bosnjaci i nauka

Nauka o nasljedstvu je pola znanja: Islamsko nasljedno pravo izmedu zaborava i ignoriranja (II.)

Bošnjacka praksa je u raskoraku sa Šerijatom

Predmet nasljedivanja mogu biti stvari i prava koje pripadaju pojedincu. Pod pravima se podrazumijevaju imovinska prava, kao što su stvarna, obligaciona, autorska. Sva prava mimo imovinskih ne spadaju u predmet nasljedivanja

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimovic

Opce je poznato da u Bosni i Hercegovini roditelj još za svoga života podijeli miraz i odredi koji ce dio imetka pripasti kojem djetetu. Pri podjeli se uglavnom ne gleda na islamski sistem raspodjele, cime se cine brojne greške. Stav islama je da se miraz dijeli nakon smrti ostavitelja, i to prema Božijem zakonu, kojim je precizno odredeno koliko kome treba biti dodijeljeno. Ko se suprotstavi ovom sistemu u njegovoj raspodjeli i razgranicenjima, posumnjao je u svog Gospodara i Njegov pravedni sistem.

Islam štiti svaku individuu

Da se ovaj sistem poštuje, ne bi bilo svada i prepirki oko meda, ne bi se nasljednici hvatali za motike i sjekire prilikom dokazivanja cija je cija meda. Naš zakon poštuje volju ostavitelja, ali, isto tako, poštuje i sporazumnu raspodjelu medu nasljednicima. Zašto to ne iskoristiti? Barem u ovome nismo prinudeni i necemo se moci pravdati pred Uzvišenim na Sudnjem danu time da smo živjeli u sekularistickom sistemu koji nam je sve branio i prisiljavao nas na ono što mi nismo htjeli. Islam osigurava i štiti ljudska prava svake individue. Život i imovina svih gradana u islamskoj državi smatraju se svetim, bez obzira je li osoba bila musliman ili ne. Poslanik je rekao:

"Uistinu, vaša krv, vaši imeci i vaša cast su nepovredivi" (El-Buhari, br. 1.739 i Ahmed, br. 2.037). Odnos prema osta-vitelju, nasljednicima i podjela ostavštine moraju biti zasnovani na principima pravde. Uzvišeni Allah je rekao:

"I budite pravedni, Allah zaista, pravedne voli" (El-Hudžurat, 9.). "Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete. Pravedni budite, to je bliže bogobojaznosti…." (El-Maida, 8.).

"Ljudi, cuvajte se nepravde, jer nepravda ce biti tama na Sudnjem danu" (El-Buhari, 2.447 i Ahmed, 5.798). Oni koji nisu dobili svoja prava na ovom svijetu, dobit ce ih na Sudnjem danu. Rekao je Muhammed, s. a. v. s.: "Na Sudnjem danu prava ce biti vracena onima kojima pripadaju i štete ce biti nadoknaden" (Muslim, br. 2.582 i Ahmed, br. 7.163).

Šta je miraz?

Miraz ili zaostavština je imovina koja nakon ostaviteljeve smrti prelazi na njegove nasljednike. Pravo koje tretira pitanje zaostavštine, njenog sadržaja, pitanje nasljednika i nacin raspodjele - zove se nasljedno pravo. Ono je regulirano Kur'anom i sunnetom, što znaci da ga muslimani imaju prihvatiti onakvim kako je precizirano u ova dva izvora. Predmet nasljedivanja mogu biti stvari i prava koji pripadaju pojedincu. Pod pravima se podrazumijevaju imovinska prava, kao što su stvarna, obligaciona, autorska. Sva prava mimo imovinskih ne spadaju u predmet nas-ljedivanja. Osim stvari i prava, predmet nasljedivanja mogu biti i obaveze. Utvrdenje obaveza važno je radi odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja. Sa svrhom utvrd-ivanja vrijednosti zaostavštine, popisuju se i procjenjuju sva dobra ostavitelja u trenutku njegove smrti, ukljucujuci i njegova potraživanja, osim onih koja su ocigledno nenaplativa. Od toga se odbijaju troškovi sahrane ostavitelja i dugovi, kao i troškovi popisa i procjene. Ostavština se dijeli nakon što se zadovolje sljedeca tri prava vezana za ostavitelja:

- opremanje i ukop ostavitelja,

- podmirivanje njegovih dugova,

- provedba njegovih oporuka.

Oprema, kupovina cefina, ukop i svi drugi troškovi dženaze ostavitelja se uzimaju iz njegove ostavštine prije podjele. To znaci da nasljednici nisu dužni finansirati njegovu dženazu iz svojih sredstava vec iz ostaviteljevih. Nakon što se podmire troškovi ukopa i dženaze, prilazi se podmiriva-nju dugova ostavitelja, ukoliko ih je imao i ako mu nisu oprošteni. Kod nas je uobicajeno da se formalno, prilikom same dženaze, pitaju prisutni za oprost moralnog duga umrlom. Nasljednici su dužni iz njegove ostavštine podmiriti materijalne dugove, a potom preci na provodenje oporuke, odnosno testamenta, ukoliko ga ima. Uzvišeni Allah je rekao da se ostavština dijeli "pošto se izvrši, ne oštecujuci nikoga, oporuka koja je ostavlj-ena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed" (En-Nisa, 12.).

Iako se u ajetu prvo spominje izvršenje oporuke, pa tek onda podmirivanje duga, prema koncenzusu islamskih pravnika, prvo se podmiruje dug, pa tek onda testament, na osnovu hadisa koji se prenosi od Alije, r. a., u kome stoji: "Vi citate ajet u kome se oporuka spominje prije duga, a ja sam prisustvovao kad je Poslanik, s. a. v. s., podmirivao dug prije izvršenja oporuke". Izmiriti dug je vadžib, dok je oporuciti nekome nešto stvar dobre volje. Uzimajuci u obzir opce principe islama, vidjet cemo da se vadžibu daje prednost nad oporukom.

Ono što je potrošeno na izdržavanje nasljednika i na njegovo obavezno školovanje, ne uracunava se u njegov nasljedni dio. Isto tako, ne uracunavaju mu se manji uobicajeni darovi.

Osnov za nasljedivanje

Osnov za nasljedivanje je jedno od troga:

a) Krvno srodstvo, prema kur'anskom ajetu: "A rodaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima najpreci" (El-Enfal, 75.). Krvno srodstvo podrazumijeva djecu, roditelje, bracu, amidže i njihovu djecu. U ovu grupu ulazi i daljnja rodbina koja nema status nužnih nasljednika, kao što su daidža i kcerkini sinovi. Svi oni imaju udio u ostavštini s obzirom na stepen srodstva sa ostaviteljem. Što je nasljednik bliži po krvi ostavitelju, to je njegov udio u djelidbi veci. Istinu je rekao Uzvišeni Allah:

"Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rodaci, bilo to malo ili mnogo, odredeni dio" (Nisa, 7.). Danas se pri raspodjeli zaboravljaju neki nasljednici i miraz se uglavnom ogranicava na sinove i kcerke. Živ otac i majka se ne smatraju nasljednicima, iako i njima pripada dio, te amidže, daidže, djedovi itd. Djeca iz prethodnog braka, prema našoj praksi, nemaju pravo na nasljedstvo, a Kur'an im ga daje. Islam daje braci udio u nasljedstvu, svejedno bili braca po ocu ili po majci.

b) Pravno valjani status supružnika u braku.

Bracna veza je osnov po kome se nasljeduje. Kako god su jedno drugom bili partneri u životu, pravda zahtijeva da budu partneri i rodbini u podjeli ostavštine svoga partnera. Jedini uvjet da bi nasljedstvo bracnih drugova bilo legalno jest da su prije nastupa smrti bili u braku. Ukoliko bi se covjek oženio i umro prije nego što je uspio imati intimni odnos sa njom, supruga ga ima pravo naslijediti. I suprug ima pravo naslijediti svoju suprugu ukoliko ona preseli prije intimnog odnosa. Supružnici nasljeduju jedno drugo i u slucaju razvoda braka sa mogucnošcu povratka ukoliko su muž ili supruga umrli prije isteka roka predvidenog za povratak supruge. Nažalost, naša praksa ne poznaje nešto što se zove obostrano nasljedivanje bracnih drugova, osim u slucaju kad muž umre. Ako žena umre, po bošnjackoj praksi, muž nema šta naslijediti, iako mu to po islamu pripada. Supruga je svoj miraz vec prodala ili ga je spojila sa zajednickom imovinom:

"A vama (muževima) pripada polovina od onoga što ostave žene vaše - ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete - onda cetvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile ili podmiri dug. A njima (suprugama) cetvrtina od onoga što vi ostavite - ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete - njima osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili ili podmiri dug" (En-Nisa, 12.).

Islam im je ovo dozvolio zato što su oni bili partneri u životu, dijelili i dobro i zlo, jedni druge pomagali i zato su najpreci da jedno drugo naslijede. Islam ih nije sprijecio od miraza kao što to cine jevreji, koji samo mužu dozvoljavaju da naslijedi suprugu, a ne i obrnuto. Kod njih je supruga u diskriminatorskom položaju. Mi smo svojom praksom veoma blizu njima.

Nastavit ce se