prof. dr. tarik ramadan, unuk šejha hasana el-bennaa
Safvet M.Halilovic | Novi Horizonti br/str. 70Intervju: prof. dr. Tarik Ramadan, unuk šejha Hasana el-Bennaa
U akaidu i ibadatu nema promjena!
Profesor Tarik Ramadan rođen je 1962. godine u Švicarskoj. Sin je dr. Se'ida Ramadana, učenika i bliskog saradnika Hasana el-Bennaa, osnivača najvećeg i, na muslimanske mase, najuticajnijeg savremenog islamskog pokreta El-Ihvanu-l-muslimun (Muslimanska braća). Dr. Se'id Ramadan je porijeklom iz Tante (Egipat) i bio je izuzetno blizak Hasanu el-Bennau, naročito nakon što je postao njegov zet, oženivši njegovu najstariju kćerku Vefa', koja je Tarikova majka. Nakon pogibije Hasana el-Bennaa u februaru 1949. godine, u Egiptu nastupaju teški dani za pokret Muslimanska braća, što kulminira masovnim hapšenjima (1954. godine). To je bio razlog da Tarikov otac napusti Egipat i dvije godine (1954-1956.) provede u Siriji, gdje učestvuje u aktivnostima Pokreta u toj zemlji, pomažući vođi sirijskih Ihvana, velikom islamskom učenjaku dr. Mustafi es-Siba'iju. Nakon toga dvije godine provodi u Libanu. Tokom 1958. godine stiže u Ženevu, tu se stalno nastanjuje i radi na osnivanju prvog islamskog centra u Švicarskoj, koji počinje djelovati 1961. godine. Dr. Se'id Ramadan umro je 1995. godine u Ženevi a pokopan je u Kairu (kvart Besatin), pored svog učitelja i prijatelja Hasana el-Bennaa.
Profesor Tarik Ramadan školovao se na Zapadu. Islamske znanosti učio je i pred svojim ocem, koji je i sam bio veoma učen čovjek i koji je ostvario veliki utjecaj na svog sina. Pored arapskog, Tarik Ramadan perfektno govori i piše na engleskom i francuskom jeziku. Predavao je filozofiju na College of Geneva i islamske studije na Fribourg University. Svojim tekstovima i predavanjima značajno doprinosi raspravi pitanja o islamu na Zapadu i u savremenom svijetu. Aktivno je angažiran kao stručnjak za islamsku obnovu, identitet i izazove s kojima se suočavaju muslimani koji žive kao manjina. Objavio je više knjiga i članaka o muslimanima i sekularizmu, izazovima modernosti, muslimanima u Francuskoj, toleranciji i slobodi i drugim pitanjima. Njegova knjiga Biti evropski musliman, izučavanje islamskih izvora u evropskom kontekstu prevedena je 2002. i na bosanski jezik. Iako je zagovornik fleksibilnijeg pogleda na islam i teza kao što su 'evropski islam' i 'evropski muslimani', što praktično znači odvajanje islama od njegovih tradicionalnih društvenih i kulturnih okvira u vezi sa Bliskim istokom, profesor Tarik Ramadan imao je problema sa francuskim vlastima, a prošle godine Američko Ministarstvo za unutrašnju sigurnost (Homeland Security) uskratilo mu je vizu za ulazak u SAD, gdje je trebalo da bude angažovan na uglednom univerzitetu Notre Dame. Profesor Ramadan posjećivao je Bosnu i Hercegovinu u više navrata, a od 7. do 9. maja ove godine učestvovao je u radu Međunarodnog simpozija 'Promjenjivo i nepromjenjivo u islamskoj misli i praksi', koji je održan na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu pod pokroviteljstvom Koalicije za zaštitu vjere i vjerskih sloboda iz Osla (Norveška). Tom prilikom profesoru Ramadanu postavili smo nekoliko pitanja.
Cijenjeni profesore Ramadan, kakav je Vaš status na Zapadu, naročito nakon što je Ministarstvo za unutrašnju sigurnost Sjedinjenjih Američkih Država odbilo da Vam izda vizu za ulazak u SAD?
Profesor Tarik Ramadan: Da, postoje određeni problemi kada je u pitanju odnos Sjedinjenih Američkih Država prema meni, ali to je sada završeno. Ja sam podnio ostavku na posao koji sam tamo imao i odlučio sam da, zajedno sa svojom porodicom, ostanem u Švicarskoj. Mislim da ću, inša-Allah, naći posao u nekoj od evropskih zemalja. Tačno je da mi je američka administracija uzrokovala određene probleme, ali želim istaći da su mi brojna američka akademska udruženja i asocijacije za prava čovjeka pružili veliku podršku izražavajući svoj protest protiv takve odluke Vlade SAD, koja je ocijenjena kao atak na slobodu mišljenja i izražavanja, naročito kada su u pitanju akademski građani. Što se tiče stanja u Evropi, ono, također, nije zadovoljavajuće, naročito kada je riječ o Francuskoj. Mislim da ta zemlja nema problema s Tarikom Ramadanom, već s nečim drugim. Francuska ima probleme s vjerom općenito, kako katoličkom tako i islamom. Stanje je izuzetno loše i pritisci su permanentni. Ja sam napisao jedan članak o stanju muslimana u Francuskoj što je dodatno pogoršalo moj status i izazvalo brojne polemike. Imao sam čak i razgovor sa ministrom unutrašnjih poslova, razgovarali smo o 'redžmu' (šerijatskoj kazni kamenovanjem za oženjene i udate počinioce bluda, poj. S.H.) i brojnim drugim pitanjima u vezi s islamom i muslimanima. Ukratko, muslimani u Francuskoj suočavaju se s brojnim problemima i teškoćama. Kada je riječ o drugim evropskim zemljama, mislim da je situacija bolja. Postoje brojne islamske aktivnosti, dijalog, nove ideje, jednom riječju - napredak...
Što se tiče mog budućeg akademskog rada, postoji nekoliko mogućnosti: imao sam ponudu da predajem u Kanadi, ali se iskreno nadam da ću, inša-Allah, ostati u Evropi. Trenutno razmatram mogućnost da predajem islamske znanosti ne nekom evropskom univerzitetu, i najvjerovatnije će to biti, inša-Allah, u Velikoj Britaniji.
Oni koji prate zbivanja u vezi s islamom i muslimanima na Zapadu uveliko su bili iznenađeni kada su čuli da je Vlada SAD odbila da izda vizu za ulazak pozantim islamskim ličnostima na Zapadu kao što su profesor Tarik Ramadan, gospodin Jusuf Islam i dr. U čemu je problem: u vašim idejama, mislima ili nečemu drugom?
Profesor Tarik Ramadan: Sve do sada mi nismo dobili nikakvo objašnjenje za takav postupak, tako da ni meni nije jasno zbog čega je to učinjeno. Ja sam ranije odlazio u SAD i, bez problema, dobivao vizu za ulazak. Štaviše, u maju prošle godine i moja porodica je dobila vizu za ulazak u SAD. Poslije su izvršeni pritisci određenih političkih krugova, poput Danijela Pajpsa (Daniel Pipes, poznati američki islamofobičar i autor brojnih napisa u kojima satanizira muslimane, poj. S.H.) te cionističkog lobija u Americi. Bez imalo sumnje, moćni cionistički lobi izvršio je pritisak na američku vladu, jer odluka o zabrani dodjele vize za moj ulazak došla je iz samog vrha američke administracije. Moguće je, također, da je takva odluka došla i od strane Volfoviča (Paul Wolfowich, bivši zamjenik ministra odbrane SAD, sadašnji direktor Svjetske banke, poj. S.H.) kojeg sam spomenuo u jednom mom članku napisanom o američkoj invaziji na Irak, gdje sam jasno rekao da je to bila velika greška. Kada sam se kasnije žalio na takvu odluku, rečeno mi je da iznova priložim dokumente s tim što je trebalo da odgovorim na pitanja iz jednog upitnika. U tom upitniku je bilo i pitanje političke naravi: Da li podržavaš američku intervenciju u Iraku ili ne? Naravno, ja sam rekao da to ne podržavam i da je to velika greška koju je učinila Vlada SAD protiv iračkog naroda. Mislim da je i to jedan od razloga, jer poznato je da su neki američki zvaničnici govorili: 'Ko nije sa nama, taj je protiv nas!'
Kakvu perspektivu vidite danas za islam i muslimane u svjetlu nastalih okolnosti i kakav treba biti odgovor na izazove s kojima se susreću muslimani u Evropi i na Zapadu?
Profesor Tarik Ramadan: Ja sam napisao knjigu Zapadni muslimani i budućnost islama u kojoj sam o tome opširno govorio. Kada govorimo o razumijevanju islama onda je neminovno da se koristimo islamskim principima i usulskom metodologijom koju su ustanovili islamski učenjaci. Također, treba imati u vidu islamski univerzalizam ('alemijjetu-l-islam), tj . ne zaboraviti da je islam vjera koju je Svevišnji poslao svim ljudima. Sadašnje razumijevanje islama ima određenih manjkavosti. Mislim da je velika odgovornost na ulemi i zvaničnim muslimanskim predstavnicima. Oni moraju nanovo definisati neka pitanja i ponuditi svijetu razumijevanje islama koje će biti utemeljeno na islamskim principima i znanostima ali koje, također, neće zanemariti ni intencije šerijata (mekasidu-š-šeri'a). Muslimani u Evropi treba da razmišljaju o svojoj budućnosti i za to sačine strategiju. Mislim da se na tom planu ne čini dovoljno i to nije dobro. Evo, vi ovdje u Sarajevu i Bosni nešto i pokušavate, možda čak i više od onoga što to rade muslimani na Zapadu... Muslimansko obrazovanje je od izuzetne važnosti i mislim da bi trebalo da postoji koordinacija između muslimana koji žive na istoku i zapadu Evrope kao i onih koji žive u Americi. Također, potrebno je posvetiti veliku pažnju duhovnoj dimenziji islama (ruhanijetu-l-islam), jer se bojim da, previše govoreći o fikhu i propisima, na izvjestan način ne zanemarimo ruh koji predstavlja srž i suštinu islama. To, naravno, ne znači da su fikh i fikhski propisi manje važni, ali jako je bitno da našoj djeci i onima koje odgajamo predstavimo duh islama i njegovo božansko porijeklo. To je jedan od najprečih ciljeva čijem ostvarenju treba da stremimo. Također, kada je riječ o islamskom obrazovanju, smatram da je potrebna reforma obrazovnog sistema i institucija koje školuju muslimanski kadar.
Za muslimane koji žive na Zapadu jako je važno da sačuvaju svoj islamski identitet i da se integrišu (a ne asimiliraju) u zapadna društva. Oni tim društvima treba da, također, nešto i ponude. Islam je univerzalna božanska poruka koja je upućena svim ljudima i iz toga proističe obaveza da muslimani trebaju dati svoj doprinos u razvoju ljudskog društva. Doista, pred svakog muslimana se postavlja veoma važno pitanje: šta on kao musliman doprinosi društvu? Ono što danas vidimo nije uredu jer, nažalost, govor o islamu postao je govor o nekom problemu, a mi znamo da bi govor o islamu trebalo, zapravo, da bude govor o rješavanju problema.
Među muslimanima na Zapadu ima mnogo obrazovanih ljudi koji, uistinu, žele da razumiju svoju vjeru. Svjedoci smo prave intelektualne revolucije kada je u pitanju shvatanje vjere među muslimanskim manjinama koje žive na Zapadu. Mnoge od tih manjina su aktivne i poprilično organizovane, tako da postoje brojne aktivnosti koje imaju za cilj afirmaciju islama i islamskih vrijednosti, i znatan broj ljudi se, hvala Allahu, vraća vjeri. Evo, i kod vas u Bosni vidim da se znatan broj omladine, hvala Allahu, okreće islamu i prakticira ga u svome životu. Generalno gledajući, ja sam optimista kada je u pitanju islam i budućnost: za islam se ne bojim, postoje određene primjedbe i kritika muslimanskog ponašanja, ali se za islam ne bojim.
Oprostite, Vaša knjiga koju ste spomenuli, je li ona na engleskom?
Profesor Tarik Ramadan: Ona je na engleskom, francuskom, arapskom, italijanskom i holandskom jeziku. Kada sam stigao u Sarajevo, predložio sam da bude prevedena i na bosanski jezik, i taj prijedlog je sada u razmatranju, a mene bi, doista, radovalo kada bi se to i ostvarilo.
Kakvi su Vaši utisci sa Simpozija u čijem radu ste učestvovali na Fakultetu islamski nauka u Sarajevu?
Profesor Tarik Ramadan: Dijalog je nešto što je pozitivno i on je potreban i među muslimanima. Štaviše, dijalog je nužno potreban muslimanima i zbog toga smo i mi njegovi zagovornici. Međutim, dešava se da ponekad taj međumuslimanski dijalog nema jasnog cilja koji se njime želi postići. Znate, dođu ljudi i svako od njih iznosi svoje mišljenje. Dijalog koji mi zagovoramo je dijalog ljudi koji imaju šerijatsko utemeljenje (et-te'sil eš-šer'i) za pitanja o kojima raspravljaju. Iznošenje stavova bez validnog šerijatskog argumenta na način 'ja mislim ovako ili onako' – nešto je što nije ispravno. U našoj islamskoj tradiciji postoje pravila i uvjeti, tj. način kako treba voditi dijalog. Međumuslimanski dijalog je obaveza, naročito u slučaju muslimanske uleme i inteligencije, ali treba postaviti pravila i definisati ciljeve koji se žele ostvariti putem dijaloga. Također, treba poštivati stručnost i specijalizaciju u određenoj oblasti.
Evo, mi smo se okupili ovdje u Sarajevu radi dijaloga i to je lijepo. Razmijenili smo mišljenja, čuli interesantne komentare, dva dana razgovarali ali, na kraju drugog dana, vidimo da, ipak, svako ostaje pri svome. Da, lijepo je razgovarati, ali šta se time želi tačno postići? Mislim da bi na kraju trebalo da bude i zaključaka, u smislu iznošenja onoga što smo postigli i čime smo se okoristili. Pogotovo kada su u pitanju muslimanske manjine. Šta će se konkretno okoristiti muslimani ovog područja od ovakvih skupova? Mislim da bi prilikom odlaska na ovakve (i slične) simpozije trebalo razmišljati o tome šta će se muslimani tog područja okoristiti on nas? To znači da naš cilj treba biti hizmet muslimanima i društvu, a ne samo to da nama bude lijepo, da razgovaramo, družimo se itd. Ja mislim da je uloga muslimanske uleme i inteligencije u sljedećem: da budu pokorni Allahu i čine hizmet (usluge) društvu. To je, po mom mišljenju, njihova prvenstvena uloga. A gdje smo mi od svega toga – pitanje je o kojem treba svako od nas da razmišlja.
Uvaženi profesore, s obzirom da ste Vi istraživali i pisali o pitanjima fikha, usula i razumijevanja 'promjenivog i nepromjenjivog u islamu', možete li nam, ukratko, reći ima li u islamu ono što je 'promjenjivo' i šta je to?
Profesor Tarik Ramadan: Vidite, odgovoriti na ovo pitanje nije nimalo lahko. Za to bi trebalo daleko više vremena i prostora, ali ukratko možemo reći sljedeće: u islamu postoji ono čije poznavanje se nužno traži od svakog vjernika. To se stručno naziva el-ma'lumu mid-d-dini bi-d-darure. Također, u islamu postoje tekstovi u čiju autentičnost nema ni najmanje sumnje a i njihovo značenje je izričito i kategoričko. Ti tekstovi se nazivaju en-nusus kat'ijjetu-s-subut ve kat'ijjetu-d-delale. Pitanja koja su utemeljena na takvim tekstovima (tj. imaju za argument takve tekstove) spadaju u sferu onog što je sabit (nepromjenjivo). To konkretno znači da u području islamskog vjerovanja (akaid) i obredoslovlja ('ibadat) nema nikakvog mijenjanja. To nikada i nikome nije dopušteno. Promjena u području akaida i 'ibadata je bid'at, zabranjena novotarija i zbog toga ne smijemo bilo kome dopustiti da u ta dva područja bilo šta mijenja. Što se tiče mu'amelata (pitanja u vezi s poslovanjem, imovinsko-pravnim i međuljudskim odnosima) – u šerijatu je poznato da je, u osnovi, dozvoljeno sve osim onoga što je vjerom zabranjeno (el-aslu fi-l-ešja' el-ibaha). Primjena kategoričkih tekstova (kat'ijjat) u tom području ima svoje uvjete (šurut), tj. da bi neki propisi mogli biti primijenjeni za to treba da postoje određene predispozicije i uvjeti. To znači da treba imati u vidu stvarnost i date okolnosti, jer to diktira da li će neki propis biti primijenjen ili ne. Kao primjer može poslužiti slučaj halife Omera, r.a., koji je u godini nestašice i gladi bio (privremeno) obustavio sprovođenje šerijatske sankcije odsijecanja ruke kradljivcu ('alleka tatbika haddi-s-sarik). U tom području, dakle, može biti 'promjenjivog', ali to nije mijenjanje šerijatskog teksta (lejse tagjiren fin-n-nass) već promjena u odnosu između sadržaja teksta i datih okolnosti (et-tagjir fi 'alakati-n-nass bi-l-vaki'). To je ono što se naziva idžtihadom i u tim pitanjima, gdje je dozvoljen idžtihad, tu ima 'promjenjivog'. Svaki mudžtehid ima svoje mišljenje i svoj stav i normalno je da u tom području bude ono što je podložno mijeni, ljudi se mogu naći u različitim situacijama, okolnostima, okruženjima, prilikama itd.
Znači, ni u tom području ne uzima se u obzir svačije mišljenje?
Profesor Tarik Ramadan: Naravno, Vi ste to lijepo primijetili u Vašim diskusijama za vrijeme Simpozija. To je izuzetno važno: treba pitati ljude od struke. Ti, stručni ljudi, također treba da poznaju probleme stvarnosti i imaju u vidu dato okruženje, okolnosti i sl. Najbolje bi bilo kada bi ljudi od struke u pitanjima vjere, prije nego što iznesu svoje mišljenje, konsultovali stručnjake u životnim oblastima o kojima žele da iznesu islamski stav.
Naše posljednje pitanje u vezi je s nastupom gospođe Amine Vedud koja je, također, učestvovala u radu Simpozija. Jeste li zadovoljni njenim odgovorima i kakav je Vaš stav kada je u pitanju imamet žene? Poznato je da je Amina Vedud u Americi klanjala džumu kao imam i hatib i predvodila i muški i ženski džemat.
Profesor Tarik Ramadan: Gospođu Aminu Vedud poznajem još otprije, prije nego što je učinila taj čin. Naravno, s onim što je ona uradila ja se apsolutno ne slažem; njen postupak je u suprotnosti sa idžama'om (konsenzusom islamskih učenjaka) i jasnim šerijatskim dokazima. Pitanja u vezi 'ibadata u islamu su sasvim jasna. Ono što se navodi u vezi sa Ummu Verekom, sahabijkom koja je predvodila džemat, odnosi se na njenu bližu porodicu i to je uvjetovan (mukajjed) a ne bezuvjetan (mutlak) šerijatski dokaz. Ja sam pratio šta su o 'imametu' Amine Vedud rekli poznati islamski učenjaci na Al-Azharu kao što je dr. 'Ali Džumu'a, zatim šejh Jusuf el-Karadavi i dr. Svi oni su odbacili takav postupak i kazali da to nije dozvoljeno. Što se tiče njenog nastupa na Simpoziju, nisam zadovoljan ni njenim odgovorima: kada smo je pitali zašto je to učinila, ona je prvo odbila da o tome govori, a poslije je spomenula nekakve snove i ... kojekakve razloge. Po meni, njenu učešće na Simpoziju nije problematično, možda će ona slušajući diskusije i reagovanja u budućnosti ispraviti neke svoje stavove. Mi poštujemo svačije mišljenje, a Allah Uzvišeni najbolje zna!
Profesore, mnogo Vam hvala na vremenu koje ste odvojili za nas; hvala Vam, također, i na trudu koji ste uložili na ovom Simpoziju i neka Vas Allah, dž.š. nagradi Svojom nagradom! Džezakumullahu hajren!
U akaidu i ibadatu nema promjena!
Profesor Tarik Ramadan rođen je 1962. godine u Švicarskoj. Sin je dr. Se'ida Ramadana, učenika i bliskog saradnika Hasana el-Bennaa, osnivača najvećeg i, na muslimanske mase, najuticajnijeg savremenog islamskog pokreta El-Ihvanu-l-muslimun (Muslimanska braća). Dr. Se'id Ramadan je porijeklom iz Tante (Egipat) i bio je izuzetno blizak Hasanu el-Bennau, naročito nakon što je postao njegov zet, oženivši njegovu najstariju kćerku Vefa', koja je Tarikova majka. Nakon pogibije Hasana el-Bennaa u februaru 1949. godine, u Egiptu nastupaju teški dani za pokret Muslimanska braća, što kulminira masovnim hapšenjima (1954. godine). To je bio razlog da Tarikov otac napusti Egipat i dvije godine (1954-1956.) provede u Siriji, gdje učestvuje u aktivnostima Pokreta u toj zemlji, pomažući vođi sirijskih Ihvana, velikom islamskom učenjaku dr. Mustafi es-Siba'iju. Nakon toga dvije godine provodi u Libanu. Tokom 1958. godine stiže u Ženevu, tu se stalno nastanjuje i radi na osnivanju prvog islamskog centra u Švicarskoj, koji počinje djelovati 1961. godine. Dr. Se'id Ramadan umro je 1995. godine u Ženevi a pokopan je u Kairu (kvart Besatin), pored svog učitelja i prijatelja Hasana el-Bennaa.
Profesor Tarik Ramadan školovao se na Zapadu. Islamske znanosti učio je i pred svojim ocem, koji je i sam bio veoma učen čovjek i koji je ostvario veliki utjecaj na svog sina. Pored arapskog, Tarik Ramadan perfektno govori i piše na engleskom i francuskom jeziku. Predavao je filozofiju na College of Geneva i islamske studije na Fribourg University. Svojim tekstovima i predavanjima značajno doprinosi raspravi pitanja o islamu na Zapadu i u savremenom svijetu. Aktivno je angažiran kao stručnjak za islamsku obnovu, identitet i izazove s kojima se suočavaju muslimani koji žive kao manjina. Objavio je više knjiga i članaka o muslimanima i sekularizmu, izazovima modernosti, muslimanima u Francuskoj, toleranciji i slobodi i drugim pitanjima. Njegova knjiga Biti evropski musliman, izučavanje islamskih izvora u evropskom kontekstu prevedena je 2002. i na bosanski jezik. Iako je zagovornik fleksibilnijeg pogleda na islam i teza kao što su 'evropski islam' i 'evropski muslimani', što praktično znači odvajanje islama od njegovih tradicionalnih društvenih i kulturnih okvira u vezi sa Bliskim istokom, profesor Tarik Ramadan imao je problema sa francuskim vlastima, a prošle godine Američko Ministarstvo za unutrašnju sigurnost (Homeland Security) uskratilo mu je vizu za ulazak u SAD, gdje je trebalo da bude angažovan na uglednom univerzitetu Notre Dame. Profesor Ramadan posjećivao je Bosnu i Hercegovinu u više navrata, a od 7. do 9. maja ove godine učestvovao je u radu Međunarodnog simpozija 'Promjenjivo i nepromjenjivo u islamskoj misli i praksi', koji je održan na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu pod pokroviteljstvom Koalicije za zaštitu vjere i vjerskih sloboda iz Osla (Norveška). Tom prilikom profesoru Ramadanu postavili smo nekoliko pitanja.
Cijenjeni profesore Ramadan, kakav je Vaš status na Zapadu, naročito nakon što je Ministarstvo za unutrašnju sigurnost Sjedinjenjih Američkih Država odbilo da Vam izda vizu za ulazak u SAD?
Profesor Tarik Ramadan: Da, postoje određeni problemi kada je u pitanju odnos Sjedinjenih Američkih Država prema meni, ali to je sada završeno. Ja sam podnio ostavku na posao koji sam tamo imao i odlučio sam da, zajedno sa svojom porodicom, ostanem u Švicarskoj. Mislim da ću, inša-Allah, naći posao u nekoj od evropskih zemalja. Tačno je da mi je američka administracija uzrokovala određene probleme, ali želim istaći da su mi brojna američka akademska udruženja i asocijacije za prava čovjeka pružili veliku podršku izražavajući svoj protest protiv takve odluke Vlade SAD, koja je ocijenjena kao atak na slobodu mišljenja i izražavanja, naročito kada su u pitanju akademski građani. Što se tiče stanja u Evropi, ono, također, nije zadovoljavajuće, naročito kada je riječ o Francuskoj. Mislim da ta zemlja nema problema s Tarikom Ramadanom, već s nečim drugim. Francuska ima probleme s vjerom općenito, kako katoličkom tako i islamom. Stanje je izuzetno loše i pritisci su permanentni. Ja sam napisao jedan članak o stanju muslimana u Francuskoj što je dodatno pogoršalo moj status i izazvalo brojne polemike. Imao sam čak i razgovor sa ministrom unutrašnjih poslova, razgovarali smo o 'redžmu' (šerijatskoj kazni kamenovanjem za oženjene i udate počinioce bluda, poj. S.H.) i brojnim drugim pitanjima u vezi s islamom i muslimanima. Ukratko, muslimani u Francuskoj suočavaju se s brojnim problemima i teškoćama. Kada je riječ o drugim evropskim zemljama, mislim da je situacija bolja. Postoje brojne islamske aktivnosti, dijalog, nove ideje, jednom riječju - napredak...
Što se tiče mog budućeg akademskog rada, postoji nekoliko mogućnosti: imao sam ponudu da predajem u Kanadi, ali se iskreno nadam da ću, inša-Allah, ostati u Evropi. Trenutno razmatram mogućnost da predajem islamske znanosti ne nekom evropskom univerzitetu, i najvjerovatnije će to biti, inša-Allah, u Velikoj Britaniji.
Oni koji prate zbivanja u vezi s islamom i muslimanima na Zapadu uveliko su bili iznenađeni kada su čuli da je Vlada SAD odbila da izda vizu za ulazak pozantim islamskim ličnostima na Zapadu kao što su profesor Tarik Ramadan, gospodin Jusuf Islam i dr. U čemu je problem: u vašim idejama, mislima ili nečemu drugom?
Profesor Tarik Ramadan: Sve do sada mi nismo dobili nikakvo objašnjenje za takav postupak, tako da ni meni nije jasno zbog čega je to učinjeno. Ja sam ranije odlazio u SAD i, bez problema, dobivao vizu za ulazak. Štaviše, u maju prošle godine i moja porodica je dobila vizu za ulazak u SAD. Poslije su izvršeni pritisci određenih političkih krugova, poput Danijela Pajpsa (Daniel Pipes, poznati američki islamofobičar i autor brojnih napisa u kojima satanizira muslimane, poj. S.H.) te cionističkog lobija u Americi. Bez imalo sumnje, moćni cionistički lobi izvršio je pritisak na američku vladu, jer odluka o zabrani dodjele vize za moj ulazak došla je iz samog vrha američke administracije. Moguće je, također, da je takva odluka došla i od strane Volfoviča (Paul Wolfowich, bivši zamjenik ministra odbrane SAD, sadašnji direktor Svjetske banke, poj. S.H.) kojeg sam spomenuo u jednom mom članku napisanom o američkoj invaziji na Irak, gdje sam jasno rekao da je to bila velika greška. Kada sam se kasnije žalio na takvu odluku, rečeno mi je da iznova priložim dokumente s tim što je trebalo da odgovorim na pitanja iz jednog upitnika. U tom upitniku je bilo i pitanje političke naravi: Da li podržavaš američku intervenciju u Iraku ili ne? Naravno, ja sam rekao da to ne podržavam i da je to velika greška koju je učinila Vlada SAD protiv iračkog naroda. Mislim da je i to jedan od razloga, jer poznato je da su neki američki zvaničnici govorili: 'Ko nije sa nama, taj je protiv nas!'
Kakvu perspektivu vidite danas za islam i muslimane u svjetlu nastalih okolnosti i kakav treba biti odgovor na izazove s kojima se susreću muslimani u Evropi i na Zapadu?
Profesor Tarik Ramadan: Ja sam napisao knjigu Zapadni muslimani i budućnost islama u kojoj sam o tome opširno govorio. Kada govorimo o razumijevanju islama onda je neminovno da se koristimo islamskim principima i usulskom metodologijom koju su ustanovili islamski učenjaci. Također, treba imati u vidu islamski univerzalizam ('alemijjetu-l-islam), tj . ne zaboraviti da je islam vjera koju je Svevišnji poslao svim ljudima. Sadašnje razumijevanje islama ima određenih manjkavosti. Mislim da je velika odgovornost na ulemi i zvaničnim muslimanskim predstavnicima. Oni moraju nanovo definisati neka pitanja i ponuditi svijetu razumijevanje islama koje će biti utemeljeno na islamskim principima i znanostima ali koje, također, neće zanemariti ni intencije šerijata (mekasidu-š-šeri'a). Muslimani u Evropi treba da razmišljaju o svojoj budućnosti i za to sačine strategiju. Mislim da se na tom planu ne čini dovoljno i to nije dobro. Evo, vi ovdje u Sarajevu i Bosni nešto i pokušavate, možda čak i više od onoga što to rade muslimani na Zapadu... Muslimansko obrazovanje je od izuzetne važnosti i mislim da bi trebalo da postoji koordinacija između muslimana koji žive na istoku i zapadu Evrope kao i onih koji žive u Americi. Također, potrebno je posvetiti veliku pažnju duhovnoj dimenziji islama (ruhanijetu-l-islam), jer se bojim da, previše govoreći o fikhu i propisima, na izvjestan način ne zanemarimo ruh koji predstavlja srž i suštinu islama. To, naravno, ne znači da su fikh i fikhski propisi manje važni, ali jako je bitno da našoj djeci i onima koje odgajamo predstavimo duh islama i njegovo božansko porijeklo. To je jedan od najprečih ciljeva čijem ostvarenju treba da stremimo. Također, kada je riječ o islamskom obrazovanju, smatram da je potrebna reforma obrazovnog sistema i institucija koje školuju muslimanski kadar.
Za muslimane koji žive na Zapadu jako je važno da sačuvaju svoj islamski identitet i da se integrišu (a ne asimiliraju) u zapadna društva. Oni tim društvima treba da, također, nešto i ponude. Islam je univerzalna božanska poruka koja je upućena svim ljudima i iz toga proističe obaveza da muslimani trebaju dati svoj doprinos u razvoju ljudskog društva. Doista, pred svakog muslimana se postavlja veoma važno pitanje: šta on kao musliman doprinosi društvu? Ono što danas vidimo nije uredu jer, nažalost, govor o islamu postao je govor o nekom problemu, a mi znamo da bi govor o islamu trebalo, zapravo, da bude govor o rješavanju problema.
Među muslimanima na Zapadu ima mnogo obrazovanih ljudi koji, uistinu, žele da razumiju svoju vjeru. Svjedoci smo prave intelektualne revolucije kada je u pitanju shvatanje vjere među muslimanskim manjinama koje žive na Zapadu. Mnoge od tih manjina su aktivne i poprilično organizovane, tako da postoje brojne aktivnosti koje imaju za cilj afirmaciju islama i islamskih vrijednosti, i znatan broj ljudi se, hvala Allahu, vraća vjeri. Evo, i kod vas u Bosni vidim da se znatan broj omladine, hvala Allahu, okreće islamu i prakticira ga u svome životu. Generalno gledajući, ja sam optimista kada je u pitanju islam i budućnost: za islam se ne bojim, postoje određene primjedbe i kritika muslimanskog ponašanja, ali se za islam ne bojim.
Oprostite, Vaša knjiga koju ste spomenuli, je li ona na engleskom?
Profesor Tarik Ramadan: Ona je na engleskom, francuskom, arapskom, italijanskom i holandskom jeziku. Kada sam stigao u Sarajevo, predložio sam da bude prevedena i na bosanski jezik, i taj prijedlog je sada u razmatranju, a mene bi, doista, radovalo kada bi se to i ostvarilo.
Kakvi su Vaši utisci sa Simpozija u čijem radu ste učestvovali na Fakultetu islamski nauka u Sarajevu?
Profesor Tarik Ramadan: Dijalog je nešto što je pozitivno i on je potreban i među muslimanima. Štaviše, dijalog je nužno potreban muslimanima i zbog toga smo i mi njegovi zagovornici. Međutim, dešava se da ponekad taj međumuslimanski dijalog nema jasnog cilja koji se njime želi postići. Znate, dođu ljudi i svako od njih iznosi svoje mišljenje. Dijalog koji mi zagovoramo je dijalog ljudi koji imaju šerijatsko utemeljenje (et-te'sil eš-šer'i) za pitanja o kojima raspravljaju. Iznošenje stavova bez validnog šerijatskog argumenta na način 'ja mislim ovako ili onako' – nešto je što nije ispravno. U našoj islamskoj tradiciji postoje pravila i uvjeti, tj. način kako treba voditi dijalog. Međumuslimanski dijalog je obaveza, naročito u slučaju muslimanske uleme i inteligencije, ali treba postaviti pravila i definisati ciljeve koji se žele ostvariti putem dijaloga. Također, treba poštivati stručnost i specijalizaciju u određenoj oblasti.
Evo, mi smo se okupili ovdje u Sarajevu radi dijaloga i to je lijepo. Razmijenili smo mišljenja, čuli interesantne komentare, dva dana razgovarali ali, na kraju drugog dana, vidimo da, ipak, svako ostaje pri svome. Da, lijepo je razgovarati, ali šta se time želi tačno postići? Mislim da bi na kraju trebalo da bude i zaključaka, u smislu iznošenja onoga što smo postigli i čime smo se okoristili. Pogotovo kada su u pitanju muslimanske manjine. Šta će se konkretno okoristiti muslimani ovog područja od ovakvih skupova? Mislim da bi prilikom odlaska na ovakve (i slične) simpozije trebalo razmišljati o tome šta će se muslimani tog područja okoristiti on nas? To znači da naš cilj treba biti hizmet muslimanima i društvu, a ne samo to da nama bude lijepo, da razgovaramo, družimo se itd. Ja mislim da je uloga muslimanske uleme i inteligencije u sljedećem: da budu pokorni Allahu i čine hizmet (usluge) društvu. To je, po mom mišljenju, njihova prvenstvena uloga. A gdje smo mi od svega toga – pitanje je o kojem treba svako od nas da razmišlja.
Uvaženi profesore, s obzirom da ste Vi istraživali i pisali o pitanjima fikha, usula i razumijevanja 'promjenivog i nepromjenjivog u islamu', možete li nam, ukratko, reći ima li u islamu ono što je 'promjenjivo' i šta je to?
Profesor Tarik Ramadan: Vidite, odgovoriti na ovo pitanje nije nimalo lahko. Za to bi trebalo daleko više vremena i prostora, ali ukratko možemo reći sljedeće: u islamu postoji ono čije poznavanje se nužno traži od svakog vjernika. To se stručno naziva el-ma'lumu mid-d-dini bi-d-darure. Također, u islamu postoje tekstovi u čiju autentičnost nema ni najmanje sumnje a i njihovo značenje je izričito i kategoričko. Ti tekstovi se nazivaju en-nusus kat'ijjetu-s-subut ve kat'ijjetu-d-delale. Pitanja koja su utemeljena na takvim tekstovima (tj. imaju za argument takve tekstove) spadaju u sferu onog što je sabit (nepromjenjivo). To konkretno znači da u području islamskog vjerovanja (akaid) i obredoslovlja ('ibadat) nema nikakvog mijenjanja. To nikada i nikome nije dopušteno. Promjena u području akaida i 'ibadata je bid'at, zabranjena novotarija i zbog toga ne smijemo bilo kome dopustiti da u ta dva područja bilo šta mijenja. Što se tiče mu'amelata (pitanja u vezi s poslovanjem, imovinsko-pravnim i međuljudskim odnosima) – u šerijatu je poznato da je, u osnovi, dozvoljeno sve osim onoga što je vjerom zabranjeno (el-aslu fi-l-ešja' el-ibaha). Primjena kategoričkih tekstova (kat'ijjat) u tom području ima svoje uvjete (šurut), tj. da bi neki propisi mogli biti primijenjeni za to treba da postoje određene predispozicije i uvjeti. To znači da treba imati u vidu stvarnost i date okolnosti, jer to diktira da li će neki propis biti primijenjen ili ne. Kao primjer može poslužiti slučaj halife Omera, r.a., koji je u godini nestašice i gladi bio (privremeno) obustavio sprovođenje šerijatske sankcije odsijecanja ruke kradljivcu ('alleka tatbika haddi-s-sarik). U tom području, dakle, može biti 'promjenjivog', ali to nije mijenjanje šerijatskog teksta (lejse tagjiren fin-n-nass) već promjena u odnosu između sadržaja teksta i datih okolnosti (et-tagjir fi 'alakati-n-nass bi-l-vaki'). To je ono što se naziva idžtihadom i u tim pitanjima, gdje je dozvoljen idžtihad, tu ima 'promjenjivog'. Svaki mudžtehid ima svoje mišljenje i svoj stav i normalno je da u tom području bude ono što je podložno mijeni, ljudi se mogu naći u različitim situacijama, okolnostima, okruženjima, prilikama itd.
Znači, ni u tom području ne uzima se u obzir svačije mišljenje?
Profesor Tarik Ramadan: Naravno, Vi ste to lijepo primijetili u Vašim diskusijama za vrijeme Simpozija. To je izuzetno važno: treba pitati ljude od struke. Ti, stručni ljudi, također treba da poznaju probleme stvarnosti i imaju u vidu dato okruženje, okolnosti i sl. Najbolje bi bilo kada bi ljudi od struke u pitanjima vjere, prije nego što iznesu svoje mišljenje, konsultovali stručnjake u životnim oblastima o kojima žele da iznesu islamski stav.
Naše posljednje pitanje u vezi je s nastupom gospođe Amine Vedud koja je, također, učestvovala u radu Simpozija. Jeste li zadovoljni njenim odgovorima i kakav je Vaš stav kada je u pitanju imamet žene? Poznato je da je Amina Vedud u Americi klanjala džumu kao imam i hatib i predvodila i muški i ženski džemat.
Profesor Tarik Ramadan: Gospođu Aminu Vedud poznajem još otprije, prije nego što je učinila taj čin. Naravno, s onim što je ona uradila ja se apsolutno ne slažem; njen postupak je u suprotnosti sa idžama'om (konsenzusom islamskih učenjaka) i jasnim šerijatskim dokazima. Pitanja u vezi 'ibadata u islamu su sasvim jasna. Ono što se navodi u vezi sa Ummu Verekom, sahabijkom koja je predvodila džemat, odnosi se na njenu bližu porodicu i to je uvjetovan (mukajjed) a ne bezuvjetan (mutlak) šerijatski dokaz. Ja sam pratio šta su o 'imametu' Amine Vedud rekli poznati islamski učenjaci na Al-Azharu kao što je dr. 'Ali Džumu'a, zatim šejh Jusuf el-Karadavi i dr. Svi oni su odbacili takav postupak i kazali da to nije dozvoljeno. Što se tiče njenog nastupa na Simpoziju, nisam zadovoljan ni njenim odgovorima: kada smo je pitali zašto je to učinila, ona je prvo odbila da o tome govori, a poslije je spomenula nekakve snove i ... kojekakve razloge. Po meni, njenu učešće na Simpoziju nije problematično, možda će ona slušajući diskusije i reagovanja u budućnosti ispraviti neke svoje stavove. Mi poštujemo svačije mišljenje, a Allah Uzvišeni najbolje zna!
Profesore, mnogo Vam hvala na vremenu koje ste odvojili za nas; hvala Vam, također, i na trudu koji ste uložili na ovom Simpoziju i neka Vas Allah, dž.š. nagradi Svojom nagradom! Džezakumullahu hajren!
(sura Et-Tewba 111. ajet)