pojava mehdija

I

zmedu ocaja i nade

Naš zadatak nije cekanje Mehdija vec obnova. Treba izvesti muslimane iz stanja ocaja i poraza, i tu smo svi odgovorni, svako u svom domenu djelovanja

Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlic

Prošli put smo spomenuli hadise koji govore o Mehdiju i neke historijske predaje u vezi sa ovom temom. Sada cemo prokomentirati ono što smo prethodno izložili, kao bismo rekapitulirali ovu temu.

Primjecujemo da covjek, kad ga savlada ocaj, po hitnom postupku, pribjegava traženju izlaza, pa makar taj izlaz bio samo imaginaran i neosnovan, kako bi se oslonio na to pred potpunim neuspjehom njegovog zamišlje-nog projekta za koji su bile vezane sve njegove nade i kako bi našao pribježište u ovoj imaginaciji.

Stanje ocaja i ideja o Mehdiju

Radi toga, ova ideja o Mehdiju je imala veliku produ kod šiija, jer su oni uvijek bili manjina i, u vecini slucajeva, kroz historiju je vlast pripadala sunijama, pa su se oni osjecali oštecenim i uskracenim.

Njihovi imami su bili daleko od nekog znacajnijeg uticaja i prihvatanja u narodu i oni su to kompenzirali sa ovom idejom kako bi sacuvali svoje sljedbenike i duh svoje ideje. Neki od njih su to namjerno radili, a kod drugih je to bila nejasna ideja, ali su mislili da bi mogla biti ispravna i ova stvar se proširila.

Oni su imali stvarno ubjedenje preko kojeg su uspjeli pridobiti ljude, posebno kad covjek vidi da prica sa nekim ko je ozbiljan, iskren itd. Dakle, ideja o Mehdiju je bila pribježište šiijama pred nemogucnošcu da se dode do vlasti i radi toga je kod njih bilo mnogo revolucija koje su propale. El-Asfani u jednoj svojoj knjizi piše o ovim neuspjelim revolucijama.

Ehli-sunnet vel džema’at je ovoj ideji pribjegavao takoder u stanju ocaja. Onda kad nisu mogli ostariti svoje ciljeve, neki od sunija su tražili izlaz u ideji o Mehdiju.

Kad su Španci porazili muslimane i protjerali ih iz Španije, neki muslimani - poput dinastije Benu-Ahmer - pribjegli su ovoj ideji i cekali su Mehdija govoreci da ce se on sigurno pojaviti, poraziti Špance i donijeti pobjedu muslimanima. Takoder, neki muslimani na Kafkazu su vjerovali u povratak šejha Mensura, koji je osnovao pokret za oslobodenje, a nakon njega se pojavio šejh Šamil, pa su mislili da ce se on opet vratiti kako bi ih poveo u džihad. Kurdi, narod koji je prošao kroz teška iskušenja u svojoj historiji i koji nije imao providnog dana, izuzimajuci vrijeme Salahuddina Ejjubija i njegovih potomaka, takoder su vjerovali u povratak vode Hasana ibn-Alija. Možda se taj osjecaj javi poslije neuspjeha nekog plana ili projekta ili ideje za koju su bile vezane nade ljudi, kao što je ideja džihada ili neki pokret u koji su ljudi sa nadom gledali, i kad to propadne, onda pribježište traže u Mehdiju.

Radi toga kažemo da je hajr za ummet da se ne veže za jedan projekt licno. Jer, polje njegovog djelovanja i rada za vjeru je prostrano i veliko, mnogo vece od toga da bi se mogli svesti pod odredeni program. I ako se na jednom polju dogodi neuspjeh, na drugom se dogodi uspjeh.

Ispunjenje duševne praznine

Atmosfera poraza i neuspjeha je najpogodnije tlo i najpovoljniji ambijent za oživljavanje ideje o Mehdiju, posebno kod onih muslimana koji nemaju jasan program prakticnog rada i djelovanja sa kojim ce ispuniti duševnu prazninu i u kome ce utrošiti snagu i energiju.

Nece ništa raditi ocajnicki ako smatraju da od tog djelovanja nema koristi i da to zahtijeva nešto više od obicne ljudske snage i mogucnosti, i zato takvi smatraju da nema izlaza osim direktne božanske intervencije, na nacin koji nije uobicajen mogucnostima ljudi koji ce poraziti neprijatelja i povesti ummet ka sreci i prosperitetu. Ovaj osjecaj, kako kaže šejh Selman, sastoji se od dva stanja:

1. Stanje duhovnog poraza koji je snašao neku skupinu ili narod u nekom vremenu zato što je nestala ili isparila nada koja je bila povezana sa odredenom stvari. I, zato, kad god bi se pojavio neki za koga su tvrdili da je Mehdi i taj bi umro, ljudi bi našli nekog drugog ili su govorili da on nije umro ili da ce se ponovo vratiti.

2. Drugo stanje sadrži želju za cjelovitom promjenom i nedostatak ubjedenja i vjerova-nja u postepenost i vodenje racuna o božanskim zakonima koje je uspostavio u prirodi i postepeno popravljanje stanja. Covjek zamišlja, nakon što vidi da se fesad i nered proširio, da ce on nestati treptajem oka.

Sanjarenje o velikim stvarima

Mi vjerujemo da Allah, dž. š., može promijeniti stanje u jednom trenutku. Medutim. Allah, dž. š., postavio je zakone u vezi sa reformom zaštite i odbrane i naredio nam da radimo kako bi došlo do promjene. “Allah nece promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene sami sebe” (Er-Ra’d, 11.).

Ima ljudi koji razmišljaju, odnosno sanjare o velikim stvarima, ali je problem u tome što oni žele i smatraju da se to mora ispuniti u njihovom životu i da to treba neko drugi uraditi. A da bi on zasadio sadnicu cije plodove ce kušati njegova djeca i drugi, to mu je predugo. Oni ne cekaju plodove svoga rada i truda vec cekaju nešto za što nisu uložili ništa osim cekanja. Ljudi koji rade koristan posao, koji uce nauku, bave se da’vom, imaju programe i aktivnosti na kojima ustrajavaju i u kojima troše svoju energiju, nemaju ovakvih ideja i oni ne maštaju mnogo, a kamoli da budu zadojeni time, jer su zauzeti korisnijim poslovima i razmišljanjem o tom poslu, nemaju vremena jadikovati a ako bi se ono što je najavljeno u hadisima ostvarilo u njihovom vremenu, oni bi bili prvi sudionici u tome.

A što se tice onih koji su vezani za neke daleke simbole i primjene, a u isto vrijeme ništa ne rade osim što cekaju nekog ko ce sve promijeniti, oni gledaju sa podsmijehom na rad i aktivnosti drugih i govore: “Šta hoceš ti, covjece, šta možeš uraditi, zar da zaustaviš oluju koja je na pomolu Ili nabujale valove slabašnim rukama?”

Izlaz je kod njih u cjelovitoj i potpunoj promjeni koja se nece dogoditi bez Mehdija. I ova ideja je najviše bila raširena kroz historiju u društvima koja su bila bremenita problemima.

Nije ispravna pretjeranost u necemu prelaženjem granica dozvoljenog, makar to imalo osnove u šerijatu, kao što ima ideju o Mehdiju. Naprimjer, postavljanje imama. Nema razilaženja kod muslimana oko toga. Cjelokupni ehli-sunnet smatra da je postavljanje ili izabiranje imama šerijatska nužda. Medutim, pretjerano naglašava-nje i posvecivanje ka tome je kod šiija napravilo distancu izmedu njih i drugih ljudi i bilo temelj prijeteljstva, odnosno neprijateljstva, i oni su na tim temeljima sagradili ogromnu gradevinu. Kad citaš njihovu historiju, njihove knjige i njihovu akidu, sticeš dojam da kosmos nije stvoren ni radi cega drugog osim radi njihovih imama, a posebno radi Alije, r. a., i da dunjaluk nije stvoren ni radi cega drugog osim radi njih, a takoder i ahiret, i mnoge druge stvari koje nemaju nikakve osnove. Mi vjerujemo u dolazak Mehdija, ali ne smijemo izlaziti iz okvira šerijata i onoga što je o tome preneseno.

Treba biti pravedan i objektivan i ne ici u ekstremizam ni sa jedne strane, ni u žestini ni u popuštanju. Na taj nacin je zapostavljena jedna šerijatski utemeljena stvar, a to je ideja o obnovi: “Allah ce svakih stotinu godina poslati onoga ko ce obnoviti vjeru ljudima” (Ebu-Davud; sahih)

Ideja obnove je ispravna šerijatska ideja i poznata je u historiji islama. Ebu-Bekr je bio jedan od njih. Nakon što su se ljudi odmetnuli od vjere poslije smrti Poslanika, a. s., Ebu-Bekr je poveo rat protiv murteda.

Zatim, Omer ibn-Abdulaziz, u vrijeme dinastije Emevija.

Takoder, imam Šafija, Ahmed ibn-Hanbel, Ibn-Tejmije, Muhamed ibn-Abdul-Wehab i drugi islamski ucenjaci kroz vijekove.

Svaki od njih je izvršavo svoju ulogu i reformu na svom polju djelovanja.

Obnova, a ne cekanje Mehdija

Cilj ovih obnoviteljskih ideja jest da pokrenu ljude i njihove težnje ka reformi i popravljanju stanja, jer se obnoviteljske ideje ne ticu jedne licnosti koja se ceka, kao što je slucaj sa Mehdijem, nego se obnova odnosi na kompletan ummet. Ne odnosi se to samo na pojedinca ili grupu, nego obuhvata sav ummet i sva polja života. Ko je taj ko može obnoviti stvari vjere u ummetu, stvar kompletne vjere, i znanstveni dio i prakticni i ono što se odnosi na ibadet, ekonomiju itd.? Ovo ne može izvesti jedan covjek, niti nekoliko njih, vec skupina ljudi. Zato je Resul, a. s., spomenuo pobjedonosnu skupinu koja ce biti na Istini i nece joj štetiti oni koji joj se suprotstave. A cilj ove skupine jest obnova, a ne cekanje Mehdija. Neki od njih imaju zadatak poucavanja ljudi, neki vode džihad, neki brinu o ekonomiji, neki se usavršavaju u nauci, neki cine da’vu itd.

Naš zadatak i zadatak naše generacije jest izvesti muslimane iz stanja ocaja i poraza i tu smo svi odgovorni - svako u svom domenu djelovanja.

(Prilagodena verzija predavanja o Mehdiju šejha Salmana el-Avda)