O mnogo se stvari moglo porazgovarati sa Džemaludinom Laticem, angažiranim muslimanskim misliocem, piscem, politicarem i istaknutim clanom SDA. Nažalost, nismo dobili priliku da direktno sa njim porazgovaramo pa vam prenosimo odgovore koje je on u pismenoj formi dostavio našoj redakciji.
Više puta ste izjavili kako se u svom društvenom angažmanu osjecate usamljenim. Otkuda, po vama,ovakav, gotovo indolentan, odnos bošnjackih intelektualaca i velikog broja politicara prema islamskim vrijednostima?
Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Stvari treba pojasniti: kada svoje stavove iznesem u javnosti, naidem na veliku podršku muslimana, "obicnih" ljudi, našeg vjernickog naroda, a podržavaju me i naši najbolji intelektualci, koji padaju na sedždu i koji razumiju islam i naše okruženje. Više puta sam isticao da izražavam islamske stavove, i ako griješim, onda bi trebalo da me neki alim ispravi. Takoder, izražavam politicko mišljenje našeg muslimanskog naroda, u susretu s tim narodom, na tribinama i sl., nailazim na odobravanje, cak na oduševljeno prihvatanje mojih stavova, tako da se nadam da ispravno izražavam njegove politicke ciljeve. Do danas se nije javio nijedan istinski alim koji bi rekao: Džemale, pogriješio si, uzvišeni Šeri'at kaže drukcije, i sl., kao što nema uglednih politicara, muslimana, ili vjernickih grupa koje bi izrazile neslaganje s mojim stavovima. Naravno, innel-izzete lillahi we li resulihi we lil mu'minine - Ugled je kod Allaha , Njegova Poslanika i kod vjernika, kao što kaže Kur'an, i mene zanima šta oni o meni misle i kakav je moj rejting kod njih. Prof. Ðozo, rahmetli, kada su njega napadali, isti krugovi i bezbožnici koji danas napadaju njegova studenta, govorio je:Hvala Bogu kad me vi ne volite i ne hvalite! - Gdje ja nemam podršku? Kod vecine inteligencije iz bošnjackog naroda. Ta inteligencija, a ne naši vjernici, i ne naši istinski alimi, je glasnija, ona drži katedre, ona se nalazi u redakcijama, za mikrofonima…Oni me ne podržavaju, osim šutke, u strahu, jadno…A neki od njih, "kolovode kufra" (eimetu'l-kufr) ustali su protiv mene i vrijedaju me haman svake hefte. Oni se, ustvari, bore protiv naše vjere. Na koji nacin? Naravno, oni ne kažu da su nevjernici (osim što je to ucinio Raif Dizdarevic), oni cak misle da vjeruju u Boga pa kažu da se bore za ljudska prava, da ne mrze islam i sl.,medutim, u jednom treba biti siguran: oni ne daju da Allahova rijec bude gornja, oni se bore protiv društvenog islama, protiv islama koji bi kreirao javno mišljenje i oblikovao moral i ukupni svjetonazor bošnjackog covjeka. Ukratko, oni su munafici! Njih ima u svakoj muslimanskoj zajednici! Oni znaju šta hoce, ali i ja znam šta oni hoce, i oni znaju šta ja hocu i mogu, i odatle ovolika mržnja medu nama! Pitanje je koliko ovdje, u bošnjackom narodu, ima istinskih alima i svjesnih muslimana koji bi svijest o islamu podigli na razinu za koju se zalažem. Tu treba jaca podrška ne meni kao osobi, vec islamskim idejama koje sasvim ponosno iznosim. Treba nam jaca podrška u osudi munafika u Bosni! Eto, kakvi smo mi muslimani kada Senad Pecanin objavi sliku našeg šehida Mehmed-ef. Hafizovica koji je osnovao jedinicu i preselio kao šehid u borbi protiv srpskih mušrika, i na toj slici su bile zavezane Mehmed- ef. oci, a iznad nje naslov "Ljudi kao miševi" itd ?! Kakvi smo mi muslimani ako niko, ni jedna vjerska ili politicka organizacija, nije ustala da odbrani svijetlo lice našeg dragog šehida i ponos njegove familije? A ako je taj prijatelj Selmana Rušdija mogao da tako ponizi jednog šehida, onda može poniziti hiljadu i jednog našeg brata i sestru ! Kada traže da se naše sestre udaju za mušrike i nevjernike, onda svi muslimani BiH šute, i kad sam ja - elhamdulillah - digao svoj glas, jer me na to obavezuje znanje o Šeri'atu, oni su me nazvali fašistom zbog toga, i onda sva naša muslimanska zajednica šuti, niko ne smije da digne svoj glas protiv ove njihove zavjere i udara na cast i obraz naših sestara! Tako su munafici postigli svoj cilj: zaprijetili su svakome ko se tome usprotivi da ce biti svrstan u fašiste, da ce izgubiti karijeru i sl. Karijera - to je prava rijec! U našoj inteligenciji postoji nametnuti strah da ce svaki intelektualac ili umjetnik koji bude ovdje branio islamske autenticne vrijednosti, ustajuci protiv neislamskih i antiislamskih ideologija, ostati bez karijere i imena, i dalje: svaki koji se "dokaže", koji navodno se boreci za ljudska prava, ustane protiv "mješanja vjere u politiku”, "fundamentalizma", "vjerskog fanatizma" i sl., bit ce promoviran u Evropi, dobit ce donacije za svoje listove i casopise, dobit ce nagrade… Tako su nedavno nagradili Senada Pecanina nagradom Ulofa Palmea, a u istom broju svoga magazina doticni je za dr. Halida Genjca, pobožnog muslimana i politicara, rekao da lici na "rasnu šovinisticku svinju". Pogledajte ko je sve cestitao ovom placeniku na nagradi i bit ce vam sve jasno. Dozvolite da još nešto istaknem pred vašim citaocima: moj pristup islamu je, mislim, autentican, i u toj autenticnosti ja zagovaram vjerski suživot na najiskreniji, ali i najhumaniji nacin ne vrijedajuci vec poštujuci monoteisticka uvjerenja kršcana u BiH. Mene ne napadaju kršcani, ni bosanski Jevreji, nijedni vjernici, vec oni koji su napustili svoju vjeru i tradiciju i za koje je Kur'an rekao na pocetku sure "Licemjeri": "Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushicuje, a kad progovore, ti slušaš rijecI njihove, - medutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su otvoreni neprijatelji, pa ih se pricuvajte!"
Kao i svaka stranka, SDA je ostvarila neke svoje ciljeve, neki ciljevi cekaju, a neke nije ostvarila. SDA je uspjela politicki organizirati muslimanski narod, ugraditi jednu novu politicku svijest, ohrabriti taj narod itd. Mogu sa sigurnošcu reci da su naši ideali ostali isti i da ovu stranku i dalje vodi jedna te ista, kako kažete, mladomuslimanska ideja. Naravno, rijec je o vrhu stranke, koji je pobožan, a neki od lidera SDA su naglašeno pobožni i poznati borci za islam. Nema prepreka u afirmaciji islama u BiH, i ne može ih biti. Da, znam, ima mnogo clanova SDA koji nisu dostojni mladomuslimanske ideje, koji je cak nisu ni upoznali, koji su karijeristi, ali te motive cete susresti u svakoj politickoj organizaciji. Karijerizam, politicki gledano, ne mora biti eliminatorna osobina. Bolje da muslimani sticu politicku karijeru nego bezbožnici! Ne valja kada je to jedini motiv politicke aktivnosti, kada nema vjerskog cilja, ali to je vec govor o idealnim prilikama i nekim novim, buducim muslimanima, ako Bog da. Sada je malo takvih, i za to ne treba kriviti SDA ili samo SDA. Stvari treba politicki razumijevati: naš cilj i jeste bio da ne budemo sami u SDA, da okupimo što više ljudi, da budemo što jaci, i da pripremimo uvjete za vjersku renesansu, da se što više ljudi upoznaju sa svojom vjerom, da ucine teobu, da razaznaju gdje žive i zašto pate. Mi ne možemo biti odgovorni za to ako svi clanovi SDA, ili cak i neki rukovodioci, nisu dobri muslimani, ali smo odgovorni ako neko od njih uvrijedi islam ili vjernike, ako sprecavaju afirmaciju islama ovdje i sl., ako ucini neki haram. Mi bismo bili krivi ukoliko ne bismo takve smijenili kad saznamo za njihove propuste. U kontaktu sa narodom i sam sam primjetio jednu dozu nezadovoljstva, pa cak i optužbi bez pokrica, bez provjere. Ipak, aktivist SDA nije muftija, ili imam. Osnovno pitanje koje mu, politicki, treba postaviti jeste da li je izvršio politicki zadatak na vrijeme i valjanim sredstvima. Na koncu, u SDA je vecina našeg naroda: SDA nije bošnjacki narod, ali ona slici na taj narod.Svi moramo raditi na islahu, promjeni našeg odnosa prema Allahu dželešanuhu, kako bi On, prema Njegovoj Knjizi, promjenio naše stanje nabolje. SDA mora omoguciti politicke uvjete za taj islah, mora ga sama poštovati, svi se u nj moramo ukljucIti. Da, treba da govorimo o negativnim postupcima, pojavama i ljudima, ali sa oprezom, sa dokazima, ali treba isticati i one svijetle primjere. Meni se cini da se nedovoljno isticu i nedovoljno podržavaju oni idealisti u SDA, oni koji su u politicku arenu ušli iskljucivo u ime Allaha i koji su moralni svjetionici u svom gradu ili kraju, koji pravedno postupaju i podižu ugled islamske ideje na kojoj je ustanovljena SDA.
U ovom periodu naša zemlja je pod jednom vrstom"kulturnog imperijalizma", koji, naravno, nema milosti prema islamskim, cak bih rekao, prema vjerskim vrijednostima, opcenito. Naš vjernicki narod, na osnovu televizije i radija, te nekih ili vecine medija, osjeca udar na svoje vjerske i moralne vrijednosti. Mi razmišljamo kako da se odupremo toj vrsti pustošenja. To je teška i skupa borba, imamo malo sredstava da se odupremo, ali ni u kom slucaju ne smijemo sjediti opuštenih ruku. Da li ce BiH uspjeti da se profilira kao istinski demokratska zemlja u kojoj bi i vrijednosti islama bile zašticene i afirmirane, zavisit ce od mnogo faktora, a ja koristim priliku da vaše citaoce podsjetim na šeri'atsku obavezu da svoj glas na izborima daju samo muslimanima, onima koji klanjaju i poste, i da od takvih politickih predstavnika traže ovu garanciju sada i uvijek. Ako budemo davali glasove narucenim politicarima, satelitima koje bi drugi postavili da vladaju Bosnom, bezbožnicima ili radikalnim sekularistima, onda sami sebi sijecemo granu na kojoj opstojimo. Ako nije neskromno, podsjetio bih Vas na neke svoje tekstove u kojima sam iznio plan antiislamskog kulturnog imperijalizma, plan koji smatra da se Muslimane može išcašiti iz njihove vjere i tlaciti ih ukoliko im se sruši tradicionalni sistem obrazovanja, pravni sistem ili Šeri'at i ukoliko se pokidaju veze izmedu muslimanskih zajednica i naroda i na taj nacin se dokine ukhuwwet, osjecaj bratstva, solidarnosti i medusobnog pomaganja izmedu muslimana. Kad znamo ciljeve naših neprijatelja, onda nam je, valjda, jasno šta mi trebamo da cinimo.
Na svim dokumentima na kojima se temelji Evropska Unija stoji da ce Unija podrazumjevati i garantirati nacionalne,kulturne i vjerske razlike evropskih naroda. Evropa je šarolik kontinent , na kome živi izmedu dvadeset i trideset miliona Muslimana! Dobar dio njih se, nažalost, asimilira, gubi svoju vjeru i kulturu, cak i ime, a manji dio konvertira u druge religije. Treba li se bojati evropskih integracija? Naravno, ali se najprije treba bojati biološkog uništenja Muslimana na Balkanu! Ako se spasimo, ili bolje reci: odbranimo vojno, kad opstanemo biološki, onda cemo moci cuvati i afirmirati naš muslimanski identitet. Ja mislim da treba praviti razliku izmedu dvije Evrope, kako je to cinio Seid Nursi, turski mudžeddiduddin u ovom vijeku. Ona jedna Evropa, koja vjeruje u Boga, nije ni inkvizicijska ni sekularna, nije antimuslimanska. Vaclav Havel nije neprijatelj vec prijatelj Muslimanima, ceški narod je vecinom prijateljski raspoložen prema Bosni i njenim Muslimanima, tako je i sa slovenackim narodom, s Poljacima, Bugarima, Norvežanima…Bar su moja iskustva takva. Zašto ne bismo iskoristili te prijateljske osjecaje i veze koje su Šeri'atom sasvim opravdane i koje je imao i koristio i naš Poslanik (alejhis-selam) u svoje vrijeme? Na žalost, ima i ona druga Evropa, inkvizitorska, rasisticka, fašisticka, sekularnofundamentalisticka, bezbožna…Ona je opasnost za nas, ali njenu moc treba raskrinkati i pripremati se za sveobuhvatnu borbu protiv nje, pogotovo protiv njezina mušrickog dijela na Balkanu koji u okruženju drži bosanske, sandžacke i albanske Muslimane!
Ne znam tacno ko su "promotori Islama u BiH", kako Vi kažete. Ja znam za službene "promotore", poznajem alime, profesore i nastavnike koji su zaposleni u obrazovnim institucijama Islamske zajednice, i poznajem pisce koji pišu o islamu, one iz islamske zajednice i izvan nje. Evidentno je da postoji više pristupa islamu. Te bi pristupe klasificirao, otprilike, ovako: tradicionalni bosanski pristup, koji cuva hanefijski mezheb i islamiziranu ili islamsku tradiciju u BiH, ucenjaci koji razumjevaju prilike i vrijeme u kojem živimo i koji nastoje da islam afirmiraju kao društvenu vrijednost bošnjackog naroda, da izbjegnu zatvaranje, getoiziranje islama, da razgovaraju sa drugima, da primaju što je vrijedno, ali i da sacuvaju islamsku autenticnost. Drugi pristup je potpunoma prozapadni, njega promoviraju neki bogoslovi iz Islamske zajednice i neki teozofi izvan nje. Oni, htjeli - ne htjeli, služe onim snagama koje dopuste da koljaci pokolju dvije stotine hiljada Muslimana na Balkanu, a onda, da bi prikrili vlastito ucešce u tom pokolju, prave okrugle stolove, zajednicke molitve i turisticka putovanja na kojima trube o dijalogu medu religijama, o ljubavi, o ljudskim pravima, o demokraciji i sl. To su dojucerašnji kolaboranti sa komunistickim režimom, izdajnici i špijuni koji su nas poslali u zatvor 1983.,oni su i danas povezani sa ilegalnim komunistickim pokretom, oni treba da, jednog dana, ukoliko ovaj narod bude neoprezan, postanu službeni tumaci islama, vjere kakvu Uzvišeni Allah nije objavio, a kakva treba onim silama koje ovdje žele muslimane držati u perfidnoj vrsta ropstva. Zagovornici ovog pristupa SDA tretiraju kao "nacionalisticku" stranku koja ne želi toleranciju, a mene optužuju za "radikalizam". Treci pristup bih okarakterizirao kao islamski redukcionizam, pristup koji dolazi iznutra islama i koji je ovdje u Bosni ozbiljno naceo tradiciju hanefijskog mezheba, a, po mom mišljenju, htio on ili ne, ugrozio jedinstvo muslimanskog Ummeta na ovom prostoru. Taj pristup je takoder nekritican, ponekad okrenut utopiji i, precesto, efemernim pitanjima. Ja mislim da je on nastao kao posljedica preteške frustracije kroz koju prolaze muslimani Balkana pa i svijeta. Mogu razumjeti mladice koji gotovo svakog dana gledaju ubijanje i ponižavanje muslimana! Suvišno je isticati da je moj pristup islamu onaj prvi, da sam rigorozni protivnik drugog pristupa, a da zagovornike treceg pristupa smatram svojom bracom s kojima želim razgovarati i u ciji razum ne sumnjam kao što nikad nisam posumnjao u njihovu iskrenu vjeru. (Nedavno sam ih gledao kako obilježavaju Bajram u Sarajevu, i srce mi je bilo puno.) Izmedu nas stoji neraspravljeno pitanje metoda. Kako da ovdje, u Bosni, uzdignemo Allahovu vjeru? Šta bi cinio Muhammed a.s. - pitanje je sad.
Iz medijske slike u BiH najbolje se može vidjeti situacija muslimana. Nema nijednog znacajnijeg medija ciji bi urednici i novinari bili svjesni backgrounda o kojem govorimo, a kamoli da bi znali afirmirati istinske ciljeve našeg Ummeta, ukhuwet, svjetski islamski pokret, itd. Znam mnogo bh. novinara, mnogi od njih nisu loši ljudi, ali oni, jednostavno, ne znaju cilj . Kada bi im se ti ciljevi objasnili, ko zna - vjerujem da bi jedan dio njih to prihvatio, mnogi bi, posigurno, odustali, ali neka, naucit ce ih život. Naravno, ima i ona druga, mala, ali odabrana grupa "cija su srca napojena širkom", komunizma ili sekularima, što bi rekao Kur'an, koji nikad nece prežaliti gubitak vlasti i koji ce muslimane ponovo slati u zatvore zbog vjere ili politickog islamskog mišljenja. Oni su demokrati?! Da, oni ce dopustiti da govori svaka tendencija, zagovornici svake ideologije, samo ne - zagovornici društvenog islama, oni koji su jedini spremni prodrijeti u njihove namjere i zbaciti njihov širk, osloboditi muslimansko društvo. Za takve - nema demokracije! Oni kažu: Nema demokracije za rušitelje demokracije! A ko su rušitelji? Svjesni muslimani, sljedbenici svjetskog islamskog pokreta, mi ! Drugo, muslimanske vrijednosti, i koji bi služili istinskoj slobodi Ummeta na Balkanu i u Svijetu.
Na kraju da odgovorim šta se desilo s "Ljiljanom". Izmedu mene i vecine novinara nije došlo ni do cega. Sukobio sam se sa direktorom Mensurom Brdarom koji je, dok sam bio na službenom putu sedam dana krajem pretprošle godine, neovlašteno preuzeo ogroman novac Bošnjacke televizije (koja je do prošlog ljeta, do ovog otkrica, podizana u okviru NIPP Ljiljan sa zvanicnim dogovorom i dokumentima da se njezini poslovi vode odvojeno, sa posebnim racunom itd., i sa namjerom da pravno i finansijski postane vakuf za islamsku prosvjetu). To je strašno! Vec dugo vodim interni spor sa tom gospodom koja se ponaša prekomotno u zemlji za koju misle da nema svoje zakone. Ukoliko se sav vakufski novac ne vrati njezinom vlasniku, onda ce stvari preuzeti predstavnici zakona, a moja ce obaveza biti da izadem pred naš Ummet i jasno kažem ko je šta ucinio , ko koga podržava i šta se želi ovim haramom postici. Ali, Bošnjacka televizija, i pored ovog udara, nije stala. To je ogroman projekat, od koga oni koji su ga pokrenuli nisu i nece odustati.