mirza hajrić

Price o korupciji, teroristima i prodaji oružja Izraelu veoma su štetile dolasku stranog kapitala

Propustili smo mogucnost da veliku solidarnost i emocije koje su za nas pokazali muslimani širom svijeta, koja se godinama manifestirala kao humanitarna pomoc, pretocimo u sada potrebne ekonomske investicije. Iz humanitarne pomoci trebali smo se u koraku prestrojiti na ekonomsku saradnju, ali smo tu zakazali

Razgovarao: Tarik Lazovic

Gospodine Hajricu, jeste li zadovoljni postignutim kad su u pitanju strane investicije u bh. privredu, posebno kad govorimo o investicijama iz nama prijateljskih islamskih zemalja?

Hajric: Najmanje sam zadovoljan investicijama iz islamskih zemalja. Krenulo je veoma dobro s kuvajtskom investicijom u Željezaru u Zenici, kad je i formirana kompanija "BH Steel". To je najveca investicija dosad ostvarena u Bosni i Hercegovini, a prvenstveno zahvaljujuci, treba istaci, posredstvu dr. Harisa Silajdžica. To je tada zvucalo nevjerovatno i ocekivalo se da ce taj primjer slijediti i drugi. Nažalost, to se nije dogodilo. Propustili smo mogucnost da veliku solidarnost i emocije koje su za nas pokazali muslimani širom svijeta i koja se godinama manifestirala kao humanitarna pomoc, pretocimo u sada potrebne ekonomske investicije. Iz humanitarne pomoci trebali smo se u koraku prestrojiti na ekonomsku saradnju, ali smo tu zakazali. Naravno, iza BiH su u svijetu bile druge krize, poput Cecenije, koje su takoder tražile pažnju islamskog svijeta, ali mi nismo bili spremni pažnju koju smo imali transformirati i na koncu smo ispali prilicno nezahvalni.

Od emocija do investicija

Kakva je trenutna situacija? Mijenja li se nešto na tom polju?

Hajric: Nakon nekih šokantnih izjava, grubih poteza, i uvreda koje su došle mahom sa Zapada, pojavio se veliki kapita koji se ozbiljno poceo dvoumiti da li ici na Zapad. Propustili smo da taj trenutak iskoristimo jakom kampanjom prezentiranja naših mogu-cnosti i kako bi taj kapital usmjerili ovdje.Da pustimo našu unutrašnjo-politicku scenu i sve probleme koje imamo i ukupan rejting BiH, i gledamo sa cisto poslovnog aspekta, to je bila velika prilika.

Zašto se to nije dogodilo?

Hajric: Nismo imali ljude na kljucnim mjestima koji su mogli ili htjeli napraviti takav iskorak. Ne sporim da je bilo ideja i da je u državnom vrhu to postojalo kao ideja o kojoj se razgovaralo. Medutim, zakazali su ljudi koji su to trebali uraditi u operativnom smislu. Postojala je spremnost, znam da su se gosp. Izetbegovic i gosp. Siladžic zalagali za takve ideje u individualnim posjetama, da svojim uticajem održe kontakte u islamskom svijetu. Ali, nisu uradili svoje oni ljudi koji su cinili operativni dio. Možda je to i razumljivo. Nikad nismo imali organiziranu kampanju, niti makar nekakav plan moguceg stranog investiranja. Objektivno govoreci, prvi put je Agencija tek sad napravila plan o tome gdje se u svijetu trebamo pojaviti sa onim što imamo. Ocekujem iza sljedecih izbora da cemo biti u prilici nešto napraviti na tom planu. Pripremamo se za ozbiljan ciklus od novembra do maja, gdje bismo poseban akcent stavili na zemlje islamskog svijeta. Iz poznatih razloga, to treba raditi u tom zimskom i jesenjem periodu, kad su tamo bogati ljudi sa Istoka. Za dva mjeseca cemo štampati program investiranja i mogucnosti. Pokušat cemo promijeniti pristup sa emotivnog, koji je doveo humanitarnu pomoc, u poslovni, koji bi trebao dovesti investicije. Do tada, moramo riješiti neka bolna pitanja u našoj zemlji, poput restitucije, zemljišne reforme, kako bi sve bilo jasno. Nadam se da ce se do izbora ukloniti sve barijere investiranju.

Nisu prošli svi vozovi iz islamskog svijeta

Zašto spominjete period nakon izbora?

Hajric: Da bi rezultat bi zadovoljavajuci, vodeci ljudi trebaju preuzeti odgovornost nad tim procesom. Bosna i Hercegovina je mala zemlja, ali je dio jugoistocne Evrope, koja, sa sedamdeset miliona ljudi, postaje novo tržište. Bosna je u središtu, i to možemo iskoristiti. Iducih godinu dana se ocekuje da taj region postane slobodna trgovinska zona, što znaci da se može plasirati na to veliko tržište što god se proizvede ovdje. Na tome treba insistirati. Licno mislim da nam, što se tice islamskog svijeta, svi vozovi nisu prošli. Neke islamske zemlje imaju limitiran pristup Evropskoj uniji, ali ako bi napravile zajednicko ulaganje ovdje, onda bi to bio bosanki proizvod, sa kojim bio oni mogli na mala vrata uci na tržište Evropske unije. U tom smislu, mi imamo prednosti, ali moramo reducirati birokraciju i potruditi se promjeniti atmosferu. Ne radi se samo o stranim investitorima. Ima naših ljudi koji su vani zaradili nešto novca i investirali bi ovdje, ali se suocavaju sa tim problemima i odustaju.

Smatrate da interes kod investitora još uvijek postoji?

Hajric: Da, i on jaca. Kvantitativno jaca i stalno je u porastu po ostvarenim investicijama. Svake godine registriramo porast, bilo je 140 miliona, sada je 164 miliona. Medutim, to nisu milijarde koje je moguce ostvariti, niti je to dovoljno da spasi bh. privredu. Mi imamo potencijal koji još nije iskorišten, a da bi bio, moramo pokrenuti kampanju prezentacije u svjetskim medijima, obilaziti moguce investitore, pozivati biznismene u posjetu BiH. Druge zemlje iz regiona, vec to odavno rade. Mi u Agenciji smo vec radili na tome i ocekujemo znacajniji napre-dak iducih godinu dana.

Kakva je pozicija Agencije? Imate li odriješene ruke kad je u pitanju posao ili aktivnosti morate koordinirati sa nekim?

Hajric: Imamo poprilicnu slobodu u poslu i možemo mnogo toga sami uraditi. Naravno, limitirani smo sredstvima, kojih ima vrlo malo.

Kolika je podrška nadležnih organa?

Hajric: Vrlo mala. Budžet agencije je jedva dovoljan da platimo naše troškove, kiriju i režije. Prakticno, od Vlade nemamo novca koji bi nam omogucio da, recimo, štampamo neki materijal. Mi sredstva dobijamo na druge nacine, sponzorstvom. Država, cini se, još nije shvatila da ova agencija treba imati jak mandat kako bi imala mogucnost napraviti neki dobar posao. Druge agencije u regionu imaju vece mogucnosti i podršku države, opcine im dodjeljuju zemljište u vlasništvo, imaju budžete osa stotinama miliona dolara. To su uspješne agencije i one državi donose korist.

Kako izmijeniti imidž Bosne?

Vama je nadredeno državno Ministarstvo vanjske trgovine; kakva je suradnja i medusobna komunikacija medu tijelima koja se bave tom problematikom?

Hajric: Pored nas i ministarstva, postoje i privredne komore, koje imaju jedan dio poslova oko trgovine. Imate državne, entitetske i kantonalne organe koji, takoder, imaju udio u tome. Problem je što tu vlada konfuzija. Dobar dio ih se obraca nama i mi imamo dobru komunikaciju sa njima. U Vijecu ministara trebamo popraviti komunikaciju u smislu razmjene informacija. Nekad iz novina saznamo da je neko išao negdje i razgovarao o necemu što je u našem domenu i cesto ne dobijemo pravu informaciju. Cesto je to neka birokratska traljavost.

Kao jedna od najvecih prepreka vecem investiranju u BiH, a koju je moguce ukloniti, spominje se prevelika i prekomplicirana administracija. BiH je jedina zemlja u regionu u kojoj je potrebno i tri mjeseca za registraciju firme. Šta Agencija može uraditi na tom problemu i šta je uradila?

Hajric: Mi možemo napraviti najbolju agenciju na svijetu u smislu prezentacije i marketinga, ali ako ljudi na osnovu toga dodu ovdje i vide da je atmosfera za ulaganje ovakva kakva jest, onda ce investitori vjerojatno reci: "Šteta, ja sam baš mislio da je to ovdje, ali izgleda da nije", i otici ce drugdje. Isto tako, ako je agencija najgora, a uvjeti dobri, procuje se to medu biznismenima i eto ih ovamo. Dakle, nije u rukama Agencije hoce li investicije doci ili ne, nego u rukama vlasti koje daju ili ne daju suglasnost i dozvole ili koje pojednostave ili zakompliciraju postupak. Osnovni teret, zapravo, stoji na vladama, koje snose odgovornost. Agencija je tu da asistira i pomogne da se to ubrza i poveca… Imamo uspjeha u dosadašnjem radu, posebno kad su u pitanju sugestije na odredene zakone koji se ticu ovog problema. Takoder, imali smo i pojedinacne intervencije i sugestije, posebno na administrativne probleme. Medutim, pitanje je koliko te sugestije imaju uticaja kod nadležnih. Mislim da je ova godina pokazala da cemo, ako vodeci ljudi u vlasti to ne uzmu u svoje ruke i svakodnevno rade na uklanjanju tih prepreka za ulaganje, zaostati za drugim zemljama koje to rade mnogo bolje i brže. To je vec trka sa vremenom i susjedima. Sada nije pitanje hoce li investicije doci ili ne, nego je pitanje hoce li doci ovdje ili u Beograd ili Sofiju.

Koliko dnevnopoliticka dogadanja, poput afere prodaje oružja Izraelu, koja je, kako se govori, nanijela veliku štetu imidžu BiH kod islamskih zemalja, imaju uticaj na investitore?

Hajric: Naravno da imaju i mi zbog toga svakodnevno imamo probleme. Ne ulazeci u to je li oružje prodano Izraelu ili ne, sama ta informacija je štetna. Kasnije se može dokazati da to nije tako, ali je šteta vec napravljena… Prvi je problem, dakle, nedostatak odgovarajuce promotivne kampanje, a drugi je problem štetnosti nekih poteza vlasti. Šteta se cini, to je neosporno, i to je jasno kad se pogleda šta se u posljednjih godinu dana pisalo i pricalo o Bosni, o korupciji, o prodaji oružja Izraelu, o nekavim teroristima. Moramo promijeniti taj imidž Bosne i prikazati je onakvu kakva jest, lijepa i privlacna sa svim svojim prednostima za investira-nje.

Kako ocjenjujete odnos naših ljudi i biznismena? Pokazujemo li poduzetnost u dovoljnoj mjeri? Dolaze li ljudi sa projektima u koje bi se moglo ulagati?

Hajric: Manji broj ljudi je vrlo kvalitetan, obrazovan i radi to na pravi nacin. Vecina se nekako defetisticki, indolentno ponaša i prisutan je pesimizan. Cijenim da, kad je to u pitanju, situacija nije dobra, ali se cini da naše ljude mentalitet provincije sprje-cava da se aktivnije ukljuce u biznis. Nedavno, kad smo bili na Sajmu u Kairu, sa nama je bilo 25 bh. biznismena, medu kojima i Jonuz Ikic, vlasnik "Ilidžanskog dijamanta", koji je zasukao rukave i pokušao prodati svoj proizvod tamo. Malo je takvih ljudi. Medutim, malo i država pruža prilike za takve pothvate i prezentaciju vani.