sebe i porodice svoje čuvajte
Halil Mehtic | Novi Horizonti br/str. 72 (Komentar 6. ajeta sure Et-Tahrim)
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.
Sura Et-Tahrim u početnim ajetima, tretira porodični život Vjerovjesnika, s.a.v.s., a njen kraj govori, takođe, o porodičnoj atmosferi Nuha i Luta, te pobožnosti i svijetlom primjereu hazreti Merjeme. Iznoseći sliku postupaka i afekata koji su se desili u vjerovjesničkim domovima, Uzvišeni kroz njihovo pojašnjenje iznosi smjernice muslimanskoj zajednici u pogledu izvlačenja pouke i organiziranja njihovog porodičnog života. O ovome postoji nekoliko različitih predaja koje se navode kao (sebebi nuzul) povod objavljivanju, početnih ajeta ove sure.
Između ove dvije grupe ajeta Allah, dž.š., u kontekstu iznošenja detalja porodične atmosfere, objavio je šesti ajet, kao opći poziv sljedbenicima dini islama, da vode brigu o članovima svojih porodica, od kojih će ovisiti sklad njihovog dunjalučkog života. U ajetu se posebno apostrofira neodgovoran odnos i nebriga zbog čega će svaki domaćin, neminovno, biti pitan na Sudnjem danu, a zanemarivanje porodice izvrgava čovjeka opasnosti da bude bačen u vatru, koja se spominje u ajetu.
Riječi Uzvišenog sebe i porodice svoje čuvajte od vatre, Ibn Kesir objašnjava ovako: «tj. naredite samima sebi, svojim ženama, djeci, braći, rodbini, poslužiteljima i poslužiteljkama da Allahu, dž.š., budu pokorni, odnosno zabranite sebi i svima koji su skrenuli s pravog puta da griješe i budu neposlušni Allahu, dž.š. (...) Brinite se o njima po Allahovim propisima, naređujte im da ih izvršavaju i pomažite im u tome. Kada vidite da neko griješi prema Allahu, dž.š., izgrdite ga i odvratite ga od toga.»
Hazreti Alija je na pitanje: «Kako ćemo sačuvati svoju porodicu od vatre, rekao: «Naučite ih, i lijepo ih odgojite!» A Hasan Basri, njhovu zaštitu od džehennemske vatre vidi u «njihovoj odanosti Allahu, dž.š. i podučavanju svemu što je dobro i korisno».
Allahov Poslanik, s.a.v.s., domaćina u porodici uporedio je sa pastirom kojemu je povjereno stado na čuvanje rekavši: «Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoja stada. Vladar je pastir i biće odgovoran za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i biće odgovoran za svoje stado. Žena je psatir u kući svoga muža i bit će pitana za svoje stado. Sluga je pastir u imetku svoga gospodara i bit će odgovoran za svoje stado. Dakle, svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.»
A Abdullah bin Omer, radijallahu anhuma, običavao je govorit: «Odgoji svoga sina, jer ćeš biti pitan, kako si ga odgojio i čemu si ga naučio, a on će biti pitan, za dobročinstvo i poslušnost prema tebi.»
S obzirom na značaj islamskog odgoja i misije koju imaju supružnici, u svjetlu ovog kur'anskog ajeta osvrnut ćemo se na roditeljsku brigu i trud pri podizanju i vjerskom usmjerenju porodice.
U čemu se ogledaju obaveze prema porodici
Da bi musliman i muslimanka mogli udovoljiti obavezi lijepog odgoja svoje djece oni moraju prethodno voditi računa o izboru supružnika. Pošto je akcenat više stavljen na muškarca kao glavu porodice, on posebno mora razmišljati o svojoj budućoj supruzi koja je nezaobilazni i ključni faktor u čuvanju i odgoju djece. Stoga je Alejhisselam između ljepote, bogastva, ugleda u društvu i vjere, preferirao vjeru s kojom se, kako je rekao, postižu i upotpunjuju sve četiri nabrojane stvari.
Kada se već zasnuje bračna zajednica, supružnici bi trebali nastojati izgraditit skladan i harmoničan bračni život koji će poticajno djelovati na potomstvo. Eventualne nesuglasice i prepirke morali bi zanemariti pred djecom. Roditelji takođe moraju biti krajnje oprezni kada je u pitanju druženje i njihovo slobodno vrijeme. Oni moraju znati šta im djeca čitaju i šta na televiziji gledaju. Raznovrsne igre na računaru postale su skoro nezaobilazni način zabavljanja djece, posebno u urbanim sredinama. Uz njih djeca potroše dragocjeno vrijeme a suštinski ništa korisno ne nauče. Stoga roditelji trebaju nastojati osmisliti korisno vrijeme svoje djece i nastojati da im dokolica ne postane navika.
Početne obaveze u porodici
Obaveze prema porodici su višestruke. Od samog osnivanja porodice, domaćin je dužan obezbjediti nužne pretpostavke za islamsko stasavanje njenih članova, koje se ogleda u obezbjeđenju potrebnih uslova za stanovanje, hranu i odijevanje. Dolaskom djeteta na svijet uz obezbjeđenje nabrojanih uslova, sedmi dan, (po nekim predajama prvi dan), djetetu se nadijeva ime, brije glava i kolje kurban. Prema naučnim istraživanjima, sedmi dan kod novorođenčeta se aktivira čulo sluha, zato se toga dana djetetu uči ezan na desno i ikamet na lijevo uho. Ovaj čin pun je simbolike. Na ovaj način želi se postići da dijete, prvo što čuje, na svom dunjalučkom životu, budu riječi veličanja i priznavanja Jedinog Allaha, dž.š.
Budući da je dženaza jedini farz namaz na kojem se ne uči ezan i ikamet, neki islamski učenjaci skloni su ustvrditi da su ovaj ezan i ikamet, ustvari, ezan i ikamet njegove dženaze. To takođe simbolizira kratkoću i prolaznost života na ovom svijetu, na koji samo što smo došli, valja nam se spremati za njegovo napuštanje.
Ustrajavanje na vjerskom odgoju
Uz navedeno roditelji moraju posvetiti dužnu pažnju školovanju svoje djece, u duhu vremena i prilika u kojima ona žive, kako bi ih na adekvatan način osposobili za samostalan i normalan život. Dakako da na putu njihovog intelektualnog i naučnog uzdizanja oni nikada ne smiju gubiti iz vida i vjersku komponentu u njihovom odgoju. Svojim primjerom roditelji na najbolji način svjedoče ponašanje utemeljeno na načelima islama.
Na osnovu riječi Resulullaha, s.a.v.s., razumijemo da se svako dijete rodi sa sklonostima kompatibilnim islamu. Njegova duša je čista i da bi se održala čistom, okolina i roditelji moraju biti čisti. U protivnom dijete se iskvari i udalji od svoje prvobitne prirode.
Koliko su naši pretci posvećivali pažnju odgoju svoje djece, kazuju nam brojni pisani tragovi. Oni koji svojoj djeci zbog zauzetosti važnim poslovima nisu mogli priuštiti predano odgajanje, povjeravali su to posebnim odgajateljima, učenim ljudima, kao što nam potvrđuje sljedeći primjer.
Ibn Haldun bilježi u svom djelu El-Mukaddima da je Harun Er-Rešid, pošto je sina El-Emina predao njegovu odgajatelju, rekao mu: «Ahmere, Vladar pravovjernih ti predade dušu svoju, plod srca svoga. Prepustio je velikodušno tvoju ruku na njega, a poslušnost vladaru je vadžib. Budi prema njemu onakav kao što ti vladar naređuje. Uči ga Kur'anu. Poučavaj ga historiji. Kazuj mu poeziju. Nauči ga sunnetu. Objasni mu gdje će šta govoriti i kako će se obraćati. Zabrani mu da se smije osim u svoje vrijeme. Neka ti ne prođe ni trenutak a da ne iskoristiš priliku da ga nečemu korisnom naučiš, ali da ga pri tom ne rastužiš i razum mu umrtviš. Nemoj pretjerivati u opraštanju, jer će mu dokolica izgedati prijatnom i na nju će se brzo naučiti. Ispravljaj ga koliko možeš bliskošću i blagošću. Ako to ne pomogne, onda strogošću i grubošću.»
Shvatajući značaj ove zadaće, muslimani ranijih generacija su maksimalno nastojali učvrstiti vezu sa svojom djecom i njihovim odgajateljima kako bi na njih izvršili što veći utjecaj. Tako su se žalostili kada bi oni ili odgajatelji napuštali djecu za neki period iz bilo kojeg razloga. Bojali su se da se djeca ne odgoje onako kako to oni žele i na način za kojim žude.
Tako Ragib El-Isfahani spominje da je halifa Mensur poslao jednog čovjeka da grupu Umejjvića koji su bili u zatvoru upita: «Šta vam je najteže palo dok ste u zatvoru? – oni mu odgovoriše: «To što smo propustili da odgajamo našu djecu.»
Suština vjerskog odgoja
Od ranog djtinjstva djetetu treba otvarati oči prema Allahovim, dž.š., naredbama, podstičući ga na njihovo izvršavanje i na izbjegavanje Njegovih zabrana. Kada dijete tokom njegovog intelektualnog sazrijevanja počne postepeno razumijevati propise o halalu i haramu i počne se od djetinjstva vezati za njih, neće mu kasnije biti teško da islam usvoji kao svoj životni put.
Svoju privrženost islamu dijete će najlakše postići kroz kontinuirano obavljenje namaza kao jedne od temeljnih islamskih obaveza. Uzvišeni je svome miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., rekao: Naredi porodici svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome... (Taha, 132.) Nakon objavljivanja ovih riječi, u nekim predajama navodi se, da se Resulullah do kraja života više nije nasmijao. To je zbog bojazni hoće li ustrajati i uspjeti u izvršenju preuzete obaveze.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Od sedme godine naređujte djeci da klanjaju, a od desete ih silom tjerajte i razdvajajte ih u postelji.» Islamski učenjaci analogno ovoj naredbi Alejhisselama, preporučuju i privikavanje djece na post, bar po nekoliko dana, kao i navikavanje na hadždž ukoliko mu to roditelji mogu priuštiti. U ranim godinama djetinjstva dijete nije svjesno namaza i ostalih vjerskih propisa, ali se na njima insistira radi sticanja navike koja vremenom postaje njegova duhovna potreba. Ukoliko se dijete u ranoj mladosti navikne na izvršavanje temeljnih propisa islama, njihovo kasnije prakticiranje mu neće pretstavljati tegobu već užitak i zadovoljstvo koje vremenom postaje sastavni dio njegovog bića.
Pored naredbi i zabrana na koje dijete treba privikavati od malena tu je još čitava lapeza aktivnosti na koje roditelji trebaju obratiti pažnju. U hadisu kojeg prenosi hazreti Alija stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Odgajajte vašu djecu u znaku tri svojstva: da vole Vjerovjesnika, njegovu porodicu (ehli bejt) i ljubavi prema Kur'anu., jer će hafizi Kur'ana biti u hladu Allahova prijestolja sa Njegovim vjerovjesnicima i odabranim robovima na Dan kada drugog hlada neće biti.»
Da bi se postigla ljubav prema Resulullahu neophodno je djeci kroz njegov životopis približiti njegov savršeni moral i žrtvovanje za islam. Jer njega je Allah Uzvišeni odgojio najljepšim odgojem, kako je to sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., isticao. Uz to Uzvišeni je potvrdo savršenstvo njegovog morala rekavši: Ti si, zaista na najvišem stupnju morala. (El-Kalem, 4.) Stoga ga je Svevišnji učinio najljepšim uzorom usvetun hasene, kojih su vjernici obavezni slijediti i nadahnjivati se njegovom riječju i djelom.
Sa'd bin Ebi Vekas je rekao: «Učili smo našu djecu poukama Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao što ih učimo surama Kur'ana časnog.»
Da bi se postigla ljubav prema njegovom ehli bejtu nužno je pručavati biografije njegovih članova porodice i prvih muslimana koji su Alejhisselamu pružili nesebičnu potporu, moralnu i materijalnu, na putu oživotvorenja ideje islama. Kao takvi oni su zaslužni za očuvanje i širenje Allahove vjere, žrtvujući se u svakom pogledu, zbog čega ih je naš Gospodar, dž.š., nazvao hajru ummetin najboljom generacijom. Na njihovim primjerima muslimani crpe dodatnu snagu istrajavajući na putu afirmiranja univerzalnih vrijednosti što ih nudi dini islam svim ljudima.
Ljubav djece prema Kur'anu postiže se i produbljuje permanentnim učenjem i druženjem s Allahovom Knjigom. Kroz učenje Kur'ana stiču se potrebne spoznaje o Stvoritelju svjetova, upoznaju savršeni moralni principi, objašnjavaju propisi vjere i nude saznanja za sve što je relevantno za krijepostan vjernički život. Učenje Kur'ana je najbolja nit povezivanja sa Gospodarem svjetova. Kur'an je Allahov Govor koji je izvor svakog znanja, «svemir koji govori» kako su ga definisali neki učenjaci. On je jedini ispravni vodić kroz život, razgala i lijek za muminske duše. Zato je njegovo učenje ibadet u kojem se muslimani okrepljuju i pronalaze inspiraciju za nove životne poduhvate.
Ibn Haldun u svome djelu El-Mukaddima ukazuje na važnost poučavanja djece Kur'anu i njegovu učenju napamet. On objašnjava «da je podučavanje Kur'anu, temelj obrazovanja svih školskih programa u svim islamskim zemljama, jer je to simbol vjere koji vodi ka učvršćivanju islamskog vjerskog ubjeđenja i pravog vjerovanja».
Uzajamno pomaganje supružnika pri odgoju djece
Supružnici u braku upućeni su na međusobnu saradnju u izgradnji porodice i preuzimanju odgovornosti. Oni se na tom časnom putu međusobno pomažu, uvažavaju i nadopunjuju. Žena djeluje u domenu njenih kompetencija, u skladu s njenom prirodom i ženstvenošću, a to je upravljanje kućnim poslovima i odgoj djece. Značaj njene uloge u porodici, naši preci su opisali poslovicom: «Ne stoji kuća na zemlji već na ženi».
Muž također djeluje u okviru svojih kompetencija, onoga što je u skladu s njegovom prirodom i muževnošću. On se brine o izdržavanju porodice na halal način, izlaže se fizičkim i intelektualnim naporima štiteći članove porodice od bilo kakvih problema i neugodnosti. U ovakvom ambijentu međusobne saradnje u porodici se razvija ljubav, blagostanje i radovanje životu. Djeca kao plodovi braka su radost srca supružnika i ukras ovoga svijeta kako to Uzvišeni kaže: Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu... (El-Kehf, 46.) Ovakva porodica je u Allahovoj, dž.š., zaštiti, ona ide ka postizanju izvrsnih uspjeha i stasava u generaciju spremnu da svjedoči ideju islama kao blistavi primjer svega što koristi društvu i ljudima uopće.
Suprotno ovome nesloga među supružnicima, prepirke i međusobno kontriranje, rezultira nepovjerenjem, napetošću i svađom, što u konačnici destabilizira porodicu i u određenim momentima život čini nepodnošljivim. Nerijetko, u ovakvim situacijama poseže se za raskidom bračne zajednice što dodatno porađa nesagledive posljedice za komletnu porodicu.
Supruga bi trebala kod razilaženja uvažavati mišljenje i odluke muža, kao glavnog nosioca porodice, i ne preferirati svoje mišljenje i odluke nad njegovim. U interesu mira u porodici, ona bi svoju volju trebala podrediti njegovoj, shodno ajetu: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje... (En-Nisa', 34.) U suprotnom, poznato je, gdje god su suprostavljene dvije volje, sukobi su neizbježni. Ovo nikako ne znači da suprug ne treba konsultirati savoju suprugu u stvarima koje su od interesa za njihovu porodicu i ne uvažavati njeno mišljenje. Naprotiv, ali ako on postupi suprotno njenom mišljenju ona to ne treba shvatati kao znak njenog degradiranja i omalovažavanja. To takođe ne smije biti razlogom da supruga kasnije ignoriše njegovu volju i nastojanja u pogledu vođenja porodice. Za porodicu je posebno štetno kada supružnici, u prisustvu djece ili drugih osoba, ružno pričaju jedno o drugom.
Posebno je pogubno za porodicu ako supruga ne udovoljava zadaći preuzetog odgoja u odsustvu muža i kada se suprostavlja uspostavi islamskih načela u porodici. Nerijetko se dešava da su i djeca na njenoj strani. Uzvišeni je u svojoj Knjizi ukazao na tu štetnu pojavu rekavši: O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte!... (Et-Tegabun, 14.)
Kao slikovit komentar na ovaj ajet može nam poslužiti hadis kojeg prenosi Ebu Malik el-Eš'ari da je Alahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Nije ti neprijatelj onaj koga ubiješ pa tako pobjediš, ili on tebe ubije, pa u Džennet uđeš; nego ti može biti neprijatelj dijete koje ti je iz kičme izašlo, a potom najžešći ti je neprijatelj tvoja imovina koju posjeduješ.»
Uistinu je svaki postupak supruge i djeteta, koji narušava harmoniju odgoja u porodici na osnovama islama, ravan neprijateljstvu. Stoga takve pojave, treba na vrijeme i na adekvatan način neutralizirati.
Ahiretske posljedice zapostavljanja islamskog odgoja
Uzvišeni je u Kur'ani kerimu na dosta mjesta ukazao na težinu Sudnjega dana, između ostalog spominjući i tegobe zbog nemarnog odnosa naspram odgoja djece. U predmetnom ajetu Allah, dž.š., ističe da će oni koji se budu neodgovorno ponašali prema svom potomstvu biti bačeni u vatru, čije će gorivo ljudi i kamenje biti. (Et-Tahrim, 6.)
U drugom ajetu Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba. (Lukman, 33.)
Suočen sa svojim djelima i njihovim posljedicama, griješni čovjek će nastojati založiti sve samo da bi sebe spasio. Tako će se roditelji ali i djeca hvatati za slamku spasa optuživajući jedni druge za uskraćivanje međusobnih prava. Uzvišeni veli: Griješnik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svim ostalima na Zemlji, - samo da se izbavi. Nikada! Ona će buktinja sama biti koja će udove čupati, zvaće onoga ko je glavu okretao i izbjegavao i zgrtao i skrivao. (El-Me'aridž, 11-18.)
Umjesto nemarnog odnosa prema našoj djeci potrudimo se da im damo lijepo vaspitanje i ahlak što se u islamu smatra najvećim kapitalom i zaostavštinom poslije naše smrti, analogno riječima Resulullaha, s.a.v.s., «Roditelj ne može ostaviti svom djetetu ništa vrijednije od lijepog odgoja.» Na Sudnjem danu nećemo biti pitani jesuli oni muslimani, jer je uputa u Allahovim rukama, ali bit ćemo pitani koliko smo uložili truda da ih podučimo i odgojimo da budu muslimani. Ma koliko se trudili na tom putu nikada, kao brižni roditelji muslimani, ne smijemo zapostaviti dovu Allahu Uzvišenom za njihovu uputu i dobro i ovoga i budućeg svijeta. Jer bez Allahove pomoći i milosti, mi smo nedovoljni sami sebi. Zato ga smjerno molimo:
Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!
Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.
I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!» (Gafir, 7-9.)
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.
Sura Et-Tahrim u početnim ajetima, tretira porodični život Vjerovjesnika, s.a.v.s., a njen kraj govori, takođe, o porodičnoj atmosferi Nuha i Luta, te pobožnosti i svijetlom primjereu hazreti Merjeme. Iznoseći sliku postupaka i afekata koji su se desili u vjerovjesničkim domovima, Uzvišeni kroz njihovo pojašnjenje iznosi smjernice muslimanskoj zajednici u pogledu izvlačenja pouke i organiziranja njihovog porodičnog života. O ovome postoji nekoliko različitih predaja koje se navode kao (sebebi nuzul) povod objavljivanju, početnih ajeta ove sure.
Između ove dvije grupe ajeta Allah, dž.š., u kontekstu iznošenja detalja porodične atmosfere, objavio je šesti ajet, kao opći poziv sljedbenicima dini islama, da vode brigu o članovima svojih porodica, od kojih će ovisiti sklad njihovog dunjalučkog života. U ajetu se posebno apostrofira neodgovoran odnos i nebriga zbog čega će svaki domaćin, neminovno, biti pitan na Sudnjem danu, a zanemarivanje porodice izvrgava čovjeka opasnosti da bude bačen u vatru, koja se spominje u ajetu.
Riječi Uzvišenog sebe i porodice svoje čuvajte od vatre, Ibn Kesir objašnjava ovako: «tj. naredite samima sebi, svojim ženama, djeci, braći, rodbini, poslužiteljima i poslužiteljkama da Allahu, dž.š., budu pokorni, odnosno zabranite sebi i svima koji su skrenuli s pravog puta da griješe i budu neposlušni Allahu, dž.š. (...) Brinite se o njima po Allahovim propisima, naređujte im da ih izvršavaju i pomažite im u tome. Kada vidite da neko griješi prema Allahu, dž.š., izgrdite ga i odvratite ga od toga.»
Hazreti Alija je na pitanje: «Kako ćemo sačuvati svoju porodicu od vatre, rekao: «Naučite ih, i lijepo ih odgojite!» A Hasan Basri, njhovu zaštitu od džehennemske vatre vidi u «njihovoj odanosti Allahu, dž.š. i podučavanju svemu što je dobro i korisno».
Allahov Poslanik, s.a.v.s., domaćina u porodici uporedio je sa pastirom kojemu je povjereno stado na čuvanje rekavši: «Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoja stada. Vladar je pastir i biće odgovoran za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i biće odgovoran za svoje stado. Žena je psatir u kući svoga muža i bit će pitana za svoje stado. Sluga je pastir u imetku svoga gospodara i bit će odgovoran za svoje stado. Dakle, svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.»
A Abdullah bin Omer, radijallahu anhuma, običavao je govorit: «Odgoji svoga sina, jer ćeš biti pitan, kako si ga odgojio i čemu si ga naučio, a on će biti pitan, za dobročinstvo i poslušnost prema tebi.»
S obzirom na značaj islamskog odgoja i misije koju imaju supružnici, u svjetlu ovog kur'anskog ajeta osvrnut ćemo se na roditeljsku brigu i trud pri podizanju i vjerskom usmjerenju porodice.
U čemu se ogledaju obaveze prema porodici
Da bi musliman i muslimanka mogli udovoljiti obavezi lijepog odgoja svoje djece oni moraju prethodno voditi računa o izboru supružnika. Pošto je akcenat više stavljen na muškarca kao glavu porodice, on posebno mora razmišljati o svojoj budućoj supruzi koja je nezaobilazni i ključni faktor u čuvanju i odgoju djece. Stoga je Alejhisselam između ljepote, bogastva, ugleda u društvu i vjere, preferirao vjeru s kojom se, kako je rekao, postižu i upotpunjuju sve četiri nabrojane stvari.
Kada se već zasnuje bračna zajednica, supružnici bi trebali nastojati izgraditit skladan i harmoničan bračni život koji će poticajno djelovati na potomstvo. Eventualne nesuglasice i prepirke morali bi zanemariti pred djecom. Roditelji takođe moraju biti krajnje oprezni kada je u pitanju druženje i njihovo slobodno vrijeme. Oni moraju znati šta im djeca čitaju i šta na televiziji gledaju. Raznovrsne igre na računaru postale su skoro nezaobilazni način zabavljanja djece, posebno u urbanim sredinama. Uz njih djeca potroše dragocjeno vrijeme a suštinski ništa korisno ne nauče. Stoga roditelji trebaju nastojati osmisliti korisno vrijeme svoje djece i nastojati da im dokolica ne postane navika.
Početne obaveze u porodici
Obaveze prema porodici su višestruke. Od samog osnivanja porodice, domaćin je dužan obezbjediti nužne pretpostavke za islamsko stasavanje njenih članova, koje se ogleda u obezbjeđenju potrebnih uslova za stanovanje, hranu i odijevanje. Dolaskom djeteta na svijet uz obezbjeđenje nabrojanih uslova, sedmi dan, (po nekim predajama prvi dan), djetetu se nadijeva ime, brije glava i kolje kurban. Prema naučnim istraživanjima, sedmi dan kod novorođenčeta se aktivira čulo sluha, zato se toga dana djetetu uči ezan na desno i ikamet na lijevo uho. Ovaj čin pun je simbolike. Na ovaj način želi se postići da dijete, prvo što čuje, na svom dunjalučkom životu, budu riječi veličanja i priznavanja Jedinog Allaha, dž.š.
Budući da je dženaza jedini farz namaz na kojem se ne uči ezan i ikamet, neki islamski učenjaci skloni su ustvrditi da su ovaj ezan i ikamet, ustvari, ezan i ikamet njegove dženaze. To takođe simbolizira kratkoću i prolaznost života na ovom svijetu, na koji samo što smo došli, valja nam se spremati za njegovo napuštanje.
Ustrajavanje na vjerskom odgoju
Uz navedeno roditelji moraju posvetiti dužnu pažnju školovanju svoje djece, u duhu vremena i prilika u kojima ona žive, kako bi ih na adekvatan način osposobili za samostalan i normalan život. Dakako da na putu njihovog intelektualnog i naučnog uzdizanja oni nikada ne smiju gubiti iz vida i vjersku komponentu u njihovom odgoju. Svojim primjerom roditelji na najbolji način svjedoče ponašanje utemeljeno na načelima islama.
Na osnovu riječi Resulullaha, s.a.v.s., razumijemo da se svako dijete rodi sa sklonostima kompatibilnim islamu. Njegova duša je čista i da bi se održala čistom, okolina i roditelji moraju biti čisti. U protivnom dijete se iskvari i udalji od svoje prvobitne prirode.
Koliko su naši pretci posvećivali pažnju odgoju svoje djece, kazuju nam brojni pisani tragovi. Oni koji svojoj djeci zbog zauzetosti važnim poslovima nisu mogli priuštiti predano odgajanje, povjeravali su to posebnim odgajateljima, učenim ljudima, kao što nam potvrđuje sljedeći primjer.
Ibn Haldun bilježi u svom djelu El-Mukaddima da je Harun Er-Rešid, pošto je sina El-Emina predao njegovu odgajatelju, rekao mu: «Ahmere, Vladar pravovjernih ti predade dušu svoju, plod srca svoga. Prepustio je velikodušno tvoju ruku na njega, a poslušnost vladaru je vadžib. Budi prema njemu onakav kao što ti vladar naređuje. Uči ga Kur'anu. Poučavaj ga historiji. Kazuj mu poeziju. Nauči ga sunnetu. Objasni mu gdje će šta govoriti i kako će se obraćati. Zabrani mu da se smije osim u svoje vrijeme. Neka ti ne prođe ni trenutak a da ne iskoristiš priliku da ga nečemu korisnom naučiš, ali da ga pri tom ne rastužiš i razum mu umrtviš. Nemoj pretjerivati u opraštanju, jer će mu dokolica izgedati prijatnom i na nju će se brzo naučiti. Ispravljaj ga koliko možeš bliskošću i blagošću. Ako to ne pomogne, onda strogošću i grubošću.»
Shvatajući značaj ove zadaće, muslimani ranijih generacija su maksimalno nastojali učvrstiti vezu sa svojom djecom i njihovim odgajateljima kako bi na njih izvršili što veći utjecaj. Tako su se žalostili kada bi oni ili odgajatelji napuštali djecu za neki period iz bilo kojeg razloga. Bojali su se da se djeca ne odgoje onako kako to oni žele i na način za kojim žude.
Tako Ragib El-Isfahani spominje da je halifa Mensur poslao jednog čovjeka da grupu Umejjvića koji su bili u zatvoru upita: «Šta vam je najteže palo dok ste u zatvoru? – oni mu odgovoriše: «To što smo propustili da odgajamo našu djecu.»
Suština vjerskog odgoja
Od ranog djtinjstva djetetu treba otvarati oči prema Allahovim, dž.š., naredbama, podstičući ga na njihovo izvršavanje i na izbjegavanje Njegovih zabrana. Kada dijete tokom njegovog intelektualnog sazrijevanja počne postepeno razumijevati propise o halalu i haramu i počne se od djetinjstva vezati za njih, neće mu kasnije biti teško da islam usvoji kao svoj životni put.
Svoju privrženost islamu dijete će najlakše postići kroz kontinuirano obavljenje namaza kao jedne od temeljnih islamskih obaveza. Uzvišeni je svome miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., rekao: Naredi porodici svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome... (Taha, 132.) Nakon objavljivanja ovih riječi, u nekim predajama navodi se, da se Resulullah do kraja života više nije nasmijao. To je zbog bojazni hoće li ustrajati i uspjeti u izvršenju preuzete obaveze.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Od sedme godine naređujte djeci da klanjaju, a od desete ih silom tjerajte i razdvajajte ih u postelji.» Islamski učenjaci analogno ovoj naredbi Alejhisselama, preporučuju i privikavanje djece na post, bar po nekoliko dana, kao i navikavanje na hadždž ukoliko mu to roditelji mogu priuštiti. U ranim godinama djetinjstva dijete nije svjesno namaza i ostalih vjerskih propisa, ali se na njima insistira radi sticanja navike koja vremenom postaje njegova duhovna potreba. Ukoliko se dijete u ranoj mladosti navikne na izvršavanje temeljnih propisa islama, njihovo kasnije prakticiranje mu neće pretstavljati tegobu već užitak i zadovoljstvo koje vremenom postaje sastavni dio njegovog bića.
Pored naredbi i zabrana na koje dijete treba privikavati od malena tu je još čitava lapeza aktivnosti na koje roditelji trebaju obratiti pažnju. U hadisu kojeg prenosi hazreti Alija stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Odgajajte vašu djecu u znaku tri svojstva: da vole Vjerovjesnika, njegovu porodicu (ehli bejt) i ljubavi prema Kur'anu., jer će hafizi Kur'ana biti u hladu Allahova prijestolja sa Njegovim vjerovjesnicima i odabranim robovima na Dan kada drugog hlada neće biti.»
Da bi se postigla ljubav prema Resulullahu neophodno je djeci kroz njegov životopis približiti njegov savršeni moral i žrtvovanje za islam. Jer njega je Allah Uzvišeni odgojio najljepšim odgojem, kako je to sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., isticao. Uz to Uzvišeni je potvrdo savršenstvo njegovog morala rekavši: Ti si, zaista na najvišem stupnju morala. (El-Kalem, 4.) Stoga ga je Svevišnji učinio najljepšim uzorom usvetun hasene, kojih su vjernici obavezni slijediti i nadahnjivati se njegovom riječju i djelom.
Sa'd bin Ebi Vekas je rekao: «Učili smo našu djecu poukama Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao što ih učimo surama Kur'ana časnog.»
Da bi se postigla ljubav prema njegovom ehli bejtu nužno je pručavati biografije njegovih članova porodice i prvih muslimana koji su Alejhisselamu pružili nesebičnu potporu, moralnu i materijalnu, na putu oživotvorenja ideje islama. Kao takvi oni su zaslužni za očuvanje i širenje Allahove vjere, žrtvujući se u svakom pogledu, zbog čega ih je naš Gospodar, dž.š., nazvao hajru ummetin najboljom generacijom. Na njihovim primjerima muslimani crpe dodatnu snagu istrajavajući na putu afirmiranja univerzalnih vrijednosti što ih nudi dini islam svim ljudima.
Ljubav djece prema Kur'anu postiže se i produbljuje permanentnim učenjem i druženjem s Allahovom Knjigom. Kroz učenje Kur'ana stiču se potrebne spoznaje o Stvoritelju svjetova, upoznaju savršeni moralni principi, objašnjavaju propisi vjere i nude saznanja za sve što je relevantno za krijepostan vjernički život. Učenje Kur'ana je najbolja nit povezivanja sa Gospodarem svjetova. Kur'an je Allahov Govor koji je izvor svakog znanja, «svemir koji govori» kako su ga definisali neki učenjaci. On je jedini ispravni vodić kroz život, razgala i lijek za muminske duše. Zato je njegovo učenje ibadet u kojem se muslimani okrepljuju i pronalaze inspiraciju za nove životne poduhvate.
Ibn Haldun u svome djelu El-Mukaddima ukazuje na važnost poučavanja djece Kur'anu i njegovu učenju napamet. On objašnjava «da je podučavanje Kur'anu, temelj obrazovanja svih školskih programa u svim islamskim zemljama, jer je to simbol vjere koji vodi ka učvršćivanju islamskog vjerskog ubjeđenja i pravog vjerovanja».
Uzajamno pomaganje supružnika pri odgoju djece
Supružnici u braku upućeni su na međusobnu saradnju u izgradnji porodice i preuzimanju odgovornosti. Oni se na tom časnom putu međusobno pomažu, uvažavaju i nadopunjuju. Žena djeluje u domenu njenih kompetencija, u skladu s njenom prirodom i ženstvenošću, a to je upravljanje kućnim poslovima i odgoj djece. Značaj njene uloge u porodici, naši preci su opisali poslovicom: «Ne stoji kuća na zemlji već na ženi».
Muž također djeluje u okviru svojih kompetencija, onoga što je u skladu s njegovom prirodom i muževnošću. On se brine o izdržavanju porodice na halal način, izlaže se fizičkim i intelektualnim naporima štiteći članove porodice od bilo kakvih problema i neugodnosti. U ovakvom ambijentu međusobne saradnje u porodici se razvija ljubav, blagostanje i radovanje životu. Djeca kao plodovi braka su radost srca supružnika i ukras ovoga svijeta kako to Uzvišeni kaže: Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu... (El-Kehf, 46.) Ovakva porodica je u Allahovoj, dž.š., zaštiti, ona ide ka postizanju izvrsnih uspjeha i stasava u generaciju spremnu da svjedoči ideju islama kao blistavi primjer svega što koristi društvu i ljudima uopće.
Suprotno ovome nesloga među supružnicima, prepirke i međusobno kontriranje, rezultira nepovjerenjem, napetošću i svađom, što u konačnici destabilizira porodicu i u određenim momentima život čini nepodnošljivim. Nerijetko, u ovakvim situacijama poseže se za raskidom bračne zajednice što dodatno porađa nesagledive posljedice za komletnu porodicu.
Supruga bi trebala kod razilaženja uvažavati mišljenje i odluke muža, kao glavnog nosioca porodice, i ne preferirati svoje mišljenje i odluke nad njegovim. U interesu mira u porodici, ona bi svoju volju trebala podrediti njegovoj, shodno ajetu: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje... (En-Nisa', 34.) U suprotnom, poznato je, gdje god su suprostavljene dvije volje, sukobi su neizbježni. Ovo nikako ne znači da suprug ne treba konsultirati savoju suprugu u stvarima koje su od interesa za njihovu porodicu i ne uvažavati njeno mišljenje. Naprotiv, ali ako on postupi suprotno njenom mišljenju ona to ne treba shvatati kao znak njenog degradiranja i omalovažavanja. To takođe ne smije biti razlogom da supruga kasnije ignoriše njegovu volju i nastojanja u pogledu vođenja porodice. Za porodicu je posebno štetno kada supružnici, u prisustvu djece ili drugih osoba, ružno pričaju jedno o drugom.
Posebno je pogubno za porodicu ako supruga ne udovoljava zadaći preuzetog odgoja u odsustvu muža i kada se suprostavlja uspostavi islamskih načela u porodici. Nerijetko se dešava da su i djeca na njenoj strani. Uzvišeni je u svojoj Knjizi ukazao na tu štetnu pojavu rekavši: O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte!... (Et-Tegabun, 14.)
Kao slikovit komentar na ovaj ajet može nam poslužiti hadis kojeg prenosi Ebu Malik el-Eš'ari da je Alahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Nije ti neprijatelj onaj koga ubiješ pa tako pobjediš, ili on tebe ubije, pa u Džennet uđeš; nego ti može biti neprijatelj dijete koje ti je iz kičme izašlo, a potom najžešći ti je neprijatelj tvoja imovina koju posjeduješ.»
Uistinu je svaki postupak supruge i djeteta, koji narušava harmoniju odgoja u porodici na osnovama islama, ravan neprijateljstvu. Stoga takve pojave, treba na vrijeme i na adekvatan način neutralizirati.
Ahiretske posljedice zapostavljanja islamskog odgoja
Uzvišeni je u Kur'ani kerimu na dosta mjesta ukazao na težinu Sudnjega dana, između ostalog spominjući i tegobe zbog nemarnog odnosa naspram odgoja djece. U predmetnom ajetu Allah, dž.š., ističe da će oni koji se budu neodgovorno ponašali prema svom potomstvu biti bačeni u vatru, čije će gorivo ljudi i kamenje biti. (Et-Tahrim, 6.)
U drugom ajetu Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba. (Lukman, 33.)
Suočen sa svojim djelima i njihovim posljedicama, griješni čovjek će nastojati založiti sve samo da bi sebe spasio. Tako će se roditelji ali i djeca hvatati za slamku spasa optuživajući jedni druge za uskraćivanje međusobnih prava. Uzvišeni veli: Griješnik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svim ostalima na Zemlji, - samo da se izbavi. Nikada! Ona će buktinja sama biti koja će udove čupati, zvaće onoga ko je glavu okretao i izbjegavao i zgrtao i skrivao. (El-Me'aridž, 11-18.)
Umjesto nemarnog odnosa prema našoj djeci potrudimo se da im damo lijepo vaspitanje i ahlak što se u islamu smatra najvećim kapitalom i zaostavštinom poslije naše smrti, analogno riječima Resulullaha, s.a.v.s., «Roditelj ne može ostaviti svom djetetu ništa vrijednije od lijepog odgoja.» Na Sudnjem danu nećemo biti pitani jesuli oni muslimani, jer je uputa u Allahovim rukama, ali bit ćemo pitani koliko smo uložili truda da ih podučimo i odgojimo da budu muslimani. Ma koliko se trudili na tom putu nikada, kao brižni roditelji muslimani, ne smijemo zapostaviti dovu Allahu Uzvišenom za njihovu uputu i dobro i ovoga i budućeg svijeta. Jer bez Allahove pomoći i milosti, mi smo nedovoljni sami sebi. Zato ga smjerno molimo:
Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!
Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.
I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!» (Gafir, 7-9.)
(sura Et-Tewba 111. ajet)