fatmir alispahic knjizevnik

"Postoji na hiljade dokaza i ilustrativa koji svjedoce da agresija na BiH nije završena i da je danas u punom jeku genocid nad Bošnjacima. I šta sad? Trebao bih se nekome izvinjavati zato što mi ubija i narod i i domovinu! Hajvanski je prepustiti se umiranju. Insanski je boriti se", kaže Alispahic

SAFF: Pokretac ste "Bošnjackog dijaloga". O cemu je, ustvari, rijec?

ALISPAHIC: "Bošnjacki dijalog" je neliderska i nadideološka inicijativa. Dakle, ne postoji prvi covjek "Bošnjackog dijaloga", jer bi to bilo nesrodno duhu dijaloga. Fatum svih dosadašnjih bošnjackih inicijativa bila je iskljucivost, zatvorenost, ideologiziranost. Tek otvaranjem duhovnosti za sve poglede, tek tolerancijom unutarbošnjackih razlika, moguce je postici zajedništvo oko egzistencijalnih pitanja. Razlike unutar Bošnjaka time postaju zdenac snage, imperativ, uslov bez koga se ne može ostvariti bošnjacka zrelost. Ovo je plemenit pokušaj da nadrastemo podjele unutar Bošnjaka kad je rijec o pitanjima o kojima bismo kao nacija trebali imati jedinstvo. Vrlina Bošnjaka treba biti mjerena upornošcu da se dijalog dogodi, podržava i održava u životu, bez obzira na to koliko nam mišljenja bila udaljena. Vrlina je tolerancija razlicitog mišljenja o bošnjackim pitanjima, jer ce se iz te pluralnosti fruktuirati najbolja rješenja. Slabost je podleci inerciji obamrlosti pred ociglednim nasrtajima na buducnost bošnjackog naroda. Svi mi pojedinacno, u konacnici, dijelimo sudbinu naroda kome pripadamo.Stoga je sudjelovanje u "Bošnjackom dijalogu" pitanje intelektualne, moralne i patriotske higijene svakog od nas. U organizacionom smislu, "Bošnjacki dijalog" je svojevrsni patriotski farz, obaveza se okupimo petkom predvecer i da razgovaramo o bošnjackim pitanjima. U našem narodu treba osloboditi i podstaknuti moc govora, jer se govorom gradi umijece imanja stava, a onaj ko ima stav, taj nece biti izgubljen u vremenu i prostoru, kao što je kriticna masa Bošnjaka jucer i danas. Mi trebamo izgraditi kriticnu masu bošnjacke samosvijesti kao što je imaju naše komšije, ni manje ni više. To je jedina garancija da možemo opstati u ovoj povijesno-politickoj hemiji u kojoj nestaju neodlucni, strašljivi i odrodeni.
Rapidno odumiranje bošnjacke samosvijesti

SAFF: Gdje je u svemu tome islam kao vjera najveceg dijela bošnjacke populacije?

ALISPAHIC: Realnost, nažalost, kazuje da islam nije vjera najveceg dijela bošnjacke populacije, kako Vi tvrdite, jer je kriticna masa Bošnjaka odrodena od sebe, od bošnjaštva, od islama. Vecina Bošnjaka se stidi sebe i potajno bi voljeli biti neko drugi. Tamo gdje je nekad u bošnjackim kucama zracio Kur’an, danas smrde kasete Cece Velickovic. Medu bošnjackom omladinom imate više narkomanije, alkoholizma, seksualnog maloljetnickog razvrata, nego aktivne svijesti o pripadnosti svome narodu. O vjeri da i ne govorimo. Bošnjacki narod je zabavljen bježanjem od svoje traume, od bola i pometnje, a krmetina, alkohol i srbijanski folk cine mu se kao najbolji koktel za zaborav. Nisi krivi Bošnjaci što su usisali taj strateški medijski i socijalni proizvod postdejtonskog specijalnog rata protiv njih. Kriva je bošnjacka inteligencija što se uhljupski prepustila bujici tudih genocidnih ambicija. U rapidnom odumiranju nacionalne svijesti - prvo strada vjera. Realno, islam danas cini samo jednu od brojnih unutarbošnjackih razlika. Prva greška je pocinjena kad se SDA, zarad vlastohleplja, nametnula kao "ekskluzivni vlasnik islama", što je i glupavo i bešcasno. Ispalo je da SDA daje clanske karte ko može, a ko ne može biti musliman. Druga greška se može pociniti danas, ako islam ostane zatvoren i iskljuciv prema Bošnjacima koji su izgubljeni u ovom strateškom haosu. Ako musliman ima obavezu da širi islam, to može postici tek iskrenim dijalogom sa ljudima koji nisu u islamu. To se ne može postici prezirom! Utoliko je "Bošnjacki dijalog" i islamski interes.

Izmedu zabluda politickih partija
SAFF: Kakve su bile reakcije Bošnjaka na inicijativu o "Bošnjackom dijalogu"?

ALISPAHIC: Prvo da apsolviramo politicke reakcije. S jedne strane, SDA je u "Bošnjackom dijalogu" vidjela opasnost za skidanje njihovog tzv. ekskluzivnog prava da govore u ime Bošnjaka. I danas, kad Bošnjacima više nego ikad prijeti totalni nestanak, SDA razmišlja o sitnovlasnickim interesima umjesto da podrži ideju svebošnjacke rehabilitacije. Zalud im vlast nad umirucim narodom! SDA ne može, pokazalo se, objediniti Bošnjake. To je moguce uciniti jedino inicijativom koja ce uvažiti bošnjacke razlike u ime konsenzusa o pitanjima koja se ticu svih nas. S druge strane, SDP je objavio zvanicni dokument u kome je, u orvellovskom maniru, plasirano to da iza "Bošnjackog dijaloga" stoje vehabije koje spremaju islamsku revoluciju u BiH, a finansira ih Iran!? Nepismenost je ocita. Ocit je i paranoicni strah ovih kvislinga od patriotskog ozdravljenja Bošnjaka. Time je jasno da njima treba obezglavljen i zagubljen bošnjacki narod da bi se realizirao njegov politicki, ekonomski i biološki nestanak. Zašto se SDP plaši "Bošnjackog dijaloga", koji je u biti pluralan, demokratski, humanisticki, a ne plaši se Hrvatskog narodnog vijeca ili Srpskog gradanskog vijeca, koji djeluju pod krovom SDP-a? Zato što je sve srpsko i hrvatsko multikulturno, a sve bošnjacko nazadno i fundamentalisticko. Zato što sve bošnjacko treba nestati iz buducnosti Bosne i Hercegovine. "Bošnjacki dijalozi" na kojima sam bio u Zenici, Mostaru, Bihacu, Travniku, Sanskom Mostu, Gracanici, Žepcu, Lukavcu, Gradaccu itd. pokazali su da Bošnjaci shvataju šta im se dogada. Medutim, prevelika je doza ubrizganog defetizma medu ljudima da bi imali uvjerenje da nešto mogu promijeniti. To je temeljna boljka protiv koje se treba boriti. Ja to ne mogu sam. I da mogu, ne bih sam. Svi smo podjednako odgovorni za bošnjacku buducnost.

Naša trauma mora se lijeciti u narodu

SAFF: Jeste li pokušali ukljuciti i vjerske institucije poput Islamske zajednice u "Bošnjacki dijalog"? Takoder mislim i na veliki broj udruženja gradana, uglavnom omladinskih?

ALISPAHIC: Niti ko koga može ukljuciti, niti iskljuciti u ovoj inicijativi. U "Bošnjackom dijalogu" su svi koji to hoce. Negdje su jezgra inicijative bila muftijstva ili odbori Islamaske zajednice, negdje studentska udruženja, negdje grupe gradana, negdje “Preporod”… Ovo je, ponavljam, neliderska inicijativa. Ko god da pokrene "Bošnjacki dijalog", ne može njime gospodariti, jer ovo je dijalog, a to podrazumijeva ravnopravnost sudionika. Svejedno je ko ce pozvati ljude na okupljanje i razgovor. Bitno je da se baklje bošnjacke svijesti pale petkom predvecer u svim našim mjestima i da tom spoznajom budemo mobilizirani u prsten pozitivne misaone energije.

SAFF: Nedavno je održan i susret na visokom nivou kome je prisustvovao veliki broj bošnjackih intelektualaca. Je li i to dio inicijative koju ste pokrenuli i možete li nam reci o cemu je konkretno bilo govora?

ALISPAHIC: Na Akademiji nauka i umjetnosti BiH održana je rasprava na temu “Bošnjacki dijalog i bosanska stvarnost”. Izvršni organizator bio jer sarajevski list “Walter”. Bila je to sadržajna rasprava uglednih bošnjackih intelektualaca. Srž diskusije se može stopiti u jednu rijec: zabrinutost. Medutim, moja konacna vizija nisu autoakademske rasprave. Naša unutarnja trauma živi u narodu i mora se lijeciti po gradovima i selima, izbjeglickim i povratnickim mjestima, na bošnjackim sijelima, na kojima ce oni koji vide otvarati oci obnevidjelim i od njih graditi misionare koji ce, dalje, umnožavati svijest o bošnjackoj mentalnoj i patriotskoj higijeni, e kako bi u dogledno vrijeme sagradili kriticnu, demokratsku i pluralnu masu "progledalih" Bošnjaka, koji ce biti spremni štititi i odgajati bošnjacku stvarnost. Ambicija je da se u najskorije vrijeme formira pocetni spisak od nekoliko stotina uglednih bošnjackih intelektualaca i da svako pojedinacno na sebe preuzme obavezu da jednom ili dvaput mjesecno ode na "teren" i razgovara s narodom. To je embrion iz kojega bi se vremenom umnožila bošnjacka intelektualna armija.

Bošnjaci ne znaju svoje interese

SAFF: Inicijativa je, pretpostavljam, zamišljena u kontekstu osvješcenja i homogenizacije bošnjackog naroda. Ne mislite li da je vec pomalo kasno za (novo) nacinalno budenje, pogotovo ako se uzme u obzir da ono nije usmjereno ka homogenizaciji nego integraciji u evropske i svejtske trendove globalizacije?

ALISPAHIC: Srbi se ne moraju plašiti globalizacije. Ne moraju ni Hrvati. Ni Španci. Ni Grci. Pa ni Albanci. Svi oni imaju dovoljno izgraden osjecaj nacionalne pripadnosti da im "Coca-Cola" ne može ništa. Bošnjaci se trebaju plašiti globalizacije jer ce kao narod traumatiziranog identiteta rado povjerovati da pripadaju tim promiskuitetnim, svima pripadajucim znakovima. U kulturnom smislu, globalizacija nije problem ako postoji granica na kojoj se štite vlastiti interesi. Ali, Bošnjaci danas ne znaju ni šta su njihovi interesi. U kontekstu "Bošnjackog dijaloga", pojmovi nacionalnog budenja, osvješcenja i homogenizacije se ne mogu tumaciti semantikom aktuelnog politickog jezika. To jest nakana nacionalne rehabilitacije, ali ona imanentno nije za potrebe nacionalne vlasti i politike. To jest nakana osvješcenja, ali ona koja treba da služi bošnjackom narodu, a ne prolaznoj vlasti i smrtnim liderima. Lider je ovdje besmrtan, jer je rijec o ideji koja nadrasta ovozemaljske prolaznosti. Rijec je o našoj obavezi da iza sebe ostavimo život, da prema svome narodu gajimo osjecaj kakav roditelj ima prema djetetu, za ciju se buducnost bori. Da, kasno je za nacionalno budenje u kontekstu SDA, tim prije što je ova stranka, svojom sebicnošcu i pohlepom, iznevjerila historijsku obavezu da izgradi mehanizme zaštite bošnjackog naroda koji su stariji i od SDA i od Alije. Bošnjaci su jedini balkanski narod koji nema izgradene unutarnje mehanizme samoodrživosti. Izgradnja bošnjacke opstojnosti moguca je samo na nadstranackim i svebošnjackim premisama. Da je moglo drukcije, vec bi se dogodilo.

SAFF: Kakva ce biti reakcija nacionalistickog okruženja i posebno važnog medunarodnog faktora, koji po svaku cijnu želi umanjiti i oslabiti svaki uticaj osim svog, na ovo osvježavanje i ucvršcavanje bošnjackog identiteta?

ALISPAHIC: Apsolutno me ne zanima njihova reakcija! To okruženje zasad doživljavam kao neprijateljsko, fašisticko, totalitarno, antibosansko i, nadasve, primitivno. Ja ne zaboravljam da je medunarodna zajednica, ova ista, tri i po godine mome narodu držala svezane ruke kako bi dželati lakše obavljali genocidni posao. Nema smisla suditi Miloševicu i inim, a ne suditi Boutrosu Ghaliju i inim koji su dozvoljavali i potpomagali genocid nad Bošnjacima. Rado bih povjerovao da se Svijet promijenio, ali je i previše dokaza koji svjedoce da medunarodna zajednica i danas sudjeluje u genocidu nad Bošnjacima, u etnickom cišcenju, radeci za s&h hegemonisticke projekte. Tvrdim da su OHR i OSCE, uz kvislinge iz Alijanse, u službi zatiranja bošnjackog naroda i uništavanja multikulturalnog identiteta Bosne i Hercegovine. Njihovo navono zalaganje za demokratiju i multikulturu samo je providna fasada pravih namjera. Jer, nema ni demokratije ni multikulture sve dok postoji ovakav Dejtonski sporazum, sve dok su tri cetvrtine BiH okupirane od nacistickih i apartheidskih s&h režima, sve dok se BiH ne uredi po mjeri jednakopravnosti svih njenih ljudi. Danas se u režiji OHR, OSCE-a i SDP-a vodi specijalni rat za uništavanje Bošnjaka. Ovdje se sa manijakalnom strašcu deložiraju Bošnjaci, a posebno intelektualci, bez prava na zamjenski smještaj, a istovremeno im se brani mogucnost da se vrate na svoje. I, ako se vrate, pitanje je hoce li docekati prvo jutro, kao što ga nije docekala Vlasenicanka Meliha Duric. Slovenci i Hrvati, putem kriminalne privatizacije, za bagatelu dobijaju imovinu Bošnjaka. Samo Bošnjaci imaju ekskluzivno pravo na useljavanje u prekookeanske zemlje. Samo se ovdje socijalno i ekonomsko stanje drži na vatri agonije, kako bi se pospješilo iseljavanje. Samo je ovdje policija svezanih ruku, kako bi se podražavalo stanje anarhije i licne nesigurnosti. Medijski prostor je okupiran. Digla se ogromna medijska i politicka gužva kad je neko okrnjio dva-tri pravoslavna spomenika u Tuzli, a niko nije reagirao kad je, nedavno, u Banjoj Luci, oskrnavljeno 60 mezareva. Živimo u stanju medijskog terorizma IMC-a, ukidaju nam se bošnjacki mediji, a ostavljaju srpski i hrvatski, kao što je slucaj u Tuzli. Sve ovo zaslužuje široku bošnjacku raspravu. Jer, postoji na hiljade dokaza i ilustracija koji svjedoce da agresija na BiH nije završena i da je u punom jeku genocid nad Bošnjacima. I, šta sad? Trebao bih se nekome izvinjavati zato što mi ubija i narod i domovinu! Ma, nema šansi! Hajvanski je prepustiti se umiranju. Insanski je boriti se.