sprem*te se, sprem*te bošnjaci
Ismet Hadziahmetovic | Novi Horizonti br/str. 70Krivogledište
Odozgo šubara i kokarda, odozdo opanci, u sredini četnički gedžovan s kamom u ruci, što sve skupa čini najidealniju sliku Srbina kakvu Evropa i Amerika žele u svojim redovima. Uzalud se Bošnjaci iščuđavaju, a Lagumdžija i ostali političari nas, ponovo, ubjeđuju kako rata neće biti, dok svakom pametnom treba da je jasno da će istrebljenja Bošnjaka i muslimana biti, na ovaj ili onaj način, samo je pitanje kada će to zapadnoj političkoj opciji odgovarati.
Nedavno je Ustavni sud Federacije utvrdio da pripadnici takozvane Narodne odbrane, ili narodski rečeno abdićevci, imaju sva prava kao i branioci Bosne i Hercegovine. U prvi mah čovjeka strašno zaboli što izdajnik i dojučerašnji neprijatelj ima sva prava kao i onaj koji se protiv njega borio i ginuo za svijetle ciljeve slobode. No, kad prvi psihološki udar prođe i kad se navedeno počne analizirati, onda sve dolazi na svoje mjesto. U državi u kojoj su sva prava branilaca dobili pripadnici HVO-a i Vojske RS ne treba ništa biti začudno. To što je većina nekadašnjih boraca Armije R BiH protiv izjednačavanja ovih ljudi i njihovih prava druga je priča kao što je druga priča i potreba izmirenja Bošnjaka u Krajini. Sve dok nam Zapad diktira a mi sve poslušno izvršavamo bit će jednak borac Armije R BiH i abdićevac, kao i četnik, ustaša i partizan. Zaista, ništa u ovoj zemlji nije začudo.
Orden za Čiču
Ipak, treba znati odakle vjetar puše i šta sve treba da ispuše. Nedavno je porodica četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata, đenerala Draže Mihailovića, dobila orden Legije za zasluge koji im je uručio ambasador SAD-a u Srbiji. Bilo je to izmirenje starih dugova starih saveznika te ono malo mlakih protesta protiv ovog čina nije imalo nikakva odjeka. Uzalud predsjednik Hrvatske Stipe Mesić odlaže posjetu Srbiji, Amerikanci su dali legalitet i legitimitet koljačima iz Drugog svjetskog rata jer, u biti, oni i nisu učinili Bog zna kakve zločine, osim prema muslimanima, što u vjekovnom odnosu spram njih i nije ništa novo niti nedozvoljeno.
Četništvo, dakle, nikad i nije bilo nešto na šta se na Zapadu gleda sa osudom ili odbijanjem. Za njih je onaj ko pokušava istrijebiti muslimane, bilo gdje u svijetu, u Evropi posebno, junak dostojan divljenja i zaslužan da ponese najviša državna priznanja i počasti. Ono što nas treba da brine jeste legalitet i legitimitet koji tim činom dobijaju suvremeni četnici. Ravnogorski četnički pokret već je dobijao priznanja američkog SFOR-a a najnovijim ordenom za Čiču dobio je potpuni kredibilitet američkog saveznika. Sve ono što smo i prije znali samo se, po ko zna koji put, ponovilo i potvrdilo. Naši političari, novinari, javni radnici, uvjeravaju nas kako je naš jedini put, put opstanka i prosperiteta, put u Evropu i njene integracije.
Svi zaboravljaju da u toj i takvoj Evropi i Americi čekaju ravnogorske četničke bande koljača da nastave započeti posao klanja Bošnjaka.
Poznato je svima da ''srpski junaci'' nikada nisu dobili niti jedan rat ali su uvijek znali iskoristiti ratno stanje da počine genocid nad jedinim narodom od kojeg su bili jači (čitaj: naoružani protiv golorukih). Ni njima ni saveznicima im, nikada nije smetalo ni odsustvo vojničke i lične hrabrosti niti zločini koje su ''srpski junaci'' činili. Važan je cilj – uklanjanje sjemena islama iz Evrope.
U predasima između dva genocida Bošnjaci se redovno nadaju da se zločin više neće ponoviti i da je Evropa postala demokratska, tolerantna, otvorena i spremna na suživot i uvažavanje razlika. Zaboravljaju Bošnjaci da je Evropa izručila muslimane Srbima na klanje u Prvom svjetskom ratu, da je to učinila i u Drugom, a o agresiji Srbije, Crne Gore i Hrvatske u ratu 1992-95. ne treba ni govoriti. Sjetimo se samo kako su se Bošnjaci nadali da će ih Evropa zaštititi od četnika upravo u vrijeme dok je ta ista Evropa čvrsto provodila embargo na uvoz oružja, isključivo za Bosnu i Hercegovinu. Ona je dozvolila rat u svome krilu, a i onda i sad, bošnjački političari tvrde da Evropa neće dozvoliti takav rat. Otvoreno je jedino pitanje kada će to Evropi i ostatku svijeta biti u interesu.
Svima je jasno osim Bošnjacima
Kakav je omjer snaga i političkih odrednica kod nas i u svijetu, jasno je svima osim Bošnjacima. Tokom agresije Bošnjaci se nisu mogli naibretiti kako to Srbi i Hrvati mogu da počine takve i tolike zločine nad civilnim stanovništvom, a oni su to činili. Danas, naivno vjeruju kako među Srbima nema četnika ni među Hrvatima ustaša a kako se to svakodnevno dokazuje oni se ponovo iščuđavaju, odakle to. Uz to oni se nadaju kako ''civilizirani svijet'' neće blagonaklono gledati na njih jer su anahroni i neprihvatljivi dok im taj isti svijet daje ordenje i priznanja. O čemu to govori?
Postaje jasno da su ustaštvo i četništvo organizirani i visoko sofisticirani i sistemski uređeni u narodima koji jesu politički potpuno zaokruženi i nacionalno izgrađeni te državno uređeni. Za to vrijeme Bošnjaci su kao narod nedovršeni, politički neodređeni, nacionalno neizgrađeni i državno neuređeni. Zato se može dešavati da se četnicima i ustašama dižu spomenici, da se proglašavaju herojima, antifašistima i borcima za slobodu, dok se o pripadnicima Armije RBiH govori rijetko i sa dosta ustezanja, a uskoro možda neće nikako. To jasno kazuje koliko Bošnjaci nemaju vlastite sigurnosti i vjere u sebe i svoju vlast koja i nije bila sa njima kad su se oni samoorganizovali i branili zemlju, više u okviru pokreta nego u okviru, od aktuelne vlasti, čvrsto organizovanog sistema. Otuda i razlika u poimanju fašizma i antifašizma koja dovodi do razlike u gledanju. Dok Bošnjak misli da Evropa neće četnike, ona ih pothranjuje i njeguje jer su joj potrebni za naredno klanje Bošnjaka.
Odozgo šubara i kokarda, odozdo opanci, u sredini četnički gedžovan s kamom u ruci, što sve skupa čini najidealniju sliku Srbina kakvu Evropa i Amerika žele u svojim redovima. Uzalud se Bošnjaci iščuđavaju a Lagumdžija i ostali političari nas, ponovo, ubjeđuju kako rata neće biti, dok svakom pametnom treba da je jasno da će istrebljenja Bošnjaka i muslimana biti, na ovaj ili onaj način, samo je pitanje kada će to zapadnoj političkoj opciji odgovarati.
Naravno da današnji Englez, Francuz ili drugi europejac ne može tek tako da krene u pokolj jednog naroda u svom komšiluku. Upravo zato oni nastoje sačuvati pa i razviti četništvo čiji sljedbenici su uvijek bili spremni na najgnusnije zločine i najkrvavije pirove. Uz njihovu pomoć Evropa ostaje čistih šaka a četnici se donekle napiju krvi pa jedno vrijeme drijemaju.
Ono što je sada interesantno jeste da su i nakon krvavog pira nad Bošnjacima 1992-95. godine četnici ostali žedni muslimanske krvi. Interesantno je da i danas rado mitinguju i održavaju tenziju stalne pripremljenosti za novi juriš na goloruke ljude. Jedina zapreka je u tome što su se Bošnjaci te 1992. godine (nedovoljno organizovano ali ipak jedinstveno) oružjem suprotstavili i pokazali kako se više ne daju klati kao bravi. Upravo taj momenat priječi četnike da danas ponovo udare plašeći se oružja i organizacije koja sada, još inekako, postoji. Zato se u Bosni sve čini da se vojska dokine kako bi Bošnjaci ostali bez imalo zaštite i kako bi ih Evropa i Amerika mogla izručiti svojim starim saveznicima.
Da li će se to i kada desiti ne zavisi samo od njih nego i od Bošnjaka koji konačno moraju progledati i shvatiti da mitingovanje Srba u Banjoj Luci i Ravnoj Gori nije samo folklor i ne predstavlja nešto što samo liči na '92. To jeste mitingovanje, to jeste '92. to jeste mobilizacija svesrpskih snaga. Odbijanje da se pristupi reformi policije, javnog tv-servisa i slična dešavanja samo su potvrda tvrdog srpskog stava i sistemski utrtog puta u homogenizaciju - do četništva i od četništva nazad. Za to vrijeme, ako imalo pameti imate, sprem'te, se sprem'te, Bošnjaci, inače će četnički vjetar da vas otpuše.
Odozgo šubara i kokarda, odozdo opanci, u sredini četnički gedžovan s kamom u ruci, što sve skupa čini najidealniju sliku Srbina kakvu Evropa i Amerika žele u svojim redovima. Uzalud se Bošnjaci iščuđavaju, a Lagumdžija i ostali političari nas, ponovo, ubjeđuju kako rata neće biti, dok svakom pametnom treba da je jasno da će istrebljenja Bošnjaka i muslimana biti, na ovaj ili onaj način, samo je pitanje kada će to zapadnoj političkoj opciji odgovarati.
Nedavno je Ustavni sud Federacije utvrdio da pripadnici takozvane Narodne odbrane, ili narodski rečeno abdićevci, imaju sva prava kao i branioci Bosne i Hercegovine. U prvi mah čovjeka strašno zaboli što izdajnik i dojučerašnji neprijatelj ima sva prava kao i onaj koji se protiv njega borio i ginuo za svijetle ciljeve slobode. No, kad prvi psihološki udar prođe i kad se navedeno počne analizirati, onda sve dolazi na svoje mjesto. U državi u kojoj su sva prava branilaca dobili pripadnici HVO-a i Vojske RS ne treba ništa biti začudno. To što je većina nekadašnjih boraca Armije R BiH protiv izjednačavanja ovih ljudi i njihovih prava druga je priča kao što je druga priča i potreba izmirenja Bošnjaka u Krajini. Sve dok nam Zapad diktira a mi sve poslušno izvršavamo bit će jednak borac Armije R BiH i abdićevac, kao i četnik, ustaša i partizan. Zaista, ništa u ovoj zemlji nije začudo.
Orden za Čiču
Ipak, treba znati odakle vjetar puše i šta sve treba da ispuše. Nedavno je porodica četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata, đenerala Draže Mihailovića, dobila orden Legije za zasluge koji im je uručio ambasador SAD-a u Srbiji. Bilo je to izmirenje starih dugova starih saveznika te ono malo mlakih protesta protiv ovog čina nije imalo nikakva odjeka. Uzalud predsjednik Hrvatske Stipe Mesić odlaže posjetu Srbiji, Amerikanci su dali legalitet i legitimitet koljačima iz Drugog svjetskog rata jer, u biti, oni i nisu učinili Bog zna kakve zločine, osim prema muslimanima, što u vjekovnom odnosu spram njih i nije ništa novo niti nedozvoljeno.
Četništvo, dakle, nikad i nije bilo nešto na šta se na Zapadu gleda sa osudom ili odbijanjem. Za njih je onaj ko pokušava istrijebiti muslimane, bilo gdje u svijetu, u Evropi posebno, junak dostojan divljenja i zaslužan da ponese najviša državna priznanja i počasti. Ono što nas treba da brine jeste legalitet i legitimitet koji tim činom dobijaju suvremeni četnici. Ravnogorski četnički pokret već je dobijao priznanja američkog SFOR-a a najnovijim ordenom za Čiču dobio je potpuni kredibilitet američkog saveznika. Sve ono što smo i prije znali samo se, po ko zna koji put, ponovilo i potvrdilo. Naši političari, novinari, javni radnici, uvjeravaju nas kako je naš jedini put, put opstanka i prosperiteta, put u Evropu i njene integracije.
Svi zaboravljaju da u toj i takvoj Evropi i Americi čekaju ravnogorske četničke bande koljača da nastave započeti posao klanja Bošnjaka.
Poznato je svima da ''srpski junaci'' nikada nisu dobili niti jedan rat ali su uvijek znali iskoristiti ratno stanje da počine genocid nad jedinim narodom od kojeg su bili jači (čitaj: naoružani protiv golorukih). Ni njima ni saveznicima im, nikada nije smetalo ni odsustvo vojničke i lične hrabrosti niti zločini koje su ''srpski junaci'' činili. Važan je cilj – uklanjanje sjemena islama iz Evrope.
U predasima između dva genocida Bošnjaci se redovno nadaju da se zločin više neće ponoviti i da je Evropa postala demokratska, tolerantna, otvorena i spremna na suživot i uvažavanje razlika. Zaboravljaju Bošnjaci da je Evropa izručila muslimane Srbima na klanje u Prvom svjetskom ratu, da je to učinila i u Drugom, a o agresiji Srbije, Crne Gore i Hrvatske u ratu 1992-95. ne treba ni govoriti. Sjetimo se samo kako su se Bošnjaci nadali da će ih Evropa zaštititi od četnika upravo u vrijeme dok je ta ista Evropa čvrsto provodila embargo na uvoz oružja, isključivo za Bosnu i Hercegovinu. Ona je dozvolila rat u svome krilu, a i onda i sad, bošnjački političari tvrde da Evropa neće dozvoliti takav rat. Otvoreno je jedino pitanje kada će to Evropi i ostatku svijeta biti u interesu.
Svima je jasno osim Bošnjacima
Kakav je omjer snaga i političkih odrednica kod nas i u svijetu, jasno je svima osim Bošnjacima. Tokom agresije Bošnjaci se nisu mogli naibretiti kako to Srbi i Hrvati mogu da počine takve i tolike zločine nad civilnim stanovništvom, a oni su to činili. Danas, naivno vjeruju kako među Srbima nema četnika ni među Hrvatima ustaša a kako se to svakodnevno dokazuje oni se ponovo iščuđavaju, odakle to. Uz to oni se nadaju kako ''civilizirani svijet'' neće blagonaklono gledati na njih jer su anahroni i neprihvatljivi dok im taj isti svijet daje ordenje i priznanja. O čemu to govori?
Postaje jasno da su ustaštvo i četništvo organizirani i visoko sofisticirani i sistemski uređeni u narodima koji jesu politički potpuno zaokruženi i nacionalno izgrađeni te državno uređeni. Za to vrijeme Bošnjaci su kao narod nedovršeni, politički neodređeni, nacionalno neizgrađeni i državno neuređeni. Zato se može dešavati da se četnicima i ustašama dižu spomenici, da se proglašavaju herojima, antifašistima i borcima za slobodu, dok se o pripadnicima Armije RBiH govori rijetko i sa dosta ustezanja, a uskoro možda neće nikako. To jasno kazuje koliko Bošnjaci nemaju vlastite sigurnosti i vjere u sebe i svoju vlast koja i nije bila sa njima kad su se oni samoorganizovali i branili zemlju, više u okviru pokreta nego u okviru, od aktuelne vlasti, čvrsto organizovanog sistema. Otuda i razlika u poimanju fašizma i antifašizma koja dovodi do razlike u gledanju. Dok Bošnjak misli da Evropa neće četnike, ona ih pothranjuje i njeguje jer su joj potrebni za naredno klanje Bošnjaka.
Odozgo šubara i kokarda, odozdo opanci, u sredini četnički gedžovan s kamom u ruci, što sve skupa čini najidealniju sliku Srbina kakvu Evropa i Amerika žele u svojim redovima. Uzalud se Bošnjaci iščuđavaju a Lagumdžija i ostali političari nas, ponovo, ubjeđuju kako rata neće biti, dok svakom pametnom treba da je jasno da će istrebljenja Bošnjaka i muslimana biti, na ovaj ili onaj način, samo je pitanje kada će to zapadnoj političkoj opciji odgovarati.
Naravno da današnji Englez, Francuz ili drugi europejac ne može tek tako da krene u pokolj jednog naroda u svom komšiluku. Upravo zato oni nastoje sačuvati pa i razviti četništvo čiji sljedbenici su uvijek bili spremni na najgnusnije zločine i najkrvavije pirove. Uz njihovu pomoć Evropa ostaje čistih šaka a četnici se donekle napiju krvi pa jedno vrijeme drijemaju.
Ono što je sada interesantno jeste da su i nakon krvavog pira nad Bošnjacima 1992-95. godine četnici ostali žedni muslimanske krvi. Interesantno je da i danas rado mitinguju i održavaju tenziju stalne pripremljenosti za novi juriš na goloruke ljude. Jedina zapreka je u tome što su se Bošnjaci te 1992. godine (nedovoljno organizovano ali ipak jedinstveno) oružjem suprotstavili i pokazali kako se više ne daju klati kao bravi. Upravo taj momenat priječi četnike da danas ponovo udare plašeći se oružja i organizacije koja sada, još inekako, postoji. Zato se u Bosni sve čini da se vojska dokine kako bi Bošnjaci ostali bez imalo zaštite i kako bi ih Evropa i Amerika mogla izručiti svojim starim saveznicima.
Da li će se to i kada desiti ne zavisi samo od njih nego i od Bošnjaka koji konačno moraju progledati i shvatiti da mitingovanje Srba u Banjoj Luci i Ravnoj Gori nije samo folklor i ne predstavlja nešto što samo liči na '92. To jeste mitingovanje, to jeste '92. to jeste mobilizacija svesrpskih snaga. Odbijanje da se pristupi reformi policije, javnog tv-servisa i slična dešavanja samo su potvrda tvrdog srpskog stava i sistemski utrtog puta u homogenizaciju - do četništva i od četništva nazad. Za to vrijeme, ako imalo pameti imate, sprem'te, se sprem'te, Bošnjaci, inače će četnički vjetar da vas otpuše.
(sura Et-Tewba 111. ajet)