POSJETITE KURAN.BA
 
 

svicarska

Nusret Hodzic | Saff br/str. 71

Švicarska "izvozi" 1.500 BoŠnjaka u Australiju


Švicarska vlast je odlucila da ne može ostati u njihovoj zemlji niko ko je došao poslije 16. decembra 1996. godine. Da bi sacuvala dignitet pravicnosti, tamošnja vlast je ucinila mudar potez - angažirali su Nevladinu organizaciju za emigraciju, koja, uz svesrdnu pomoc Crvenog križa, pricama o "obecanoj zemlji" potstice iseljavanje u Australiju

Piše: Nusret Hodžic


Zapitanost odakle u ovoj zemlji toliko blagodeti, polahko nestaje vec od prelaska švicarske gradnice. Sve ljepote - bezbrojna jezera, prelijepi alpski vrhovi prekriveni vjecitim snijegom, prostrane zelene ravnice, šumsko blago - neumorni i marljivi Švicarci još više uljepšavaju svojom vrjednocom. Ponekad se ima dojam da i pregone u toj pedantnosti.

Iza kolorita ljepote koji se ponese iz Švicarske stoji, kažu, kruti i neumoljivi državni sistem, koji je ta jedina neovisna evropska zemlja stoljecima gradila zarad vlastite zaštite.


Bošnjaci i švicarski državni sistem

Oni koji se u Švicarskoj nadu zakratko, pa još ako na sve gledaju površno, nece - od sveg sjaja i ljepote - ni zamijetiti strogocu normi i pravila ponašanja. Ali, oni koji ga osjete na vlastitoj koži, itekako ce sve to razumjeti.


Baš kao što su sve to iskusili mnogi Bošnjaci kojima je Švicarska, nakon što su preživjeti zlocine pocinjene u Bosni, ukazala gostoprimstvo, a sada bi da ih se kutariše. I sam nacin na koji bi se Švicarska sad otarasila "prekobrojnih" 1.500 Bošnjaka - najbolje govori o njoj samoj.

Nama je to I bio povod da se odazovemo pozivu Asocijacije preživjelih Podrinja-Srebrenice iz Ženeve i pratimo Konferenciju nevladinih organizacija evropskih zemalja, održanu 13. i 14. aprila ove godine u Ženevi.


Švicarska je, kako nam rekoše organizatori ženevskog susreta, od pocetka agresije na Bosnu i Hercegovinu iskazivala velikodušno gostoprimstvo desetinama hiljada prognanih Bošnjaka iz svih dijelova naše zemlje. Jedan dio prognanika se, poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, vratio u Bosnu, drugi su uspješno riješili status stalnim boravkom u Švicarskoj, jedan dio je onih koji su novo utocIšte potražili u "trecim", pogotovo prekookeanskim zemljama, a manji dio (oko 1.500), pogotovo oni koji su utocište u Švicarskoj potražili nakon 16. decembra 1996. godine, ni dan-danas nije riješilo svoj status.

Švicarska vlast je odlucila da niko ko je došao poslije tog datuma ne može ostati u njihovoj zemlji.


Solidarnost za Bosnu, medunarodna Pravda za Srebrenicu

Da bi sacuvala dignitet pravicnosti, tamošnja vlast je ucinila vrlo mudar potez - angažirali su Nevladinu organizaciju za emigraciju, koja, uz svesrdnu pomoc Crvenog križa (u obje organizacije je najviše zaposlenih Hrvata), pricama o "obecanoj zemlji" potstice ljude na iseljavanje u Australiju.


- Cilj nam je da sprijecimo daljnje raseljavanje naših ljudi, jer bi to bio odlazak bez povratka. Želimo se ovdje zadržati na okupu sve dokle se u našoj zemlji ne osiguraju normalni uvjeti za povratak - objašnjava Fehim Habibovic, potpredsjednik Asocijacije, dodajuci kako ženevskim susretom nevladinih organizacija žele skrenuti pažnju svjetske javnosti na ovaj problem. Iako bi se mogao izdvojiti kao najvažniji povod, problem Bošnjaka s neriješenim statusom u Švicarskoj nije bio i jedini razlog ovoga skupa nevladinih organizacija evropskih zemalja. Itekako je bilo razloga da se na dnevnom redu Konferencije nadu teme poput zakljucaka Misije francuskog parlamenta i izvještaja Holandskog instituta o Srebrenici.

Nisu ovi dokumenti naišli samo na osudu sudionika, vec je inicirana kampanja upoznavanja svjetske javnosti s pokušajima francuske i holandske vlade da saperu odgovornost i zataškaju svoje sramne uloge u zlocinu pocinjenom u Srebrenici, "zašticenoj zoni" UN-a, poslije 11. jula 1995. godine. Izrecene optužbe su potkrijepljene nizom argumenata na racun UN-a, francuske i holandske vlade, francuskog generala Janvijea, komandanta holandskih snaga u Srebrenici Karremansa, koji su imali i nacina i instrumente da to sprijece, ali su dozvolili da Srebrenica padne u ruke agresoru i da se, potom, pocini planetarni zlocin. U svojoj knjizi "Srebrenica, genocid koji nije bio sprijecen", holandska mirovna organizacija IKV (Meducrkveni mirovni savjet) tvrdi da su postojala barem tri nacina kojima bi se mogao sprijeciti pad "zasticene zone" i najstravicniji masakr civila. Kako je bilo i zamišljeno, na Konferenciji su, nakon retrospektive posljednjih deset bh. godina, te izlaganja o aktuelnoj situaciji u našoj zemlji, utvrdeni okviri djelovanja okupljenih nevladinih organizacija u obnavljanju mreže solidarnosti za Bosnu, odnosno utemeljena je koordinacija na platformi zajednickog "Dežurnog internacionalnog biroa Podrinje-Srebrenica".