POSJETITE KURAN.BA
 
 

poslovanje i investiranje

Semir Imamovic | Saff br/str. 72

Kategoricka zabrana prevare i monopola


Rekao je Poslanik, a. s.: "Kupac i prodavac imaju pravo slobodnog izbora sve dok se ne razidu (napuste mjesto sklapanja ugovora). Ako budu iskreni i otkriju sve mahane - Allah ce blagosloviti njihovu trgovinu, a ako slažu i skriju mahane - Allah ce im uskratiti blagoslov"

Piše: Semir Imamovic,dipl. islamski pravnik


Kaže šejh Salih Fevzan: "Kamatnim bankama nije vjerovati cak i onda kad tvrde da je njihovo poslovanje u odredenim segmentima cisto od kamate. Razlog njihovog ovakvog tretiranja je njihova utemeljenost na kamati i vecinsko poslovanje kamatom. Naprimjer, prodaja (razmjena) razlicitih valuta zahtijeva trenutno davanje i prihvatanje novca, što je precizan propis, koji je gotovo nepojmljiv u kamatnim bankama. Na osnovu recenog, musliman je obavezan izbjegavati bilo kakav vid saradnje sa kamatnim bankama i ne smije nasijedati na njihovu propagandu"("El-Munteka min fetava šejh Fevzan", 3/206.).

Prevara


Prevara radi što bolje prodaje, jedan je od teških grijeha i postupaka koji su kategoricki zabranjeni u islamu.

Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Poslanik, a. s., hodajuci pijacom, prošao pored trgovca koji je prodavao pšenicu. Zavukao je ruku do dna posude, u kojoj je bila pšenica, i primijetio da je vlažna. Upitao ga je, zacudeno: "Šta je ovo?!" "Natopila je kiša, Allahov Poslanice", stidljivo ce trgovac. "Dobro, ako je natopila kiša, zašto vlažni dio nisi stavio na površinu, kako bi ga ljudi vidjeli? Znaš li da onaj ko nas vara nije od nas?", završio je Poslanik, a. s. (hadis je zabilježio Muslim).


Šta se sve smatra prevarom u poslovanju i kupoprodaji?

Prevarom se smatra sljedece:


1. Predstavaljanje robe onakvom kakva ona nije u stvarnosti, skrivanjem njenih mahana ili ukrašavanjem i uljepšavanjem, kako bi izgledala novija i time dobila na cjeni.

Trgovac je obavezan predstaviti robu u njenom pravom svjetlu i ne zatajiti ni najmanju mahanu koja utice na cijenu ( odre-divanje mahana koje uticu na cijenu vraca se na trgovce). Ne smije se zadovoljiti opcenitim govorom poput: "Roba u sebi ima mahanu", nego mora precizirati tu mahanu. U suprotnom, kupac ima pravo vratiti robu i uzeti svoj novac.


Nije dozvoljeno uvjetovati u ugovoru da se roba ne može vratiti ili zamijeniti, jer takav i slicni uvjeti nanose štetu kupcu time što ga obavezuju da zadrži robu, pa makar imala mahanu, i da za nju dâ istu onu vrijednost koju bi dao za ispravnu robu.

Rekao je Poslanik, a. s.: "Kupac i prodavac imaju pravo slobodnog izbora sve dok se ne razidu (napuste mjesto sklapanja ugovora). Ako budu iskreni i otkriju sve mahane - Allah ce blagosloviti njihovu trgovinu, a ako slažu i skriju mahane - Allah ce im uskratiti blagoslov" (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).


2. Neuobicajena obmana ili obmana koja prelazi uobicajenu granicu.

Pod obmanom se ovdje podrazumijeva jedna od tri stvari:


Izlazak pred trgovce koji dolaze na gradsku pijacu, na ulazu u grad ili pred samu pijacu, radi kupovanja njihove robe po jeftinijoj cjeni od one koja prevladava na pijaci, zatim njeno preprodavanje po stvarnoj ili cak vecoj cijeni:

Osoba obmanuta na ovaj nacin ima pravo izbora kad sazna za obmanu. Rekao je Poslanik, a. s.: "Ne izlazite pred one koji donose robu na pijacu! Onaj pred koga izidete i kupite njegovu robu, ima pravo izbora kad dode na pijacu" (tj. u slucaju razlikovanja cijene; hadis je zabilježio Muslim).


Obmana koju prouzrokuje "nadžiš" (od arapske rjeci "nedžeš", koja ima znacenje primamljivanja ili huškanja):

"Nadžiš" je osoba koja podmece lažnu cijenu kako bi na taj nacin privukla mušteriju na kupovinu izložene robe. Dogada se na aukcijama da neka osoba, uz prethodni dogovor sa aukcionistom, povecava cijenu robi da bi privukao ljude da je kupe po vecoj cijeni od stvarne. Takoder, nije rijetka pojava da trgovac prilikom prodaje obavijesti kupca da on ne bi prodao robu osim po toj i toj cjeni, navodeci ga na taj nacin da kupi robu po približnoj cijeni, iako je on u stvarnosti prodaje znatno jeftinije.


Oba postupka se smatraju postavljanjem lažne cijene (nedžešom), što je Poslanik, a. s., zabranio u hadisu Ibn-Omera, koji su zabilježili Buharija i Muslim.Obmana koju prouzrokuje nepoznavanje cijena na pijaci ili na tržnici:

Neki ljudi se, radi svoje duševne dobrote, ne znaju cjenkati i previše imaju povjerenja, što vrlo cesto iskoriste trgovci i prodaju im robu po znatno vecoj cijeni od stvarne. U slucaju da razlika bude velika i neuobicajena, takva osoba ima pravo izbora.


Monopol

Prenosi se od Ma'mera ibn-Abdullaha da je rekao Poslanik, a. s.: "Samo griješnici nagomilavaju (monopoliziraju) robu" (kako bi je skuplje prodavali u oskudici; hadis je zabilježio Muslim).


Monopol je svaki vid nagomilavanja ili skladištenja robe koji može nauditi zajednici, bez obzira radilo se o hrani ili nekoj drugoj robi, s tim da je veci grijeh nagomilavanja hrane radi velike potrebe ljudi za njom. Iz odrednice "koji može nauditi zajednici", da se zakljuciti da nije svaki monopol zabranjen, a to potvrduju i islamski ucenjaci. Oni su postavili dva uvjeta za zabranu monopola (nagomilavanja robe):

1. Kupovanje velike kolicine robe sa zajednicke tržnice (unutar grada ili predjela u kome trgovac živi), zatim njeno skladištenje i cuvanje do vremena oskudice ili pomanjkanja, kako bi se tada prodavala znatno skuplje. Onaj ko nabavlja robu iz drugog grada ili države i proizvodi vlastitu robu, ne cini grjeh njenim skladištenjem, gomilanjem i prodavanjem po vlastitoj cijeni u slucaju njenog pomanjkanja. Rekao je Poslanik, a. s.: "Allah, dž. š., opskrbit ce onoga koji dobavlja robu, a prokleti onoga koji je nagomilava" (monopolizira; hadis su zabilježili Ibn-Madže, Darimi i Bejheki).


2. Cinjenje štete ljudima kupovinom robe:

Kupovanje robe u blagostanju i bez ikavog nanošenja štete ljudima, zatim njeno skladištenje i cuvanje do odredenog rok radi pogodnije prodaje, ne smatra se zabranjenim monopolom.


Molim Allaha, dž. š., da nas opskrbi ispravnim znanjem, bogobojaznošcu i cvrstim osloncem na Njega i da uputi muslimane na našim prostorima i šire ka pronalaženju istinske srece, slasti i blagostanja u njihovoj vjeri i njenom prakticiranju u svim segmentima života.

Amin!


Kraj