Muhamed Alaim, golman FK "Sarajevo" i mlade reprezentacije BiH, pokazuje svojim primjerom da mogu zajedno treninzi, utakmice, namaz i zikr
Alaim je završio sufaru kod prof. Ešrefa Kovacevica, a zanimljivo je da posljednja tri ramazana mujezini u Sarac-Smajlovoj džamiji u sarajevskom naselju Mejtaš
Muhamed Alaim, golman FK Sarajevo i mlade reprezentacije BiH, jedan je od brojnih Bošnjaka kojem je agresija na BiH ostavila bolan sudbinski pecat. Cuvar mreže premijerligaša sa "Koševa" u predvecerje rata je izgubio sestru Ramizu, koju je usmrtio zlocinacki metak, a pred samo potpisivanje Dejtonskog sporazuma otac Vahid je, kao pripadnik Armije BiH, poginuo na Treskavici.
I pored surove sudbine, Muhamed je našao smisao bitisanja na ovom dunjaluku - vjera i samo vjera u Allaha, dž. š.! Dio energije je usmjerio i ka sportu, tacnije nogometu, i ocit je primjer da mogu zajedno treninzi, utakmice, namaz, zikr.
- Redovan sam na ranom sabahu, podne i ikindiju cesto spojim radi treninga i utakmice, jer sam tada na treningu. Akšam i jaciju stignem navakat, osim kad sam na putovanju. Nervoza me drži sve dok ne obavim namaz... U svemu imam razumijevanja šefa Fuada Muzurovica, njegovih saradnika i suigraca. Znate, lopta je takva, nekad mi se dogodi da me, kao i svakog insana, spopadne nervoza, ali, hvala Bogu, uvijek prevlada sabur. Uvijek pod abdestom zapocnem utakmicu, proucim. Sve su to iskušenja i znam se kontrolirati u raznim situacijama zahvaljujuci dinu i imanu.
- Živim u blizini te džamije i ona mi je uvijek bila najdraža. Tu sam cesto na namazima, a na džumu odem u Bakije... Ima i mojih suigraca koji slicno žive. Najcešce sam na namazima sa Nidalom Ferhatovicem. Sa nama je, dok nije otišao u Italiju, cesto bio i njegov brat Amar.
Kao i svakom muslimanu na svijetu, Muhamedu Alaimu je najveca želja odlazak na hadždž.
A o sportskim željama kaže: