život u stalnom strahu

Godišnjica kamenovanja Bošnjaka u Banjoj Luci: Nema krivaca, a ni Bošnjaka

Suživot u stalnom strahu od (c)etnicke smrti

Ako su ovako pri kratkoj posjeti docekivani Bošnjaci u RS-u, kako ce (ako se vrate) živjeti pored tako "poducenih" komšija koji nisu zaboravili da ubijaju, biju i mrze. I kakav je to, onda, suživot u strahu. Samo Selima Badic i njezina porodica znaju kako im je: najmilijeg im hranitelja nema. Nema ni ubica. I da još bude gore, kao da se više niko i ne zanima za to

Piše: Fuad Kovac

Prošla je citava godina otkako je naš Murat ubijen u Banjoj Luci, a mi i dalje pitamo hoce li neko zbog toga odgovarati, ili ce preko toga pasti prašina", izjavila je Selima Badic na godišnjicu smrti njezinog rahmetli supruga Murata, starog i dobrog covjeka iz Cazina, koji je umro nakon teških povreda zadobijenih 7. maja 2001. godine u Banjoj Luci, kada je postavljan kamen temeljac za izgradnju porušene džamije Ferhadije i kada je divljala razularena masa srpskih izgrednika. Nešto slicno bilo je na nekoliko dana ranije u Trebinju, kad su razulareni i pripremljeni ekstremisti tukli, maltretirali i kamenovali Bo-šnjake koji su došli da polože kamen temeljac za izgradnju trebinjske džamije. U Trebinju je najviše stradao Španac Daniel Ruiz, predstavnik OHR-a u tome gradu. U Banjoj Luci je ubijen Murat Badic. Poslije toga samo se malo podigla sitna prašina i, navodno, pritvoreni neki izgrednici. Mala farsa i ništa više!?

Manifestacije mržnje

Ko su ubice i ostali izgrednici, ko im i kako sudi? O tome "niko ništa ne zna". Naravno, znaju njihovi zaštitnici i huškaci.

Nema sumnje da su takve i slicne antibošnjacke manifestacije mržnje i sijanja straha planirane u vrhu vladajuceg SDS-a, ali i pod okriljem Cetnickog ravnogorskog pokreta, dobro organizirane cetnicke organizacije uperene protiv povratka u RS, tj. protiv Bošnjaka na ovom podrucju.

A imaju obraza, naprimjer, iz MUP-a RS-a, službeno i javno, fakturirati Federaciji troškove za osiguranje polaganja spomen-ploce u Potocarima kraj Srebrenice, na mjestu gdje su, prije sedam godina, Srbi klali nedužne Bošnjake.

Znaju li, onda, u RS-u konacno sami sebi pogledati u oci i shvatiti da im ne vrijedi lagati sebi, a kamoli drugima?

Nacionalni prznicari

Zato ce DIS-ovac Goran Kapor, u intervjuu jednom od dnevnilh listova koji izlaze u Sarajevu, poruciti Srbima da se (zamislite!) ne vracaju u Sarajevo. A oni ne samo da se vracaju, nego im se ratni biznis i u miru plaho isplatio, poput iznajmljivanja obno-vljenih stanova i kuca ili prodaje po dobrim cijenama i u RS-u kupovanja bošnjacke imovine u bescijenje.

Taj Kapor, dalje, izjavljuje da je izgradnja džamije u Ilijašu još jedan nacin sprjecavanja povratka Srba. "Odgovorno" dodaje da zato nece biti realiziran najavljeni povratak 10.000 Srba.

Ovaj ce intelektualac, koji uporno želi na naslovne strane, izjaviti kako povratak Srba u Sarajevo sprjecavaju njihovim hapšenjem. Da, ali hapšenjem kriminalaca i ratnih zlocina, na ciju se, eto, stranu Kapor i javno stavio. Ništa novo.

E, ovakvi i slicni nacionalni prznicari zaista ne mogu otvoriti usta, a da ne zagaduju okolinu.

I nakon što je prošlo 365 dana od dogadanja cetnika u Trebinju i Banjoj Luci, ali i "dodatnih" ubistava povratnika u nekim drugim mjestima u sadašnjem RS-u, glavni vinovnici nisu izvedeni pred lice pravde.

"Mazanje ociju" umjesto prave kazne

Može li adekvatno biti kažnjen ubica Bošnjakinje Melihe Duric u Vlasenici?

Šta, na kraju krajeva, znace takva i slicna ubistva Bošnjaka povratnika? Koju poruku nose? Ko bi to mogao povjerovati, naprimjer, ministru MUP-a RS-a kad izjavi da je toliko i toliko lica privedeno, odnosno uhapšeno? Ko bi mogao znati koji su to i koliko su osudeni?

Nije daleko od istine da se još uvijek u RS-u uporno "šilji zob", "zamazuju oci" i "šupljira" naivnim (ili, namjerno naivnim) predstavnicima medunarodne zajednice. Zar se konacno i u RS-u vinovnici zla ne bi mogli lahko pronaci i primjereno kazniti. Wolfgang Petritsch se, izgleda, na kraju svog mandata u Bosni i Hercegovini bavi nekim drugim stvarima, iako bi upravo on, kao neosporni autoritet, mogao dosta uciniti, ako to vec nece vlasti u manjem bh. entitetu.

Nema sumnje da ce i na slje-decim izborima SDS ucvrstiti svoju vlast, ali i Radikali, koji opet hoce na celo vec smijenjenog Nikolu Poplašena.

Ako se ovako docekuju Bošnjaci u RS-u, kako ce (ako se vrate) živjeti pored tako "poducenih" komšija koji nisu zaboravili da ubijaju, biju i mrze? I kakav je to onda suživot u stalnom strahu od (c)etnicke smrti.

Samo Selima Badic i njezina porodica znaju kako im je: najmilijeg im hranitelja nema. Nema ni ubica. I, da još bude gore, kao da se više niko i ne zanima za to.