dr. omer ibrahimagic

Dr. Omer Ibrahimagic, redovni profesor Fakulteta politickih nauka u Sarajevu, donedavno predsjednik Ustavnog suda FBiH, za Saff komentira tzv. Sarajevski sporazum

Medunarodna zajednica podstice plemenske sukobe u BiH

Usvojeni amandmani u Skupštini RS-a su daleko od onoga što je potpisano u Sarajevskom sporazumu, tako da Petritsch mora intervenirati, mada ni Sarajevski sporazum ne osigurava potpunu ravnopravnost, ali je korak naprijed u odnosu na ono što smo do jucer imali u RS-u, a to je da se razbije infrastruktura vlasti koju su u RS-u popunjavali samo Srbi.

Piše: Šemsudin Bilinovic

Kao pravnik, kako ocjenjujete tzv. Sarajevski sporazum o provodenju odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda na cijelom podrucju BiH?

Ibrahimagic: Odluka Ustavnog suda BiH stoji na poziciji ravnopravnosti sva tri naroda BiH kroz pojam konstitutivnosti. Pojam konstitutivnosti znaci da nijedan od tri naroda u BiH ne može biti nacionalna manjina u bilo kom od dva entiteta i tacno je i to da se o odlukama Ustavnog suda ne pregovara politicki izvan Parlamenta, nego je dužnost parlamenata entiteta da tu odluku ugrade u ustave entiteta putem amandmana. Vjerovatno radi znacajnih posljedica strašnog rata u BiH i zbog inertnosti parlamenata entiteta u ugradivanju ove odluke Ustavnog suda u ustavne tekstove entiteta, došlo se do pozicije da visoki predstavnik sa politickim strankama koje imaju skupštinsku vecinu nastoji doci do rješenja koja bi znacila upravo ono što je suština odluke Ustavnog suda, a to je ravnopravnost sva tri naroda u oba entiteta. U tom kontekstu, ovaj sporazum dovodi u pitanje autenticnost same odluke Ustavnog suda, a, s druge strane, govori o tome da BiH još uvijek nije izišla iz politickih okvira i opcija koje su bile vladajuce za vrijeme agresije na BiH i da se tim politickim dogovorima i dalje želi trgovati sa ljudskim pravima u oba entiteta te da rezultat tog trgovanja bude politicki sporazum. Visoki predstavnik, umjesto što je insistirao na politickom sporazumu, morao je naci sredstva i metode da se rasprava o implementaciji odluke Ustavnog suda vodi u okvirima parlamenata koji su jedini nadležni da dvotrecinskom vecinom implementiraju odluku Ustavnog suda u ustave entiteta i da, ukoliko se ne uspije u tome, poduzme sankcije prema onima koji opstruiraju Dejton, jer odluka Ustavnog suda nije ništa drugo nego provedba Dejtona, a visoki predstavnik ima ovlašcenja da makne iz politike one koje opstruiraju Dejton.

Potpisivanje potpisanog u Daytonu

Može li se to shvatiti kao kontinuitet medunarodne politike kad je u pitanju državnost BiH, politike koja bi za krajnji rezultat imala podjelu i nestanak BiH?

Ibrahimagic: Medunarodna zajednica ima oportunisticki stav u implementaciji Sporazuma iz Daytona. Ljudi iz medunarodne zajednice su neodlucni i traže od predstavnika sva tri naroda u BiH da se ponovo dogovaraju i potpisuju ispod onoga što je vec potpisano u Daytonu. To je politicki pragmatican stav koji se primjenjuje zato da se ne bi jace zatalasala politicka situacija u BiH i da se, na taj nacin, i oni sami ne nadu u tim talasima i ne budu potopljeni.

U toku pregovora srpske politicke stranke su bile jedinstvene. I hrvatske, izuzev NHI-a koja nije znacajna stranka. Rascjep je evidentan jedino u bošnjackom bloku, iako Bošnjaci najviše ocekuju od ustavnih reformi?

Ibrahimagic: U primjeni odluke Ustavnog suda nije neophodna nacionalna monolitnost koliko je važno ispravno pravno tumacenje sadržaja te odluke jer se podrazumijeva upotreba politickih sredstava u provodenju te odluke. Prema tome, manje je važan stav politickih stranaka u tim pregovorima, a najveca je odgovornost medunarodne zajednice, kojoj je poznato to da rata ne bi ni bilo da su se nacionalne stranke mogle dogovoriti o ustavnopravnom položaju BiH. Oni su zato što postoji razlika u politickim opcijama izmedu naroda u BiH i njihov je zadatak da u tim razlikama pronadu ono što je bitno i zajednicko, ono što je evropsko rješenje, a ne plemensko rješenje. Nije hendikep što se bošnjacka strana nije homogenizirala u ovim raspravama, hendikep je u tome što medunarodna zajednica dozvoljava da se srpska strana homogenizira na platformi koja je suprotna evropskim nastojanjima u BiH. Bošnjaci se trebaju boriti za cjelovitu BiH, ravnopravnost sva tri naroda na cijelom prostoru BiH i da budu otvoreni prema opcijama koje to omogucavaju, a da se, istovremeno, suprotstavljaju opcijama koje su za zatvaranje naroda u geta. Srpske stranke, ocigledno, žele produžiti nastojanja koja su imali na pocetku rata, a to je ekskluzivna državna teritorija na prostoru BiH rezervirana samo za srpski narod. Upravo je to Ustavni sud proglasio neustavnim.

Plemenska opcija bosanskih Srba

Skupština RS-a je dvotre-cinskom vecinom usvojila amandmane koji su daleko od Sarajevskog sporazuma!?

Ibrahimagic: To govori koliko su oni još zarobljenici svoje plemenske opcije o državi samo srpskog naroda i koliko su daleko od civiliziranih rješenja koje nude sve evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda i kolektivnim pravima naroda. To znaci da bi se medunarodna zajednica morala mnogo više angažirati i zabrinuti za stanje kolektivne svijesti u RS-u koje kod njenog gradanstva održavaju politicke stranke. To ne mogu biti politicka rješenja s kojima cemo uci u Evropu.

Najavljeno je zakazivanje izbora za 5. oktobar. Cuje se da izbore treba prolongirati do provedbe ustavnih amandmana. Šta mislite o tome?

Ibrahimagic: Usvajanjem ama-ndmana se ništa ne mijenja kad je u pitanju izborni zakon. Samo su ispuštene one tacke koje se odnose na izbor u Dom naroda entiteta i predsjednika i potpredsjednika entiteta, sve drugo je obuhvaceno, tako da se izbori ne bi morali odgoditi nego bi visoki predstavnik, u skladu sa svojim ovlašcenjima, mogao propisati kako ce se vršiti izbor za Dom naroda i predsjednika entiteta i potpredsjednika entiteta. Za BiH ne bi bilo dobro odgadanje izbora.

Na redu je OHR, odnosno Petritsch da povuce poteze?

Ibrahimagic: Naravno. Usvojeni amandmani u Skupštini RS-a su daleko od onoga što je potpisano u Sarajevskom sporazumu, tako da on mora intervenirati, mada ni Sarajevski sporazum ne osigurava potpunu ravnopravnost, ali je korak naprijed u odnosu na ono što smo do jucer imali u RS-u, a to je da se razbije infrastruktura vlasti koju su u RS-u popunjavali samo Srbi. Najbolja varijanta bi bila da popis stanovništva iz 1991. godine bude osnov po kome ce se popunjavati skupština RS-a na izborima 2002. godine, cime bi bilo sprijeceno dvotrecinsko preglasavanje, pogotovo o važnim ustavnim pitanjima.

Kakvi su izgledi i mogucnosti liberalne demokracije zapadnoevropskog tipa na jugoistoku Evrope i narocito u BiH?

Ibrahimagic: Na Balkanu su u zadnjih 500 godina egzistirali autoritarni režimi, ali bi ovaj princip o kome sam govorio - proporcionalna zastupljenost kao jedan od kriterija za izbor predstavnika naroda u parlamente, da bi se tako osiguralo tu gradansku opciju, uz jedan zaseban dom naroda koji ce štititi kolektivna prava. Jer, na kraju, ni gradani nisu izvan svoga naroda. Prema tome, kad je rijec o tronacionalnoj državi poput BiH, onda bi proporcionalni princip bio optimalan, pocevši od opcine, pa do države BiH, jer nijednom narodu ne daje mogucnost dvotrecinske majorizacije druga dva naroda.