Od svog postanka covjecanstvo zna za pravila odgoja djeteta. Ta pravila nam ukazuju i govore o razlicitostima medu narodima, njihovom vjerovanju, kulturi, nadanjima i o njihovom nacinu života.
Islam vodi racuna o djetetu od perioda prije njegovog postanka, nakon što postane, pa sve do njegovog punoljetstva, a ta briga je ocita u samom Kur’anu, kao i u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Šta mi želimo od odgoja djeteta?!
Ciljevi koje želimo postici možemo svrstati u sljedece tri grupe:
1. vjerski ciljevi
2. obrazovni ciljevi i
3. pedagoški ciljevi.
Mnogi ce se složiti da bismo sve te ciljeve mogli svrstati u prvu grupu, jer smo pripadnici vjere koja je sveobuhvatna i zadire u sve pore ljudskog života.
Vjerski ciljevi
- Prvo što dijete treba cuti jesu rijeci tevhida i šehadeta s kojim treba rasti i povecavati svoju ljubav prema njima i uvjerenje u njihovu istinitost.
- Dijete od ranog djetinjstva treba upoznati ko je njegov Stvoritelj, ko je Stvoritelj svega što postoji, ko sve ureduje na Zemlji i na nebesima, ko nam daje opskrbu i sl., a to možemo postici slušanjem ogovarajucih ilahija, kasida i poucnih prica, kao i gledanjem slika i crtanih filmova na tu temu. Sve to ce povecati uvjerenje djeteta u uzvišenost Stvoritelja i Njegove moci, te povecati njegovu ljubav prema Gospodaru i spremnost da se žrtvuje na Allahovom putu, kao što su cinili Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi.
- Jedan od vjerskih ciljeva je i ljubav prema poslanicima i vjerovjesnicima, posebno prema našem Poslaniku, s.a.v.s., a to cemo postici putem kazivanja o njihovom životu iz kojih ce dijete crpiti pouku i uciti kako ce se ophoditi prema drugima i kako ce se ponašati u datim situacijama.
- Ljubav prema Kur’anu, a.š., i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji su osnovni izvori naše vjere i najbolja uputa i odbrana od nevjerstva i zablude.
Obrazovni ciljevi
- Djetetu treba usaditi i razviti ljubav prema ispitivanju i istraživanju, a ako je to popraceno i s urodenom radoznalošcu, onda smo u potpunosti postigli ovaj cilj.
Npr. da bi dijete naucilo kratke sure iz Kur’ana treba mu predociti o cemu one govore (što ce pokrenuti njegovu radoznalost i maštu), po mogucnosti ispricati mu povod objave te sure (npr. sura El-Mesed) ili dati mu da gleda crtani film (npr. za suru El-Fil).
- Da bi djeca naucila i vježbala citati, predocit cemo im slikovnice i knjige islamskih pripovijesti.
- Dijete treba upucivati na otkrivanje, istraživanje i sticanje novog znanja o ljudskom tijelu, njegovim funkcijama, o stvaranju životinjskog i biljnog carstva, o suncevom sistemu, o sazvježdima, upucivati ga na proucavanje geografije, fizike, hemije, biologije, informatike, satelita i sl., a sve to povezivati sa Kur’anom koji govori o svim ovim oblastima. Na taj nacin cemo kod djeteta razviti ljubav za istraživanjem i spoznavanjem.
- Dijete treba upucivati na citanje knjiga, kako bi moglo imati bolju osnovu za ucenje stranih jezika i kako bi njegov govor bio koncizniji, a njegovo pisanje izražajnije.
Pedagoški ciljevi
Pedagoške ciljeve postižemo odgojem, bilo da se radi o odgoju koji dijete dobije od svojih roditelja, u školi, ili od društva i zajednice u kojoj živi, tj. pomocu svega onoga što procita, cuje ili vidi oko sebe.
Prirodno je da dijete slijedi i identifikuje se s onim što procita, vidi ili cuje, bez razmišljanja o tome da li je to dobro ili loše. Tako nalazimo da se dijete (a Allaha mi i odrasli) nakon gledanja filmova ili serija identifikuju s likovima u njima.
- Obavezni smo voditi racuna o tome da se dijete odgaja u atmosferi lijepih moralnih osobina, da bude svjesno loših i negativnih moralnih osobina kako bi ih se klonilo, ali i da bude uvjereno u njihovu neispravnost kako bi i druge upozoravalo na njihovu štetnost.
- Treba mu pricati poucne price i upucivati ga na citanje prica o vrlinama i pohvalnim postupcima ashaba, te o plemenitim postupcima djece ashaba, kako bi se s njima identifikovali, a ne s današnjim nasilnim i agresivnim likovima koji se javljaju u crtanim i TV-filmovima, jer egoizam i narcisoidnost u njima vode nas ka propasti i iskvarenosti novih generacija.
- Dijete treba odgajati tako da svoja saznanja dijeli s drugima, da razgovara i polemiše o njima kako bi ih unaprijedilo i izgradilo stabilniju i odgovorniju licnost.
KAKAV JE DANAŠNJI ODGOJ?
Nažalost, današnji odgoj svodi se na prepuštanje djeteta samom sebi. Dok su još mali, roditelji obicno smatraju da su djeca nezrela da bismo ih mogli savjetovati i s njima razgovarati, da nema nikakve štete da citaju ili gledaju bajke, da slušaju o izmišljenim i nestvarnim likovima, umjesto da im sve to nadoknade našom bogatom islamskom tradicijom i istinitim pricama iz života poslanika, ashaba, itd.
Roditelji su ili zauzeti, ili nemarni, ili se prisjete važnosti odgoja kad je vec isuviše kasno, kad djecu prepuste lošem društvu i lošim navikama, pušenju ili drogi.
Nažalost, malo je roditelja koji od ranog djetinjstva vode racuna o tome s kim se njihova djeca druže, koliko vremena provode na ulici, cime se bave u slobodno vrijeme. Neki od njih zadovoljavaju se time da su im djeca u kuci i misle da su time riješili sve odgojne probleme, a ne vode racuna o tome koje i kakve crtane, video i TV-filmove gledaju njihova djeca, kakve pjesme i videospotove gledaju i slušaju, koje knjige i casopise citaju, ili koliko vremena provode uz video i kompjuterske igrice.
Da bismo ostvarili što više odgojnih ciljeva, prvenstveno moramo voditi racuna o tome da djeci osiguramo odgovarajucu kucnu biblioteku, kao i videoteku, jer ne možemo djeci nešto zabranjivati a da im, s druge strane, ne pružimo alternativu.
PORODICA U ISLAMU
Opcepoznato je da se prvi sukob izmedu dvije individue, koji je rezultirao ubistvom (Kabilovo ubistvo Habila), izbio izmedu dva brata zbog razlicitog poimanja o ustroju njihovih porodica. Ugledajuci se na taj incident, religije su preuzele da budu autoriteti da jasno regulišu to pitanje unutar razlicitih društava i zajednica. Svaka religija odredila je pravila i propise za svakog pojedinca unutar bracne zajednice, kao što je odredila i kaznu za preljubu i nelegalnu vezu svaka od njih smatra fatalnim grijehom. Tako npr. judaizam prebljubu smatra zlocinom koji po težini grijeha stavlja odmah nakon mnogoboštva.
Evolucijom su ljudske zajednice postepeno dopuštale sebi da se udalje od vjerskih propisa, dajuci sebi seksualnu slobodu i cineci time skandaloznu i sramnu devijaciju svih božanskih religija.
Savremena civilizacija više nego ikad dopušta neogranicenu seksualnu slobodu koja rezultira AIDS-om i drugim spolnim bolestima prouzrokovanim nelegalnim seksualnim vezama. A, dobro nam je poznato da ce zajednice koje su neobuzdane i javno praktikuju takvu seksualnu slobodu, bez straha ili stida od Allaha dž.š., biti kažnjene kao što je bio kažnjen Lutov narod, ili izloženo novim bolestima za koje niko prije njih nije znao.
Bilo kako bilo, savremena civilizacija došla je do takve devijacije koja nije poznata cak ni u životinjskom svijetu, pa je u nekim zemljama ozakonjena bracna veza izmedu jednakospolnih supružnika, te je zakonom dozvoljeno da usvajaju djecu i tako cine porodicu.
Islam u potpunosti reguliše pitanje braka, bracne zajednice, prava i dužnosti supužnika. Kur’an, a.š, u suri En-Nisa tacno odreduje vjerniku s kim se smije, a s kim ne smije ženiti. Islam, takode, nareduje muslimanu da zaprosi djevojku, cime joj obecava sklapanje braka koji je, zapravo, ugovor baziran na medusobnom prihvatanju supružnika uz prisustvo svjedoka.
Islam reguliše prava i dužnosti supružnika, pa je muž zadužen za administrativnu i finansijsku potporu porodice, dok je supruga zadužena za domacinstvo i sve što je u vezi s kucom i porodicom.
U krajnjem slucaju, islam dozvoljava i razvod braka jer je to veza izmedu dva razlicita ljudska bica koja posjeduju razlicitosti, a koja se, možda, ne mogu uskladiti. I za to je islam tacno definisao pravila po kojim do razvoda braka dolazi postupnim putem, gdje se ostavlja mogucnost pomirenja i nastavka bracnog života. U slucaju razvoda najviše stradaju djeca, koja su žrtve porodicnog neslaganja, pa je i tu islam uredio pravila za starateljstvo nad djecom i njihovu materijalnu potporu.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, poducava nas pa kaže da je rastava braka Allahu, dž.š., najmrže dozvoljeno djelo, što nas dovodi na zakljucak da je stanovište po kojem je brak neraskidivi božanski ugovor, potpuno netacno i nekorektno, jer je to ugovor, kao i svaki drugi ugovor, izmedu dvije strane s odredenim uslovima i obavezama.