svakako Evropa, a drugi što je opravdano postaviti pitanje da li mi, uopce, želimo u Evropu. Možda je prece razmisliti kako Evropu, takvu kakva jest, sprijeciti da dode kod nas a ne razmišljati kako sprijeciti naše ljude da idu tamo. Ko voli takav civilizacijski poredak – eto mu ga.

Liste za odstrel

I dok jedni putuju a drugi ostaju, dotle nam iz svijeta dolaze spiskovi naših gradana koji su nepoželjni, pa cak i njihova imovina treba biti zaledena (citaj oduzeta). Ništa za to ako je pravda u pitanju. Tako i treba. No, nejasno je kako vizu ne može dobiti nana pod jemenijom a može njena unuka bez hidžaba. Valjda je i to pravda! Kako se na istom spisku nalaze branioci Bosne i Cetnicki ravnogorski pokret? Valjda je i to pravda! U vremenu u kojem se musliman obilježava mudžahedinom kao necim što je ne samo opasno nego i pogrdno, vjerovatno treba da pohapsimo i sve naše majke i sestre pod hidžabom e da bi se neko sjetio kako su i cetnici opasni. Dotle ostaje status quo. Nana je opasni mudžahedin a ravnogorac je gradanin sa demokratskim pravima iskazivanja svoga politickog, fašistickog, nacinalistickog, genocidnog mišljenja. U svakom slucaju, lista za odstrel je spremna, samo ce se mete birati kao i dosad.

Naravno, zapadni politicari ce reci da sve što nam rade - rade za naše dobro, sa cime se slažu i naši politicari-diletanti, izdajnici interesa naroda i države koji svoju nesposobnost i greške koje cine u posljednjih 12 godina pravdaju iskljucivo ''mudro vodenom politikom''. To što narod nikako ne može da shvati kako to da prije petnaest godina nije bilo pljacki banaka, napada na blagajnike, nije bilo trgovine bijelim robljem ni poluozakonjene prostitucije, revolveraških obracuna ulicnih i drugih bandi - nikom ništa! I budali je jasno da su svi ovi problemi i poroci došli nakon agresije, i to dolaskom Evrope i Amerike u našu zemlju. Zato bi trebalo javno reci, iako je sve to Zapad ucinio u našem interesu, bolje bi bilo da nam to više ne cine. No, narodni predstavnici nemaju niti petlje niti obraza da to šapnu sebi na uho savjesti a kamoli da javno progovore. Mišljenje naroda za njih je nebitno u odnosu na vlastitu sigurnost, kao što je nebitan i obraz zemlje u odnosu na vlastitu stražnjicu. Da je neko osluškivao glas naroda, zar bi potpisao sporazum o izuzimanju Amerikanaca od jurisdikcije medunarodnih sudova, da neko osluškuje glas naroda, zar ne bi dosad progovorio o Bušovom americkom spisku, zar ne bi neko stao u odbranu naših generala i komandanata poput Sefera Halilovica, Amira Kubure i ostalih?
Ne da je trebalo progovoriti, nego dici glas, i to vriskom, krikom, jaukom ubijenih Bošnjaka, silovanih Bošnjakinja, zaklane im djece, opustjelih domova. Ne! Dok naše generale stavljaju na sramne liste, na sramna mjesta skupa sa onima od kojih su ubijali ovu zemlju i ovaj narod, naši politicari samozadovoljno prežvakavaju fraze i tvrde kako nemamo boljeg prijatelja od Amerike. Ako nam je takav najbolji, kakav nam je najgori prijatelj i da li nam pored takvih prijatelja uopce trebaju neprijatelji?

Ili su naši vlastodršci izgubili kompas, ili naš narod nema osjecaj za prijateljstvo!? Možda im se i taj osjecaj istopio na suncu dok su u redovima cekali vizu za Ameriku!?
Ako se neko plaši da cemo izgubiti obraz pred Amerikancima, nema razloga za zabrinutost. Naše mudro rukovodstvo, cudi me da vec i nije, ucinit ce sve da pohapsi što više branilaca Bosne, svojih generala i biznismena, kulturnih radnika, pjevaca, sportista, novinara, ako treba i sami sebe ce hapsiti samo da bi dokazali kako su lojalni tati Bušu. To što su alijansinim politicarima prigovarali za iste stvari - nikom ništa; politika je to, a u politici je sve dozvoljeno i sve moguce, pa i svome narodu stati nogom za vrat. Ili je to, možda, prvenstveni cilj!? Šta ceš, Mujo, i to je Bosna!
Moj Mujo, i to je Amerika!